pred vama je novi portal radija Petnjica. Napravljen je sa idejom da objedini rasutu energiju Bihoraca širom planete i sublimira je u jednu tačku – razvoj zavičaja odakle smo svi potekli. Zato vas pozivamo da sugestijama, komentarima, fotografijama i ostalim vidovima komunikacije pomognete da ostvarimo zamišljeno.
Inicijativa za razrješenje predsjednika Opštine Petnjica Samira Agovića već je predata Skupštini opštine, čime je višemjesečno političko nezadovoljstvo u lokalnoj vlasti prvi put dobilo i zvaničan, institucionalni oblik.
Prema dokumentu koji je zaveden u Skupštini opštine 21. aprila, potpisnici traže razrješenje Agovića uz obrazloženje da svoju funkciju “nije obavljao zakonito, odgovorno i u skladu s najboljim interesima građana Petnjice”, te da je njegov mandat obilježilo “odsustvo realizacije kapitalnih projekata, društvenog progresa i stvaranja preduslova za kvalitetniji život svih naših sugrađana”.
Ali ono što ovoj inicijativi daje posebnu političku težinu nijesu samo potpisi na papiru, već tvrdnja njenih zagovornika da će za smjenu glasati mnogo veći broj odbornika od onih koji su formalno potpisali sam akt. Ako se to pokaže tačnim, Petnjica bi se mogla naći pred najozbiljnijim političkim preokretom od februarskog reizbora Samira Agovića.
NEZADOVOLJSTVO VIŠE NIJE KULOARSKO
Da priča više nije na nivou glasina i partijskih šapata, pokazuje i javni istup odbornice DPS-a i potpredsjednice SO Petnjica Anele Muratović, koja je na svom Fejsbuk profilu objavila da je inicijativa podnijeta.
“Poštovane odbornice, odbornici, građanke i građani opštine Petnjica, obavještavam vas da sam podnijela inicijativu za razrješenje predsjednika opštine”, navela je Muratović, dodajući da je posljednjih mjeseci aktuelna priča o nezadovoljstvu radom predsjednika opštine, ali i o tome da odbornici vlasti nemaju kapaciteta da naprave bilo kakvu promjenu.
Ona je saopštila i da je u razgovorima sa odbornicima nailazila i na lične kritike, ali i na “ogromnu podršku”, te poručila da će o svemu konačan sud dati odbornici kada dođe vrijeme za izjašnjavanje.
U ranijoj objavi Muratović je poručila – “Za nas, našu Petnjicu! Da bar mi nismo odgovorni za propadanje. Jer nemamo drugi dom.”
Taj ton pokazuje da potpisnici i promoteri inicijative ne žele da ovu priču predstave samo kao proceduru, već kao politički obračun sa načinom na koji je vođena opština.
OD FEBRUARSKOG SPASA DO APRILSKE KRIZE
Za one koji prate političke prilike u Petnjici, ova inicijativa nije iznenađenje. Još uoči 2. februara bilo je vidljivo da unutar lokalnog DPS-a postoje ozbiljna trvenja, nezadovoljstvo i pukotine koje nijesu uspjele da sakriju ni partijska disciplina ni javno održavano prividno jedinstvo.
Tada je centrala, po svemu sudeći, uspjela da primiri sukob i obezbijedi Agoviću ostanak na čelu opštine. Međutim, ono što je tada samo odloženo, sada se vratilo još otvorenije i opasnije po prvog čovjeka opštine.
Razlika je u tome što se više ne govori samo po hodnicima i u uskim partijskim krugovima. Sada postoji zvanično predata inicijativa, javna politička podrška toj inicijativi i sve glasnija tvrdnja da broj ruku za smjenu može biti osjetno veći od broja potpisa na dokumentu.
Upravo u tome i jeste suština aktuelne krize. Nije najvažnije koliko je odbornika potpisalo inicijativu, već koliko ih je spremno da, kada dođe trenutak, javno glasa za razrješenje Samira Agovića.
BROJKE SU NEMILOSRDNE
U lokalnom parlamentu matematika je jednostavna, ali politički surova. Za izbor, ali i za razrješenje predsjednika opštine potrebna je većina od ukupnog broja odbornika. Zato se prava bitka neće voditi na društvenim mrežama, već u skupštinskoj sali.
I baš zato tvrdnja da će za smjenu glasati i oni koji nijesu među formalnim potpisnicima inicijative može biti mnogo važnija od samog spiska imena na aktu.
Jer, u lokalnoj politici često se dešava da pojedini akteri ne žele prvi da istupe, ne žele da nose politički rizik javnog potpisa, ali su spremni da u ključnom trenutku dignu ruku kada procijene da je odnos snaga promijenjen ili da je pad već izvjestan.
Ako je to slučaj i u Petnjici, onda Agović više nema problem samo sa opozicijom ili sa nekoliko nezadovoljnih glasova iz vlasti. Onda ima problem sa ozbiljno nagriženim autoritetom unutar strukture koja ga je do juče održavala na funkciji.
PETNJICA PONOVO PRED POLITIČKIM TESTOM
Tekst same inicijative pisan je oštro i bez političkog uvijanja. U njemu se Agoviću ne spočitava samo politička slabost, već i izostanak rezultata u gotovo svim ključnim oblastima- od kapitalnih projekata do opšteg društvenog i ekonomskog razvoja.
U prevodu na jezik svakodnevne politike, poruka podnosilaca je jasna – Agović više nema rezultat kojim može amortizovati rastuće nezadovoljstvo.
To je i najopasniji dio ove priče po aktuelnog predsjednika opštine. Dok se unutarpartijski sukobi ponekad mogu ugušiti dogovorom, podjelom uticaja ili intervencijom sa strane, mnogo je teže politički preživjeti kada se otvori pitanje učinka, odgovornosti i povjerenja.
Zbog toga ova inicijativa nije samo još jedan lokalni politički incident. Ona je test da li Samir Agović i dalje kontroliše većinu ili je proces njegovog političkog slabljenja već odmakao dalje nego što se javno vidi.
