NAJNOVIJE OBJAVLJENO

ISTRAŽIVANJE: Tradicionalna bihorska kuća nije samo prostor za život, već simbol funkcije, održivosti i lokalnog identiteta (FOTO)

Radio Petnjica
-
0
ISTRAŽIVANJE: Tradicionalna bihorska kuća nije samo prostor za život, već simbol funkcije, održivosti i lokalnog identiteta (FOTO)

Tekst koji je pred vama je dio šireg istraživanja koje je sprovodio Erol Šabotić, BSC inžinjer politehnike i master student na smjeru arhitektura i dizajn, na polju tradicionalne crnogorske arhitekture, a odnosi se na odlike tradicionalne bihorske stambene arhitekture koja zavređuje kako pažnju javnosti, tako i stručne arhitektonske kritike. Objavljivanje ovog teksta daće izuzetan doprinos promociji bihorskog kraja i širenju teorijskih osnova za adekvatan urbani razvoj Petnjice.

PIŠE: Erol Šabotić
Bsc inženjer politehnike
Master student na smjeru Arhitektura i dizajn

Područje Bihora se prostire na površini opština Bijelo Polje, Petnjica i Berane. Ova oblast dobila je naziv Bihor po srednjovjekovnom gradu Bihoru, koji su osnovali Osmanlije. Primjer bihorske kuće osim što se prostire na relativno velikoj površini za crnogorske standarde, relevantan je za analizu seoske arhitekture i po tome što vrlo dobro oslikava prirodne i privredno – društvene prilike. Uslovi za raspored obradivih površina, bogatstvo vodenim resursima, kvalitet zemljišta uticali su da se zemljoradnja, stočarstvo i voćarstvo razviju kao glavne privredne grane. Zbog razuđenosti reljefa koja se manifestuje kroz prirodne granice sela u vidu grebena, klisura ili većih potoka, sela su relativno mala. Prosječno bihorsko selo ima malo preko 100 kuća. Elementarna prostorna jedinica koja tvori cjelokupan prostorni identitet bihorskih sela jeste imanje ili okućnica, koje pripadajućim mu voćnjacima, pašnjacima ili vrtovima obrazuje neprekidnost kontinuiteta prostora sa kućom i svim pomoćnim objektima domaćinstva.

Kako navodi arhitekta Branislav Kojić, koji se smatra za jednog od najvećih istraživača ruralne arhitekture na Balkanu, seoska kuća predstavlja iskonsku suštinu vještine građenja. U skladu sa tim ne čudi što se na području Bihora moglo uočiti veliko šarenilo u građi kuće, nekada u istim selima postoje dubirozi, pletare, čatmare, brvnare i kule. Svaka od njih odražavala je društveni i materijalni položaj domaćina. Razvoj bihorske kuće u okvirima narodnog graditeljstva može se pratiti od sredine 18. vijeka pa do 1912. godine, kada je veliki broj kuća bio spaljen usljed ratnih zbivanja u više navrata i nažalost, većina objekata danas nije sačuvana. Ipak, na osnovu rijetkih primjeraka koji su uspjeli da odole vremenu i svježih ruševina, može se kao tipski i najrasprostranjeniji stambeni objekat usvojiti kuća nad izbom. Takođe, važan podatak jeste da su imućniji stanovnici ruralnog dijela Bihora kuće gradili po uzorima na gradske, što ovu oblast izdvaja u odnosu na ostale crnogorske regije u tom segmentu.

Kuće nad izbom javljaju se kao brvnare, čatmare ili polubrvnare – polučatmare. Osnova im je kvadratnog ili pravougaonog oblika i prizemlje koje se naziva izba uvijek je građeno od kamena i djelimično je ukopano u teren. Poda u prizemlju kod najranijih primjera uopšte nema, to je samo zemljana površina. Vremenom podna obrada izbe postaje daska. Interesantno je da ove kuće imaju dvoje, nekad i troje vrata, koja se nazivaju velja i mala. Ispred veljih odnosno glavnih ulaznih vrata u velikom broju slučajeva javlja se ajat, stručnom terminologijom rečeno drveni trijem, koji može u zavisnosti od nagiba terena imati i stepenice. On se javlja u okviru osnovnog volumena kuće ili može biti dodat kao aneks. Prozori su otprilike do sedamdesetih godina 19. vijeka vrlo mali i na nijma nema stakla, već je to naročito debela hartija zvana pendžeruša. Kasnije dimenzije prozora se povećavaju i primjenjuje se staklo, odnosno džam kako se često govorilo na ovom području. Funkcionalno, kuća nad izbom podijeljena je na nekoliko jednostavnih prostornih jedinica koje su služile i za ljude i za stoku, a to su: izba, kuća, soba, klijet ili ćiler i ajat. Izba je služila za skladištenje zaliha domaćinstva ili za stoku. Kuća se nazivao prostor u kojem se nalazi klasično ognjište. Sobom se smatra prostor namijenjen za spavanje, a zid između sobe i kuće zove se duvardžik. Klijet ili ćiler predstavlja dodatnu malu sobu koja nekada služi kao predsoblje, a nekad kao ostava i slično. Takođe, u nekim kućama koje su pretpostavlja se podizale imućnije age, postoji i hamam koji bi bio ekvivalent savremenom kupatilu. Kuća se nastavljala dvorištem opasanim plotom, tj. ogradom od kolja, taraba i pruća. Dvorište biva u određenom broju primjera oplemenjeno sadržajima poput česama ili klupa za sjedenje. Takođe, u tradicionalnim okvirima bila je prisutna i praksa ozelenjavanja dvorišta primjenom autohtonih kultura.

