U subotu 11. marta održaće se VIII Regionalna-Bošnjačka smotra folklora u Centru za kulturu Petnjica. Smotra počinje u 17 časova, a Petnjica će biti domaćin brojnim eminentnim folklornim ansamblima.
Učesnici u ovoj smotri će biti:
KUD ,,Stari grad Jajce” – Jajce
KUD ,,Mladih”- Novi Pazar
KUD ,,Ramadan Šarkić” – Tuzi
KUD ,,Plavsko jezero” – Plav
KUD ,,Vrelo Ibra” – Rožaje
KUD ,,Bihor” Petnjica.
Kao specijalni gosti: KUD ,,Sloga” Đenovići
ERIS BABAČIĆ
Juče je u Centru za kulturu Petnjica održana izložba fotografija Olge Kopein, koja je izazvala veliko interesovanje građana Petnjice, pa samim tim je hol Centra za kulturu bio ispunjen.
Riječ je veoma kvalitetnim umjetničkim slikama sa nekoliko atraktivnih lokacija u Crnoj Gori. Nose naziv ,,Četkicom kroz Balkan”, a pored Crne Gore tu se nalaze i slike iz gradova regiona. Olga je umjetnica koja je rođena u Lenjingradu 1968. godine, tadašnji SSSR. Likovno obrazovanje je počela u Dječijoj umjetničkoj školi grada Viborga. Na Pedagoškom. univerzitetu, na Fakultetu likovnih umjetnosti stekla je zvanje likovni pedagog 1996. godine. Diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti Sankt Peterburg.
Direktor Centra za kulturu Sinan Tiganj je kratko prisutne upoznao o kakvom umjetniku se radi i kazao,
,, Drage dame ovaj dan smo hteli da posvetimo vama i jednoj velikoj umjetnici Olgi Kopein, koja danas nije mogla da bude sa nama, a koja je putem telefonskog poziva poželela svima damam srećan 8. mart”
Izložbu je proglasila otvorenom najstarija dama koja se našla na ceremoniji otvaranja. Nakon izložbe upriličen je koktel za sve dame povodom 8. marta-Dana žena.
Opširnije možete pogledati na našem You Tube kanalu.
Foto i video ERIS BABAČIĆ
Pripadnici Stanice policije Petnjica i Jedinice granične policije Berane prilikom redovne kontrole, čestitali su danas svojim sugrađankama Osmi mart – Dan žena, poklanjajući im cvijeće kao mali znak pažnje.
📍Službenici @PolicijaCG u #Petnjica pripadnicama ljepšeg pola za 8. mart dijelili karanfile.
🚔💐👮♀️🧑⚕️https://t.co/vvUNeCtWVr— Uprava policije Crne Gore (@PolicijaCG) March 8, 2023
Policijski službenici saobraćajne i granične policije su ovim simboličnim poklonima željeli da iskažu iskreno poštovanje prema pripadnicama ljepšeg pola. Ovim gestom, pripadnici policije pokazali su još jednom brigu, poštovanje i posvećenost u razvoju povjerenja i partnerskih odnosa sa svojim građanima, zbog čega se naša policija opravdano profiliše kao javna služba koja odgovorno vodi računa o njihovoj bezbjednosti.
ERIS BABAČIĆ
U prostorijama Srednje stručne škole Vukadin Vukadinović u Beranama održan kviz znanja za učenike kroz projekat “Budi odgovoran poštuj saobraćajnu signalizaciju”.
Kviz je podržanog od strane Ministarstva kapitalnih investicija, sredstvima za 2022 godinu. Učenici Arijaldi Ličina uručen je lap top kao nagrada za osvojeno prvo mjesto
Takođe uručeno je drugih pet utješnih nagrada. Metor kviza je bio profesor Bato Babović.
ERIS BABAČIĆ
JU Centar za kulturu Petnjica, organizuje izložbu pod nazivom ,,Četkicom kroz Balkan“ Olga Kopeina u 08.03.2023. godine, sa početkom od 14.00h.
