Emina Čunmuljaj posjetila OŠ “Mahmut Adrović”: Donacijom školskog pribora uljepšala početak školske godine

0

Direktor OŠ “Mahmut Adrović” Almir Pljakić ugostio je Eminu Çunmulaj, svjetski poznatu manekenku i humanitarku, koja je kroz svoju fondaciju Emina’s Hand Foundation donirala školski pribor učenicima, unoseći dodatnu radost na početku nove školske godine.

“Naša škola imala je čast i zadovoljstvo da dočeka Eminu – ženu čije ime odzvanja svjetskim modnim pistama, ali čije srce najsnažnije kuca za humanost, dobrotu i ljubav prema ljudima. Kroz fondaciju Emina’s Hand, već godinama nesebično pomaže djeci i porodicama, ne samo u Crnoj Gori, već i širom svijeta, sa jasnom misijom: pružiti ruku onima kojima je podrška najpotrebnija.

Ovoga puta, ta ruka dobrote pružena je i našim đacima. Donacijom školskog pribora Emina je uljepšala početak školske godine i pokazala da se velika djela mjere osmjesima – a njih je danas bilo mnogo. Na licima djece vidjeli su se osmijesi zahvalnosti, sreće i nade.

Za našu školu, ova posjeta nije bila samo podjela poklona, već i snažna lekcija iz čovječnosti i podsjetnik da prava veličina čovjeka nije u onome što posjeduje, već u onome što daje. Zahvalni smo Emini na pažnji, podršci i inspiraciji koju je ostavila našim učenicima i kolektivu.

Hvala ti, Emina, što si nas podsjetila koliko dobrota može da promijeni svijet”, naveli su iz OŠ Mahmut Adrović.

U Bošnjačkom kulturnom centru održan sastanak Inicijativnog odbora: Počele pripreme za naučni skup „Otpor fašizmu u Bihoru“

0

U Bošnjačkom kulturnom centru održan je sastanak Inicijativnog odbora povodom organizacije naučnog skupa pod radnim naslovom „Otpor fašizmu u Bihoru – Muslimanska milicija, istorija, konteksti, percepcije“. Cilj skupa je da se, u svjetlu relevantnih istorijskih izvora i naučno utemeljenih analiza, sagledaju događaji iz perioda Drugog svjetskog rata na prostoru Sandžaka i šire, s posebnim fokusom na četničke zločine nad bošnjačkim stanovništvom.

Na sastanku je, polazeći od potrebe za sistematičnim i argumentovanim pristupom temi, predloženo sljedeće:

Dnevni red

  1. Potreba organizovanja, datum, sadržaj i lokacija održavanja naučnog skupa.

  2. Odluka o konačnom sastavu Organizacionog odbora.

  3. Ciljevi i principi odabira učesnika kojima će biti upućeni pozivi.

  4. Finansiranje troškova organizacije naučnog skupa.

  5. Medijska promocija naučnog skupa.

  6. Razno.

Učesnici su saglasni da naučni skup treba da omogući stručan, pluralan i metodološki dosljedan uvid u kompleksne istorijske procese, te da doprinese boljem razumijevanju konteksta, percepcija i nasljeđa perioda Drugog svjetskog rata u Bihoru i Sandžaku.

O daljim koracima, uključujući datum održavanja, program i konačan sastav Organizacionog odbora, javnost će biti blagovremeno obaviještena.

MILUTIN ĐUKANOVIĆ: NASLIJEĐENI PROBLEMI (1)

0

Kao predsjednik Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore, smatram svojom obavezom da se najmanje jednom godišnje obratim i podijelim sa vama sve ono što oblikuje rad naše kompanije – šanse koje prepoznajemo, ali i probleme sa kojima se suočavamo. Ovaj put činim to kroz dva teksta, jer želim da javnosti ponudim potpunu i jasnu sliku o poslovanju EPCG i pravcima njenog razvoja.

Podsjetiću da smo u septembru 2024. godine objavili tekst u kojem smo naveli kako je samo dvije godine ranije, u septembru 2022, EPCG, zbog neviđene suše i astronomskih cijena električne energije na berzama, bila u gubitku od gotovo -88,7 miliona evra, dok je do kraja oktobra taj minus narastao na nevjerovatnih -99 miliona evra. Tada su se mogli čuti i brojni zlonamjerni komentari – da je takav rezultat navodno bio posljedica neznanja poslovodstva, prekomjernog zapošljavanja i neracionalnog odnosa prema imovini društva. Ipak, citirani pasus sam danas namjerno izdvojio, ne da bih ponavljao analizu tadašnjeg poslovanja, već da bih ukazao na sistemske probleme koje smo zatekli i na perspektive koje su pred nama.

Možemo slobodno reći da smo zahvaljujući odluci da sa Kombinatom aluminijuma Podgorica izađemo iz netržišnog modela i pređemo na tržišni način poslovanja, spriječili dodatni gubitak od gotovo 150 miliona evra. U isto vrijeme, povoljne hidrološke okolnosti u novembru i decembru 2022. godine donijele su nam prihod od preko 85 miliona evra, čime smo ipak završili tu poslovnu godinu sa pozitivnim rezultatom. Važno je naglasiti i da je Termoelektrana Pljevlja u tom periodu ostvarila rekordnu proizvodnju, u vrijednosti od gotovo 400 miliona evra, što jasno pokazuje kakve bi posljedice bile da su okolnosti bile nepovoljnije.

Ko je želio da sagleda činjenice, mogao je lako da identifikuje i probleme i odgovorne za njih. U ovom tekstu neću ponavljati detaljnu analizu iz septembra 2024. godine (EPCG u brojkama), ali ću podsjetiti na najvažnije: neuspješnu privatizaciju EPCG i gubitke koje je ona donijela društvu, finansijske transakcije koje su ugrožavale likvidnost i umanjivale kapital kompanije, kao i povlašćene aranžmane u vezi sa proizvodnjom električne energije koji su EPCG i građane koštali stotine miliona eura. Poseban teret bio je i poslovni odnos sa KAP-om prije 2021. godine, zbog kojeg je EPCG izgubila 50 miliona evra.

Zbog svega ovoga, smatram važnim da javnosti detaljno predstavimo kako je izgledao odnos prema Termoelektrani Pljevlja, kako danas izgleda politika novih investicija i obnovljivih izvora energije, te šta znači strateško ulaganje u Željezaru. Ta tri poglavlja biće sadržaj ove serije tekstova, koja ima za cilj da svakome omogući jasan uvid u stanje i budućnost EPCG.