KULOARI JEDNO, SKUPŠTINA DRUGO
Ipak, koliko god sve djelovalo ozbiljno, u Petnjici je oprez obavezan. I ranije se dešavalo da kuloarske priče, nezvanične najave i samouvjerene procjene padnu pred realnošću glasanja u skupštinskoj sali.
Zato ni ovu inicijativu ne treba unaprijed proglašavati krajem Agovićevog mandata. Ali je jednako pogrešno svesti je na prolazni politički šum.
Jer, kada inicijativa bude zvanično stavljena pred odbornike, više neće biti prostora za kalkulacije bez posljedica. Tada će se tačno vidjeti ko je za promjenu, ko je za status quo, a ko je do posljednjeg trenutka pokušavao da sjedi na dvije stolice.
Upravo zato naredna sjednica, kada god bude održana, neće biti samo glasanje o Samiru Agoviću. Biće to glasanje o stvarnim odnosima snaga u Petnjici.
KO PADNE, A KO PREŽIVI
Ako inicijativa ne prođe, Agović će moći da tvrdi da je preživio još jedan pokušaj destabilizacije i da je zadržao kontrolu nad većinom. Ali čak i u tom slučaju, teško da će iz ove krize izaći politički netaknut.
Ako, međutim, inicijativa dobije potrebnu podršku, to neće značiti samo kraj njegovog mandata, već i definitivan dokaz da su trvenja u lokalnoj vlasti odavno prerasla nivo partijskog neslaganja i postala otvoreni obračun za političku kontrolu nad opštinom.
U oba slučaja, jedno je već sada jasno – Petnjica je ponovo ušla u fazu političke neizvjesnosti, a Samir Agović u možda najteži test otkako je na čelu opštine.
Novi snimci koje su građani dostavili u okviru projekta Bihor Eko mapa otkrivaju još jedan alarmantan primjer uništavanja prirode na području Opštine Petnjica. Pored puta Bor – Dobrodole, usred šume i gotovo netaknute prirode, formirana je divlja deponija koja jasno pokazuje koliko je problem nelegalnog odlaganja otpada ozbiljan i koliko dugo traje bez adekvatne reakcije.
Na prvom video-snimku vidi se gomila otpada odbačena uz put, u prostoru koji bi trebalo da bude sačuvan, a ne pretvoren u smetlište. Umjesto prirodnog ambijenta, zelenila i čistog prostora, dočekuje nas prizor koji govori o nemaru, neodgovornosti i odsustvu elementarne brige za životnu sredinu.
Još je poraznije ono što se vidi na drugom snimku: neko je, umjesto da smeće ukloni i propisno zbrine, pokušavao da ga zatrpa. To nije rješavanje problema. To je njegovo prikrivanje. Otpad koji se zakopa ne nestaje, on ostaje u zemlji, ostavlja posljedice po okoliš i nastavlja da ugrožava prirodu, vodu, zemljište i zdravlje ljudi.
Ovakvo ponašanje je nedopustivo. Ako se divlje deponije budu “sanirale” tako što će se samo prekriti zemljom, onda ne govorimo o zaštiti životne sredine, već o pokušaju da se problem skloni od pogleda javnosti. Priroda Petnjice ne smije služiti kao prostor za skrivanje otpada.
Posebno zabrinjava što je riječ o području koje je do skoro bilo simbol očuvane prirode. Šume, putevi i ruralni predjeli Bihora ne smiju postati mjesta na kojima će nicati nove deponije, dok odgovornost izostaje. Svaki ovakav slučaj je upozorenje da se problem više ne može ignorisati i da su potrebne hitne i konkretne mjere.
Građani su još jednom pokazali da imaju više odgovornosti prema prostoru u kojem žive nego oni koji bi morali da vode računa o njegovoj zaštiti. Upravo zahvaljujući njihovim snimcima, javnost sada može da vidi ono što bi inače ostalo sakriveno u šumi još jednu divlju deponiju i pokušaj da se smeće ne ukloni, već prikrije.
Zato je neophodno da nadležne službe bez odlaganja izađu na teren, utvrde ko je odgovoran, uklone otpad i spriječe da ova lokacija ostane još jedna crna tačka na ekološkoj mapi Petnjice. Svako dalje ćutanje ili pasivnost samo bi značili prećutno prihvatanje da se priroda Bihora može nekažnjeno uništavati.
Petnjica zaslužuje da bude prepoznata po svojim prirodnim bogatstvima, a ne po deponijama pored puteva i po smeću zakopanom u šumi. Ovo nije samo ekološki problem. Ovo je pitanje odgovornosti prema prostoru, zajednici i budućnosti.
Bihor Eko mapa: građani mapiraju deponije u Opštini Petnjica
Projekat Bihor Eko mapa pokrenut je sa ciljem da evidentira ekološke probleme na području Bihora i da javnosti pokaže stvarno stanje na terenu. Poseban fokus stavljen je na mapiranje divljih deponija u Opštini Petnjica, kako bi svaki ovakav slučaj bio zabilježen, vidljiv i dostupan javnosti.
Kroz prijave građana, fotografije i video-snimke, nastaje baza podataka o lokacijama koje su ugrožene nelegalnim odlaganjem otpada. Takvo mapiranje nije važno samo da bi se problem registrovao, već i da bi se izvršio pritisak da se on konačno rješava — sistemski, odgovorno i trajno.
Bihor Eko mapa nije samo evidencija problema, već i alat građanske borbe za čistiju i zdraviju Petnjicu. Svaka prijava znači da neko nije pristao da ćuti pred uništavanjem prirode. A upravo od te spremnosti da se problem prijavi, dokumentuje i objavi počinje svaka ozbiljna promjena.
Početak građevinske sezone u Petnjici obilježava se novim infrastrukturnim projektima, a među najznačajnijim je početak radova na rekonstrukciji vodovoda u Donjoj Vrbici, u zaseoku Dužice.
