Sevad Adrović, član Eko grupe iz Petnjice, samoinicijativno je pokupio smeće na putu prema Gusarima, pokazujući da se povremene, često jalove rasprave mogu pretvoriti u konkretnu akciju — i da jedan čovjek zaista može napraviti razliku.
Sevad je aktivista i član lokalne Eko grupe i odlučio je da pređe s riječi na djela. Tokom vikenda je sam pokupio smeće na dionici puta prema Gusarima, ostavljajući za sobom čistiju i uredniju sredinu.
Ovaj gest je primjer kako se rasprave sa društvenih i Viber/WhatsApp grupa — koje često ostanu bez ishoda — mogu pretvoriti u stvarnu promjenu kada neko napravi prvi korak. Umjesto da čeka organizovanu akciju, Sevad je pokazao da inicijativa pojedinca može biti dovoljno snažna da pokrene i druge.
Njegov potez jasno poručuje da briga o zajedničkom prostoru nije obaveza „nekog drugog“, već svakog od nas. Uredniji prilaz Gusarima sada je vidljiv podsjetnik koliko malo truda treba da Petnjica bude čistija i ljepša.
Članovi Eko grupe ističu da ovakvi primjeri motivišu zajednicu da se češće okuplja oko korisnih inicijativa — od čišćenja divljih deponija do edukacije najmlađih o pravilnom odlaganju otpada. Svako može doprinijeti – podizanjem i jednog papirića, prijavljivanjem nepropisno odbačenog otpada, ali i odgovornijim ličnim navikama.
Lokalne vlasti i komunalne službe kroz kontinuiranu saradnju sa građanima mogu dodatno podržati ovakve akcije postavljanjem kanti, češćim odvozom otpada i jasnim obavještenjima o rasporedu i pravilima. No, primjeri poput Sevadovog pokazuju da promjena počinje upravo od nas.
Petnjica ima ljudi koji vole svoj kraj. Kada se dobra volja pretoči u djelo, rezultat se odmah vidi — čistije staze, zdravija priroda i bolji osjećaj zajedništva.
SAMIR RASTODER
Dok se smijemo klipovima Vladislava Dajkovića klerikalni nacionalizam postaje viralan kroz storije, statuse i lažne uzbune.
On nije novo lice, nego stara priča sa novim filterom. Ikonografija umjesto ideje, klikovi umjesto glasova, performans umjesto politike. Realno, riječ je o partijskom mikro igraču koji je karijeru pretvorio u trajni self-marketing. Odbornik u Podgorici, v.d. šef gradske Službe za građane i predsjednik svoje minijaturne partije. Sve ostalo je buka na društvenim mrežama.
Spomenik Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru bio je idealan za slikanje ovog branioca srpske priče u zimskom i ljetnjem period. On na licu mjesta, kamere upaljene, grandiozne parole. IDEALNO.
Šta je epilog?
Ministarstvo kulture je naložilo uklanjanje, a statua sklonjena. Pravo u crkvu. Onako usput, novinari i fotoreporteri zamalo su prošli kao oni u Gazi, a policije ni na vidiku. To što svi znamo da se i najmanji šund vašar i lokalna utakmica ne može zamisliti, niti početi bez makar jednog “predstavnika zakona u plavom”, nije važno. Važno je da je performans u Zaostru bio kao stvoren za Dajka. Spektakl je napravljen, istorijski revizionizam normalizovan, a publika nahranjena.
Što je tvrdnja šokantnija, to bolje. Priča o navodnoj ulici u Petnjici nazvanoj po Osmanu (H)Rastoderu vrtila se društvenim mrežama, ali na terenu tabla nije zatečena, a Opština i Ministarstvo jasno su rekli – takvu odluku nikad nijesu donijeli. I ministrca kulture i medija Tamara Vujović prošetala je Petnjicom i tražila ono što je Dajković “otkrio”, ali ništa. Nema table. Znao je to i Dajko ali… senzacija je pojela činjenice, kao i obično.
Isto važi i za hvalisanje tuđim odlukama. Uklanjanje spomen-obilježja Jusufu Čeliću u Plavu, pa onda i izvjesnom Rudolfu Karužiću Njunju u Herceg Novom. Sve je to rezultat postupanja nadležnog ministarstva a ne Dajkovićev “zviždački” doprinos.
