PORTRET: ERNAD ERO MUHOVIĆ – KROZA SVIJET S BIHOROM U SRCU

0

 

U ranoj mladosti dobrovoljno je, punih šest mjeseci, bez ličnog dohotka, radio u fabrici «Mladost» u svom selu. Danas u Luksemburgu, kada je postao imućan privrednik – pomaže zavičaj i ljude iz zavičaja. Po nepisanom pravilu – što više pomaže drugima – sve mu se više vraća. I to na razne načine. On, Ernad Ero Muhović, postao je primjer nesebičnosti i altruizma.

                 

Piše: Faiz Softić

 

Da je ZK „BIHOR“ iz Luksemburga istinska oaza dobronamjernih i čestitih ljudi, a pored toga i ljudi koji jednim okom neprestano motre prema svom zavičaju – mjestu gdje su pronikli – svjedoči i puni angažman u ovom udruženju Ernada Era Muhovića, rođenog u selu Trpezi, opština Petnjica, na sjeveru Crne Gore.

Jednom kada me čovjek o kojem je riječ, u sali Centra za kulturu u luksemburškom gradu Rumelanžu, pred desetak ljudi upitao:
„Šta ti, Fajo, misliš o selu Trpezi?“,  Nisam puno razmišljao – osdgovorio sam kao iz topa:
„ Trpezi su rasadnik kvalitetnih ljudi“ – to mislim i danas, desetak godina kasnije:
       Muhovići, Skenderovići, Durakovići, Huremovići, Cikotići, Račići, Muratovići, Murići, Kožari… To su familije koje naseljavaju ovaj prostor podno planine Turijak, podijeljen Trpeškom rijekom na dva dijela – prisojni i osojni. U onom prisojnom dijelu – zemlja je dublja, plodnija, ali kroz ovaj drugi dio prlazi asfaltni put Berane – Rožaje, te su tako vrijednosti do u gram izbalansirane.

Vrijedni i uspješni ljudi, uglavnom rasne familije sa velikim brojem zdrave i pametne djece.
Nije mali broj trpeških kuća gdje za sofru sijeda desetoro i više čeljadi. A to je kapital koji se ne može mijenjati ni sa kojim drugim. Ima nešto u tom blagom lahoru podno Turijaka, u toj beskrajnoj otvorenosti prostora koji se do zadnjeg kutka otvara nebu i daljinama.

Imaju oni i pjesmu koja često odlijegne na sijelima i drugim feštama gdje se okupljaju Trpežani, pa i tamo, hiljade kilometara daleko od svoga kraja, često se zapjeva:

«Oj Golešu rodno mjesto
Tebe ću se sjećat često.
Ječe brda i doline
Od trpeške omladine… „

U ovih desetak rečenica pokušao sam portretisati mjesto odakle nam u Luksemburg dolazi – Ernad Ero Muhović i još veliki broj njegovih komšija – selo Trpezi.

                                Ništa nije slučajno

Upoznao sam ga  prije dvadeset i pet godina. U Beranama. Sasvim slučajno. Ali, ništa, na koncu, nije slučajno; kao i sve u životu i ovaj susret su udesile okolnosti na koje ne utičemo samo mi.

Tog januarskog predvečerja autobusom sam iz Sarajeva doputovao u Berane. Tamo me čekao Šefket. Zajedno sa njim, odmah ispred autobusa, stajao je visok i naočit momak. Rukujući se – izgovorili smo svoja imena. Više nikada to ime nisam smetnuo s uma. Družili smo se u mnogim prilikama i uvijek ga osjećao, što bi kazali u Bihoru, svojtom. Ostalo je tako i u ovim predpoznim životnim danima kada je vrijeme da se sabira kroz šta se sve prošlo, s kim se drugovalo, gdje se griješilo, a gdje nije.
Namjestilo se tako da se i ovdje, u ovoj malehnoj, ali čudesno uređenoj zemlji, ponovo sretnemo.
Ni danas kada je premašio pedesetu, ne fali mu vedrine i ambicija.