Lokalna uprava finansira adaptaciju ovog vodovoda, koji će obezbijediti kvalitetnije vodosnabdijevanje za oko 40 domaćinstava. Iako je njegova izgradnja započeta još 1995. godine, stručne procjene pokazale su da je rekonstrukcija bila neophodna.
Iz Opštine ističu da će realizacija ovog projekta značajno unaprijediti snabdijevanje vodom u ovom zaseoku, imajući u vidu da vodovod raspolaže izdašnim vodoizvorištem, ali da je prethodno tehničko rješenje bilo neadekvatno. Za rekonstrukciju vodovoda u Donjoj Vrbici opredijeljeno je 42.000 eura.
Kada je riječ o oblasti vodosnabdijevanja, radovi se izvode i na još jednom vodovodu u mjesnoj zajednici Javorova. U pojedinim segmentima radovi napreduju dobrom dinamikom, ali postoje i određeni izazovi, prvenstveno u vezi sa imovinsko-pravnim odnosima i načinom raspodjele vodoizvorišta. Iz lokalne uprave poručuju da će, uz razumijevanje mještana, nastojati da i ta pitanja budu riješena na najbolji način. Za izgradnju ovog vodovoda izdvojeno je više od 70.000 eura.
Pored ova dva projekta, aktivnosti se odvijaju i u mjesnoj zajednici Radmanci, na vodovodu „Murovsko vrelo“. Radovi su, kako se navodi, u završnoj fazi, pa se očekuje da će i ovaj dio opštine uskoro imati riješeno pitanje vodosnabdijevanja.
Sredstva za ove projekte obezbijeđena su iz lokalnog budžeta, uz podršku Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.
Predsjednik Opštine Petnjica poručio je i da će lokalna uprava i u narednom periodu, kao i ranije, pružati podršku brojnim individualnim zahtjevima poljoprivrednika.
Petnjica je jedna od onih sredina koje se ne mogu razumjeti samo kroz statistiku, ali se bez statistike ne mogu ni ozbiljno objasniti. Kad se pogledaju zvanični podaci MONSTAT-a, vidi se da je riječ o maloj opštini sa svega 4.957 stanovnika po Popisu 2023. To je manje od jedan odsto stanovništva Crne Gore. U prevodu, Petnjica je mala sredina u kojoj se svaka promjena osjeti odmah. Kad ode nekoliko porodica, to nije samo demografski minus na papiru, nego manji broj đaka, manje kupaca u prodavnicama, manje radne snage i manje energije u samoj zajednici.
Upravo zato je priča o Petnjici mnogo više od priče o brojkama. To je priča o tome da li ovdje ima dovoljno života da se održi škola, dovoljno posla da mladi ostanu, dovoljno nade da se ljudi vrate i dovoljno snage da opština iz režima preživljavanja pređe u režim razvoja. Ono što MONSTAT pokazuje kroz procente, portal radiopetnjica.me već godinama pokazuje kroz svakodnevne teme – odlazak mladih, oslanjanje na dijasporu, borbu za put, vodu i prevoz, stalno pominjanje poljoprivrede kao šanse i gotovo trajni osjećaj da Petnjica ima potencijal, ali da taj potencijal nikako da postane stvarni rezultat.
MALA OPŠTINA, VELIKI TERET
Petnjica iz drona
Kad se kaže da je Petnjica mala opština, to ne znači samo da ima malo stanovnika. To znači da nema veliku rezervu ljudi. U većim gradovima odlazak jedne generacije ili gašenje nekoliko radnih mjesta ne poremeti ukupnu sliku preko noći. U Petnjici je drugačije. Ovdje se svaki odlazak vidi, svaki prazan dom osjeti, a svaka praznija učionica postaje upozorenje. Zato se ovdje demografija ne doživljava kao teorijska tema za stručne rasprave, nego kao svakodnevna stvarnost.
Taj osjećaj godinama potvrđuju i lokalne priče. Radio Petnjica je, recimo, još 2021. pisao o Trpezima, gdje je u prvi razred upisano svega četiri đaka. Dvije godine kasnije portal je objavio da je na cijeloj teritoriji opštine u osnovne škole upisano samo 38 prvaka i 32 srednjoškolca. To su možda “male” vijesti u nacionalnim okvirima, ali za Petnjicu su to krupne poruke. Ako je djece manje, onda je manje i budućnosti u najdoslovnijem smislu te riječi.
BROJKE KOJE GOVORE JEDNOSTAVNO: LJUDI OVDJE TEŠKO DOLAZE DO POSLA
Petnjica, centar
Ako postoji jedan podatak koji gotovo sam objašnjava najveći dio problema Petnjice, onda je to stanje na tržištu rada. Prema MONSTAT-u, stopa aktivnosti u Petnjici iznosi 34 odsto, stopa zaposlenosti 17,8 odsto, a stopa nezaposlenosti 47,5 odsto. Na prvi pogled to djeluje kao suv statistički jezik, ali suština je vrlo jednostavna. U Petnjici mali broj ljudi radi, a među onima koji traže posao ogroman broj ne može da ga nađe.
To je vjerovatno najvažnija rečenica za razumijevanje lokalnog stanja. Petnjica nema samo problem niskih prihoda, nego još dublji problem – nema dovoljno redovnog i sigurnog rada. A kad nema rada, sve drugo počinje da slabi. Mladi ne vide razlog da ostanu. Porodice ne mogu lako da planiraju život. Lokalna trgovina i usluge nemaju dovoljno kupaca. Opština nema dovoljno snažnu ekonomsku bazu. Zato je ovdje nezaposlenost mnogo više od ekonomske teme. Ona je i demografska, i socijalna, i psihološka.
To potvrđuje i ono što se godinama pojavljuje na radiopetnjica.me. U više tekstova i razgovora ponavlja se ista slika – mladi najčešće odlaze odmah nakon škole, najviše zbog posla i osjećaja da ovdje nema dovoljno perspektive. U novijim tekstovima portala, kao glavni problemi izdvajaju se putna infrastruktura, javni prevoz, komunalni problemi i nedostatak realnog sektora. To je važno, jer pokazuje da lokalni ljudi problem ne vide kao jednu izdvojenu slabost, nego kao lanac povezanih problema – nema posla, nema uslova, pa nema ni ostanka.