Jasna je strategija kodnog imena – “DAJKO” – pumpaj identitetsku tenziju, nakalemi crkveni okvir, dodaj malo anti-NATO buke i predstavi sve kao odbranu naroda. Klikovi stižu, podjele rastu.
Da se razumijemo, mada vjerujem da se već razumijemo, Dajković nije veliki, samo je glasan. Hodajući selfi-bilbord koji od jezika pravi baklju, a od istorije scenografiju.
Lijek je jednostavan – raskrinkati svaki spin, citirati činjenice, i prestati da hranimo algoritam koji od laži pravi karijeru.
SAMIR RASTODER (STANDARD)
U Bijelom Polju je počela sa radom poliklinika AK MEDICA, opremljena savremenom medicinskom opremom za preciznu dijagnostiku i pravovremeno liječenje. Njihova misija je da svakom pacijentu pruže pouzdanu, sveobuhvatnu i stručnu zdravstvenu uslugu, uz primjenu savremenih medicinskih protokola.
POSJETITE NAS:
https://www.facebook.com/profile.php?id=61579175493420#
https://www.instagram.com/poliklinika.akmedica?igsh=MW02bWlwcHZuM3dkdw==
U okviru poliklinike dostupne su specijalističke usluge iz sljedećih oblasti:
U poliklinici ordiniraju stručni i posvećeni doktori iz različitih oblasti medicine. Njihovo znanje i iskustvo kontinuirano se unapređuju kroz praksu, naučnoistraživački rad i edukacije u zemlji i inostranstvu.
Doktori u poliklinici AK MEDICA:
ZU POLIKLINIKA “AK MEDICA”, smještena je u centru Bijelog Polja, na adresi:
Ul. Voja Lješnjaka br. 47.
Više informacija možete dobiti putem kontakt telefona: +382 68 955 555 ili putem profila na društvenim mrežama.
JU Centar za kulturu Petnjica organizuje likovnu koloniju „Boje Bihora”, koja će biti održana od 23. do 27. avgusta 2025. godine u Petnjici. Događaj se realizuje uz podršku Opštine Petnjica i Ministarstva kulture i medija Crne Gore.
Na koloniji učestvuju umjetnici iz zemlje i regiona: Evgenija Morozova (Rusija), Bojan Toševski (Makedonija), Skender Muja (Kosovo), Skender Strica (Albanija), Ena Kalaba (BiH), Emina Zećirović (BiH), Mehmed Suljević (Bijelo Polje), mr Irvin Masličić (Berane), Tamara Osmajlić (Berane), Denis Nogović (Pljevlja), Nermin Ćeman (Rožaje), Kaltrina Hoti (Plav), Muslija Agović (Berane) i Faik Cikotić (Petnjica).
Kolonija „Boje Bihora” okuplja autore različitih poetika i slikarskih senzibiliteta, a radovi nastali tokom susreta biće predstavljeni publici u Petnjici. Organizatori pozivaju građane da prate program i podrže učesnike.
Npoznati vandal devastirao je Jukinu česmu na Stenicama. Skinute su slavine, a korito i prilaz napunjeni su otpadom. Mještani su ujutro zatekli uništenu seosku česmu, koju smatraju simbolom mjesta i važnom tačkom za putnike-namjernike.
Prema riječima mještana, ovo nije prvi put da je česma meta vandalizma. Uprkos naporima zajednice da je održava, jutrošnja slika zatekla je sve zatečene: bez slavina i sa razbacanim otpadom u i oko objekta.
Jukina česma je u narodu poznata kao zajedničko dobro. Prije desetak dana mještani su organizovali akciju i sakupili desetak vreća smeća oko česme. Ipak, otpad se ponovo gomila, naročito oko kante, uprkos apelima da se prostor ostavlja čistim.
„Ako nekome treba materijal – cijev, slavina, daska, vijak – neka nam se javi, može i anonimno. Kupićemo i ostaviti gdje se dogovorimo. Nema potrebe da se bilo šta odnosi sa česme niti da se išta devastira“, poručuju mještani.
Zajednica podsjeća da bacanje otpada i uništavanje infrastrukture nisu ‘mangupluk’, već čin koji poništava volonterski rad komšija i ruži zajednički prostor. „Ljepše je svima pogledati čistu okolinu“, poručuju.