Svi ljubitelji umjetnosti i građani Petnjice su dobrodošli.
Odjeljenje za poljoprivredu opštine Petnjica obavještava poljoprivredne proizvodjače, sa teritorije naše Opštine da će se u četvrtak 09.03. 2023 godine sa početkom u 13.00h časova u sali Skupštine opštine, održati prezentacija Agrobudžeta za 2023 godinu.
Pozivaju se svi zainteresovani da prisustvuju prezentaciji.
Predsjednički kandidat na Pokreta Evropa sad, Jakov MIlatović sa svojim saradnicima posjetio je Petnjici.
U razgovoru za portal Radija Petnjica Milatović je rekao da je žalosno da petnjički kraj uz sva bogastva nije dostigao svoj puni potencija.
,,Došlo je vrijeme da u Crnoj Gori ostavimo politike prošlosti, a da stavimo fokus na politike budućnosti, kao i na životni standard, zajedništvo i slogu. Žalosno je da ovako bogat kraj kakav je petnjički nije dostigao svoj potencijal. Naravno, u narednom periodu, na meni kao predsjedniku i na svima nama zajedno je cilj da iskoristimo sve potencijale ovog kraja i pošaljemo ruku saradnje dijaspori, bez koje sigurno nema ni razvoja ovog kraja, ali da ih ne zovemo samo onda kada trebaju da glasaju za nas nego da im napravimo programe, izdamo obveznice i da ih dodatno motivišemo da svoj kapital ulože u ovaj kraj”, rekao je Miltović.
On je rekao da će kao predsjednik Crne Gore biti predsjednik svih građana, uključujući predstavnike i građane svih manjinskih naroda u Crnoj Gori.
FOTO I VIDEO: ERIS BABAČIĆ
U dobu svenadirućeg i sveprožimajućeg globalizma, u čijim procesima se temelji nekritički univerzalizam, unificiranost i stereotipiziranost – posebnost, autentičnost i kulturološko antropološki identiteti postaju problemski fenomeni koji zahtijevaju nužne odgovore u cilju postojanosti i opstojnosti identitetskog jastva kao rodno–ontološkog mjesta bivstva i bitka čovjeka, njegovog jezika, kulture i duha.
Mnoga današnja civilizacijska raskršća, konflikti, nerazumijevanja, problemi i dileme, proishode i generišu se na nivou konstrukta vještačke tipologizacije i pratećih idelogema i oblika popularne kulture kojima se dokida i poništava posebnost vrijednosnih istorijsko-antropoloških kategorija utemeljenih i ucijepljenih u autentičnom jeziku i kulturi naroda.
U tom duhu, podsjetimo, narodi i zajednice rađaju se, žive i umiru sa svojim jezikom. Jezik je ta kuća bitka iz koga izranja duhovna samo-svijest pripadajućeg mu etnosa i njegove istorijsko-moralno-etičke i kulturološko-antropološke dogadjajnosti kao simbiotičkog izraza bića zajednice sačuvane u licu jezika svog. Svog i posebnog, naravnog, proisteklog iz kolijevke samodefinišuće stvarnosti čiji parcijalni djelovi koegzistiraju u opštem rodnom mjestu svoje specifičnosti i riječi pro-istekle iz izvora bića jezika. Jezika kao materinstva prepoznajućijih i trajućih vjekova, i naroda i istorije, i jezika tog naroda, kroz istoriju i sa njom, u kojoj se taj jezik čuvao i sačuvao. Uprkos svemu što mu se protivilo. Primjeri očuvanja zorna su potvrda dinamizma i vitalizma jezičko-ethosne i duhovne autohtonosti.