U tekstu objavljenom u septembru 2024. godine saopštili smo:

„Sličan tekst sam napisao u septembru 2022. godine kada je EPCG, zbog neviđene suše i astronomskih cijena električne energije na berzama bila u minusu, na 30.09.2022. godine, gotovo -88,656,390€, a na 31.10.2022 u minusu nevjerovatnih -99,057,102€. , U tom vremenu mogli su se čuti veoma zlonamjerni komentari, kao npr. da je takav poslovni rezultat, posledica neznanja poslovodstva, prekomjernog zapošljavanja, neracionalnog odnosa prema imovini društva i tome slično…..“.

Namjerno smo citirali pasus iz teksta objavljenog u septembru 2024. godine, ali ne sa željom da nastavimo sa analizom dotadašnjeg poslovanja, jer bi to bilo ponavljanje, već da ukažemo na neke sistemske probleme kao i na perspektive daljeg razvoja. Citirani pasus dovoljno govori o tome kakav smo sistem preuzeli. Možemo slobodno reći da smo zahvaljujući dobroj poslovnoj odluci da sa Kombinatom aluminijuma Podgorica(KAP) pređemo na tržišni način poslovanja(spriječen je dodatni gubitak od gotovo 150 miliona evra), i sreći, odnosno dobroj hidrologiji u novembru i decembru(u ta dva mjeseca u trgovini električnom energijom zaradili smo preko 85 miliona evra) uspjeli i tu poslovnu godinu da završimo sa pozitivnim rezultatom.

Važno je takođe naglasiti da je te godine Termoelektrana Pljevlja ostvarila rekordnu proizvodnju (TEP je proizvela električne energije u vrijednost od gotovo 400 miliona evra). Nije teško izvesti zaključak šta bi se desilo da smo nastavili da poslujemo sa KAP-om kao do tada, da je hidrologija bila lošija i da smo imali zastoj TEP od 8 mjeseci.

Ko hoće da sluša argumente i činjenice može da identifikuje i probleme i krivce.

U ovom tekstu nećemo se detaljno osvrtati(to je precizno navedeno u septembru 2024. godine, „EPCG u brojkama“) na probleme koji su u velikoj mjeri opterećivali a i danas opterećuju poslovanje EPCG, a nastali su prije 2021. godine, već ćemo samo istaći najznačajnije:

  • Privatizacija EPCG i gubitak za sve društvene činioce (-170 miliona evra),
  • Finansijske transakcije koje su ugrožavale likvidnost(minus -195 miliona evra) i dovodile do umanjenja kapitala(-288 miliona evra)
  • Povlašćenim proizvođačima do kraja 2024. godine za proizvodnju od oko 2.800.000MWh plaćeno 291 milion evra(preko 100€/MWh), podsjećanje da EPCG svojim potrošačima prodaje električnu energiju po 45€/MWh. Ovaj aranžman će se nastaviti najmanje još 5 godina i ukupno će im biti isplaćeno oko 630miliona evra
  • Poslovni odnos EPCG – KAP prije 2021. godine, zbog netržišnog načina poslovanja EPCG je u minusu u periodu m2017-2021. godina 50 miliona evra.

Poseban osvrt ćemo dati na odnos koji je postojao prema Termoelektrani i odnos prema investicijama i takozvanoj zelenoj tranziciji. Jasno ćemo razdvojiti period prije 2021. godine i period nakon toga, do dana današnjeg.

ODNOS PREMA TERMOELEKTRANI “PLJEVLJA”

U ovom tekstu želim da posebno skrenem pažnju javnosti na Termoelektranu Pljevlja. Ona je, decenijama unazad, bila stub energetskog sistema Crne Gore, ali i izvor brojnih izazova. Zato je važno sagledati kako se prema njoj odnosilo do 2021. godine i šta se promijenilo nakon dolaska novog poslovodstva EPCG.

Odnos prema Termoelektrani “Pljevlja” (TEP) do 2021. godine

Ovdje ćemo posebnu pažnju obratiti na Ekološku rekonstrukciju Termoelektrane Pljevlja i odnos koji je imala Vlada i poslovodstvo EPCG prije dolaska novog poslovodstva u martu 2021. godine.

Priče o izgradnji drugog bloka očigledno su ostale samo priče. Da se realizovala izgradnja  drugog bloka mogao se izbjeći i narativ o ekološkoj rekonstrukciji i CO2 kreditima, CBAM-u i značajnim troškovima u narednom periodu. Ovdje se mora ukazati na neke flagrantne propuste.

Energetska zajednica je već 2016. godine, upozorila EPCG da mora hitno da se smanjuje emisija štetnih gasova, i da je neophodno što prije uraditi ekološku rekonstrukciju Termoelektrane Pljevlja. Iz tih razloga ograničila je rad TEP-a na 20.000 sati za period od 01.01.2018. godine do 31.12.2023. godine.

Rad TE „Pljevlja“ ograničen je na ukupno 20.000 radnih sati, u periodu od 1.01.2018. godine do 31.12.2023. godine, shodno Odluci Ministarskog savjeta Energetske zajednice broj 2016/19/MC-ENC (Odluka br. 2016/19/MC-ENC Ministarskog savjeta Energetske zajednice: o odobravanju izuzeća postrojenja od usklađenosti sa graničnim vrijednostima emisija utvrđenim Direktivom 2001/80/EC Evropskog Parlamenta i Vijeća), koju je usvojila Vlada Crne Gore (Zaključak br. 07-3236 od 2.11.2018. godine)”.

Suštinski ovo je značilo da TE ”Pljevlja” prepolovi svoju proizvodnju u narednih 6 godina i da se u tom periodu prilagodi rad, kako bi se ispunili najveći ekološki standardi (godišnje bi TEP mogla da radi 5 mjeseci). Tadašnje poslovodstvo ignorisalo je preporuke, i TEP je nastavila „normalno“ da radi, tako da je već u novembru 2020. godine potrošila dozvoljeni  broj sati. Zbog očiglednog pritiska od strane institucija EU, pokrenuta je i Ekološka rekonstrukcija. Ugovor o Ekološkoj rekonstrukciji  potpisan je 10.06.2020. godine na vrijednost od 44.981.129€ +pdv. Koliko se ”ozbiljno” i ”stručno” pristupilo ovom poslu govori i podatak da je već na Kick of meeting-u, održanom 09.10.2020. godine, konstatovano da sistem za denitrifikaciju gasova, onako kako je predviđeno prethodno urađenim Idejnim projektom (ugovor od 27.03.2018. godine, ugovarač Steag Energy Services GmbH iz Esena, Njemačka), nije moguće realizovati. Takođe je konstatovano da je realna vrijednost projekta, da bi stvari bile funkcionalne i zadovoljile zahtjeve regulative, oko 75M do 80M evra. I pored uočenih problema odmah po potpisivanju (problematičnog) ugovora, Bemaksu i BB Solaru je isplaćen avans u iznosu od 10,885,540€ (predmet je pred SDT-om).

