NAJNOVIJE OBJAVLJENO

POSAO JE LUTRIJA, PREVOZ NE POSTOJI: Muratović o Petnjici između iseljavanja i zapuštene infrastrukture

0

Nezavisni odbornik u SO Petnjica Aldin Muratović u razgovoru za Radio Petnjica kaže da danas iz opštine najčešće odlaze oni koji ne mogu da nađu posao, jer je “posao prava lutrija”, dok su komunalni i infrastrukturni problemi – od nepostojanja javnog prevoza do neispravne vode i nerešenog otpada – postali svakodnevica. Muratović poručuje da dijaspora može pomoći da ljudi “izdrže duže”, ali da bez sistemskih rješenja države i lokalne samouprave iseljavanje ne može stati.


RADIO PETNJICA: Kada pogledate oko sebe – ko najviše odlazi iz Petnjice: mladi, čitave porodice, stručni ljudi?
MURATOVIĆ: Nekada se moglo reći da odlaze gotovo svi, dok danas uglavnom odlaze oni koji ne mogu da pronađu posao. A posao u našoj opštini je, nažalost, prava lutrija.

RADIO PETNJICA: Šta su, po vašem mišljenju, tri glavna razloga zbog kojih se ljudi odlučuju da odu iz Petnjice?
MURATOVIĆ: Tri ključna razloga su nedostatak radnih mjesta, slabo razvijena lokalna infrastruktura neophodna za normalno funkcionisanje, kao i manjak sportskih, kulturnih i obrazovnih sadržaja. Čovjek prirodno teži da u svom okruženju ima ove uslove, a Petnjica, nažalost, u protekloj deceniji nije uspjela da ih u dovoljnoj mjeri obezbijedi svojim građanima.

RADIO PETNJICA: Da li vi ili neko iz vaše uže porodice ozbiljno razmišljate o odlasku? Šta bi prevagnulo da ostanete?
MURATOVIĆ: Ja sam morao da odem iz Petnjice zbog posla, ali sam i dalje snažno vezan za svoj zavičaj i trudim se da, u skladu sa svojim mogućnostima, dam doprinos njegovom razvoju. Nažalost, i većina moje porodice je iz istog razloga bila primorana da napusti Petnjicu. Smatram da je lokalna administracija mogla i morala da uradi više kako bi se takvi trendovi spriječili.

RADIO PETNJICA: Koliko na odluku o odlasku utiču: posao, plate, obrazovanje djece, zdravstvo, putna povezanost, osjećaj nepravde ili zapostavljenosti?
MURATOVIĆ: Svi ovi faktori imaju presudan uticaj i smatram ih ključnim razlozima odlaska. Na tim poljima Opština nije uradila dovoljno, što potvrđuju i poražavajući demografski podaci sa kojima se danas suočavamo.

RADIO PETNJICA: Šta je ono zbog čega, uprkos svemu, i dalje želite da ostanete u Petnjici?
MURATOVIĆ: Ja Petnjicu nikada neću napustiti. Privremeni angažman van nje ne doživljavam kao odlazak, već kao priliku da steknem iskustva i pomognem svom kraju. Čak smatram da sam u mogućnosti da, iz Podgorice, u određenim segmentima više doprinesem razvoju Petnjice nego da sam stalno tamo. Ovom prilikom želim da pozovem mlade ljude koji imaju ideje i žele da pokrenu sopstveni posao u svom zavičaju da mi se slobodno obrate – spreman sam da im pomognem da te ideje pretoče u stvarnost. Moja misija je da ljudi ne napuštaju svoj rodni kraj, već da u njemu osjete da imaju realne uslove i privilegiju za dostojanstven život.


ULOGA DIJASPORE

RADIO PETNJICA: Koliko vama i vašoj porodici znači podrška dijaspore (finansijska pomoć, sezonski poslovi, investiranje)?
MURATOVIĆ: Meni i mojoj porodici podrška dijaspore u tom smislu ne znači ništa, jer smo se oslanjali isključivo na sopstveni rad. Međutim, kao državnom sekretaru u Ministarstvu dijaspore, podrška dijaspore Crnoj Gori svih ovih godina bila je, jeste i mora ostati izuzetno značajna. Više puta sam isticao da je dijaspora bila najveća humanitarna podrška svojim porodicama u Crnoj Gori, i na tome im dugujemo veliku zahvalnost. Da nije bilo te pomoći, siguran sam da bi demografska slika Crne Gore, a posebno sjevera i Petnjice, bila znatno lošija. Danas, ali i u budućnosti, dijasporu vidim kao ogroman intelektualni i investicioni potencijal naše države. Intelektualni – jer nam je neophodno znanje i iskustvo koje su naši ljudi stekli u razvijenim sistemima zemalja prijema. Investicioni – jer su građani Crne Gore u dijaspori stekli kapital koji prirodno treba da se ulaže u svoju državu. Oni imaju prednost i poseban značaj u odnosu na sve druge investitore. Posebno me raduju sve češći primjeri povratka naših građana iz dijaspore svom zavičaju i Crnoj Gori. Siguran sam da će takvih primjera u budućnosti biti još više.