Pouzdan prijatelj, vjeran drug, posvećen porodici i prijateljima – Ernad Ero Muhović, desna ruka ZK “Bihor”,  prijatelj svakom dobronamjernom čovjeku na planeti, bez obzira ko je i odakle dolazi.
                                          Dijete pune kuće


    Rođen je 10. Oktobra 1964. od oca Šemsa i majke Fife, rođene Duraković. I majka je bila iz pune kuće; devet brata i tri sestre, kćerka nadaleko čuvenog Šefta Durakovića, imućnog bihorskog domaćina kome su i rožajske age i begovi skidali kapu.
On, Ernad Ero Muhović, i brat Mustafa sa pet sestara bili su porod svojih roditelja. Porodica na koju se s ponosom pokazuje.  

Volonterski rad na izgradnji „Svijetle budućnosti”

A onda je, krajem osamdesetih, pronicljivi vizionar dipl. ecc. Haćim Duraković iz istog sela, došao na ideju da se u selu izgradi fabrički pogon u kojem bi vrijedne Trpežanke i druge Bihorke tkale ćilime za cijelo tržište bivše Jugoslavije. Okupio je potreban ljudski potencijal, postigao dogovore sa Opštinom Berane i republikom Crnom Gorom i krenulo se u realizaciju.
Nadjenuli si i ime fabrici – Mladost.
Nezaboravna je i priča o početku rada ove fabrike, kada je Ernad i veliki broj njegovih Trpežana, dobrovoljno, punih šest mjeseci radili u ovoj fabrici, odričući se ličnih dohodaka, ne bi li fabrika zaživjela i postala ono što se od nje očekivalo – prosperitetan fabrički tekstilni pogon u bihorskom kraju.
Direktor fabrike Haćim Duraković, te Ernad Ero Muhović, Džaja Hodžić, Rifat J. Skenderović i Igbala Muhović su se starali o kompletnoj organizaciji posla.
Ubrzo, iz Rožaja, za tehničkog direktora, dovode inžinjera tekstila – Zena Sijarića koji, zajedno sa Haćimom, izrađuje program proizvodnje, a onda Zeno i Ernad odlaze u Sloveniju, u grad Kamnik, i tamo sa tekstilnom fabrikom „Ideja“ potpisuju partnerski poslovni ugovor, a ova fabrika im ustupa 250 miliona tadašnjih dinara. Proizvodnja kreće. U početku zapošljavaju 60 radnika,  za nekoliko mjeseci broj zaposlenih narasta na 250, plus 350 radnica angažuju u kućnoj radenosti, gdje žene širom Bihora, pletu džempere u svojim kućama i isporučuju ih fabrici. Punim kapacitetom kreće proizvodnja. Na pomolu je svijetla budućnost Bihora.

  Nezaboravna je i priča o početku rada ove fabrike, kada su on i veliki broj njegovih Trpežana, dobrovoljno, punih šest mjeseci radili u ovoj fabrici, odričući se ličnih dohodaka, ne bi li fabrika zaživjela i postala ono što se od nje očekivalo – prosperitetan fabrički tekstilni pogon u bihorskom kraju.
Ernad Muhović devedesete godine pristupa stranci Reformske snage, koju je predvodio nadaleko poznati jugoslovenski privrednik i vizionar – Ante Marković.
Po slovu zakona, tada se moglo raditi i četiri sata dnevno u privatnom angažmana, te Ernad otvara privatno preduzeću u Makedoniji koje se bavi trgovinom namještaja.
Nažalost, sve se ubrzo sunovratilo, poklekla je naša moćna Juga i moralo se u svijet. Na stotine mladih, zdravih i obrazovanih Trpežana kao i većina sa sjevera republike morali su, s torbom u ruci, u bijeli svijet. Morala se tražiti nasušna kora hljeba kako bi se živjelo i preživjelo.
Ali gdje i kuda?!