Jasno je da prethodne Vlade i poslovodstva EPCG nijesu na stručan i odgovoran  način pristupili zelenoj energetskoj tranziciji. O zelenoj tranziciji i radu Termoelektrane Pljevlja moralo se razmišljati mnogo prije 2018. godine, i ne čekati da se dobijaju preporuke i upozorenja. I pored deklarativne priče o evropskim vrijednostima došlo se do toga da se jednostavno ne želi i ne mogu poštovati osnovni postulati zelene, energetske, tranzicije. Crna Gora u tom periodu nije ništa znala i nije željela da se bavi proizvodnjom električne energije iz obnovljih izvora. Priča o povlašćenim proizvođačima je samo dimna zavjesa za proizvodnju električne energije iz OIE, koja puno košta i od koje nikakve koristi nema Crna Gora, EPCG, a samim tim i građani. Koristi imaju samo privilegovani pojedinci.

Da su Vlada i EPCG ispoštovali preporuke Evropskih institucija, da se u periodu od 6 godina za 50% smanji proizvodnja iz TEP, došlo bi do raspada kompletnog energetskog sistema, Crna Gora i EPCG bi bankrotirali, privreda Crne Gore bi bila uništena.

Na ovom primjeru najbolje se vidi šta znači i koliko je opasno, za čitavo društvo, to što za 40. godina (od 1982. godine) EPCG  nije izgradila nijedan novi izvor električne energije, bilo sopstveni, bilo kod svojih kupaca, da dobiju status prozjumera(kupca-proizvođača).

 Odnos prema Termoelektrani Pljevlja (TEP) od 2021. godine

Jasno je, dakle, kakva je situacija zatekla novo poslovodstvo, koje je došlo na čelo EPCG krajem marta 2021. godine. Ugovor se ne može raskinuti, a nije dobar, zbog opasnosti od plaćanja velikih odštetnih zahtjeva. Morali smo da donosimo odluke koje će imati najmanju štetu po EPCG, a koje će zadovoljiti standarde Energetske zajednice.

Sredinom 2021. godine, konstatovali smo da je  situacija  sa ekološkom rekonstrukcijom jako teška i da je sprovođenje cijelog projekta dovedeno u pitanje. Bili su potrebni izuzetni napori da se pronađu odgovarajuća tehnička rješenja kako bi se isti pokrenuo. Radovi su konačno pokrenuti u aprilu 2022. godine. Tokom 2022. godine potpisan je ugovor vrijedan 15.000.000€ za adaptaciju kotlovskog postrojenja, sa zamjenom ekonomajzera i zagrijača vazduha, što će unaprijediti pouzdanost u radu samog kotla i elektrane u konačnom. Takođe, ugovoren je i posao adaptacije dimnjaka vrijedan 7.000.000€ kojim bi elektrana trebalo da postane još efikasnija, u odnosu kako je prvobitno bilo planirano. Takođe morali smo uradit i Aneks za izrdanju interfejsa, koji je prethodnom dokumentacijom bi zaboravljen, vrijednosti 2.900.000€. Takođe narednih dana zaključiće se novi Aneks za adaptaciju dimnjaka vrijednosti 1.150.000€.

Trenutno stanje je da je  u okviru projekta ekološke rekonstrukcije isporučena roba i izvedeni radovi u ukupnom obimu od preko 80% i može se očekivati da će se TEP vratiti u pogon do 15.11.2025. godine. I pored ogromnih problema, možemo reći, zahvaljujući sadašnjem menadžmentu posao oko Ekološke rekonstrukcije biće završe.

Može se bez dileme konstatovati da je od 2021. godine urađeno sve što je bilo moguće, u datim uslovima, kako bi se završila Ekološka rekonstrukcija. Određeni negativni komentari na rad poslovodstva EPCG, a odnose se na period poslije 2021. godine malo je reći nemaju utemeljenje u činjenicama, već nijesu dobronamjerni ili su politikanski  ili su vrlo nestručni.

Važno je takođe istaći, a to je od suštinskog značaja, i pod uslovom da se ekološka rekonstrukcija uspješno završi, to ni u kom slučaju ne znači da su svi problemi riješeni. Naprotiv tek tada počinju još ozbiljniji izazovi. Po svim procjenama cijena električne energije na izlazu TEP iznosiće preko 80€/MWh, sa tendecijom rasta, uz primjenu CBAM-a, i do 150 €/MWh.

Moramo postaviti još jedno logično pitanje, zar je bio problem da se od 2010. godine pravi po 30MW godišnje novih zelenih izvora, ako se već odustalo od Bloka 2 Termoelektrane. Zar se nije mogao napraviti bolji aranžman sa povlašćenim proizvođačima. To bilo gotovo 500MW novih izvora i sasvim druga situacija.

Kako odgovoriti na sve izazove i kako obezbijediti energetsku stabilnost Crne Gore, je suštinsko pitanje?

Odgovor je vrlo jednostavan, novi izvori, novi, izvori, novi izvori,…, vjetar, sunce, voda, baterijski sistemi.

Poslije jednostavnog odgovora, novo pitanje bi glasilo, a kako to realizovati na najefikasniji i najbrži način.