Mještani dodaju da problem nije u djeci – „djeca su često svjesnija od odraslih“ – te apeluju na sve, uključujući i dio naše dijaspore i „domaće“, da se ponašaju onako kako se to očekuje u svakoj uređenoj sredini: ne parkirati gdje se ometa saobraćaj, ne bacati kese iz automobila i ne „hraniti“ rijeke i potoke smećem.
Ponesite svoj otpad sa sobom ili ga propisno odložite.
Ne dirajte i ne odnosite dijelove česme i mobilijara.
Pristojno opomenite prijatelje kada pogriješe.
Pridružite se narednoj akciji čišćenja – makar jednom u sezoni.
Svi koji imaju informacije o noćašnjem vandalizmu ili su uočili sumnjiva kretanja u okolini česme, mogu se javiti redakciji ili nadležnim službama. Moguće je javiti se i anonimno.
SAMIR RASTODER
U okviru XVIII Festivala priče „Zavičajne staze – Bihor 2025“ i programa „Žubor Bihora i Kazivart-a“, u Petnjici je održana društveno-humoristička tribina na kojoj su predstavljene sadržajne i motivacione bliskosti sa Festivalom crnogorskog humora, satire i karikature, jer i jedan i drugi festival promovišu satirično stvaralaštvo, otvaraju aktuelna društvena pitanja, prizivaju najbolje i one koji to mogu biti. Oba festivala se uspijevaju održati zahvaljujući upornosti i entuzijazmu osnivača i organizatora, kao i podršci razumnih, čestitih ljudi, i ne prihavataju ničije tutorstvo. U namjeri da oslobođena misao zabavi i probudi uspavane između prošlosti i budućnosti, promovisane su knjige i sentence brojnih autora, s akcentom na zbornike aforizama Gluva dolina Velizara Radonjića i Polazeći od sebe Jasmina Ćorovića, koji je zapisao: Ubijeđen sam da ćemo preskočiti sve evropske zemlje – trideset godina hvatamo zalet! Aforizmi Ćorovića protkani su svakodnevicom u kojoj duboko i efektno zapaža suštinske devijacije i upozorava na njih. Iz opravdanih razlog anje stigao u Petnjicu ali su njegovi aforizmi toplo pozdravljeni od publike.
U program naslovljenom “Udavismo se u plitkoj pameti“, učesnici su brojnim citatima, poput: On kaže da ja danas živim bolje no ikad. Valjda on bolje zna, problematizovali odnos prema kulturi i manifestacijama koje imaju širi značaj.
– U metežno doba, koje decenijama vlada na našim prostorima, priča i smijeh ostaju kao jedini, i to prijeki lijek. Jer, davno je pjesnik poručio: tako ti je to u nas, glavu diže prazan klas – podsjetio je Dragan Mitov Đurović, osnivač i direktor Crnogorskog festivala humora, satire i karikature.
– Zato, već dvije i po decenije, srećom bez društvene pomoći, Festivalom crnogorskog humora, satire i karikature, koji organizuje Kulturno-informativni centar ,,Bijeli Pavle“ iz Danilovgrada, pravimo otpor primitivizmu, koji je uzbičio, kako u politici, tako i u mnogim društvenim oblastima. To je borba sa vjetrenjačama i ljuta trava na ljutu ranu… Da smo na tom zadatku uspješni, potvrđuju uvijek puna sala danilovgradskog Centra za kulturu, brojne knjige koje smo štampali i, napokon, humoristički časopis „Žuč“, koji ponekad prati festivalske dane – naglasio je Đurović, uveseljavajući prisutnu publiku sjajnim aforizmima Radomira Rackovića, Luke Lagatora i drugih autora.
– Festival „Zavičajne staze“ je punoljetan i slobodan. Može da bira kojim putevima će dalje da brodi, saopštio je urednik programa Mirsad Rastoder i podsjetio:
– Rođen je u glavama sanjara 2007., a prohodao 2008. godine i to uz sa film „Moj zavičaj“, kao kulturno-turistička i razvojno-podsticajna manifestacija, sve do juna 2013., u organizaciji NVO Centra za seoski razvoj i Centra za kulturu Bihor. Tih godina, Bihorci su opet priželjkivali Opštinu. I ona je slučajno došla. Slučajno, ako zaboravimo trud, znanje, mudrost i nesebično pegalaštvo jednog broja ljudi, vizionara i entuzijasta, umjetika i zavičajnih patriota, ali i naših prijatelja. Zajedno smo budili i probudil nadu opstanaka na ovim prostorima. „Zavičajne staze“ to i dalje čine, a vi – razmislite.