Struktura izbe, odnosno prizemlja uvijek je građena od kamena sa krečnim malterom (mješavina klaka, tj. gašenog kreča i pijeska) ili zemljanim malterom (mješavina blata i pljeve). Kod brvnara, sprat je građen od smrčevog, borovog, hrastovog ili bukovog drveta. Brvna u suštini predstavljaju deblja, pritesana i prava stabla drveta položena vodoravno jedno iznad drugoga. Naslaganjem brvana, koja se zasijecaju na uglovima kako bi struktura bila stabilna, ostvaruje se veza na usjek ili narodskim jezikom rečeno ćert. Kod čatmara, sprat biva izgrađen skeletom od drvenih letvica koje se vodoravno prikivaju na stubove i između njih je ispuna od ilovače. U nekim slučajevima čatma u završnoj obradi biva olijepljena krečom. Polubrvnara – polučatmara predstavlja kako i samo ime govori, kombinaciju gdje je dio sprata građen od brvana, a dio od čatme. Krov je uvijek četvorovodan sa nagibom krovne ravni od 45 do 60 stepeni zbog atmosferskih padavina. Krovne ravni uvijek izlaze van ravni zida i na taj način formiraju male strehe. Krovna konstrukcija je jednostavna, sa parovima rogova koji se oslanjaju na vjenčanicu, a preko njih se postavljaju letve kao podloga za krovni pokrivač. Pokrovni materijal je vršena ili mlaćena slama ili šindra. Šindra mulike i bora je najzastupljenija, zbog dugog vijeka trajanja koji može iznositi i preko 70 godina. Na primjerima kuća koje su pretrpjele određene intervencije uočava se promjena pokrovnog materijala u vidu lima, azbestnih ploča (salonit) i sl. Međuspratna konstrukcija je takođe drvena, a između podnih dasaka stavlja se mahovina, da bi zimi bilo toplije.

Svi navedeni atributi tipske tradicionalne bihorske kuće svjedoče o velikom tehničkom umijeću lokalnih graditelja, istinskom razumijevanju potreba korisnika objekta i odgovornom građenju prema nepisanim principima lokalnog ambijentalizma. Kamen, koji samim izgledom ima estetsku notu, odlikuje se otpornošću na vatru, dobrom akustičkom apsorpcijom i izuzetno je lak za održavanje. Drvo toplim, organskim izgledom osim što boravak u prostoru čini prijatnim, ima i druga svojstva važna u građevinskoj industriji, poput dobre akustične i termalne izolacije, lakoće obrade, smanjenja opterećenja na temeljima, niske emisije CO₂ što ga čini idealnim odgovorom na zahtjeve održive arhitekture. Pored toga, omogućava brzu gradnju i modularnost. Usvajanje pomenutih svojstava dva najdominantnija tradicionalna materijala, njihovom kombinacijom ili eventualnim pospješivanjem savremenim metodama premaza, impregnacije, termalne modifikacije i sl. koje dodatno pojačavaju njihova svojstva i šire polje primjene, nesumnjivo bi dovelo do brojnih prednosti u savremenim praksama građenja. Te prednosti se oslikavaju na način što se smanjuje vrijeme izvođenja radova, troškovi održavanja, građevinski otpad, ostvaruje se veća energetska efikasnost kroz redukovanje potreba za grijanjem i hlađenjem i na kraju, stvaraju se objekti koji su u harmoničnom odnosu sa prirodnim okruženjem i ostavljaju prijatan utisak na oko posmatrača. Takođe, jednostavne forme i svedeni volumeni tradicionalnih bihorskih kuća mogu biti vrlo dobar izvor inspiracije za savremene koncepte. Razlog leži u tome što kretanje kroz objekat čine lakšim, dostupno je manje površina koje bi potencijalno uzrokovale veće toplotne gubitke, nema prostornih gubitaka, bolje prenose i raspoređuju vertikalne sile na tlo, što direktno povećava sigurnost objekta na seizmičke uticaje.