RADIO PETNJICA: Imate li utisak da pomoć dijaspore doprinosi ostanku ljudi ovdje, ili se uprkos toj pomoći iseljavanje nastavlja? Zašto?
MURATOVIĆ: Pomoć dijaspore svakako doprinosi tome da ljudi duže ostanu u svom zavičaju i da lakše prebrode teške periode, ali ona, sama po sebi, nije dovoljna da zaustavi iseljavanje. Iseljavanje se, nažalost, nastavlja jer pomoć dijaspore ne može zamijeniti sistemska rješenja – stabilna radna mjesta, funkcionalnu infrastrukturu, kvalitetno obrazovanje i dostupno zdravstvo. Dijaspora može biti snažan oslonac, ali ključna odgovornost je na državi i lokalnoj samoupravi. Tek kada stvorimo uslove za dostojanstven život, pomoć dijaspore će imati puni efekat i pretvoriće se iz socijalne podrške u razvojnu snagu.


KOMUNALNI I INFRASTRUKTURNI PROBLEMI

RADIO PETNJICA: Koji komunalni problem najviše utiče na vaš svakodnevni život (voda, put, otpad, rasvjeta, internet, javni prevoz…)?
MURATOVIĆ: Na prostoru opštine Petnjica prisutni su gotovo svi navedeni problemi. U svim ovim oblastima neophodno je raditi na unapređenju kvaliteta usluga, jer svaki od njih u određenoj mjeri utiče na svakodnevni život građana.

RADIO PETNJICA: Kako nepostojanje autobuske linije iz Petnjice utiče na vas / vašu porodicu (odlazak u školu, na posao, ljekaru, u Berane/Podgoricu)?
MURATOVIĆ: Javni prevoz na teritoriji opštine praktično ne postoji, što predstavlja veliki problem, posebno za naše najmlađe i najstarije sugrađane. Paradoksalno je da je u mnogo težim vremenima javni prevoz bio daleko bolje organizovan nego danas.

RADIO PETNJICA: Kakva je situacija sa vodosnabdijevanjem u vašem naselju ili selu – da li imate vodu redovno, kakav je kvalitet, da li ste se obraćali nadležnima?
MURATOVIĆ: Vodosnabdijevanje na teritoriji opštine nije na zadovoljavajućem nivou. Voda sa javnih vodovoda u velikom broju slučajeva nije ispravna za piće. Mnoge mjesne zajednice imaju ozbiljne probleme sa snabdijevanjem, a posebno bih istakao Javorovu.

RADIO PETNJICA: Šta vidite kada izađete iz kuće: uredne ulice, rasvjetu, riješen otpad – ili su problemi vidljivi na prvi pogled?
MURATOVIĆ: U svim navedenim oblastima vidljivi su ozbiljni problemi i jasno je da ima mnogo posla. Posebno bih naglasio problem otpada, pri čemu moramo biti svjesni da i sami građani snose dio odgovornosti.

RADIO PETNJICA: Da morate da napravite listu prioriteta, kojim redosledom bi trebalo rješavati komunalne probleme u Petnjici?
MURATOVIĆ: Prvo bih stavio u funkciju reciklažno dvorište koje opština već posjeduje, ali nažalost nikada nije pušteno u rad. Drugo, neophodno je zaposliti veći broj komunalnih redara kako bi se obezbijedilo pravilno odlaganje i reciklaža otpada. Treće, potrebno je pooštriti kaznenu politiku prema nesavjesnim građanima.

RADIO PETNJICA: Imate li utisak da lokalna vlast i nadležna preduzeća reaguju brzo na prijave građana, ili se problemi vuku godinama? Navedite primjer.
MURATOVIĆ: Imam utisak da lokalna vlast, nažalost, ne djeluje po jasnim prioritetima, što dovodi do gomilanja problema. Siguran sam da je uz više volje i stručnosti pitanje deponije i reciklažnog dvorišta moglo biti riješeno, a samim tim bi naše rijeke, potoci, šume i druga prirodna dobra danas bila znatno čistija.