Esko Muratović slobodni mislioc, filozof, pedagog, edukator i idejni motivator snaženja percepcije civilizacijskih prostora zaštite svekolike baštine zavičaja kom istinski pripada, prirodno je da je svoju misao, znanje, koncept i istraživački metod pozicionirao prema tom arhe Bihora, prema tom jeziku naslaga vjekova, čije škrinje se prepoznaju kao nepobitni dokazi trajanja i vječnog traganja za izvorima utemeljenosti identitetske spoznaje. A ko to bolje od jezika pamti? Zato nam Esko zbori, čuva i prenosi da je jezički ethos onaj koji traje, slobodu misli i duh slobodnima daje. Takav kakav već jeste, seriozan i minuciozan u obradi istraživačkog tematskog fundusa, autor u svojstvenoj mu maniri filozofsko-kulturološke opservacije, vrijeme i prostor, jezik, istoričnost, pripadnost i mišljenost disciplinarno sistematizuje u naučno koegzistirajuće dimenzije čiji su zajednički i topos i ethos i logos identitetskog bivstva. Bivstvo kao postojanost i vrijednosni refleks (samo)svijesti o istom. U Muratovićevoj analizi iz tog ugla sve je precizno postavljeno na svoje mjesto – jer je upravo tako prirodno proisteklo iz arhe-mjesta Bihora. Zašao je u dubine tog ontološkog mjesta autor, vadeći na površinu spoznaje ono što jeste, i što je iskustveno znano, da ovom knjigom bude sa filozofsko-etičkim riječima u riječima, na naučnu svjetlost dana izglancano, nalik svjetlosti koja ravnomjerno obasjava svako slovo, tačku i zarez, uz otvorenost da drugi tumači i čitači baštine ovu jezički očuvanu i u nasljeđe predajuću baštinu kolektivne biblioteke života nanovo oživotvoruju. Jer, izraziti se u jeziku danas, znači odraziti se u vremenu prošlog za vrijeme buduće kao nekog novog prošlog, za svako u jeziku buduće trajuće i živuće.
Autor ove, bez dileme, vrijedne i naučno fundirane monografije elaborira duboke slojeve arhaičkog jezičkog bića Bihora kroz etičko-antropološke refleksije odabranih pojmova i egzistencijala tog starog bihorskog jezika, prevodeći ih u svijet života – koliko onovremeno, toliko i ovovremeno. U tim punim filozofskim kazivanjima autor njihovim (prepo)znavanjem, novim otkrivanjem, gradi i logosnost čovjekovog svijeta samo-spoznaje same suštastvenosti etičko-antropološkog toposa kao dijalektičkog kulturno-istorijskog i kruga i traga trajanja. A biti na putu samospoznaje neraskidivo je od autentičnih slojeva kolektiva etnosnosti bića iz kojeg i pomoću kojeg jezik nepogrješivo raspoznaje, tumači i učvršćuje mape civilizacijskog trajanja.
Logosnost tog arhe jezika Bihora utemeljuje povjesnicu humanuma antropologije koja se etički, moralno i slobodarski ostvaruje kroz prepoznate autonomne slojeve bića jezika na kojima stasava konstruktivna sfera nesporne memorije civilizacijske događajnosti. Jezički specifikum kod Muratovića analitički do preciznih nijansi ovog temata razrađen i simetrijski povezan, temeljna je potka koja prevazilazi osnovni konvencionalni nivo jezičkog saobraćaja-naprotiv, fenomenološka generika refleksivni je (s)misaoni sadržinski konstrukt riječi u okviru koje se utemeljuje u sociološko-psihološko-filozofski predmetni sistem i antropološko-kultorološka značenjska mjesta, koja i pojedinačno i u mreži etabliraju čvrste i neoborive dokaze Muratovićeve teze o autonomnosti, autohtonosti i identitetu proisteklom iz temelja bića i biti jezika čiji je amalgam arhea, dubinski sloj i vremena i prostora Bihora.