Prije konkretnog odgovora na ovo pitanje važno se je upoznati i sa nekim činjenicama koje u značajnoj mjeri opredeljuju i utiču na dalji razvoj elektroenergetike u Crnoj Gori. Samo da podsetimo, Hidroelektrana Perućica se gradila  60-ih godina 20 vijeka Hidroelektrana Piva počela je sa radom 1976 a Termoelektrana Pljevlja puštena je u pogon 1982. Ukupna instalisana snaga ovih kapaciteta iznosila je oko 850MW, a prosječna godišnja proizvodnja nešto iznad 3.000GWh. Posmatrajući ukupnu sopstvenu proizvodnju i potrošnju fizičkih i pravnih lica, u Crnoj Gori, lako zaključujemo da smo na pozitivnoj „nuli“. Ta pozitivna nula ukazuje na sve ranjivosti sistema, pogotovo iz razloga što gotovo 40% proizvodnje dolazi iz TEP, a troškovi te proizvodnje iz dana u dan rastu, a u budućnosti će biti još veći. U ovom periodu država je primijenila model stimulansa takozvanih povlašćenih proizvođača. EPCG, dominantno plaća tu energiju od 100 do 120€/MWh, a istu tu energiju prodaje građanima i firmama po 45€/MWh. Mnogo je bolje bilo da je te objekte gradila EPCG. Zbog čega nije primijenjen modele VE Gvozd. To neka odgovore VDT i SDT. Ovo su samo neki elementi koji ukazuje na zatečeno stanje u energetskom sektoru. Nestvarno zvuči podatak da državna energetska kompanija nije, od 1982. godine, izgradila ili učestvovala u izgradnji novih izvora električne energije. Kada su sve ozbiljnije države iskazivale posvećenost zelenoj energetskoj tranziciji, Crna Gora je žurila u 19. vijeka.

Osim ovih važnih činjenica značajno je ukazati i na sledeće, na žiro računu EPCG na 01.01.2017. godine bilo je 230 miliona evra, da bi taj iznos na 31.12.2020. godine iznosio jedva 40 miliona.

Nema investicija, nema novca.

O posvećenosti prethodnog poslovodstva razvoju energetike dovoljno govori sledeća tabela, koja jasno pokazuje kakva se energetska politika vodila do marta 2021. godine.

Tabela  sjednica odbora direktora zaključno sa 31/avgust 2025:

Frapantno djeluje podatak da je odbor direktora od 01.01.2017. do 16.03.2021. godine imao  samo 16 tačaka dnevnog reda posvećenih investicijama u periodu od 51 mjeseca, od 01.01.2017. do  15.03.2021. godine Još jedna važna konstatacija, cijena električne energije od 2010. godine do 2021. godine povećana je za 70,91%, a od 2021. godine do 30.06.2025. godine 0,00%.

U ovom tekstu nećemo koristiti dodatne kvalifikacije da opišemo šta smo zatekli i kako se je radilo. Kome nije jasna dosadašnja argumentacija nikada mu ništa biti jasno neće.

Zaključno, iskustvo sa Termoelektranom Pljevlja pokazuje koliko je opasno odlagati ključne odluke i koliko je važno na vrijeme graditi nove energetske izvore. Ono što je EPCG uradila od 2021. godine jasno govori da je moguće uhvatiti korak sa evropskim standardima, ali i da pred nama stoje ozbiljni izazovi. U narednom tekstu osvrnućemo se na nove projekte i ulaganja u obnovljive izvore energije, jer upravo od njih zavisi buduća stabilnost elektroenergetskog sistema Crne Gore.

Milutin Đukanović

Otvorena izložba „Njegujemo kulturu različitosti za srećniju budućnost“ u Trpezima – Kutnje brdo

0
U mjestu Trpezi, na lokalitetu Kutnje brdo, danas je svečano otvorena izložba pod nazivom „Njegujemo kulturu različitosti za srećniju budućnost“, koja će biti otvorena za posjetioce narednih 15 dana.
Nosilac projekta je Mreža nevladinih organizacija iz Petnjice, a realizaciju je podržao Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih i ljudskih prava Crne Gore.
Izložba ima za cilj da afirmiše i promoviše kulturnu raznolikost, međusobno uvažavanje i zajedništvo kao ključne vrijednosti za stvaranje pravednijeg i srećnijeg društva. Prikazani su radovi i dokumentacija koji oslikavaju bogatstvo različitih etničkih i kulturnih identiteta u ovom regionu, sa posebnim fokusom na važnost očuvanja i njegovanja tradicije.
Povodom otvaranja izložbe, Sabaheta Novalić, koordinatorka projekta, izjavila je:
> „Kroz ovu izložbu želimo da pošaljemo jasnu poruku – različitost nije prijetnja, već bogatstvo koje treba njegovati. Petnjica je primjer zajednice u kojoj različite kulture i tradicije žive jedna pored druge, i upravo u toj raznolikosti vidimo budućnost u kojoj svi imaju jednaka prava i šanse.“
Organizatori pozivaju sve građane Petnjice i okolnih mjesta da posjete izložbu i daju svoj doprinos jačanju međusobnog razumijevanja i tolerancije.
Svi zainteresovani mogu  posjetiti izložbeni prostor u Trpezima svakog dana tokom trajanja izložbe.

FOKUS BIHORA – FEHIM KORAĆ: „Rijeke su deponije u pokretu“ — Petnjici hitno treba svijest, čišćenje i regionalna deponija

0

Ugrožena životna sredina u Petnjici, spontane deponije i problemi sa veliikom količinom otpada, je nekoliko važnih stvari o kojima smo razgovarali sa Fehimom Koraćem, redovnim profesorom fizičke/primijenjene hemije na PMF-u Univerziteta u Sarajevu (Odsjek za hemiju). Razgovor je vođen u okviru projekta “Fokus Bihora” koji realzuje portal Radija Petnjica u saradnji sa Minisarstvom kulture i medija.

RP: Vi često ističete da su rijeke lokalno „zagađene do nivoa bez života“. Šta je prvi, najjeftiniji korak koji opština i građani mogu uraditi u narednih 6 mjeseci?

KORAĆ: Nažalost, našim rijekama skoro da nema spasa.  Kao što znate naše rijeke su male, vodostaj većinom tokom godine se ne može mjeriti. Na očigled svih one su postale deponije u pokretu. U njih se odlaže sve, bez kriterijuma. Za tako male vodotoke jedini je spas da budemo svjesni da se to dalje ne smije raditi. Kada bi bilo nekih sredstava da se urede korita i da se napravi šetalište onda bi to bila prava stvar. Nešto za tako kratko vrijeme? Jedino što bi bilo realno je da se radi na osvještavanju onih koji zagađuju rijeke da to ne rade. Bilo bi dobro kada bi se napravila akcija čišćenja korita rijeka. Odmah bi se vidjelo nešto dobro. To je obaveza, prije svih, komunalnog preduzeća.

RP: Kako procjenjujete održivost ideje regionalne deponije i šta je minimalni tehnički standard koji mora biti ispunjen da bi imala smisla?