KAD MLADI ODLAZE, NE ODLAZI SAMO RADNA SNAGA
Motel u Petnjici
Petnjica se dugo suočava sa iseljavanjem, ali danas je možda najveći problem to što odlaze baš oni koji bi trebalo da budu njena buduća razvojna snaga. U tekstovima Radija Petnjica često se ponavlja ocjena da iz opštine najviše odlaze mladi odmah nakon srednje škole ili po završetku obrazovanja, najčešće prema većim centrima ili inostranstvu. To je posebno opasno za malu sredinu, jer joj ne odlaze samo sadašnji stanovnici, nego i budući roditelji, budući preduzetnici, budući nosioci poljoprivrede, budući nastavnici i stručnjaci.
Kad jedna sredina počne da gubi mlade, ona ne gubi samo sadašnjost nego i sjutrašnji dan. Zato je pogrešno gledati na iseljavanje samo kao na ličnu odluku pojedinca ili porodice. U slučaju Petnjice, iseljavanje je postalo strukturni proces. Ono utiče na školu, na tržište rada, na lokalni budžet, na broj rođene djece, na poljoprivredu, pa čak i na osjećaj zajednice. Što manje ljudi ostaje, to više raste utisak da se ovdje živi “na čekanju”, a to opet podstiče nove odlaske.
OBRAZOVANJE JE TIHI ALARM PETNJICE
ŠKOLA U PETNJICI
Jedan od najtežih podataka za Petnjicu dolazi iz MONSTAT-ovog saopštenja o obrazovnoj strukturi stanovništva. Dok na nivou Crne Gore visoko obrazovanje ima 26,2 odsto stanovnika, u Petnjici taj procenat iznosi svega 6,3. To je najniži udio među opštinama u državi. U prevodu, Petnjica ima veoma mali broj visokoobrazovanih ljudi u odnosu na ostatak Crne Gore.
Zašto je to toliko važno? Zato što nijedna opština ne može ozbiljno da se razvija ako nema dovoljno ljudi koji mogu nositi modernije poslove i modernije institucije. Nije stvar samo u diplomama. Stvar je u tome da su za razvoj potrebni nastavnici, agronomi, pravnici, ekonomisti, zdravstveni radnici, inženjeri, preduzetnici i ljudi koji znaju da od ideje naprave posao ili projekat. Ako ih je malo, onda se cijela sredina sporije pomjera naprijed. Onda poljoprivreda ostaje bez stručne podrške, mala privreda bez organizacije, a lokalna uprava bez jačeg kadrovskog oslonca.
Kad se taj podatak spoji sa sve manjim brojem đaka, slika postaje još ozbiljnija. Ako je danas malo visokoobrazovanih, a sjutra bude i manje učenika, onda problem više nije samo sadašnji, nego i budući. Drugim riječima, Petnjica se ne suočava samo sa manjkom poslova, nego i sa manjkom ljudi koji bi mogli da nose razvoj kad se prilika ukaže.
DIJASPORA DRŽI VEZU SA ZAVIČAJEM, ALI NE MOŽE SAMA RIJEŠITI PROBLEM
Fabrika za proizvodnju akumulatora (FOTO RADIO BERNENE)
Priča o Petnjici ne može se voditi bez dijaspore. To je možda i najvažnija društvena činjenica ove opštine. Radio Petnjica u nizu tekstova pokazuje koliko je dijaspora i dalje vezana za Bihor, koliko postoji želja da se pomogne zavičaju i koliko se od tih veza očekuje. U novijim prilozima govori se o registru dijaspore, kancelariji za povratnike, uklanjanju administrativnih barijera i ideji da se ljudi iz inostranstva snažnije uključe u razvoj sjevera.
Međutim, upravo iz tih tekstova vidi se i glavna granica te nade. Dijaspora može mnogo da pomogne, ali ne može sama zamijeniti lokalni razvojni sistem. Može pomoći porodicama, obnoviti kuću, podržati zavičajne manifestacije, pa i otvoriti poneki posao. Ali bez uređenijih uslova, bez jasnih pravila, bez putne i komunalne infrastrukture i bez povjerenja da institucije rade u korist razvoja, teško je očekivati masovniji investicioni zamah. Zato je dijaspora za Petnjicu ogroman oslonac, ali ne može biti zamjena za lokalnu ekonomiju koja funkcioniše.
Najjednostavnije rečeno dijaspora danas pomaže da se Petnjica održi, ali još nije uspjela da preokrene trend. To ne znači da njena uloga nije velika. Naprotiv. To samo znači da emocija prema zavičaju sama po sebi nije dovoljna ako nema uslova da se ta emocija pretvori u održiv posao, u nova radna mjesta i u razlog da se ljudi vrate, a ne samo da ljeti dođu.
POLJOPRIVREDA JE NAJREALNIJA ŠANSA, ALI NE I ČAROBNO RJEŠENJE
Stado porodice Zverotić
Kad se govori o Petnjici, poljoprivreda se gotovo uvijek nameće kao najrealnija razvojna osnova. I MONSTAT-ovi podaci to potvrđuju. U Popisu poljoprivrede za 2024. godinu, Petnjica je evidentirana sa 664 poljoprivredna gazdinstva. Za jednu malu opštinu to je velika baza i jasan znak da je zemlja i dalje važan oslonac opstanka. Drugim riječima, mnogo je više porodica koje imaju neku vezu sa imanjem, stokom i proizvodnjom hrane nego sa fabrikom ili većim privatnim biznisom.
I lokalni portal to praktično potvrđuje. Kad god se govori o realnim šansama Petnjice, gotovo uvijek se dolazi do poljoprivrede, stočarstva, prerade hrane i turizma vezanog za selo i prirodu. To govori da ovdje ne postoji mnogo dileme oko toga gdje je osnova opstanka. Problem nije u tome što Petnjica nema razvojnu granu koju može da prepozna. Problem je u tome što ta grana još nije dovoljno organizovana, tržišno povezana i podržana da bi nosila širi razvoj.
