Almir Muratović, zamjenik SPP je rekao da ta partija shodno svojim programskim opredeljenjima nudi za predsjednika Crne Gore slobodnog čovjeka koji teži istini i pravdi. “Hazbija Kalač je već zavrijedio pažnju javnosti u Crnoj Gori, čemu svjedoči podrška građana. SPP aktivisti su u prvoj nedjelji prikupljanja potpisa obišli nekoliko gradova u Crnoj Gori i podrška Hazbiji Kalaču je prešla 4000 potpisa. Do predaje kandidature ostalo je još oko 40 dana, tako da, ako se nastavi sa ovim trendom podrške, ukupan broj potrebnih potpisa biće završen mnogo ranije”, rekao je Muratović.
“DOBRO VEČE, MONTENEGRO” U PETNJICI
U petak, 16.02.2018. u 18.00h, u JU Centru za kulturu Petnjica održaće se predstava „Dobro veče, Montenegro“ koju je režirala Adriana Žolja Boković.
Uloge će predstaviti Nikoleta Radević, Nađa Labudović i Nemanja Vovodić iz Studentskog teatra Podgorice, dok će za svjetlo i muzičke efekte biti zaduženi Nemanja Klikovac i Dražen Milić.
Ulaz će biti 2€ .
A.J.
TURNIR U ZINGU
Neobičan februarski dan za luksemburške prilike, nema kiše, snijeg „opančar“, a temperatura jedva u plusu. Kao što je praksa, već dugi niz godina u ovo doba, tako je bilo i ovog vikenda 11. februara u Rumelanžu. Prostorije ZK“BIHOR“, mjesto gde se Bihorci i njihovi prijatelji okupljaju i druže uz razne društvene igre. Prednjače karte i šah.
Odlukom rukovodstva kluba, ovoga datuma organizovan je zimski turnir u zingu, ovaj put slobodno mogu reći, sa najvećim brojem prijavljenih ekipa do sada, i to 24. S obzirom na veliki broj igrača dogovoreno je da se igra po drugačijem sistemu od uobičajenog, a sve u želji da se do večeri završi takmičenje.
Tehnički dio turnira besprijekorno je vodio naš dugogodišnji aktivista Zeno Ćeman .
Prve partije su krenule oko 10:00h, a finale se igralo u 19:30h.
Najduža partija je bila jedna od polufinalnih koja je trajala više od sat vremena, najkraća je bila oko pola sata ili sedam dijeljenja, a registrovano je u jednoj partiji čak sedam zingova.
Punih deset časova je trajao turnir i prošao na zadovoljstvo svih prisutnih, dokaz za to je da se posle završetka svake partije protivniku stiskala ruka u znaku čestitke i zahvalnosti.
Braho Ćeman i Muhamed Škrijelj su pobjednici ovog turnira, a u finalnom susretu su bili bolji od Alije Skenderovića i Hamida Rastodera Savinoborskog. Treće mjesto je pripalo Hajru Haliloviću i Ernadu-Peri Muhoviću.
– Kao i na predhonim takmičenjima koja je organizovao ZK“BIHOR“, prvo mjesto je osvojila samo jedna ekipa, a pobjednici su svi koji pomažu rad ovog, biću slobodan reći, najorganizovanijeg udruženja dijaspore CG, uz čestitku svim učesnicima – istakao je na kraju predsjednik udruženja Remzija Hajdarpašić.
Deveta je godina postojanja ZK“BIHOR“ iz Luksemburga,a danas su imali priliku da se druže i proćaskaju malo o funkcionisanju i novim idejama svi dosadašnji predsjednici:
Hamdija M. Rastoder
PRILAZ MOSTU OPASAN ZA ĐAKE I PJEŠAKE
Most u centru Petnjice preko rijeke Popče zbog nezavršenih radova predstavlja opasnost za đake pješake.
Roditelji đaka su zabrinuti za sigurnost djece i apeluju da se prilaz uredi, jer prije prilaza mostu, protiče potok. Popločana staza je dobila nagib pa nije bezbjedna za pješake.
“Odgovorni u opštini bi se morati pozabaviti ovim problemom, jer u danima velikih kiša kada voda nabuja prilaz mostu je skoro nemoguć”, rekao je jedan od roditelja.
A.N.
OŠTEĆEN PUT PREMA PRISOJU
Čitaoci iz zaseoka Prisoje, poslali su portalu radija slike na kojima se vidi oštećenje lokalnog puta koji vodi prema ovom zaseoku. Usled kiša koje su padale na području Bihora, izazvalo je odron. Odron je u neposrednoj blizini objekta koji je izgrađen i koji je usled istog ugrožen.
D.B.
LION HODŽIĆ: NASILJE NIJE PRIVATNA STVAR
Monstruozno ubistvo petnaestomjesečne bebe kao i medijska tabloidizacija slučaja, podstakla je Bihorca, predstavnik NVO “Liberalni poredak Liona Hodžića da se obrati javnosti.