SAMIR RASTODER

This story was produced with the financial support of the European Union under the SMS Facility – Small Media Support in Western Balkans project, implemented by Center for Democratic Transition (CDT). The content is the sole responsibility of the author, and does not necessarily reflect the views, opinions, or values of the European Union or Center for Democratic Transition (CDT).

Ova priča je nastala uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru projekta SMS Facility – Small Media Support in Western Balkans, koji sprovodi Centar za demokratsku tranziciju (CDT). Sadržaj je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove, mišljenja ili vrijednosti Evropske unije ili Centra za demokratsku tranziciju (CDT).

U TOKU PROJEKTOVANJE ZA TRI KLJUČNA PUTNA PRAVCA: PETNJICA ULAŽE 40.000 EURA, NA REDU VRBICA, TRPEZI I VRŠEVO

0

U Opštini Petnjica ovih dana intenzivno se radi na unapređenju putne infrastrukture, kako na seoskim, tako i na glavnim lokalnim pravcima. Kao potvrdu tih aktivnosti lokalna samouprava je iz budžeta izdvojila oko 40.000 eura za izradu projektne dokumentacije za rekonstrukciju tri važna putna pravca: Petnjica–Azane, Kutnje brdo–Ambulanta Trpezi i Kraka–Agovića rijeka.

Predsjednik Opštine Samir Agović saopštio je da je Opština, kako je ranije i najavila, potpisala ugovor sa projektantskom kućom “OptimusProjekt”, koja će izraditi tehničku dokumentaciju za ove dionice. Kako je naveo, očekuje se da projektovanje bude završeno do početka ljeta, čime bi se stvorili uslovi da se u narednoj fazi pristupi konkretnoj rekonstrukciji puteva u mjesnim zajednicama Vrbica, Trpezi i Vrševo.

“Želim da saopštim dobru vijest građanima koji žive na potezu Petnjica–Azane, Kutnje brdo–Ambulanta Trpezi, kao i u MZ Vrbica na relaciji Kraka–Agovića rijeka, da je Opština sklopila ugovor sa projektantskom kućom za projektovanje ovih putnih pravaca. Iz lokalne kase izdvojeno je blizu 40.000 eura za finansiranje izrade tehničke dokumentacije”, poručio je Agović.

Prema njegovim riječima, projektni zadatak definisan je tako da se kroz izradu dokumentacije obuhvati kompletno unapređenje saobraćajnih uslova na ovim dionicama: planirano je proširenje trase gdje je moguće, ublažavanje uspona, regulisanje otpadnih voda, povećanje bezbjednosti i protočnosti saobraćaja, sanacija kosina, kao i izgradnja potpornih zidova na kritičnim mjestima.

Agović je podsjetio da je Opština u prethodnom periodu realizovala više aktivnosti na poboljšanju putne infrastrukture u ruralnim djelovima, ali da je sada ocijenjeno da je prioritet unaprijediti glavne pravce koji najveći broj stanovnika povezuju sa centrom Petnjice.

Posebno je istakao i ulogu dijaspore u ovom procesu. Kako je kazao, zahvalan je ljudima iz dijaspore i odboru formiranom u dijaspori, sa ciljem da se na sličan način obezbijede sredstva i za dodatne dionice.

“Zahvalan sam našim ljudima iz dijaspore i odboru koji je formiran da pomogne da se na isti način izfinansira dodatnih 10 kilometara. Nakon izrade tehničke dokumentacije slijedi nova obaveza lokalne uprave – da obezbijedi sredstva kako bi se ovi projekti što prije realizovali”, naveo je Agović.

Iz Opštine poručuju da je izrada projektne dokumentacije prvi korak ka rekonstrukciji, a da će naredna faza podrazumijevati obezbjeđivanje finansiranja i početak radova na terenu, kako bi najavljeni projekti što prije donijeli konkretnu korist građanima.

Sportista Specijalne olimpijade Denis Ramdedović na vrhu Loška: Bilo je izazovno, ali idem opet na planinu

0

Denis Ramdedović iz sela Lagatore, u Petnjici, kao sportista Specijalne olimpijade Crne Gore, šest godina takmiči se u različitim disciplinama, a prvi put, ovog vikenda, doživio je iskustvo planinarenja.