To znači da poljoprivreda u Petnjici ne treba da ostane samo način da se “preživi”, nego mora postati način da se pristojno zaradi. A za to nije dovoljno samo imati zemlju i stoku. Potrebni su otkup, prerada, pakovanje, brendiranje, lokalni pogoni, bolji putevi, veterinarska i stručna podrška i osjećaj sigurnosti da će se trud isplatiti. Bez toga, poljoprivreda će ostati važna, ali neće biti dovoljna da zaustavi odlazak stanovništva.
PRIVREDA POSTOJI, ALI JE I DALJE VRLO TANKA
Petnjica
MONSTAT-ovi podaci o poslovnim subjektima takođe dosta govore. U 2024. godini u Petnjici su evidentirana 44 aktivna poslovna subjekta, a u 2025. godini 55. To znači da postoji rast, što svakako nije zanemarljivo. Ali taj rast treba čitati trezveno. Kad je polazna osnova toliko niska, povećanje je dobar signal, ali još ne znači da je lokalna ekonomija postala snažna.
Jednostavnije rečeno, Petnjica još nema široku privrednu bazu. Nema dovoljno firmi da bi tržište rada bilo živo i raznovrsno. Nema dovoljno poslova da bi mladi vjerovali da se ovdje može planirati budućnost. Nema dovoljno poduzetničke dinamike da bi se otvorio osjećaj ekonomskog zamaha. Zato je rast broja poslovnih subjekata dobra vijest, ali za sada više kao znak da postoji potencijal, nego kao dokaz da je problem riješen.
INFRASTRUKTURA NIJE “SPOREDNA STVAR”, NEGO USLOV ZA NORMALAN ŽIVOT
Put Petnjica-Turjak-Kalače
U lokalnim tekstovima veoma često se ponavlja ista poruka – bez boljeg puta, sigurnijeg prevoza, rješavanja komunalnih problema i ozbiljnije infrastrukture nema ni ozbiljnog ulaganja ni ozbiljnog ostanka. To možda zvuči kao opšta fraza, ali u Petnjici je to vrlo konkretna stvar. Kad je saobraćaj loš, kad je prevoz djece problem, kad se javni prostor doživljava kao zapušten, tada i svakodnevni život postaje teži, a svaka razvojna priča manje uvjerljiva.
Zato se infrastruktura u Petnjici ne može posmatrati kao nešto što dolazi “poslije” ekonomije. Ovdje je ona preduslov i za ekonomiju i za demografiju. Mladi neće ostajati samo zato što vole rodni kraj ako imaju osjećaj da je život stalno komplikovaniji nego bilo gdje drugo. Ljudi iz dijaspore neće lako ulagati ako ne vide da se osnovne stvari rješavaju. A poljoprivreda ne može lako postati ozbiljan biznis ako je logistika slaba. U tom smislu, priča o putu, vodi i prevozu nije komunalna tema, nego razvojna osovina.
PORODICA JOŠ DRŽI ZAJEDNICU NA OKUPU
I kad je ekonomska slika teška, Petnjica i dalje ima jednu važnu snagu – porodičnu povezanost i osjećaj zajednice. To se ne vidi samo kroz tradiciju, nego i kroz način na koji ljudi premošćavaju slabosti sistema. U sredini gdje nema mnogo sigurnih poslova, porodica često postaje glavna socijalna mreža. Pomaže starima, izdržava mlade, čuva kuću, održava imanje i preuzima dio tereta koji bi u razvijenijoj sredini nosila jača ekonomija ili snažnije institucije. Tu snagu Petnjica i dalje ima, i ona nije mala.
Ali ni porodica ne može beskonačno da nadoknađuje ono što nedostaje u ekonomiji. Ako se iseljavanje nastavi, ako je djece sve manje, ako su mladi sve više vezani za život van Petnjice, onda i taj najjači društveni oslonac počinje da slabi. Zato porodična kohezija jeste velika prednost Petnjice, ali nije dovoljna sama po sebi da preokrene razvojne trendove.
GLAVNA ISTINA O PETNJICI
Opština Petnjica
Glavna istina o Petnjici nije da ona nema nijedan potencijal. Naprotiv, ima ih više: poljoprivredu, vezu sa dijasporom, lokalni identitet, prirodno okruženje, porodičnu koheziju i čak izvjestan rast formalnog preduzetništva. Problem je što ti potencijali još nijesu spojeni u jasan i održiv razvojni model. Zbog toga Petnjica danas djeluje kao sredina koja stalno stoji između dvije stvarnosti, jedne u kojoj ima mnogo priče o razvoju, i druge u kojoj ljudi i dalje najčešće biraju odlazak ili čekanje.
Možda se cijela slika najjednostavnije može sažeti ovako, Petnjica nije bez budućnosti, ali je predugo bez dovoljno snažnog pravca. Danas se ovdje još živi zahvaljujući upornosti ljudi, pomoći dijaspore, zemlji koja hrani porodice i osjećaju pripadnosti koji nije nestao. Ali ako to ne bude praćeno stvarnim radnim mjestima, boljom infrastrukturom, jačim povjerenjem u institucije i ozbiljnijom podrškom realnom sektoru, onda će statistika i dalje samo potvrđivati ono što ljudi već osjećaju, da je Petnjica kraj koji ima srce, ali mu nedostaje razvojna snaga.
ZAKLJUČAK
Petnjica se danas ne bori samo za razvoj, nego prije svega za održivost. Bori se da zadrži ljude, da sačuva školu, da poljoprivredu pretvori iz načina preživljavanja u pristojan posao, da dijasporu iz emotivnog oslonca pretvori u investicionog partnera i da običnom čovjeku vrati osjećaj da ovdje vrijedi ostati. U tome je i njena težina i njena šansa. Jer Petnjica još nije izgubila svoje resurse, samo je pitanje da li će ih na vrijeme uspjeti pretvoriti u razvoj.