“”Sa tugom i sjetom prihvatio sam ovaj nemili događaj. Posebnu nelagodu je prouzrokovalo to što je opet oštećen onaj ko još nije mogao ni da se zaštiti. Na sve to dolazi činjenica da je uzrok tome neko koga je mali Pavle volio i ko mu je bio najbliži. Stoga, najoštrije osuđujem nasilje nad djecom, ali i generalno nasilje. Parafraziraću djelove transparenata sa protesta zbog smrti Pavla – apelujem na svu javnost da nasilje nije privatna stvar, baš iz razloga što kasniji ishodi jesu stvar svih nas. Napomenuo bih da nasilje može da se prijavi anonimno i da se tako nećete zamjeriti nikom, iako to ne bi trebala da bude otežavajuća okolnost. Svjedoci smo da postoje ljudi koji su vidjeli povrede od Pavla, ali su slijepo vjerovali da su zadobijene od pada. Kad bi smo svi reagovali na svaku mogućnost nasilja, ono bi se itekako suzbilo. Ponavljam, nasilje nije privatna stvar, nasilje je stvar svih nas. Na konkretan način jer smo dio društva koje treba zaštitu ili indirektno đe vas oskudno inteligentni ljudi svrstavaju u isti koš sa onima koji izazivaju bilo kakvo nasilje, odnosno, bilo kakvu negativnu aktivnost. Iz ovog drugog razloga ću se osvrnut na jedan glavni problem našeg društva. Za svako djelo pojedinca, krivi smo svi povezani sa njim. Posebno boli generalizacija u slučaju smrti malog Pavla. Boli zbog djela, zbog činjenice da postoji neko ko je spreman da učini nešto slično, a na kraju ti osobu sa takvim pedigreom “zakače” kao nekog tvog i etiketiraju da je cijeli narod kojem pripa isti. Podjednako je oličenje oskudnih mentalni sposobnosti i u nekom slučaju koji nije ovaj. Previše je mržnje u nama i kao Novu godinu čekamo sve što možemo da svalimo na ljeđa onih koje mrzimo. Nije nam niko kriv zbog mržnje, krivi smo mi sami što smo dozvolili da neko ko nam je do juče bio “bližnji” sad postane nešto bolesno, zarazno i sramno. Neću da nam svi pripadnici pravoslavne vjeroispovjesti budu krivi zbog nekog morbidnog pravoslavca, kao što neću da svi pripadnici islamske vjeroispovijesti budu krivi zbog jednog zlobnog, kvarnog i i podmuklog ubice. Neću da pripadam istoj grupi kojoj pripada neko ovakav ili neko ko je zaslužan što sve ovo govorim, jer je razlika između mene i vas ta što je meni iskreno žao zbog svega što se desi i što ću svom snagom, dok god budem mogao, truditi se da iskorijenim tamnu stranu našeg društva, a vi puni mržnje svim silama ne dozvoljavate da dođemo do izražaja. Ima nas mnogo takvih, samo nas vi sa druge strane ozbiljno krijate iza vaših tamnih pleća. A na kraju, istim metodom hoćete da nas saplete i tuđom zaslugom da nas ocrnite. Razlika između mene i vas jeste što je Pavle moj, a kod vas samo činjenica da je počinioc pripadnik islamske vjeroispovjesti i da mogu i ja da budem kriv zbog njegovog zlodjela. Razlika je što je moje ljubav, a vaša mržnja, razlika je što se ja budim sa namjerom da nekom pomognem, a vi sa željom da nekog ko nije vaš zavijete u crno. Razlika je što sam ja pjesmu napisao razočaran, a vi ćete da je razumijete na vaš način zato što je za sve ovo kriv pripadnik islamske vjeroispovjesti. Razlika je što meni i dalje neće bit krivi svi kojima vi pripadate samo zato što šaka vas ima ovakav stav protiv mene i sličnih meni“, zaključuje u svojoj poruci Lion Hodžić, student druge godine Elektrotehničkog fakulteta u Podgorici koji je za malog Pavla napisao i pjesmu.
I sinoć nad ovim gradom bila je tama.
Svjetlost nam nije donio ni sljedeći dan.
Šta će bit sa mnom, sa tobom, sa nama?
Čiji će se sjutra prekinuti san?
Palim svijetlo, tmina sve veća.
U vazduhu se osjeća čudan smrad.
Taj miris ne ispuštaju radost i sreća.
Dolazi od smrti što zavi ovaj grad.
Sve je zaključano, a ključa nema.
I ova vatra sad je hladna postala.
U kome ove noći đavo drijema?
Nema dječije sreća, ona je nestala.
I ovih dvadeset zima je malo,
Još mnogo treba da ih bude.
Koliko je toga u mjesecima stalo?
Ima li nečega drugog osim tuge?
Noćas samo bol tu je,
Mržnja ljubav je sakrila.
Njegova graja sad se ne čuje,
Život mu je smrt zavila.
DENIS BOŽOVIĆ
PAŠO IZGUBIO MERAK ZA PČELE
Pašo Novalić, vrijedni zemljoradnik, stočar i doskora pčelar iz Gornjih Lagatora, prije godinu ostao je bez pčela. Odmah poslije proslogodišnje zime, koju po hladnoći ne pamte ni najstariji Bihorci, pčele su uginule, najvjerovatnije od zime, ali se ipak pravi uzrok ne zna.