Sa Planinarsko-sportskim klubom “Bihor” iz Petnjice, Denis se popeo na vrh Loška, najviši vrh planine Lisinj, koja pripada masivu Rumije.

“Vidio sam objavu kluba, pretpostavio sam da mogu da izdržim, da nije previše zahtjevno. I ispostavilo se da je tako, bilo je izazova prilikom spuštanja, ali tu su mi pomogla dva momka, nisu se odvajali od mene”, priča on za portal Maja.team.

Specijalna olimpijada omogućava osobama sa intelektualnim smetnjama da se bave sportom, redovno treniraju i takmiče se u 32 olimpijska sporta.

U svijetu, registrovano je više od pet miliona sportista Specijalne olimpijade. Među njima su i sportisti iz Crne Gore, gdje je Specijalna olimpijada osnovana 2007. godine.

Denis Ramdedović član je šest godina, a takmiči se u disciplinama bacanje kugle, stoni tenis, brzi hod, boćanje, a dok je ta disciplina postojala, nadmetao se i u pikadu.

 

Iako u mjestu gdje živi, kaže, nema mnogo uslova za trening, to što praktikuje sport ipak pomoglo mu je tokom njegove prve planinarske ture.

“U kondiciji sam”, kaže ovaj tridesetdevetogodišnjak.

Iz PSK “Bihor” kažu da za njih uključivanje lica s invaliditetom u aktivnosti kluba ima poseban značaj.

“Planinarenje nije samo fizička aktivnost, već način da se ljudi povežu, podrže jedni druge i pokažu da priroda pripada svima. Kada imamo člana koji je lice sa invaliditetom, to nas dodatno motiviše da budemo bolji, solidarniji i da pokažemo da prepreke postoje samo ako ih sami postavimo”, kazao je za portal Maja.team sekretar “Bihora” Emir Ećo.

Za Denisa kaže da je prije svega izuzetno uporna osoba i veliki borac u životu.

“Od samog početka je izrazio veliku želju za planinarenjem, a njegova volja i energija su inspiracija svima nama u klubu. Kao klub smo veoma zadovoljni, jer zajedno stvaramo okruženje u kojem se svako osjeća prihvaćeno i podržano. Denis je bio učesnik uspona na planini Lisinj, uspio je da se domogne najvišeg vrha Loška, tako pokazao veliku želju i upornost od vrha i nazad”, rekao je Ećo.

Denis Ramdedović osnivač je Nevladine organizacije “Lica s invaliditetom”, od Opštine je lani dobio priznanje za promociju i razvoj sporta u Petnjici, a očekuje da, uz njihovu podršku, u narednom periodu realizuje i takmičenja za osobe s invaliditetom u stonom tenisu i pikadu.

Nije siguran koliko je u Petnjici lica s invaliditetom, jer, kaže, porodice i danas nerado o njima govore.

“Ja znam za njih pet, šest, ali te djece ima mnogo više”.

Ono u šta je siguran, to je da Loška i Lisinj nisu njegova posljednja planinarska tura i poručuje da je to za njega tek početak planinarske priče.

Pristupačni turizam

Nevladina organizacija „Ekvivalent“ realizovala je prije tri godine projekat posvećen pristupačnom turizmu za lica sa invaliditetom. Tada su, pored ostalog, organizovali i eduko kamp na području Nacionalnog parka „Lovćen“, kada su učesnici imali priliku da obiđu Ivanova korita, Mauzolej, selo Njeguše, te vidikovce sa pogledom na Bokokotorski i Tivatski zaliv.

U okviru istog projekta, objavili su i publikaciju „Pristupačan turizam za lica sa invaliditetom“, u kojoj su, na osnovu rezultata dobijenih tokom istraživanja, pored ostalog, ukazali da je neophodno unaprijediti uslove pristupačnosti turističkih objekata, lokaliteta, sadržaja, usluga i informacija licima sa invaliditetom.

Crna Gora ratifikovala je Konvenciju Ujedinjenih Nacija o pravima lica sa invaliditetom i time se obavezala da promoviše, štiti i osigura puno i ravnopravno uživanje svih ljudskih prava i osnovnih sloboda svih lica sa invaliditetom i da promoviše poštovanje njihovog urođenog dostojanstva.