SAMIR RASTODER
This story was produced with the financial support of the European Union under the SMS Facility – Small Media Support in Western Balkans project, implemented by Center for Democratic Transition (CDT). The content is the sole responsibility of the author, and does not necessarily reflect the views, opinions, or values of the European Union or Center for Democratic Transition (CDT).
Ova priča je nastala uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru projekta SMS Facility – Small Media Support in Western Balkans, koji sprovodi Centar za demokratsku tranziciju (CDT). Sadržaj je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove, mišljenja ili vrijednosti Evropske unije ili Centra za demokratsku tranziciju (CDT).
Na kraju mjesne zajednice Trpezi, prema Kalici, na lokalitetu Prodoli, nalazi se velika divlja deponija koja predstavlja ozbiljan ekološki problem za ovo područje. Na ovoj lokaciji odlažu se različite vrste otpada na nepropisan i nekontrolisan način, čime se direktno ugrožava prirodna sredina, narušava izgled prostora i stvara opasnost po zdravlje ljudi, biljni i životinjski svijet. Posebnu zabrinutost izaziva činjenica da tuda protiče potok koji se uliva u Trpešku rijeku, što dodatno povećava rizik od širenja zagađenja. Otpad i štetne materije mogu dospjeti u vodotok, a samim tim ugroziti kvalitet vode, zemljišta i šireg ekosistema.
Zbog toga je veoma važno da ova lokacija bude jasno evidentirana u okviru projekta Bihor EKO Mapa, kao jedna od kritičnih tačaka zagađenja u ovom kraju. Ucrtavanje divlje deponije na EKO mapu nije samo evidentiranje problema, već i važan korak ka podizanju svijesti javnosti i nadležnih institucija o potrebi hitnog reagovanja. Kroz EKO mapu ovakvi lokaliteti postaju vidljivi, prepoznati i dokumentovani, što može doprinijeti pokretanju inicijativa za uklanjanje otpada, sanaciju terena i sprečavanje daljeg zagađenja. Ovaj primjer jasno pokazuje koliko je važno sistematski bilježiti ekološke probleme, kako bi se prirodni resursi Bihora sačuvali za sadašnje i buduće generacije.
Odbornica DPS-a u Skupštini opštine Petnjica i potpredsjednica lokalnog parlamenta Anela Muratović javno je objavila da je podnijela inicijativu za smjenu predsjednika Opštine Petnjica Samira Agovića i pozvala odbornike da joj se pridruže.
Na svom Fejsbuk profilu Muratović je saopštila:
“Obavještavam vas da sam, kao odbornica u lokalnom parlamentu i potpredsjednica SO Petnjica, podnijela inicijativu za smjenu predsjednika opštine. Molim zainteresovane odbornike da mi se jave kako bi istu potpisali.”
U istoj objavi navela je i poruku koja dodatno pojačava političku težinu njenog istupa:
“Za nas, našu Petnjicu! Da bar mi nismo odgovorni za propadanje. Jer nemamo drugi dom.”
Prema saznanjima portala radiopetnjica.me, interesovanje za ovu inicijativu je veliko, i to ne samo među odbornicima opozicije, već i u redovima aktuelne vlasti. Prema kazivanju jednog od odbornika koji je najavio podršku, inicijativu je do sada potpisalo šest ili sedam odbornika.
Ako se te informacije pokažu tačnim i ukoliko podrška nastavi da raste, Samir Agović bi se mogao naći pred najozbiljnijim političkim izazovom u posljednje vrijeme. Posebno zato što inicijativa nije stigla iz opozicionih klupa, već iz redova DPS-a, partije kojoj pripada i sam predsjednik opštine.
Ovakav razvoj događaja nije došao iznenada. Još početkom februara bilo je očigledno da unutar lokalnog DPS-a u Petnjici postoje ozbiljna trvenja i neslaganja. Tada je partijska centrala uspjela da umiri sukob i izdejstvuje produženje mandata Agoviću, čime je makar privremeno zaustavljen otvoreni obračun unutar odbora.
Međutim, najnovija inicijativa pokazuje da sukob nije riješen, već samo odložen. Razlika je u tome što se sada nezadovoljstvo više ne zadržava u partijskim kuloarima, već je dobilo javnu formu i veoma konkretan politički cilj, smjenu prvog čovjeka opštine.
Upravo zato se sada s pravom postavlja pitanje – da li će Agović uspjeti da “preživi” i ovaj pokušaj smjene?
Ipak, u procjenama treba ostati oprezan. Petnjička politička scena i ranije je pokazivala da ono što se priča po hodnicima i kuloarima ne mora obavezno biti potvrđeno i u skupštinskoj sali. Već se dešavalo da se nezvanično govori jedno, a da se na sjednici Skupštine opštine pokaže sasvim drugačiji odnos snaga.
Zbog toga je još rano govoriti o konačnom ishodu. Ali je već sada jasno da je politička situacija u Petnjici ponovo uzavrela i da bi inicijativa Anele Muratović mogla predstavljati mnogo više od unutarpartijskog upozorenja. Mogla bi biti uvod u ozbiljno preslaganje odnosa u lokalnoj vlasti.
Ako se potvrdi da podrška dolazi i iz vlasti, onda ovo više nije samo politički signal nezadovoljstva, već početak otvorene borbe za smjenu Samira Agovića.
Predsjednik Odbora direktora Milutin Đukanović i izvršni direktor EPCG Zdravko Dragaš učestvovali su na 41. Međunarodnom savetovanju „Energetika 2026“, koje se od 15. do 18. aprila održava na Zlatiboru, gdje su predstavnici kompanije predstavili ključne pravce razvoja, sa fokusom na ubrzanu energetsku tranziciju, nove investicije i jačanje regionalne saradnje.
U okviru panela „Kako do zelenog regiona – novi OIE projekti i šanse dekarbonizacije“, predsjednik Odbora direktora EPCG Milutin Đukanović poručio je da je energetska tranzicija proces koji se više ne dovodi u pitanje, već predstavlja obavezu i realnost koja zahtijeva brzu i odlučnu realizaciju.