Ernad Muhović sa porodicom: Slijeva: kćerka Amra, sin Omar, supruga Ermina, Ernad, sin Merlin, kćerka Irma i njen suprug – Emko Kalabić

 

Ernad Muhović1992. dolazi u posjetu bratu Mustafi u Luksemburg. Bio je mjesec januar. Ernad je čvrsto riješen da se vrati u Crnu Goru i sve do maja ne prijavljuje se u Luksemburg. U trenutku kada rješava da ide nazad, ne vjerujući u raspad svoje domovine – javljaju mu de se ne vraća i da se stanje u Jugoslaviji iz dana u dan pogoršava. U nekim dijelovima već bukti rat. Nerado ostaje. Prijavljuje se u Luksemburg i započinje novi život.

    Nažalost, sve se ubrzo sunovratilo, poklekla je naša moćna Juga i moralo se u svijet. Na stotine mladih, zdravih i obrazovanih Trpežana kao i većina sa sjevera republike morali su, s torbom u ruci, u bijeli svijet. Morala se tražiti nasušna kora hljeba kako bi se živjelo i preživjelo.
Ali gdje i kuda?!

Desetog maja 1992. Ernad se upošljava u preduzeću «Valvasori». Kretalo se iznova.  Tada je, sa suprugom Erminom, imao kćerku Irmu, kasnije dobivaju još troje djece: sina Merlina (21), a onda i blizance Amru i Omara koji danas imaju 19. godina.
Poslije Valvasorija, Erned mijenja nekoliko preduzeća, da bi danas zajedno sa svojim bliskim rođakom Elvisom Ekom Durakovićem posjedovao firmu
“M. E. T.”
  koja se bavi svim građeviskim poslovima, vrlo uspješno posluje i zapošljava sedamnaest radnika različitih profila.
S ponosom ističe da je 2006. vrlo predano, punih mjesec dana, radio na organizovanju doseljenika iz Crne Gore u Luksemburg, kako bi otputovali u Crnu Goru i glasali za njenu nezavisnost.
Svojim najvećim uspjehom Ernad smatra svoju porodicu. Njihovo četvoro djece, pored toga što su dobri đaci, bave se sportom i lišeni su poroka. No, drugačije se nije ni očekivalo u porodici u kojoj nijesu vladale dogme, ali jeste red, gdje je svako znao svoju obavezu i valjano je izvršavao.
Priča o Ernadu Eru Muhoviću je, zapravo, i priča o hiljadama drugih iseljenika iz Crne Gore koji su rodnu grudu zamijenili tuđinom, a onda je prihvatili kao svoju domovinu, nikad ne zaboravljajući kraj iz kojega su otišli.

 

 

 

 

VODOVOD “POPČA” OPET U FUNKCIJI

0

Nakon skoro četiri mjeseca voda sa vodovoda ‘’Popča’’ u ispravnom je stanju i građani koji se snabdijevaju vodom sa pomenutog izvorišta mogu je koristiti za piće.
‘’Obavještavamo Vas da je DOO ‘’Komunalna djelatnost’’ Petnjica nakon ulaganja velikih napora, uspjela da vodu sa vodovoda ‘’Popča’’ dovede u ispravno stanje.
Analize Instituta za javno zdravlje, koje su izvršene 26.01.2017. godine, na osnovu laboratorijskih ispitivanja, pokazuju da analizirani uzorak vode za piće odgovara sa zdravstvenog aspekta.
Voda sa vodovoda ‘’Popča’’ može se slobodno koristiti za piće’’, kazao je za portal Radija Petnjica V.D. tehničkog direktora Rifat Agović.
Nakon što su analize u oktobru pokazale da voda nije ispravna za piće komunalno je uz pomoć mehanizacije vršilo preusmeravanje rijeke Popče koja se najvjerovatnije ulivala u vodovod što je prouzrokovalo neispravnost vode za piće.