IZVOR: https://maja.team/denis-ramdedovic-loska-lisinj-specijalna-olimpijada/?sfnsn=mo

 

IZGRAĐEN POTPORNI ZID NA PUTU PETNJICA – AZANE

0
Sa boljim vremenskim prilikama, opština Petnjica je otpočela građevinsku sezonu i krenula u realizaciji projekta unapređenje i osiguravanju  lokalne putne infrastrukture.
Na lokalnom putu Petnjica-Azane, uz kooridnaciju MZ Tucanje, izgrađen je potporni zid. Potporni zid je izgrađena na mjestu koje je do sada predstavljalo veliki problem za vozače, jer se radi o klizištu koje bi bilo aktivno s prvim padavinama, no na sreću vozača taj problem je sada riješen. Za ovu namjenu Opština Petnjica je izdvojila 10.900 eura.
,,Ovaj putni pravac je veoma frekventan i ovaj kritični dio puta je bio ugrožen iz razloga sto je došlo do ulegnuća donje trase puta. Da bi sacuvali put, prema stručnoj procjeni ekipe koja je izašla na teren, predloženo je da se izgradi potporni zid. Tako da je opština uz pomoć u koordinisanju MZ Petnjica, angažovala lokalne izvođače radova i uradila potporni zid na dionici puta Petnjica-Azare, cijena radova iznosila je 10.900”, rekao je predsjednik Opštine Petnjica Samir Agović.

PETNJICA ZAPOČELA IZRADU PROJEKTNE DOKUMENTACIJE ZA REKONSTRUKCIJU TRI LOKALNA PUTA

0

U Opštini Petnjica danas je održan prvi radni sastanak sa predstavnicima projektantske kuće OPTIMUS PROJECT, čime je zvanično započet proces izrade projektne dokumentacije za rekonstrukciju lokalnih puteva na teritoriji opštine.

Sastanku su prisustvovali predsjednik Opštine Petnjica Samir Agović sa saradnicima – arhitekta Haris Adrović, građevinski inženjer Elvisa Agović i menadžer Alen Pljakić, dok su OPTIMUS PROJECT predstavljali Sara Konatar i Jovan Furtula.

Kako je saopšteno, nakon uspješno završenog tenderskog postupka, projektna dokumentacija biće izrađena za tri putna pravca: MZ Vrbica – „Kraka–škola–Agovska Rijeka“ (oko 3,3 km), „Petnjica–Godočelje–Azane“ (oko 5,4 km) i MZ Trpezi – „Kutnje brdo–ambulanta“ (oko 1,7 km).

Predsjednik Agović je istakao da je unapređenje infrastrukture, posebno saobraćajne, jedno od ključnih strateških opredjeljenja lokalne uprave, te da su pomaci već vidljivi kroz više paralelnih aktivnosti. Podsjetio je da je Opština inicirala rekonstrukciju putnog pravca Berane–Petnjica, da su u toku radovi na dionici Bioča–Petnjica, kao i da se radi na projektovanju putnog pravca Petnjica–Savin Bor do granice sa Srbijom.

„Posebno insistiramo da nadležne institucije nastave rekonstrukciju regionalnog puta na dionici Vrbica–Trpezi–Kalače, jer je riječ o pravcu koji direktno utiče na kvalitet života građana i ukupni razvoj opštine“, poručio je Agović.

On je naglasio da je Opština Planom javnih nabavki opredijelila 50.000 eura za izradu projektne dokumentacije, kako bi se obezbijedili jasni tehnički i finansijski uslovi za naredne korake i ulazak u fazu realizacije radova.

Agović je uputio i zahvalnost dijaspori, koja će, kako je najavljeno, obezbijediti izradu dodatne projektne dokumentacije za nastavak rekonstrukcije puta prema Miraj brdu, u dužini od dodatnih 5 kilometara.

Na sastanku su dogovorene obaveze projektanta, način koordinacije sa Opštinom i okvirna dinamika izrade dokumentacije, s ciljem da se u što kraćem roku stvore uslovi za nova infrastrukturna ulaganja.

Opština Petnjica će, poručeno je, javnost blagovremeno informisati o napretku izrade projektne dokumentacije i narednim koracima u realizaciji ovih projekata.

PETNJICA: ANONIMNI EKO AKTIVISTA ZA DVA DANA SAKUPIO PREKO 100 DŽAKOVA SMEĆA

0

Na putnom pravcu između Petnjice i Berana, u dionici od Podvada do Police, anonimni eko-aktivista je tokom prethodna dva dana samoinicijativno sakupljao otpad koji nesavjesni građani izbacuju pored puta.