 KORAĆ: Regionalna deponija je državni interes. To je prijeka potreba. Zagovara se otvaranje regionalne deponije na prostoru opštine Bijelo Polje. Tu dolazimo do pat-pozicije: kada imamo smeća po urbanim dijelovima onda se pravi pritisak da se transportuje a ujedno se ne dozvoljava otvaranje deponija gdje bi se taj otpad odlagao. Odabir mjesta deponije postaje politički problem.

Ne može se praviti deponija na bilo kojem mjestu. Prije svega se mora voditi računa o tome šta će se uraditi sa produktima deponije: procjedne vode, zapaljivi gasovi, neugodni mirisi. Postoje metode i načini da se to umanji. Na primjer: procjedne vode sa deponija ako nisu pod kontrolom zagadiće sve vodotoke, izvore pitke vode, okolno zemljište…

RP: Koje ste lekcije naučili iz terenskih eko-akcija (poput čišćenja oko Jukove česme) – gdje institucije moraju „uskočiti“, a gdje je presudna građanska disciplina?

KORAĆ: Pored ostalih aktivista i ja sam organizator i učesnik jedne akcije čišćenja (koliko su obaveze dozvoljavale). Iako nije bio veliki broj učesnika uradili smo veliki posao. Nikom nije to teško palo. Uz to, druženje je bilo na visokom nivou.

Ja, iz principijelnih razloga, ne učestvujem u takvim akcijama u Sarajevu. Ne dajem alibi neodgovornim. Kod mene u džepovima skoro uvijek možete naći komade papira, plastike i ostalog otpada – čekam pogodno mjesto da odložim. Tako se ponašam ja, moja porodica i moji poznanici. Ne treba nas podsjećati šta treba raditi. Konačno, ambijent u kojem živim i ja moram čuvati.

Što se tiče spomen obilježja, javnih i hair-česama, to je posebna situacija. To su obilježja koja su u pomen na značajne ljude za zajednicu ili porodicu. Oskrnaviti sjećanje na njih pada teško. I pored svega toga, zbog naših predaka, mi nastavljamo održavanje tih mjesta. Uloga institucija je zakonom definisana a na nama je da njima i nama pomognemo.

RP: Često zagovarate vjetro i solar, a upozoravate na rizike mini-hidroelektrana. Možete li to objasniti na konkretnom lokalnom primjeru?

KORAĆ: U novije vrijeme  nastoji se što brže doći do bogatstva. Mini hidroelektrane su izvori velikih zarada. Niko ne pita šta će biti sa okolinom. Da li uništavamo biodiverzitet? Kome to treba!! Kada bismo ukoritili naše rijeke, ne bi ostalo ništa. To nema smisla, ne treba ni razmišljati u tom pravcu.

Imamo još izdašnih, neiscrpnih resursa. Prije svega mislim na iskorištenje snage vjetra i sunčeve energije. Ja bih prednost dao vjetroelektranama. Zauzimaju mali prostor a uvijek mogu biti u pogonu. Na okolnim planinama uvijek „pirka“ vjetar. Također, u solarna energija je dobra investicija. Vidim da sve više domaćinstava ugrađuju solarne panele i proizvode struju.

RP: Da li biste podržali uvođenje lokalnog „eko-poreza“ namijenjenog isključivo finansiranju čišćenja divljih deponija i edukacije u školama?

KORAĆ: Tražili smo da imamo opštinu. Dobili smo je. Sa tim smo dobili i neke obaveze koje moramo plaćati, kao svuda u svijetu. Prvo bih napravio uslove da sva domaćinstva u opštini Petnjica imaju predviđene kontejnere, da ne nose smeće do centra Petnjice. Sa tim bi morali plaćati i odvoz tog otpada. Kada bi se to ostvarilo bilo bi puno više sredstava za rad komunalnog preduzeća. Za očekivati je i efikaniji rad. „Eko-porez“? obično se to uvodi većim zagađivačima. U Petnjici ih nema puno. Svakako bih uveo za takve slučajeve. Treba obratiti pažnji i na automobile. Postoje eko-norme koje su dozvoljene. Kod nas u Bosni i Hercegovini automobili su podijeljeni po kategorijama. Čim nastupi  emisija većeg zagađenja – naredi se da se ne smiju koristiti automobili ispod EURO 5, na primjer.

Što se tiče edukacija u školama, mislim da se to dobro radi. Djeca su odgovornija od odraslih. Od njih možemo dosta naučiti ako ih slušamo.

RP: Šta je realna mapa puta za rekonstrukciju puta Petnjica–Miraj Brdo: faze, troškovi, eksproprijacija, rokovi – i gdje dijaspora može najviše pomoći?

KORAĆ: Rekonstrukcija puta Petnjica – Miraj Brdo je izuzetno značajna. Tu gravitira veliki broj mještana. Žalosno je vidjeti stanje tog puta. Rupa do rupe i između još jedna. U toku je akcija za izradu projekta za taj put. Taj projekat bi uzeo u obzir sve aspekte koji bi bili vezani za tu saobraćajnicu. Očekujem da će to ići u dobrom pravcu. U opštem interesu je da imamo dobre puteve. Kada se provede pravedna eksproprijacija onda neće biti problema. Mada imam i nekih nezvaničnih informacija da će tu biti izvjesnih opstrukcija. Nije mi jasno da oni koji su skoro čitav životni vijek proveli na Zapadu, ne vide dobrobit putnih komunikacija. Treba malo šire gledati.

Ako to bude prihvaćeno sigurno će to biti veliki iznos koji samo država Crna Gora može finansirati. Ne treba očekivati da to mještani iskeširaju. I država Crna Gora treba pokazati da smo i mi njeni. Što se tiče rokova – trebalo je završiti još prije 5 godina. Što prije to će biti ugodniji život. Ne bih dijasporu ovdje uključivao. Dosta su davali za razne akcije, i za finansiranje izrade projekta. Njihovo je da nađu interes za ulaganje u pokretanju biznisa.

RP: Zavičajni muzej: zašto je važan i šta je potrebno da se „odblokira“ proces koji ste pomenuli da stoji kod opštine?

KORAĆ: Ideja otvaranje Zavičajnog muzeja je stalno tinjala. Okupljeni oko te ideje smo nešto i napravili. Uz stručnu pomoć iz svojih domena smo predložili Statut Zavičajnog muzeja. Tu su među ostalima radili Ruždija Kočan, akademik Izet Šabotić, Ismet Ramčilović, pravnik, Esmir Cikotić, pravnik, Mirsad Rastoder, moja malenkost itd (nabrajanje je uvijek nezahvalno, vjerovatno sam nekog izostavio, nenamjerno). Predali smo to opštinskim strukturama i još nismo dobili nikakav odgovor.