BIHORCI U ISTRI

Do samo prije nešto više od dvadeset godina, računalo se da Bihorci koji rade u Istri, Sloveniji, pa i oni koji su, u potrazi za korom hljeba, stizali i u druge najudaljenije krajeve Jugoslavije – da ne rade u inostranstvu, da u tim mjestima nijesu stranci i da su svoji na svome.
Već odavno nije tako.
Rasuli se Bihorci širom Dunjaluka; od nemila do nedraga. Skoro da nema mjesta na planeti Zemlja u kojoj ne živi bar jedna bihorska porodica. Ništa se manje nisam začudio kada se jedan Bihorac javio iz Čilea, nego kada se prije nekoliko nedjelja javio i jedan koji živi i radi u Vijetnamu. Da li ih ima na Aljasci – ne znam. Ali znam da ih u afričkim zemljama ima.
Nusret Adrović iz sela Laze, kod Petnjice, sa svojom porodicom, već dvadeset i pet godina živi u Zambiji, njegov sin Adnan se oženio, dobio djecu i takođe u Zambiji osnovao svoje samostalno domaćinstvo, a Reko Škrijelj, porijeklom iz bihorskog sela Murovac živi u Angoli. Ovi koji su u Americi, nekako nam dođu kao u komšiluku. Iako se sve rjeđe javljaju i još rjeđe dolaze.
Nadija Rebronja, vrsna pjesnikinja iz Novog Pazara, porijeklom iz bihorskog sela Goduša, gostovala je na velikom festivalu poezije u Panami, i tamo se susrela sa čovjekom sa naših prostora koji je, ne znam gdje, susreo djevojku Panamljanku i tragom ljubavi stigao u tu daleku zemlju. Tamo došao, tamo ostao.
Nije da svako od njih ne sanja o povratku u zavičaj, ali se sve završava samo na snovima; godina po godina i život ode – rasu se kao pšenica iz koša koju smrvi vodenički točak.
To ju ljudska sudbima. To je sudbina ljudi rođenih u siromašnim i nerazvijenim krajevima.
A Bihor jeste takav – i siromašan i nerazvijen.
Nedavno se iz Pule javio Ibro Muratović, čovjek koji od poodavno živi u Istri i radi kao kontrolor u jednoj zaštitarskoj firmi; putem portala Radio Petnjica, želio je javiti da Bihorci žive i u Istri i da sanjaju svoj Bihor.
Razgovarao sam sa njim i evo šta on, pun sjete i želje za zavičejem, kaže:
„ Nas Bihoraca iz petnjičkog i bjelopoljskog kraja ima oko pedeset obitelji (familija, pim. aut) u Istri, posjećujemo se redovno. Najviše nas je u opštinama Pula, Labin i Raša, ali nas ima i u drugim krajevima Istre.
Prvi Bihorac koji je još prije 45 godina došao u Istru bio je Ismet Osmanović iz bihorskog sela Kalica. Za njim su dolazili i njegovi rođaci, prijatelji, komšije:
Elmaz Adrović, Ismet Adrović,Safet Adrović, Hazbo Adrović, Alija Adrović, Hakija Adrović, Esad Adrović, Sadik Adrović, Hatka Adrović, Hasnija Dubinović Adrović, Zehra Adrović, Ramo Ajdarpašić, Meho Ajdarpašić, Fehmo Cikotić, Suad rah. Hodžić, Fuad Hodžić, Esko rah. Huremović, Sejdija Latić, Ramo rah. Ličina, Hakija Muratović, Ibro Muratović, Mehmed Muratović, Meho rah. Osmanović, Avdo rah. Osmanović, Nuradin Adrović, Feho Osmanović, Esad Osmanović, Idriz Rebronja, Feriz Rebronja, Abid Skoko, Miftar Škrijelj, Juso Škrijelj, Ismet Škrijelj, Halil Škrijelj, Ema Kurpejović – Škrijelj, Sadika Škrijelj, Esma Škrijelj, Nedžad Osmanović, Enko Novalič, Zehbija rah. Latić…
Većina Bihorca u Puli danas radi u brodogradilištu Uljanik, gdje su vrlo vrijedni radnici i cijenjeni majstori. Neki od njih otvorili su privatne zanatske radnje.
A dolazili su i u rudnik. Poznato je, do 1999 godine, punih 400 godina, u tom kraju vršena je eksploatacija smolastog ugljena koji je imao široku upotrebu u industriji, izvozio se i bio od posebne vrijednosti za tržište.
Posljednja dva vagona ugljena iz jame Tupljak izašla su 28. maja 1999. u 11,30 sati. Poslije gotovo četiristo godina rudarenja u Istarskim ugljenokopima toga je dana zaključena službena evidencija kopanja uglja. Rudnicu su potopljeni, ali Bihorci koji su radili u ovim preduzećima – uglavnom su ostali. Neki su otišli u penziju, a neki našli druga radna mjesta – mnogi od njih i u turizmu, koji je po zatvaranju rudnika doživio svoju punu ekspanziju“.
Neki od njih, kao Ibro Muratović, služio je vojni rok u Puli. Kada je završio – tamo je i ostao. Privukla ga je morska pučina i dobri uslovi života. Oženio se Safetom Kalač i s njom dobio dva sina: Edvin (28), i Enis (22). Sinovi su završili škole i već uposleni. Njihovi životi, kao i uostalom životi svih iseljenika iz Bihora, ostaće do kraja vezani za mjesto dolaska.
MELISA OSMANOVIĆ NAJBOLJA BOĆAČICA U HRVATSKOJ