Prema saznanjima našeg portala, riječ je o borcu za očuvanje životne sredine čiji je identitet poznat redakciji, ali koji insistira da ostane anoniman. On je, bez ičije pomoći, prikupio više od 100 džakova smeća na potezu od Donje Vrbice do Stenica, ostavljajući iza sebe očišćenu trasu i jasnu poruku da briga o prirodi ne smije biti samo deklarativna.

Akcija je izazvala brojne pozitivne reakcije u Petnjici. Mnogi građani ističu da ih je, pored količine otpada uz saobraćajnicu, posebno dirnula činjenica da iz godine u godinu postoji pojedinac koji bez pompe i interesa radi ono što bi trebalo da bude minimum društvene odgovornosti.

O aktivnosti anonimnog ekološkog pregaoca oglasio se i Ruždija Kočan, jedan od osnivača grupe EKO Petnjica, poručujući da se za ovog čovjeka “zna širom Dunjaluka”, te da je riječ o osobi koja ne traži eksponiranje niti pripadnost inicijativama, već svoj doprinos daje tiho i istrajno, smatrajući da je najvažnije da se dobro djelo vidi “tamo gdje treba”.

NIJE PRVI PUT

Ovo nije prvi put da se na portalu Radio Petnjica piše o istom anonimnom aktivisti i sličnim akcijama. U tekstu objavljenom 23. februara 2023. navedeno je da je isti eko-aktivista prikupio preko 200 vreća smeća na teritoriji Opštine Petnjica, takođe insistirajući na anonimnosti.

POVODOM DANA SJEĆANJA NA ZLOČIN U ŠTRPCIMA, AGOVIĆ: PRAVDA MORA BITI ZADOVOLJENA

0

Povodom obilježavanja Dana sjećanja na zločin u Štrpcima, predsjednik Opštine Petnjica podsjetio je na obavezu institucija i društva da čuvaju sjećanje na nevine žrtve i da porodicama stradalih kontinuirano upućuju podršku i saosjećanje. U poruci je naglašeno da je odgovornost svih da se ovakvi zločini nikada i nigdje ne ponove, te da procesuiranje odgovornih ostaje ključni uslov za istinsko suočavanje s prošlošću.

„Stravičan zločin koji se desio prije 33 godine, nad nedužnim civilima, je za svaku osudu. Naša je dužnost da se institucionalno sjećamo ovog datuma i da porodicama stradalih iznova upućujemo naša iskrena saosjećanja zbog patnje i bola, koje su doživjeli prije 33 godine.

Da su svi vinovnici i nalogodavci ovog gnusnog zločina procesuirani i dobili zasluženu kaznu, makar dio bola i patnje bio bi manji kod porodica čiji su najmiliji stradali, ovako ostaje na snazi i dalje naš apel da se pravda zadovolji, da svi oni koji su ovo planirali, naredili, izvršili budu kažnjeni i da to bude svojevrsna poruka da se ovako nešto nikome i nigdje ne ponovi“, rekao je Agović.

POSLJEDNJA STANICA ŽIVOTA — ŠTRPCI (ŠTRPCI 1993–2026)

0

Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Dana 27. februara 1993. godine popodnevni časovi donijeli su tamu koju nije donijelo vrijeme nego mržnja (ne)ljudi. Ozloglašeni pripadnici Višegradske brigade Vojske Republike Srpske poznatiji kao horde zla ulaze bahato u voz  671 uvjereni da je sve njihovo. U njihovim rukama tog dana nalazili su se i život i smrt nedužnih putnika. Štrpci postaju mjesto koje zvuči kao bezdan ljudskog zla i moralnog sunovrata. Zlostavljanje počinje odmah, bez riječi, bez milosti i bez ikakvog ljudskog obzira. Ljudi se izvode iz voza, vezuju im ruke iza leđa i ponižavaju pred drugima. Put od stanice pretvara se u hod prema sigurnoj smrti bez nade i spasa. Njihov jedini grijeh bilo je bošnjačko ime i prezime koje su nosili. Zločin nije bio slučajan nego planski pripremljen i unaprijed osmišljen. Vapaji, upozorenja i informacije upućeni su Ministarstvu odbrane SRJ, ali bez reakcije.

Užički korpus Vojske Jugoslavije i drugi nadležni ostaju nijemi pred onim što slijedi. Dvadeset civila pogubljeno je sadistički, mučenički i uz krajnje poniženje ljudskog dostojanstva. Ubijani su pucnjem u potiljak, a jednoj žrtvi prerezan je vrat. Prije smrti opljačkani su i ostavljeni bez svega što su nosili sa sobom. Najmlađa žrtva bio je Senad Đečević, mladić od samo sedamnaest godina. Teško je zamisliti da je tako mlad i krhak život oduzet na tako brutalan način. Milosti nije bilo ni za koga, ni za starije ni za mlađe. Država je ponovo pala na ispitu suočavanja sa zločinima nad Bošnjacima.

