Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publiciata

 Autorsko veče Safeta Hadrovića Vrbičkog, održano 3. decembra 2025. godine u svečanoj sali Nacionalne biblioteke “Đurđe Crnojević” na Cetinju, bilo je događaj koji je prevazišao uobičajenu formu književne promocije. U prostoru posvećenom znanju i śećanju, ova književna noć pretvorila se u susret riječi, i etičke odgovornosti jednom od najdosljednijih čuvara bošnjačke kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori. Posebno je istaknuto da je ovaj projekat podržan od Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava, što mu daje dodatnu težinu u kontekstu očuvanja kulture, identiteta i književnog nasljeđa bošnjačkog naroda u Crnoj Gori.

Tri govornika, svaki iz sopstvenog stručnog i duhovnog ugla, dali su jedinstvenu sliku stvaralaštva Safeta Hadrovića Vrbičkog i njegovog neprolaznog značaja. Književnik i publicista Božidar Proročić govorio je o drugom tomu monumentalnog “Divana”, naglašavajući da ova knjiga pored toga što je zbir eseja, poezije, proze i zapisa, svojevrsni živi dokument jednog naroda i njegove borbe da sačuva istinu o sebi. Hadrovićev “Divan” opisan je kao knjiga koja “diše onđe đe istorija ponekad zanijemi”, dok ciklusi poput “Vrijeme sakatih umom”, “Žedni preko vode” i “Pisma iz provincije” otkrivaju moralne zablude epoha, metafore izgona i pozive na buđenje savjesti. Safet Hadrović Vrbički, rečeno je, ostaje stražar jezika i identiteta, pisac koji pero nosi kao amanet, a riječ kao zakletvu protiv zaborava.

Profesor književnosti Veljko Đukanović ukazao je na pedagošku i etičku dimenziju Hadrovićevog opusa. Podsjetio je da se izbor iz njegovih djela nalazi u školskim čitankama, čime se mlađim generacijama prenosi vrijednost riječi koja pamti i opominje. Hadrovićev spoj dokumentarnosti i poetičnosti stvara književna svjedočanstva koja ne dopuštaju da se patnja pretvori u statistiku. U ciklusima poput “Paukovoj mreži”, “Zapisima iz lavirinta vremena” i pripovijestima o izgonu, Đukanović je prepoznao pisca koji precizno spaja istoriju i intimnu dramu ljudske sudbine. Njegova riječ, istakao je, predstavlja “stećak probuđenog pamćenja” i omogućava da se moralna istina nikada ne izgubi.

Kulturolog Saša Božović istakla je da je Hadrovićeva riječ amajlija bošnjačkog naroda  duhovni predmet ali i svojevrsni otpor zaboravu i brana poništavanju identiteta. Govoreći o ciklusima “Izgon kao sudbina”, “Paukova mreža”, “Zapisi iz lavirinta vremena” i “Pisma iz provincije”, naglasila je da Hadrović u svojoj književnosti spaja dokument i metaforu, istorijsko iskustvo i unutrašnju anatomiju trauma. Njegov “Divan” predstavljen je kao knjiga koja nadilazi nacionalne okvire i podśeća da se bez istine ne može govoriti ni o pomirenju ni o budućnosti. Nakon osvrta pročitala je odlomak iz knjige.

Na kraju večeri, Safet Hadrović Vrbički iskreno je zahvalio organizatorima, govornicima i prisutnoj publici. Najdublji i najemotivniji trenutak nastao je kada je pročitao dva odlomka iz svog stvaralaštva  jedan posvećen Bosni i drugi, posebno snažan, posvećen Srebrenici. Tišina koja je ispunila prostor bila je potvrda da njegova riječ ostaje živa i djelotvorna, jer kako njegova knjiga poručuje, śećanje se ne smije prepustiti volji slučaja, a istina je ono što narode održava uspravnim. Autorsko veče Safeta Hadrovića Vrbičkog na Cetinju ostalo je zabilježeno kao događaj kulture, ljudskosti i moralnog priśećanja  noć u kojoj je riječ, zaista, bila amajlija.