Najbolja hrvatska boćačica je Melisa Osmanović. Rođena je1992. u Puli od majke Nafije i oca Esada Osmanovića porijeklom iz sela Kalica, općina Petnjica. Ovim sportom počela se baviti prije tačno pet godina. Još kao dijete oboljela je od rijetke bolesti – distrofija mišića. To joj nije oduzelo snagu i želju da ostvari što želi. Nakon samo godinu dana bavljenja ovim sportom – postala je najbolja boćačica u Hrvatskoj, tako je i danas – svake godine je prvakinja; svake godine u njenim rukama zasija zlato. Tokom jedne godine ima sedam takmičenja u Hrvatskoj. Osim toga tu su i evropska i međunarodna prvenstva. Članica je reprezentacije Hrvatske. Planira da se sa svojom ekipom plasira za Svjetsko prvenstvo u Japanu 2020.

Faiz Softić i Ibro Muratović

JAHOVIĆ NAJAVIO FORMIRANJE STRANKE U CRNOJ GORI

Predsjednik udruženja iseljenika Indiana – Cetinje Mirsad Jahović najavio je formiranje stranke u Crnoj Gori pod imenom “Euroatlanska partija”. On je rekao da je za fiormiranje stranke i učestvovanje na parlamentarnim izborima u Crnoj Gori dobio veliku podršku a da je posljednju dobio od kongresmena.

“Euroatlanska partija će biti narodna stranka i boriće se za bolju budućnost Crne Gore. Zalagaćemo se za renoviranje medicinskih ustanova i uvođenje novih tehnologija u liječenje pacijenta kao i za povratak imovine CPC. Takođe,  naša stranka će se boriti za povećanje penzija, poštovanje državnih simbola. Siromašnima i svakom djetetu ćemo omogućiti liječenje inostranstvu isto kao što se liječe političari kojima ćemo smanjiti plate. Ja ću se odreć od plate i penzije jer će naša partija biti stvorena od radničke klase. Borićemo se za slobodu medija i njihove plate, koje su na najnižem nivou u svijetu.  Svako će morat placati porez. Poboljćemo saradnju sa dijasporom koja treba da funkcijonise samostalno bez miješanja Vlade”, rekao je Jahović. On je najavio da će program stranke biti objavljen u roku of dva mjeseca i da će on podnijeti ostavku na mjesto predsjednika udruženja Indiana Cetinje.