Državna bezbjednost ostaje simbol nemoći ili bolje rečeno saučesničkog ćutanja tog vremena. Zločin je decenijama ostao slabo prisutan u javnom prostoru i kolektivnom pamćenju. Komemoracije su uglavnom bile lokalne i bez šire društvene podrške. U Prijepolju stoji spomenik sa imenima stradalih kao nijemi svjedok tragedije. Mnogi odgovorni nikada nijesu procesuirani niti izvedeni pred lice pravde. Godine 1993. i 2026. nijesu se približile ni istini ni pravdi. Najmanje su se približile bolu koji porodice nose svakog dana. Posljednja stanica života postala je njihova konačna stanica smrti. Tamo su velikosrpski nacionalisti pokazali svoje pravo lice i razmjere zla. Neko je izgubio sina, neko oca, neko supruga, brat ili ujak više se nikada nijesu vratili. Bol je ostao velik,  i duboko ljudski, bez mogućnosti zaborava. Sjećajući se stanice Štrpci sjećamo se svakog imena i svake nedužne žrtve. Kajanje i bol ostaju kao jedino što je preostalo živima.

Moja, ali moja Crna Gora ni danas nije bliža moralnoj odgovornosti nego tada. Nije bliža ni pravdi, ni saosjećanju, ni iskrenom suočavanju sa prošlošću. Zato moramo govoriti i pisati o Štrpcima bez straha i bez zaborava. Kultura sjećanja je dug prema mrtvima i obaveza prema živima. Zlo mora biti imenovano jer ćutanje i prečutkivanje rađa novo zlo. Ovo zlo imalo je ne samo ime nego i konkretna imena počinilaca.

Nebojša Ranisavljević osuđen je na petnaest godina zatvora koje je odslužio. Mićo Jovičić osuđen je na pet godina zatvora za učešće u zločinu. Sud Bosne i Hercegovine osudio je osmoricu pripadnika VRS na kazne od trinaest do petnaest godina. Luka Dragičević oslobođen je zbog nedostatka dokaza uprkos sumnjama. Milan Lukić optužen je za ovaj zločin, ali već izdržava doživotnu kaznu za druge zločine. Presuda u Beogradu iz 2023. godine donijela je dodatne kazne za izvršioce. Gojko Lukić, Duško Vasiljević i Jovan Lipovac osuđeni su na po deset godina zatvora. Dragana Đekić osuđena je na pet godina zatvora za učešće u zločinu. Apelacioni sud u Beogradu je 30. novembra 2023. godine ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje, koje je započelo početkom 2024. godine. U ponovljenom postupku izrečena je nova prvostepena presuda u oktobru 2025. godine, ali pravosnažna odluka još uvijek nije donesena.

Ovaj zločin ostaje otvorena rana savjesti i trajna opomena ljudskom rodu. U mjesecu Ramazana, mjesecu milosti i oprosta, uputite dove za nevino ubijene čija je jedina krivica bila ime koje su nosili. Njihova smrt nije kraj nego svjedočanstvo koje obavezuje nas žive. Uzvišeni kaže: „I dosudi nam dobro na ovom svijetu i na onom svijetu – mi se uistinu, vraćamo Tebi. A milost Moja obuhvata sve.“ (Kur’an, El-A‘raf, 156) sjećanje na njih je čin pravde, a zaborav bi bio drugo ubistvo.

 VOZ 671 – ŠTRPCI

 Senadu Đečeviću

Sedamnaest proljeća stalo je pred pragom života

voz 671 tog dana odvezao je djetinjstvo bez povratne karte

taj vagon bio je pun nevinosti koja nije slutila zlo

u njega je ušla smrt u ljudskom obliku.

Ruke su svezane kao da i nevinost treba kazniti

pognute glave nosile su jaram tuđeg bezumlja

oči su lutale tražeći lice koje bi obećalo spas

suza je niz pogled padala nad dvadeset ljiljana tog dana istrgnutih i odvedenih dželatima

koraci su nestajali u pravcu iz kojeg se niko nije vraćao.