U svijetu u kojem se sloboda uglavnom poistovjećuje ili sa slobodom medija ili slobodom tržišta, te u dobu globalizma u kojima se stari jezici brišu iz kolektivne čovječanstva škrinje sjećanja, te u vremenu u kome narasta meta-tehno hibridni jezik digitalne otuđenosti, ova knjiga s razlogom se prepoznaje i postaje biljegom duhovno-edukativno-emancipatorskog vodiča zaštite kulturološke baštine bošnjačkog civilizacijskog kruga, te kao takva snaži i utemeljuje ontološku izvornost slobode kao identitetskog jedinstva čovjeka i jezika i čovjeka u jeziku.
U dijalektičkoj povezanosti-kauzalnosti, nužnosti i proishodištu jedinstva, Muratović svoj jezički ethos za čovjekov logos, ontološki i misaono elaborira na način dimenzija (samo)razumijevanja koje u konačnici paradigmatično slovi specifikumima antropoloških i kultoroloških obzorja kulture nadahnutosti samodefinišuće spoznaje i čovjekovog (samo)potvrđivanja i pravila komunikacije s drugim ljudima.
Kada umre, ili iz sjećanja blijedi jedna riječ, umro je i jedan svijet. Nepovrativ i jedinstven. U toj kući riječi stali i stasali su generacijski vjekovni mikro svjetovi u kojima se je duša rađala, sanjala i živjela jedan svoj svijet za-mišljeni, sa tom riječju tragala za biserjem na njoj kazanom i u arhiv duše pothranjenom. (S)rodili su se tako čovjek, riječ i jezik, sve u krugu dijalektike, propitujući se šta iz čega proishodi, pa tako, kako samo filozofija pita, tumači, za-misli i odgovara, Esko Muratović nije u ovoj studiji ostavio ništa površnim i netaknutim. Sve je razložio i naučno posložio, gradeći impozantnu rukopisnu arhitekturu djelatnog čuvara tog jezičkog arhe-ethosa Bihora. Baština, ta blistava riječ kojoj se inače napredno čovječanstvo na bilo kom kraju svijeta posvećuje i ništa tragovima civilizacijskog postanka, opstanka i identiteta ne podređuje, kod Muratovića je ovom knjigom zasluženo dobila neupitni status svjedočanstva najšireg horizonta nacionalnog vjerskog i kulturnog identiteta bihorskog čovjeka i njemu imanentnih fenomena stasalih na životu i iskustvu spoznaje i doživljaja svijeta sa svim njegovim izazovima i protivrječnostima u kojima etički agon osvjetljava djelatne motive u sebi i etiku komunikacije obzirnosti i strpljivosti sa čovjekom i svijetom oko sebe.
Otuda je Muratovićev rukopis višeznačan, multidisciplinaran, naučno pluralan a opet sa izvora jezika monolitan, cjelovit i jasan. Jasan kao jasna riječ, naučno izglancana i predanju kulture, nauke, javnosti i baštine posvećena i prosvijećena. Sve skupa za naslon i naklon, u slavu i čast imena riječi i imena i identiteta čovjeka i njegovog jezika. Konačno i bitno, iz jezika, iz tog Bihorskog arhe, Muratović predočava – analizira pravila i etičke norme koje sumarno konkretizuju najviše vrijednosti dobrog, pravednog i ispravnog, određujući time i kodekse – obrasce tradicionalnog etičkog odnosa, ponašanja i principijelnosti kao najvećih ljudskih duhovnih vrijednosti.
Knjiga-monografija Eska Muratovića, značajna je kako iz ugla jezičke baštine Bihora tako i etnologije-antropologije-sociologije, filozofije, etike – sumarno disciplina koje, kako pojedinačno, tako i u jedinstvu osvjetljavaju i tumače vrijednosno naučne aspekte tretirane teme.Takođe, ovaj rukopis svojom sadržinom otvoreni je debatni forum i to u njegovom izvornom antičkom duhu i smislu otvorene knjige koja zahtijeva permanentni dijalog i javno kulturološko snaženje kapaciteta afirmacije kulture nasljeđa. Konačno, knjiga je vrlo značajna i ima široki javni interes za sve one koji se prirodom svog poziva i interesovanja bave kulturom arhaičnih jezika, njegovih toposa, izvorišta i održive progresivne svijesti o civilizacijskim aspektima i vrijednostima svekolike baštine.