MIRAN SAN UZ RADIO PETNJICA

0

Emisija “Bihorska veza” polako ali sigurno osvaja bihorske domove širom svijeta. Tek je četvrta emisija, a već je spojila veliki broj ljudi, razbacanih na sve četiri strane svijeta. Na naslovnoj fotografiji je Melvin Muratović jedan od najmlađih slušalaca Radija Petnjica koji je zaspao uz zvuke iz zavičaja.   Melvin je sin Ferida Mratovića koji živi u Luksemburgu.

Emisija Bihorska veza počela je sa emitovanjem u petak 13 januara od 20:15 do ponoći. Voditelj emisije je Dino Račić, tehnički urednik Denis Božović. U studiju radija svakog petka bude veselo uz hranu i piće koju donose posetkari.

Tako je bilo i ovog petka.

 

 

 

DANILOVIĆ ČESTITAO MUHOVIĆU: ZBOG NJEGOVIH IZJAVA NIKO VIŠE NE POMINJE NAKNADE ZA MAJKE, STRUJU….

2

 

Funkcioner Demosa Goran Danilović naveo je da treba čestitati Adnanu Muhoviću na tome što je svojim izjavama totalno skrenuo pogled građana sa gorućih problema, od naknadi za majke do puzajuće inflacije.

“Muhoviću treba čestitati – uspio je u onome čega sam se plašio! Niko više ne pominje: naknade za majke, dječje dodatke, struju, akcize na gorivo, oslobadjanje od akciza domaćih tajkunskih firmi, povećanje cijena goriva, ukidanje dodatka na plate u javnoj upravi, puzajuću inflaciju. Isukane su sablje i jatagani, razapet Njegoš, a Vlada nastavlja u miru da dijeli funkcije koalicionim partnerima”, rekao je Danilović.

 

U GROŽĐU NEOBRANOME

3

Adnan Muhović, predsjednik SO Petnjica, mora što prije shvatiti da se s njim manipuliše na vrlo perfidan i lukav način. Mora shvatiti da se sve radi da se preko Njegoša žele iskompromitovati određeni, vrlo čestiti ljudi iz reda bošnjačkog naroda, a Bošnjaci Crne Gore, kroz stručne i nestručne analize Njegoša i njegovog Vijenca, etiketirati kao neprijatelji Crne Gore. Sve se ovo sprema u kuhinji daleko i od Petnjice i od Adnana Muhovića, a možda i od Podgorice.
Ova priča o Njegošu je, na ovakvim mjestima, potpuno nepotrebna i blasfemična.
Nije Adnan tu gdje jeste da bi raspravljao o Njegošu, već da zajedno sa ostalima radi šta se uraditi može da Petnjica i Bihor “živnu”, a time i Crna Gora.
Njegošem neka se bavi struka.
Pozivam Ministarstvo kulture Crne Gore da što prije sazove stručne ljude i organizuje okrugli sto na temu:
Njegoš i Gorski Vijenac u svjetlu najnovijoih zbivanja na Balkanu.

FAIZ SOFTIĆ

 

NERA – FUTSAL MAJSTOR U LUKSEMBURGU

Nakon fudbalske karijere u Crnoj Gori dugogodišnji kapiten FK Petnjica Nermin Nera Adrović preselio se u Luksemburg gdje je uspješno nastavio da se bavi sportom, član je futstal ekipe All Star iz Berga.
Kako piše magazin ‘’Sportski žurnal’’ Adrović  je najbolji igrač luksemburške ekipe a želja mu je u futsalu brani boje reprezentacije Crne Gore i postane reprezentativac.

‘’Fudbal je bio moja prva ljubav, a sada je to futsal. Veoma sam zadovoljan partijama u Luksemburgu. Liga je kvalitetna I dobro organizovana a moj klub je jedan od najboljih. Vjerujem da ću nastaviti sa dobrim partijama, jer imam veliku želju da zaigram futsal za reprezentaciju Crne Gore’’, kazao je Adrović.