Njihovi mezari stoje kroz magle na putevima tame

dlanovi su uzdignuti ka Gospodaru koji jedini zna istinu

Ramazan je i molim se sada za one koje je noć odnijela u tamu bez povratka

ne mogu oprostiti krvnicima koji su izabrali zlo umjesto čovječnosti.

Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

 

Cetinje, 24. 02. 2025.godine.

DIGITALNI ALBUM STARIH FOTOGRAFIJA IZ BIHORA: Uspomene iz Tucanja i vojni dani Jusufa Šabotića

0

Nakon što smo nedavno objavili fotografije koje bude uspomene na prošla vremena i Tucanje kakvo se pamti, javila nam se naša čitateljka (najmlađa od devetoro djece) i poslala nekoliko starih fotografija koje je pronašla u albumu svog rahmetli oca.

“Selam, evo upravo sam vidjela objavu o ovim starim slikama i bravo – nešto najljepše dosad što ste objavili. Baš me je obradovalo, i sama volim stare slike i snimke, ali nažalost malo ih je sačuvano. Imam neke, ali ne znam tačno događaje… U rahmetli očevom albumu sam ih pronašla, šaljem vam pa vi vidite jesu li za objavu. Svako dobro”, napisala nam je.

Među fotografijama su i one za koje porodica pamti da su povezane sa velikom dženazom u selu Tucanje, ali tačni detalji su vremenom izblijedjeli. Naša čitateljka kaže da je ranije od oca čula da se pominjalo ime “Bićo” ili “Zeno”, ali nije sigurna čija je dženaza bila niti koje godine. Upravo zato fotografije i objavljujemo – u nadi da će se neko od starijih mještana sjetiti i pomoći da ove uspomene dobiju svoje pravo ime i datum.

Posebnu vrijednost imaju i stranice iz vojne knjižice, kao i fotografije iz vojske iz 1959. godine, koje se vežu za Jusufa Šabotića.

O Jusufu nam je porodica ispričala ovo: Bio je zemljoradnik, čovjek koji je “bio sam svoj gazda”, a porodicu – devetoro djece – izdržavao je radom i trudom, obrađujući zemlju, držeći stoku i radeći sve što se tada radilo. Ranije je radio i u željezari, gdje je stekao penziju, ali se kasnije vratio zemlji i domaćinstvu, kao i većina ljudi tog vremena.

Njegova djeca su danas porodični ljudi. Dio porodice je u inostranstvu, dio u Podgorici, a dio je ostao u Tucanju i nastavio poljoprivredu i stočarstvo – onako kako se živjelo i opstajalo generacijama.

“Što se tiče oca – bio je veliki borac, radnik koji je svojim radom i rukama odhranio nas toliko djece, naravno uz moju majku, koja je pored djece, posla i obaveza sve postizala. To su bili obični ljudi tog vremena, ali vrijedni svakog poštovanja”, poručuje naša čitateljka.

Zato ove fotografije nisu samo slike – one su podsjetnik na jednu generaciju skromnih, radnih ljudi i na vrijeme koje je živjelo bez mnogo riječi, ali s mnogo truda.

Poziv čitaocima: Ako prepoznajete ljude, mjesto ili događaj na fotografijama (posebno dženazu u Tucanju), javite nam se u komentarima ili porukom, da zajedno dopunimo priču i sačuvamo sjećanje.

SAMIR RASTODER

Početak izrade Strateškog plana razvoja Opštine Petnjica 2026–2031

0

Prvi konstitutivni sastanak Konsultativnog i Radnog tijela za izradu Strateškog plana razvoja Opštine Petnjica za period 2026–2031. godine održan je 25.02.2026. godine.

Sastankom su rukovodili: Ziko Alilović, koordinator Konsultativnog tijela, Samir Agović, predsjednik Opštine, i Haris Adrović, koordinator Radne grupe.

Sastanku su prisustvovali članovi Konsultativnog i Radnog tijela (spisak prisutnih dostavljen je u prilogu).

Koordinator Konsultativnog tijela, Ziko Alilović, otvorio je sastanak i upoznao prisutne sa značajem strateškog planiranja kao ključnog instrumenta za definisanje dugoročnih razvojnih pravaca Opštine Petnjica.

U uvodnom izlaganju pojašnjeni su: pojam i značaj strateškog planiranja, potreba sistemskog pristupa razvoju opštine, ciljevi i zadaci Konsultativnog tijela i Radne grupe, predlog strukture Strateškog plana, organizacija rada i metodologija izrade dokumenta, kao i okvirni rokovi za realizaciju planiranih aktivnosti.