„Energetska tranzicija je već definisana i sada je ključno pitanje kako je sprovesti u praksi, jer od nje nema odstupanja“, istakao je Đukanović, naglašavajući da kompanije moraju imati jasnu viziju i operativne planove.
On je naveo da se razvoj EPCG zasniva na konceptu proizvodnje energije na mjestu potrošnje, korišćenju postojeće infrastrukture i ubrzanom razvoju baterijskih sistema kao ključnih elemenata savremenog energetskog sistema. Posebno je istakao da je već instalirano više od 100 MW solarnih kapaciteta kod gotovo 10.000 korisnika, uz paralelni razvoj vjetro i hidro projekata.
„Bez jasnog plana i fokusa, gubi se tempo u energetici koja se danas mijenja brže nego ikada“, poručio je Đukanović.
On je dodao da EPCG samostalno razvija projekte ukupne snage veće od 600 MW do kraja 2027. godine, dok se kroz strateška partnerstva planira dodatni investicioni ciklus koji prelazi 2 GW novih kapaciteta.
U tom kontekstu, posebno je naglasio značaj brzine realizacije projekata, ističući da su solar, vjetar i baterijski sistemi rješenja koja omogućavaju najbrži odgovor na potrebe sistema, dok hidro i gasni projekti ostaju strateški dugoročni oslonac.
Govoreći o viziji razvoja, Đukanović je ocijenio da Crna Gora ima realne pretpostavke da postane regionalno energetsko čvorište, zahvaljujući postojećoj infrastrukturi, interkonekcijama i planiranim investicijama, uključujući i razvoj velikih potrošačkih sistema poput data centara.
Na panelu „Finansijski izazovi energetske tranzicije“, izvršni direktor EPCG Zdravko Dragaš istakao je da energetska tranzicija istovremeno predstavlja i razvojnu šansu i finansijski izazov koji zahtijeva balans između ulaganja, rizika i održivosti poslovanja.
„Energetska tranzicija je i obaveza i prilika, ali samo ako se vodi realnim finansijskim okvirima“, naglasio je Dragaš.
On je ukazao da više od 66% proizvodnje električne energije u Crnoj Gori dolazi iz obnovljivih izvora, što predstavlja snažnu osnovu za dalji razvoj sektora i dodatno unapređenje energetskog miksa.
Dragaš je podsjetio da je EPCG u prethodnom periodu ubrzala razvoj kroz modele prosumera i distribuisane proizvodnje, uz paralelnu realizaciju velikih investicija poput vjetroparka „Gvozd“, koji ulazi u završnu fazu realizacije.
On je posebno naglasio da su strateška partnerstva ključna za realizaciju kapitalno zahtjevnih projekata, jer omogućavaju pristup finansijama, ali i prenos znanja i tehnologija, uz podjelu rizika između partnera i investitora.
„Saradnja je ključ uspjeha energetske tranzicije, jer nijedan sistem ne može sam da iznese ovako veliki investicioni ciklus“, rekao je Dragaš.
U svom izlaganju, Dragaš je ukazao i na izazove dugoročne isplativosti projekata, navodeći da period realizacije, administrativne procedure i tržišne promjene značajno utiču na investicioni rizik. Posebno je istakao razliku između privatnih i državnih kompanija, gdje privatni investitori koriste PPA ugovore za stabilnost prihoda, dok su državna preduzeća više izložena tržišnim kretanjima.
Kako je naveo, iako je EPCG kroz G2G i međunarodna partnerstva otvorila prostor za velike investicije, uključujući projekte u saradnji sa partnerima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, ključni izazov ostaje efikasno upravljanje realizacijom i finansijskom održivošću projekata.
U tom kontekstu, Dragaš je istakao da su raniji stavovi o ograničenoj perspektivi solarne energije prevaziđeni, te da današnji tehnološki i tržišni uslovi pokazuju da su obnovljivi izvori, posebno solar i vjetar, postali dominantan pravac razvoja.
Na ovom savjetovanju, pored četiri panela, održava se i nekoliko paralelnih sesija, dva okrugla stola te više predavanja po pozivu posvećenih aktuelnom trenutku i izazovima u energetskom sektoru regiona Zapadnog Balkana.
EPCG je dobila zahvalnicu u ime dobre saradnje sa Savezom energetičara, a zaključeno je da energetska tranzicija zahtijeva koordinisan pristup, ubrzanu realizaciju projekata i snažnu saradnju na nacionalnom i regionalnom nivou. EPCG ostaje posvećena razvoju održivog energetskog sistema, uz strateški cilj da Crna Gora postane prepoznatljiv regionalni energetski centar i pouzdan partner u procesu zelene tranzicije.
Predsjednik Opštine Petnjica, Samir Agovic, održao je radni sastanak sa Barišem Polatom, predstavnikom Turske privredne komore u Crnoj Gori i kompanije Polat, i Aldinom Muratovicem, državnim sekretarom u Ministarstvu dijaspore.Ispred Opstine Petnjica, sastanku je prisustvovala i potpredsjednica Opstine, dr Nermina Muratovic.
Glavna tema razgovora bila je o interesovanju za ulaganja u investicionim projekatima na teritoriji opštine od strane direktora kompanije Polat, g-dina Bariša Polata. Tokom sastanka predsjednik Opštine ih je upoznao sa potencijalima u našoj opštini, sa posebnim naglaskom na mogućnost investicija u oblasti poljoprivredne proizvodnje, prerade ljekovitog bilja i mogućnosti kada su u pitanju obnovljivi izvori energije. Takođe, iskazao je najveći nivo spremnosti da Lokalna uprava podrži potencijalnog investitora, u skladu sa zakonskim mogućnostima.
Menadžer i član Upravnog odbora kompanije “Polat Construction” d.o.o. iskazao je interesovanje za učešće u ovim projektima i zahvalio predsjedniku Opštine na spremnosti da podrži potencijalne investicije. Dogovoreno je da se u najkraćem roku organizuje prezentacija konkretnih ideja.