Adrović je dugo godina važio za jednog od najboljeg igrača FK Petnjica, igrao je u odbrani a igračke karakteristike su mu ogromna požrtvovanost za tim, brzina, snaga u duelu…
Bio je i član ekipe koja je uspjela da izbori plasman u Drugu ligu crnogorskog fudbala.

DINO RAČIĆ

MURATOVIĆ: NEKA SE TUŽILAŠTVO BAVI KALUĐERSKIM LAZOM, BUKOVICOM I DEPORTACIJOM, A NE MUHOVIĆEM

16

Član GO i IO BSCG Aldin Muratović pozvao je tužilaštvo da se, kako je rekao “bavi nekim prečim stvarima a ne izjavama predsjednik OO BS Adnana Muhovića.

“Zašto se tužilaštvo ne bavi slučajevima kao što su: Kaluđerski laz, Bukovica, deportacija Bošnjaka iz H.Novog i drugim zločinima počinjenim nad bočnjačkim narodom, a ne da sprječava i guši slobodu govora, slobodnim političarima iz reda bošnjačkog nacionalnog korpusa, koji nijesu poltroni i ulizice vlasti. Ne znam čime je predsjednik Skupštine opštine Petnjica Adnan Muhovic zaslužio, da bude praćen od tužilaštva, osim, ako im statistika nije problem i osnovi matematike. Bošnjaci su kao narod, dali značajan i ključni doprinos vraćanju državnosti CG i u njoj hoće potpunu ravnopravnost, sto žele i svim drugim. Nadam se da ovog puta tužilaštvo, nece dati sebi za pravo da ponovi tzv. “SANDŽACKI PROCES”, koji ni dan, danas nije rasvijetljen iz razloga što je bio bez osnova, pa se iskreno nadam, da neće doći do nekog sličnog, jer ne bi završio, kao prvi proces. Podsjećam, javnost u CG da ovo nije S.Koreja i da mišljenje političara može biti izneseno slobodno”, stoji u reagovanju Aldina Muratovića.

TUŽILAŠTVO PRATI ŠTA MUHOVIĆ PRIČA

0

Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju prati dešavanja oko predsjednika SO Petnjica Andana Muhovića i ukoliko procijeni da u njegovim medijskim nastupima ima krivičnog djela pokrenuće postupak protiv njega.

Ovo je saopšteno iz tužilaštva u odgovoru na pitanje “Vijesti” da li u Muhovićevim izjavama da su “Crnogorci mala nacija i da više ima Bošnjaka u tuzlanskom kantonu nego Crnogoraca u svijetu”, ima krivičnog djela, odnosno da li njegove izjave predstavljaju širenje vjerske ili nacionalne netrpeljivosti.

“Ovo tužilaštvo u okviru svojih ovlašćenja prati dešavanja oko A. M., predsjednika SO Petnjica, i ukoliko ocijeni da u njegovim medijskim nastupima ima elemenata bića krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti, pokrenuće protiv njega krivični postupak”, navodi se u odgovoru Tužilaštva.

Predsjednik nikšićkog odbora URA Rade Milošević kazao da je to što je Muhović proglašava Njegoša za „pjesnika genocida“ i svođenje njegovih djela na anti-islamske parole plod neznanja, ograničenosti i nerazumijevanja.

“On ne razumije da primitivne huškačke izjave ne doprinose dugoročnom miru, međuetničkom skladu i toleranciji, već predstavljaju prepreku društvenoj koheziji”, naveo je Milošević.

Lider Bošnjačke stranke, čiji je Muhović funkcioner, Rafet Husović izvinio se zbog istupa Muhovića, koji je ipak naveo da se lider BS-a nije izvinjavao zbog njega.

Funkcioner Demokratske narodne partije Dragan Koprivica smatra da je Husović pokušao da “zataška blamažu Vlade i poslao nesuvislo saopštenje za javnost u kojem se ne zna ni za šta se izvinjava”. On je pozvao Husovića da se izjasni da li je programska politika njegove partije bazirana na stavovima o Njegošu kao genocidnom pjesniku.

(VIJESTI)