“Ne znam sta im je bilo. Odjednom su sve pocrkale”, kratko i bez volje za objašnjenjem kaže Pašo.
Iako je pčelarstvo skoro pa tradicija u njegovoj kući, vrijedni Bihorac kaže da je sve košnice odložio na tavan i više se neće bavit ovim poslom.
“Izgubio sam merak, eto”, sjetno kaže Pašo i uz izvinjenje da ima posla, ode od nas iako se čini da je samo htio da izbjegne priču o ovome. Kao da ga boli mnogo više nego što hoće da pokaže, jer i dalje vjeruje da je čovjek bogat onoliko koliko ima košnica i u njima pčela.
A nekada, pričaju stari u gornjem dijelu Lagatora nije bilo kuće koja nije imala bašču sa trmkama. Sve se promijenilo pa sada pčele imaju samo rijetki, zapravo samo oni koji nijesu otišli van granica Crne Gore. A takvih je, u ovom bihorskom selu, malo.
ALDIJANA NOVALIĆ
KOČAN: NAJBOLJE PREVOZNO SREDSTVO BIO JE KONJ
Svako vrijeme ima svoj prevoz, kaže Rahman Kočan, u narodu poznat pod nadimkom Grom. Radni vijek proveo je radeći s kraja na kraj Bihora i svuda je stizao na vrijeme. Uglavnom je na zadatke išao pješke, ali ipak glavno prevozno sredstvo bio je konj. Čitajući časopis za penzionere, Grom je zapazio tekst o dr Petriću i sjetio se davne 1968. godine kada su zajedno išli na vakcinaciju na Bor i Dobrodole.
„Tada su išle tri ekipe na vakcinaciju djece, a u jednoj ekipi smo bili dr Petrić i ja. Moje prevozno sredstvo bio je očev konj, a za doktora Petrića smo iznajmili konja od porodice Ramčilović“, priča Rahman.
Naravno, domovi zdravlja nijesu imali konje, pa su ih uglavnom iznajmljivali. Rentiranje konja nije bilo nimalo jeftino. Kako kaže Rahman, dnevnica za konja bila je toliko visoka da je premašivala dnevnicu jednog doktora.
„U putu prema Boru smo tada fino prošli. Dan je bio lijep. Nakon završetka vakcinacije pošli smo u Dobrodole gdje smo u školskom dvorištu smjestili naš prevoz da pase, a oko organizacije za vakcinaciju djece nam je pomogao tamošnji učitelj Miftar Šabotić. Kada smo obavili posao, uzjahali smo konje, ali smo primijetili da je konj kojeg je jahao dr Petrić bolestan. Oči su mu bile natečene i krvave. Možda ga je pečila zmija ili nešto drugo, to ni dan-danas ne znam“, kaže Rahman.
Zavezavši doktorovog konja za Rahmanovog, došli su do Petnjice.
„Predveče su došli vlasnici da uzmu konje, a vlasnik konja kojeg je koristio doktor, nije ga htio uzeti. Ostavili smo ga u dvorištu ambulante. Ujutru smo ga zatekli uginulog. Bolnica je kasnije platila konja vlasniku Ramčiloviću. Eto, to mi je bila jedina prilika da se družim sa doktorom Petrićem koji je, nažalost kako čitam, preminuo i mislim da je to jedini doktor u Crnoj Gori koji je imao takav problem sa prevozom“, kaže Rahman.
DENIS BOŽOVIĆ
ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE U PETNJICI: U 2018. FOKUS NA ZAPOŠLJAVANJE LICA SA INVALIDITETOM
Iz kancelarije Zavoda za zapošljavanje Opštine Petnjica najavili su da će u ovoj godini biti fokusirani na zapošljavanje lica sa invaliditetom sa područja Opštine Petnjica kako bi im omogućili da svojim radom daju doprinos društvu i obezbijede sebi bolji život.
Savjetnik kancelarije Zavoda za zapošljavanje opštine Petnjica, Rejhan Ramčilović, kazao je da je država opredijelila 1.500.000,00€ sredstava za zapošljavanje lica sa invaliditetom.Zavod subvencionira poslodavcu u slučaju zapošljavanja lica sa invaliditetom I to, ako lice sa invaliditetom ima procenat tjelesnog oštećenja preko 50% subvencionira mu se 75% bruto zarade za period zaposlenja, a za lica sa mnjim procentom invaliditeta, prvu godinu subvencionira 75%, drugu godinu 60% I svaku narednu godinu, dok je zaposleni u random odnosu, Zavod poslodavcu subvencionira 50% bruto zarade.
Iz kancelarije Zavoda za zapošljavanje, naglašavaju da je u Opštini već zapošljeno lice sa invaliditetom I da će nastaviti taj trend zapošljavanja.
Takođe iz Zavoda za zapošljavanje, upućuju javni poziv licima sa invaliditetom I obavještavaju da uskoro počinje process obuke za lica sa invaliditetom. Isto tako, najavljuju i sve više sezonskog zapošljavanja.
ALDIJANA JAVOROVAC