ŽELJKO RUTOVIĆ
Dvije delegacija Opštine Petnjica na čelu sa predsjednikom opštine Samirom Agovićem posjetila ,,Sat života“ u Bijelom Polju i Štrpce, na obilježavanju 30 godina od otmice u Štrpcima.
Polaganjem vijenca na spomen obilježje „Sat života“ žrtvama otetim u Štrpcima u Bijelom Polju obilježeno je 30 godina od tog zločina.
Predsjednik Foruma Bošnjaka Mirsad Rastoder kazao je da su nevine ljude nakon što su ih izveli iz voza, ubili i bacili u Drinu, a da se njihova tijela, vjerovatno, nalaze u jezeru Perućac.
,,To potvrđuje i činjenica da su posmrtni ostaci četiri putnika pronađena upravo u jezeru Perućac, 2009. i 2010. godine. Moramo uputiti poruku onima koji zagovaraju Otvoreni Balkan, neka prvo otvore jezero Perućac i pronađu posmrtne ostatke koje su zlikovci bacili u Drinu“ kazao je Rastoder.
Delegaciju Opštine Petnjica, koje je posjetila spomenik ,,Sat života“ u Bijelom Polju činili su: Sinan Tiganj, Nena Muratović, Irma Škrijelj, Šejla Šabotić, Senad Rastoder, Sevludin Šabotić I predstavnik žrtava Misin Rastoder, koji je izgubio oca u ovoj otmici.
Dok je predsjednik opštine Samir Agović sa svojim saradnicima i Mithadom Cikotićem posjetio Štrpce, Prijepolje i odao počast na spomeniku otetih i ubijenih bošnjaka sa voza u Štrpcima 27. februara 1993. godine.
U prostorijama FK „UNION 05“ u gradu Kaylu u Luksemburgu 4. marta, u večernjim satima organizovan je predizborni skup stranke CSV koja na sljedećim opštinskim izborima u Luksemburgu ima vrlo dobre šanse za pobjedu u opštini Kayl.
Ovaj skup organizovao je Mersudin Mita Ličina, predsjednik FK „Union 05“ i jedan od kandidata na listi ove stranke.
Skupu je, između ostalih, prisustvovao veliki broj doseljenika sa Balkana kojiu žive na teritoriji ove opštine. Na skupu je vrlo nadahnuto govorio Mersudin Ličina, naglašavajući značaj glasanja i aktivnog učešća u političkom životu države u kojoj živimo.
Ličina se osvrnuo na davne sedamdesete godine prošloga vijeka kada su doseljenici sa Balkana u velikom broju počeli pristizati u Luksemburg i naglasio da ih je tada nepoznavanje jezika i ne poznavanje zakona u državi koštala sporije integracije u Luksemburško društvo.
– Danas, naglasio je Ličina, djeca naših doseljenika zauzimaju mnoge važne funkcije u državnim institucijama, i važe za izuzetno marljive i korisne članove zajednice – rekao je Ličina.
Kako ja, tako i svi članovi naše stranke, nastavio je, obećavamo da ćemo sutra, ukoliko pobijedimo na ovom izborima, a što je vrlo izvjesno, pomagati svima kojima pomoć bude potrebna u bržem rješavanju određenih pitanja.
Pored Ličine, skupu se obratio i njegov prijatelj Hamdija Rastoder koji je pozvao doseljenike sa Balkana da obavezno izađu na izbore i glasaju za svoje favorite.
Ovaj predizborni skup završio se prijateljskim druženjem koje je iskorišteno za određena dodatna objašnjenja vezano za izbore.
F. S.