– Festival čuva duh i dušu Bihora, tematizuje različite segmente života i stvaralaštva i svemu daje karakter univerzalnosti – konstatuju naši gosti. „Bihorski Makondo inspiriše književne stvaraoce i umjetnike sa širih prostora, da Bihoru posvete umjetničku kreativnost, duboku misaonost i uzvišene imaginacije, od kojih čitavim regionom i dalje, Bihor žubori žuborom književne ljepote i umjetničkih vrijednosti“, citirao je Rastoder i nabrojao da je objavljeno: 13 zbornika odabranih priča, 4 izbora poezije, knjiga novela, dvije monografije i 5 brojeva časopisa „KazivArt“ .
Nije mi što nas žedne prevode preko vode, nego što nas koriste kao čamce
Knjiga Gluva dolina, VelizaraRadonjića, zbirka je satiričnih priča, aforizama i satiričnih pjesama. U dobrom dijelu, u knjizi su tekstovi nagrađivani na festivalima humora i satire, kao što su: „Nušićijada“ u Ivanjici, „Dani Vuka Bezarevića“ u Pljevljima, Festival crnogorskog humora i satire u Danilovgradu…
– Moja satira pogađa u čelo, među oči. Ne zabada prst u oko, jer nema smisla da nekome izbijem oko. Ja pokušavam da mu pomognem da otvori oči i da progleda – pojasnio je Radonjić i citirao uvodnu crticu iz svoje knjige:
Na početku bješe mrak.
Onda reče Bog: Neka bude svjetlost.
I bi svjetlost.
I opet reče Bog: Neka budu izbori.
I bjehu izbori. A mi smo glasali.
I nasta mrak.
– Sva nepočinstava na planeti, počela su onoga dana kada smo na izborima glasali umjesto da biramo, opominje Radonjić. – I nemojte se ljutiti ako vam se ne sviđa satira koju stvaram. Ni meni se ne sviđaju pojave koje su mi bile inspiracija za stvaranje satire. Satira i nastaje zbog toga da bi, na jedan malo drugačiji način, ukazala na naše slabosti, sa željom da popravimo svijet kako bi bio ljepše mjesto za život. Gluva dolina je jedna slojevita priča o Crnoj Gori, bolje reći slika savremene i svevremene Crne Gore, onakve kakvu je onaj koji umije da gleda, a uz to je dobronamjeran, vidi sa vrh Lovćena, jer – Ko na Lovćen ak’ imalo sjedi, više vidi no onaj iz Podgorice…
Iste večeri, Radonjić je poklonio svoju obimnu monografiju Hronika graditeljstva u Crnoj Gori biblioteci JU Centar za kulturu – Petnjica. Istoj ustanovi, knjige aforizama i satiričnih priča, poklonio je Dragan Mitov Đurović u ime Festivala crnogorskog humora, satire i karikature. Čitaoci u Petnjci, na poklon su dobili i primjerke zbornika priča „Žubor Bihora” i časopisa “KazivArt“, koji su publikovani uz podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava u Crnoj Gori.
Emir Pašić
Udruženje „Vrijedne ruke“ iz Bihora uspješno je predstavilo motive Bihorskih ćilima na Festivalu ćilima, koji je održan u Ulcinju od 15. do 17. avgusta 2025. godine.
Bihorski ćilim, zaštićen kao nematerijalno kulturno dobro opštine Petnjica i Crne Gore, privukao je veliku pažnju posjetilaca festivala. Specifičan po prepoznatljivim motivima, bogatoj simbolici i načinu izrade koji se prenosi generacijama, ovaj ćilim predstavlja jedno od najznačajnijih kulturnih blaga sjevera Crne Gore.