Itekako nam je bitno imati Zavičajni muzej. Treba pokazati da imamo svoje korijene i porijeklo. Da smo imali i imamo autentične običaje. Rušenje svake stare kuće gube se značajni eksponati koji dokazuju naše postojanje.

Imati i upravljati opštinom je višedimenziono. Imate neke uobičajene aktivnosti, svakodnevne. Ali postojanje opštine bez arhiva, muzeja, doma zdravlja, matičnog ureda, zemljišno-knjižnog ureda i ostalih komponenti nema smisla. Nije muzej opterećenje, to je značajna institucija. Ne trebamo ići u Berane ili Istanbul da vidimo ko smo bili i šta smo.

Pokucati ponovo na vrata Opštine? Pa to nije samo naša korist.

RP: Kako bolje „uvezati“ dijasporu, lokalne proizvođače (mljekarstvo, pčelarstvo, ljekovito bilje) i turizam da nastane lanac vrijednosti koji ostaje u Bihoru?

KORAĆ: Petnjica još uvijek nije opasno zagađena. Još ima mjesta za razvoj turizma i zdrave organske poljoprivredne proizvodnje. Opet se vrtimo u krug. Da bismo imali značajniji razvoj turizma trebaju nam dobri putevi. Ne treba biti put do mog prijatelja Tufa Ajdarpašića avantura nego ugodno putovanje do Vrševa. A on ima šta pokazati. Ima u Bihoru dosta neistraženih mjesta koja su stvorena za turizam. Mi koji živimo tu manje primjećujemo. Stranci su bolji recenzenti u tome.

Uz pravedne poticaje i poljoprivrednici mogu raditi svoju djelatnost. Ima uslova i ima zdravih pretpostavki za to. Ohrabruje činjenica da sve više mladih se opredjeljuje za poljoprivredu.

Veliki potencijal je i u otvaranju fabrika vode. To je resurs koji nepovratno propada. Imamo dobar kvalitet vode koji ne treba da se tretira da bi se plasirao na tržište. Tu vidim  ljude iz dijaspore koji mogu vidjeti interes. Angažman dijaspore ne znači da će oni samo davati novac. Trebaju gledati svoj interes i dobit. Tu se vidi šansa.

RP: Jedan problem iz Vašeg domena koji biste najradije riješili do kraja karijere (u Sarajevu ili u zavičaju)?

KORAĆ: Kako sam dugo radio u svojoj karijeri tako sam i sebi zadavao ciljeve koje realno mogu uraditi. Nema puno još tih realnih ciljeva. Pri kraju sam pisanje knjige ili udžbenika koji sažimaju moju karijeru.

Što se tiče zavičaja, bio bih presretan da vidim dah Zapada u Petnjici. Čiste ulice, uređena šetališta, čiste rijeke. Planine i vazduh imamo. Imamo i ljude. Svakako mi je najveća preokupacija da zaživi NVO koja bi se bavila ekološkim pitanjima. Puno smo uradili samo da se to finalizira.

RP: Koju knjigu ili resurs biste preporučili mladima iz Petnjice koji žele u nauku ili ekološki aktivizam?

KORAĆ: Što se tiče nekih udženika i kniga o ekologiji, možemo to posmatrati sa više aspekata. Ako treba kao akcija i reklama aktivizma onda je tu svaki izvor literature dobar. Samo trebamo rasčistiti sa sobom šta je dobro.

Možemo pročitati pismo indijanskog poglavice Seattle koji je napisao pismo američkom predsjedniku u kojem ukazuje na značaj očuvanja prirode davne 1854. godine.

https://radiosarajevo.ba/magazin/zanimljivosti/mudrosti-indijanskog-poglavice-zemlja-ne-pripada-covjeku-covjek-pripada-zemlji/225122

Pored toga, za one koji žele da se educiraju više postoje studijski programi u različitim profesijama. Ekologija nije samo za hemičare. Tu svoj udio imaju i biolozi, geografi, agronomi, medicinari, veterinari, pravnici, ekonomisti, filozofi, prosvjetari, arhitekturisti… Svi mogu, iz svog domena, dati svoj doprinos.

Jedno od gledišta ekologije je i stav veterinara, na linku je udžbenik:

https://www.vef.unizg.hr/wp-content/uploads/2018/09/Osnove-ekologije.pdf

Što se tiče potrebe za ekološkom edukacijom, u nastavku je jedna od prezentacija:

https://hrcak.srce.hr/file/111893

Ekologija je važna i kod proizvodnje hrane. Na sljedećem linku se mogu vidjeti primjeri vezani za ovu tematiku:

https://www.udruga-gradova.hr/wordpress/wp-content/uploads/2021/10/Hrana-i-ekologija.pdf

Na internetu se mogu naći razni primjeri i ekološka rješenja. Samo je bitna ekološka svijest i želja educiranja u tom pravcu.

SAMIR RASTODER

Projekat FOKUS BIHORA  podržan je od strane Ministarstva kulture i medija.

IZLOŽBA U TRPEZIMA: “Njegujemo kulturu različitosti za srećniju budućnost”

0
MREŽA NEVLADINIH ORGANIZACIJA IZ PETNJICE uz podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore vas poziva na otvaranje izložbe
“Njegujemo kulturu različitosti za srećniju budućnost”
Lokacija: Trpezi – Kutnje brdo, Petnjica
Datum otvaranja: 02. septembar 2025.
Trajanje izložbe: 02. – 16. septembar 2025.
Vrijeme otvaranja: 9:00 h
Kroz ovu izložbu želimo da istaknemo ljepotu i značaj kulturne raznolikosti, te doprinesemo izgradnji tolerantnijeg i srećnijeg društva.
Pridružite nam se u slavljenju različitosti kao bogatstva koje nas povezuje!
Umjetnički radovi, tradicija, kultura, zajedništvo – sve na jednom mjestu!
Ulaz je slobodan – Dobrodošli !

FK PETNJICA NA PREMIJERI U NOVOJ SEZONI SLAVILA PROTIV FK PLJEVALJA

0

U nedjelju je seniorska selekcija odigrala premijernu utakmicu u novoj takmičarskoj sezoni 2025/26.