Ovaj sastanak predstavlja još jedan korak ka ekonomskom snaženju Petnjice i stvaranju boljih uslova za život svih naših građana kroz nova zapošljavanja i valorizaciju prirodnih bogatstava, zaključio je predsjednik Opštine, Samir Agovic.
U dvorani Medvode u Ljubljani 11. aprila 2026. godine u organizaciji KŠD “ Sandžak” održana je dugo najavljivana „Sandžačka noć”, koja je u potpunosti ispunila očekivanja publike i ponudila večer za pamćenje sa bogatim kulturnim sadržajem, igrom pjesmom i emocijama,
Centralna zvijezda večeri bila je pobjednica popularnog takmičenja „Zvezde Granda“, Šejla Zonić, koja je svojim snažnim vokalom i harizmom oduševila prisutne. Njeni nastupi ispraćeni su gromoglasnim aplauzima, a publika je zajedno s njom pjevala najveće hitove, stvarajući posebnu energiju u dvorani.
Uz nju, odličnu atmosferu dodatno su podigli Elvis Mešinović i posebno Adis Murić, uz pratnju Sulejmana Beće Kujevića koji je svojim interpretacijama poznatih pjesama i emotivnim nastupom još jednom potvrdio svoj kvalitet i bliskost s publikom.
Poseban pečat večeri dali su i specijalni gosti članovi Kulturno-umjetničkih društva „Mladi Novi Pazar“ i „Bihor“ iz Petnjice.
Nastup KUD-a „Bihor“ bio je jedan od najupečatljivijih segmenata večeri. Ovi mladi čuvari tradicije predstavili su se kroz bogat folklorni program, autentične nošnje i uigrane koreografije koje su vjerno dočarale duh Bihora, Sandžaka i Crne Gore. Njihova energija, disciplina i emocija na sceni jasno su pokazali koliko truda i ljubavi ulažu u očuvanje kulturne baštine.
Publika u Medvodama prepoznala je kvalitet njihovog nastupa, nagradivši ih velikim i iskrenim aplauzom, čime su još jednom potvrdili da su dostojni ambasadori kulture svog kraja. Organizatori su se potrudili da događaj bude na visokom nivou, pa su posjetioci, pored kvalitetnog muzičkog programa, mogli uživati i u bogatoj ponudi hrane i pića.
Veliki broj prisutnih i odlična atmosfera pokazali su da „Sandžačka noć“ ima posebno mjesto među događajima ovog tipa, te da ovakve manifestacije imaju značajnu ulogu u okupljanju zajednice i očuvanju kulturnog identiteta. Sudeći po reakcijama publike, Medvode će još dugo pamtiti ovu noć ispunjenu pjesmom, emocijama i zajedništvom.
Njihovo gostovanje u Sloveniji nije bilo samo vezano za nastup. Tokom boravka iskoristili su priliku da prošetaju Ljubljanom, upoznaju se sa znamenitostima glavnog grada Slovenije i dodatno učvrste zajedništvo unutar ansambla. Ovaj dio putovanja bio je posebno značajan za mlađe članove, koji su imali priliku spojiti kulturu, druženje i nova iskustva.
Na povratku sa ovog uspješnog gostovanja, članovi KUD-a „Bihor“ svratili su i u Zagreb, gdje su napravili kratku pauzu, i obišli centar grada i nastavili druženje u opuštenijoj atmosferi. Ovakva putovanja za njih imaju višestruki značaj – osim predstavljanja tradicije, ona doprinose i jačanju timskog duha, prijateljstava i međusobnog poštovanja.
Iz KUD-a” Bihor” su izrazili zahvalnost organizatorima iz KŠD “Sandžak” na čelu sa predsjednikom Husnijom Hajdarpašićem, osoblju hotela “ Admiral” iz Grosuplja gdje su bili smješteni, Mehdiji Šabotiću koji je svo vrijeme bio uz članove foklornih društava, kao i publici koja ih je apaluzima nagradila poslije nastupa. Književnik Sefadin Korać se takođe pokazao kao dobar vodič i poznavalac istorije grada dok je Hana Adrović koja studira hemiju I hemijsku tehnologiju u Ljubljani bila na usluzi našim folklorašima tokom obilaska starog dijela grada. Zahvalnost i vozačima Alenu Lukoviću i Suadu Gutiću koji su još jednom potvrdili profesionalan odnos.
Članovi Eko grupe Petnjica poslali su još jednu fotografiju koja, nažalost, najbolje govori o odnosu prema prirodi i prostoru u kojem živimo. Ovaj put riječ je o divljoj deponiji koja se nalazi uz putni pravac Petnjica – Savin Bor, između Lagatora i Bijelog Potoka, tačnije odmah poslije Golog Brijega.
Na fotografiji se vidi velika količina raznog otpada odloženog neposredno uz saobraćajnicu i na padini pored puta, što dodatno narušava sliku ovog kraja, ali i predstavlja ozbiljan problem za životnu sredinu. Ovakvi prizori, kojih je nažalost sve više, pokazuju da nesavjesno odlaganje otpada ostaje jedan od najvećih ekoloških problema na području petnjičke opštine.
Ova lokacija biće evidentirana i u okviru projekta „BIHOR EKO-MAPA“, koji je pokrenuo portal Radio Petnjica, sa ciljem da se na jednom mjestu mapiraju divlje deponije, ekološki problemi i drugi oblici devastacije prirode. Kako je portal ranije objavio, ideja projekta je da građani i medij zajedno učine vidljivim probleme sa terena, kako bi se lakše pratili, dokumentovali i stavili u fokus javnosti i nadležnih institucija. Mapa je dostupna na adresi eko-mapa.petnjica.me.
Cilj Eko mape je da pomogne zajednici da prepozna problematične tačke, podigne svijest o zaštiti životne sredine i doprinese čistijem i zdravijem ambijentu za život svih građana. Upravo ovakve fotografije i prijave sa terena potvrđuju koliko je važno da se svaki slučaj zabilježi i javno objavi.