Na čelu udruženja „Vrijedne ruke“ nalazi se Sabaheta Novalić, koja je i zvanično prepoznata kao čuvar nematerijalnog kulturnog dobra Bihorskih ćilima. U izjavi za medije, Novalić je istakla značaj ovakvih manifestacija:
“Festival ćilima nije samo prilika za predstavljanje rukotvorina, već i važna platforma za očuvanje tradicije i razmjenu iskustava među tkaljama iz različitih krajeva. Ponosni smo što smo predstavili Bihor i njegovu bogatu kulturnu baštinu, a posebno što je publika prepoznala autentičnost i vrijednost naših ćilima.”
Članice udruženja predstavile su više unikatnih primjeraka ćilima, izrađenih tradicionalnom tehnikom na tkačkom razvoju koristeći prirodne materijale i motive karakteristične za Bihorski kraj.
Učešće na ovom festivalu dodatno je učvrstilo ulogu udruženja kao značajnog čuvara i promotera kulturnog identiteta Bihora, te podstrek za dalji rad na očuvanju i valorizaciji nematerijalne kulturne baštine Crne Gore.
Prvu nagradu Festivala za piču inspirisanu Bihorom-zavičajem, osvojila je priča Okamenjena Senade Užičanin iz Tuzle, drugu Kako nastaju priče Emine Selimović iz Zenice, a treću priča Rane, autorke Ivone Grgić iz Tuzle. Nagradu za autentičnost pripovijedanja zavrijedila je priča Tišina Dina Lotinca iz Sjenice. Ovo je saopšteno tokom književne tibine pod naslovom “Veče nagrađenih priča” u Petnjici, 16. avgusta, koju je u okviru projekta “Žubor Bihora i KazivArt-a” organizovala Nevladina organizacija Centar za kulturu –Bihor.
Program je zašpočet poezijom koju su nadahnuto govorili pjesnici Kristina Babić i Gordan Čampar, a nastavljena svečarskim obraćanjima nagrađenih prozaista Emine Selimović, Dina Lotinca i drugih gostiju večeri.
Stručni žiri za ocjenjivanje, po Konkursu pristiglih priča, radio je u sastavu: prof.dr Nadija Rebronja, prof. dr Azra Hodžić-Čavkić i Nada Bukilić, koja je bila predsjednica žirija.
„Za najbolju priču, sa najviše zbirnih bodova, izabrale smo priču Okamenjena. u kojoj poznata predanja (uobičajena u širem podneblju) dobijaju glas žene, sa tonom koji svaku riječ boji skoro gotičkom atmosferom, čime je, u stvari, opisana duga istorija samožrtvovanja žene, ali i tuđe (muškarčevo) žrtvovanje žena, kao najprikladnijih „objekata“ za žrtvu, radi nekog cilja, zamišljenog višim od svega, a to znači, prevashodno, višim i važnijim od žene“, saopštila je, pored ostaog, Nada Bukilić.
Drugoplasirana priča Kako nastaju priče, svojevrsna je porodična storija o đedu inadžiji, o njegovom nadgornjavanju sa jednim velikanom pisane riječi, istinita ili izmišljena, ipak jeste i omaž Ćamilu Sijariću i, mimo njega, zanimljiva pripovijest o tome kako se i riječi mogu pogubiti i zaboraviti, kako se i jezik može prosijati kroz sito vremena, te time udaljiti čovjeka od onog njegovog suštinskog i jedinstvenog…
Trećenagrađena priča Rane u kojoj nakon zastrašujućeg naslova slijedi jedna prilično duhovita i vrcava priča o nekoliko neuobičajenih dana u životu jedne „obične“ žene, koja uz peripetije postiže svoje ciljeve. A kada ih postigne, sav njen trud, sve njene želje i cijeli njen svijet opet se završavaju u onoj istoj avliji odakle je i krenula da traži rješenje za svoju žensku nevolju, koja muči sve žene svijeta i kada su „obične“ i kada su „neobične“: da lijepo izgleda na važan dan.
Nagrada za autentičnost pripovijedanja pripala je priči Tišina, jer je napisana lijepim jezikom, čiste je strukture i vrlo autentično dočarava određene običaje. Osnovni motiv ove priče je očaj majke koja je bila prinuđena da bira između dva sina kojeg da spasi, da bi joj upravo taj „spašeni“ nastradao vrlo brzo. A onaj ostavljeni, zamišlja ga majka, prvi hoda za mejtom tj. za njom mrtvom, dok ju nose ka mezarju. Osim jezika, ova priča ima i etnoloških zanimljivosti, a u odluci nam je pomoglo i to što je polučila visok broj bodova“, pojasnila je Bukilić.