Gost na stadionu u Gusarama je bila ekipa Fk Pljevlja, koja je poražena rezultatom 3:1.
Vidjena je dobra fudbalska predstava naše ekipe koja je dominirala od samog starta, ali je nažalost izostala realizacija. Promašeno je 4-5 stopostotnih prilika. U 38.minuti stize kazna, prva prava prilika za goste koju iskusni napadac Globarević koristi i dovodi svoj tim u vodjstvo.
To nije pokolebalo ekipu koja je do poluvremena imala jos dvije stopostotne prilike, ali je u oba navrata lopta zavrsila na prečki.
U drugom poluvremenu potpuna dominacija našeg tima.Prvo je u 51.minuti,Pavle Obadovic,koji je dosao iz Rudara,poravnao rezultat,da bi u 60.minuti,preko Muljaza Adrovica,koji je dosao iz Berana,nas tim poveo 2:1. Nastavilo se u istom ritmu,a u 74.minuti vec je bilo 3:1 za naš tim, golom Omera Agovica.
Do samog kraja utakmice je propušteno još nekoliko prilika, pa je pobjeda mogla biti i ubjedljivija, ali je ostalo konačnih 3:1 za nas tim.
Uspješna premijera na domaćem terenu, sa novim trenerom i nekoliko novih fudbalera, koje u nedjelju, u Mojkovcu očekuje gostovanje Brskovu, ekipi koja je najveći favorit za osvajanje prvog mjesta u ovogodišnjem takmičenju.

ČIJE JE OVO NAŠE SMEĆE?

0

Odavno nešto nije izazvalo toliko turbulencija i negativnih reakcija kao katastrofalna ekološka situacija koja je trenutno u Petnjici.

Porazno da poraznije ne može biti je i sama činjenica da smeće u raznim oblicima zvanično završava u potocima, baca se u rijekama, na strminama pored puteva, u posljednje vrijeme se zakopava po okolnim šumama i odlaže čak na otvorenim raskrsnicama (Gusare).

Bolesno da bolesnije nema.

Deponije u Petnjici

Ovdje se ne radi samo o postupku neznavenog i aljkavog pojedinca ili nesavjesne manje grupe građana, ovdje se zvanično radi o Opštinskom javnom komunalnom preduzeću, koje na taj način odlaže otpad. Zahvaljujući nestručnosti i neznanju ljudi koji su zaduženi, na kraju i plaćeni da nađu adekvatno riješenje upravljanjem sirovinskog otpada, oni krijući od građana, dupki pune i krcato natovarene kamione sa tim smećem, pune u već pripremljene i taze iskopane rupe po skrivenim šumama i nedaleko udaljenim planinama, odlažu i zatrpavaju taj otpad.

Pored svih resursa koje Opština, kao drugi najveći administrativni organ u jednoj državi, posjeduje i može da koristi, ona je izabrala najgore, od najgorih mogućih riješenja. Da zakopava smeće.

Ta praksa zakopavanja smeća, ima i svoju hijerarhijsku vertikalu odgovornih ljudi, kako od onih koji bagerima kopaju te rupe, i onih koji kamionima dovoze to smeće, tako do onih koji su im direktno naredili te i takve radnje, pa sve do onih koji su to zvanično odobrili nalogodavcima.

U tom lancu nikako nesmijemo zanemariti i ulogu samih stanovnika Petnjice, koji, priznaćemo nemaju izraženu svijest o tom problemu, i odlažu smeće gdje god stignu, što dalje od svoje kuće.

Smeće uz Dom kulture

Garantujem da se penjući se uz tu komandnu spiralu dolazi do direktora komunalne službe u Petnjici, a neizbiježno na vrhu odgovornosti se dolazi do samog predsjednika Opštine Samira Agovića, koji je nezaobilazna alfa i omega i otac svih nedjela na Bihoru.

Samir Agović

Poznato je, da na nivou države postoje i regionalni centri koji imaju svoje deponije, na kojima Opštine imaju pravo, predpostavljam uz neku finansijsku nadoknadu, da odlažu otpad. Te deponije su jedno neopisano ruglo i bezmalo predstavljaju obraz države u kojoj živimo, ali i kao takve imaju svoju funkciju, da se to smeće gomila na jednom mjestu, a ne da bude razbacano svuda naokolo.

Nekoliko savjesnih građana okupljenih oko grupe EKO Petnjica, nekoliko puta je preko javnog medijskog prostora upozoravala na štetne posljedice ovakog odlaganja otpada, čak do trajnih i nesagledivih posljedica ukoliko smeće dođe u kontakt sa aktivnim izvorima pijaće vode kojom se napaja Bihor. Pitanje je dana kada će se to desiti, i kada ćemo u nepovrat izgubiti i ovo malo čiste vode koju Samir i njegova ekipa, do sada nijesu uspjeli zagaditi. Da ironija bude veća, upravo ih je naš aktivista Isad M. raskrinkao i uhvatio gdje su zatrpavali rupe napunjene smećem, koje su bile iznad alternativnih podzemih tokova pijaće vode. Taj slučaj je proslijeđen Ministarstvu ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, koji je u jednom šizofrenom odgovoru napisao da: ekološka inspekcija nema nadležnosti za vršenje inspekcijskog nadzora Opštinskih komunalnih službi.

Ko je onda ima?

Kome da se sljedeći put obratimo?

Apsurd kakav nije poznat vremenu u kojem živimo. Prostoru svakako jeste, ali se suštinski kosi sa vremenom koje na svakom koraku vidno, glasno i jasno ekologiju postavlja na prioritetno mjesto.

U koliko se ne varam, i u poglavljima na putu učlanjenja Crne Gore u Evropsku uniju, postoje jasne smjernice i tačke koje se tiču ekologije i zaštite životne sredine.

Tu smo ga ugasili za sva vremena.

To vam je isto kao, kad na graničnim prijelazima ulazite u našu državu i svuda su izlijepljeni plakati o suzbijanju korupcije, i mole svakog ko je primijeti da je prijavi, a desetak koraka naprijed vas sačeka carinik koji vas opušteno pita, šta ste njemu donijeli i glatko vam traži 20 Eura.

Naš prostor, prostor Bihora, odavno trpi sve moguće represije izazvane nedostatkom inteligencije ljudi koji ga vode i koji upravljaju svim polugama moći na lokalu.

Do nedavno prepoznat kao kutak netaknute prirode i izvora čiste, pijaće čak i ljekovite vode, Bihor sigurno postaje septička jama regiona, crna ekološka tačka.

Krenimo redom.