Žiri je pored nagrađenih pohvalio još šest rukopisa, koji su bili u tijesnoj konkurenciji za priznja i saopštio, da priče u cjelini potvrđuju nezaobilaznost žena – junakinja svih naroda i svih doba, u svim književnim djelima, od lirske poezije do najobimnijih epova i romana.
Obrazlažući Odluku žirija na književnoj svečanosti u Petnjici, Bukilić je stoga naglasila da mimo nagrađenih, pažnju valja posvetiti i drugim pričama. Posebno priči Trava. Nesvakidašnji, neočekivani i prelijepi lirski zapis o djetinjstvu i prolaznosti, kratka je, zaista kratka pjesma/priča oko koje su se takođe „lomila koplja“. Bihorski Muslihun-aga, Kolačarska radnja, Voz smrti „Lovćen – 671” i Grad i đavo će vam takođe pružiti istinski čitalački doživljaj. Svaka na svoj način, ove priče upotpunjuju psiho-sociološki portret, ne samo bihorskog ili bošnjačkog čovjeka, ne samo balkanskog insana (koji neđe ima zavičaj), već onog kakav je uopšte u našoj svijesti taj božji stvor, taj Čovjek – žena ili muškarac, onog kakvog svako od nas, u svom (ne)sveznanju, zamišlja da može sresti bilo kad i bilo đe na ovom vilajetu“, kazala je Nada Bukilić.
Nagrade laureatima (plakete i diploma, koje je pratio i adekvatan novčani iznos) uručili su predstavnici organizacija koje tradicionalno podržavaju “Zavičajne staze”: Esko Halilović (Zavičajni klub Bihor iz Luksemburaga), Enver Rastoder (Bošnjački donatorski Fond iz Luksemburga) i mr Dženisa Mujević u ime Bošnjakog vijeća u Crnoj Gori.
Svečanoj dodjeli nagrada, iz opravdanih razloga, nijesu prisustvovale autorke prvonagrađene i trećenagrađene priče, Senada Užičanin i Ivona Grgić, već su se organizatorima i publici obratile video porukama i zahvalile na priznanjima koja su im ukazana.
Zahvalnost Žiriju i organizartorima festivala “Zavičajnestaze” uputio je i Dino Lotinac te naglasio da nagrada potvrđuje vrijednost autentičnog pripovijedanja i važnost čuvanja našeg nasljeđa. “Ova nagrada mi je podstrek da nastavim pričati priče koje povezuju ljude i čuvaju duh zavičaja”, kazao je Lotinac.
“U suštini, sve nagrade su motivacija autorima da nastave pisati još bolje. A nagrada Bihorska vila je posebna, u kontekstu da same autore vraća i podsjeća na njihove vlastite korijene, na indentitetska pitanja, naglasila je Emina Selimović. “Pjesnik Tomas Stern Eliot je u svojoj poemi zapisao da su vrijeme prošlo i vrijeme buduće, oba sadržana u vremenu sadašnjem… Eto, to je za mene ova nagarada, trenutak u kojem su osvijetljene naša prošlost i naša budućnost”, poručila je Selimović uz zahvalnost i organizatorima Festivala i žiriju za podsticaj mladima, koji mijenjaju knjževni pejzaž u regionu.
Iste večeri održana je i društeno-humoristička tribina “Udavismo se u plitkoj pameti” na kojo su predstavljene bogate publikacije Festivala crnogorskog humora, satire i karikature u Danilovgradu,
knjiga Aforizama Jasmina Ćorovića, stvaralaštvo Velizara Radonjića, dramskog pisca, satiričara i hroničara. Učestvovali su Mirsad Rastoder, Dagan Mitov Đurović i Velizar Radonjić.
Program je održan u znaku projekta “Žubor Bihora i KazivArt-a”, te su promovisana dva nova izdanja, zbornik priča Žubor bihora i časopis KazivArt, koji su štampani uz podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava.
Emir Pašić