Sirovinski otpad u narodu ustaljenog imena – smeće, nije pojava od juče, njega je uvijek bilo, ali složit ćemo se u znatno manjim količinama. Ranije je to najčešće bio karton, papirni džakovi, staklena ambalaža, poneka guma i vrlo malo plastike, za koju su naši stari nalazili prinudno riješenje – sagorijevanje. Znamo da nije bilo idealno, ali je bilo podnošljivo racionalno riješenje.

Danas kada je potrošačka moć građana znatno veća, naglo se povećala i potreba za neprestanim kupovanjem, obično atrikala koji su raznorazno i glomazno upakovani, što nakon konzumacije za sobom ostavlja ogromne količine otpada tj. smeća. Da se primijetiti da jedna kutija običnog keksa je okolo umotana u celofan, pa ima onu kartonsku kutiju i unutra još i ono plastično kućište, za moj ukus – previše.

No nije tu samo taj obični i jednostavni otpad, tu imamo ogroman broj otrovnog, hemijskog, pa čak i zaraznog otpada (iz lokalne ambulante). Znamo šta se desilo pastrmkama u Popči i Lješnici. Tu je i građevinski otpad, koji lokalne građevinske firme svojim kamionima istresaju čim zamaknu iza krivine, i sklone se od pogleda.

Savremeni i uređeni sistemi imaju odgovor za te pojave, stručno se zove reciklaža.

Dok to savremeno riješenje ne dođe kod nas moramo naći drugo.

Pojavila se i ideja o jednom sastanku članova EKO Petnjica sa odgovornim ljudima iz Opštine u cilju iznalaženja trajnog riješenja za ovo pitanje. U samom razgovoru sa jednim mojim ahbabom, on mi reče: ”preveslat će vas Samir ko ništa, vi ste male mace za njega, šta ga košta da vas slaže kao i uvijek i za sve do sada“?

Ja sam mu ovo glasno rekao: ”da je ekologija posljednja linija odbrane Bihora, i ja mu nećemo dozvoliti po cijenu života da više radi ovo što je radio do sada. Kad ovim permanentnim nepočinstvima uništava naše živote, nećemo mu dopustiti da uništi našoj djeci i našim unucima“.

Postavio bih mu otvoreni ultimatum, ili će za mjesec dana da nađe trajno riješenje ili će pred svojim nosom ili trbuhom, imati brojne televizijske i novinske ekipe koje će danima špartati po Bihoru i dodatno slikavati i snimati sve moguće katastrofe za koje je direktno odgovoran.

A oni te senzacije jedva čekaju, od toga žive.

Uz to postoji, kao neoborivi dokaz, toliko slikanog i snimljenog materijala koji ćemo kao grupa građana, na to imamo potpuno pravo, naravno preko advokata predati tužbu državnim organima koje će uz ogroman medijski pritisak, biti primorani da reaguju.

 

Ako ovo bahato i neodgovorno razbacivanje smeća konačno ne ujedini Bihorce, da počnu stvarati zdravu bazu za promjenu vlasti i definitivno ne shvate da ih ovo trenutno političko rukovodstvo vodi glavačke u sveobuhvatnu propast, onda mi nikako nije jasno kad će, i da li će to ikad shvatiti.

Nemoj da se iznenade da za koju godinu zajedno sa sve Samirom do zavrat grcaju u svom izmetu.

 

OO BS PETNJICA: PETNJICA NAJNERAZVIJENIJA U CG, LOKALNI DPS I AGOVIĆ ISKLJUČIVI KRIVCI

0

Opštiniski odbor Bošnjačke stranke Petnjica je u svom saopštenju ukazao na porazne informacije iz objavljenih podataka o stepenu razvijenosti i stopi nezaposlenosti po opštinama u Crnoj Gori.

“Petnjica je, nažalost, na posljednjem mjestu po oba kriterijuma. Na 23. mjestu smo po stepenu razvijenosti od ukupno 23 opštine u Crnoj Gori, što znači da smo najnerazvijenija opština u državi. Po stopi nezaposlenosti smo takodje posljedni sa čak 70% nezaposlenih, dok se ista stopa u srećnim opštinama kreće od 1,5 do 2%.
Ovi podaci su poražavajući za svakog Bihorca. Sramno je i žalosno da je tek svaki 16-i Petnjičanin radno angažovan.
Mi iz Opštinskog odbora Bošnjačke stranke Petnjica smatramo da je za ovo stanje u opštini odgovorna lokalna vlast DPS-a sa Samirom Agovićem na čelu koja za 12 godina upravljanja našom opštinom nije bila u stanju stvoriti ambijent za ekonomski razvoj, bolje uslove života, smanjiti nezaposlenost i spriječiti iseljavanje stanovništva, posebno mladih, obrazovanig i radno sposobnih ljudi.
Ubijeđeni smo da i građani dijele mišljenje sa nama i da će to pokazati na prvim narednim izborima i kazniti ovu nesposobnu i neodgovornu vlast. Petnjica nema više vremena za čekanje”, saopštili su iz OO BS Petnjica

MAJSKA ZORA U LUKSEMBURGU (FOTO I VIDEO)

0

Među brojnim doseljeničkim zajednicama koje su se kroz svoja udruženja predstavile na Festivalu multikulture u gradu Petange u Luksemburgu, bilo je i udruženje ZK „Bihor“, koje već dugi niz godina na najbolji način promoviše svoju domovinu – Crnu Goru.
Iako ova opština po prvi put organizuje ovu vrstu festivala, na platou ispred zgrade opštine okupio se veliki broj građana koji su, po lijepom vremenu, uživali u igrama folklornih ansambala.

Folklorno društvo „ZK Bihor“ još jednom se predstavilo u punom sjaju, a u muzičkom dijelu čule su se brojne narodne pesme iz Crne Gore i Bosne i Hercegovine, među kojima i pesma „Oj lijepa majska zoro“.

Od prisutnih na ovom festivalu čulo se još jednom da ZK „Bihor“ predstavlja ponos Crne Gore, kao i  njene iseljeničke zajednice u Luksemburgu.

https://www.youtube.com/watch?v=4Ipn6ERi2Yw

Jedan broj aktivista, na čelu sa predsednikom udruženja, diplomiranim inženjerom Eskom Halilovićem, vredno je radio tokom celog dana, niti u jednom trenutku ne pokazujući znake umora.
„Tako je kada se srcem radi“, Kratko je prokomentarisao predsjednik Halilović.

H.Rastoder