Cilj ovog teksta jeste predstaviti odlike tradicionalne bihorske stambene arhitekture i ukazati na teorijske principe koji mogu biti pokretač savremenih koncepata, kako bi Petnjica, srce bihorske oblasti, koja je grad u nastajanju jednog dana postala mjesto kompatibilno sa standardima održive arhitekture, mjesto koje se odlikuje graditeljskim kontinuitetom između živućih generacija i generacija predaka i mjesto koje će ljudi rado posjećivati.

Erol Šabotić
BSc inženjer politehnike
Master student na smjeru Arhitektura i dizajn

IZVORI:
• Kapetanović, Aleksandra, Gligorić, Biljana, Rajić, Tatjana (2019) Studija tradicionalne arhitekture na području opština Berane, Petnjica, Andrijevica, Plav i Gusinje, Polimski muzej i Regionalna razvojna agencija za Bjelasicu, Komove i Prokletije, Berane
• Lutovac, Milisav (1967) Bihor i Korita, Naučno delo, Beograd
• Vuksanović – Macura, Zlata, Drobnjaković, Marija, Todorić, Jovana, Spalević, Aleksandra (2017) Branislav Kojić – Prostor u selu, selo u prostoru, Geografski institut „Jovan Cvijić“, Galerija nauke i tehnike, SANU, Beograd
• Radović, Miljan, Bakić, Radovan, Šekularac, Božidar, Folić, Zvezdan, Pajović, Radoje, Radonjić, Radoje, Deletić, Zdravko, Radunović, Miodrag, Došljak, Draško, Adrović, Salija, Šabotić, Sait, Vujović, Dobrislav (2012) Monografija Berana, Opština Berane, Berane
• Zbirka fotografija Polimskog muzeja u Beranama
• https://www.radiopetnjica.me/2020/01/27/sacuvajmo-stare-bihorske-kuce/
• Terensko istraživanje

U ORGANIZACIJI ZK BIHOR ZAJEDNIČKI IFTAR U RUMELANGEU

Radio Petnjica
-
0
U ORGANIZACIJI ZK BIHOR ZAJEDNIČKI IFTAR U RUMELANGEU

U organizaciji udruženja „ZK Bihor“ iz Luksemburga, 11. marta ove godine, u velikoj sali Centra za kulturu u Rumelangeu, priređen je zajednički iftar za članove udruženja, njihove prijatelje i brojne uvažene goste.


Ovom toplom i sadržajnom okupljanju prisustvovao je veliki broj doseljenika iz Crne Gore i drugih zemalja bivše Jugoslavije koji danas žive i rade u Luksemburgu. Među gostima su bili i Njena ekselencija ambasadorka Crne Gore u zemljama Beneluksa, gospođa Olivera Injac, kao i Nedžad Adrović, šef kancelarije Ambasade Crne Gore u Belgiji sa sjedištem u Luksemburgu.

Esko Halilović, Olivera Injac i Nedžad Adrović

Veče je proteklo u atmosferi međusobnog poštovanja, prijateljstva i zajedništva – onako kako to i dolikuje ramazanskim susretima koji okupljaju ljude oko istih vrijednosti.

Skup je otvorio predsjednik Upravnog odbora ZK „Bihor“ Remzija Hajdarpašić, koji je, pozdravljajući prisutne, podsjetio na duhovni značaj mjeseca ramazana:

„Ramazan je mjesec koji nas podsjeća na ono najvažnije u našim životima – na dobrotu, strpljenje, požrtvovanost, solidarnost i brigu za druge, naročito za one kojima je potrebna ruka pomoći. To je vrijeme kada nastojimo biti bolji nego što jesmo, čineći dobra djela za sebe i za druge.“

Remzija Hajdarpašić

Prisutnima su se potom obratili i muftija luksemburški Hfz. Hilmija ef. Redžić te Irfan ef. Hasanović, koji su govorili o značaju ramazanskih susreta, zajedništva i očuvanja duhovnih vrijednosti među našim ljudima u dijaspori.


Hfz. Hilmija ef. Redžić

Irfan ef. Hasanović

Poseban doprinos organizaciji ovog iftara dali su sponzori – uspješni privrednici porijeklom iz Crne Gore koji žive i rade u Luksemburgu:

– Braća Halilović: Esko, Harun i Hajro
– Elvis Eko Duraković
– Edin Medo Latić
– Ernad Ero Muhović

Njihova podrška omogućila je da se ovaj ramazanski susret organizuje u dostojanstvenoj i srdačnoj atmosferi, na radost svih prisutnih.

Ambasadorka Injac u neformalnom razgovoru sa članovima ZK Bihor

Povodom ovog okupljanja, Njena ekselencija ambasadorka Crne Gore Olivera Injac istakla je značaj susreta koji povezuju ljude, čuvaju tradiciju i jačaju veze između matične zemlje i dijaspore.

 

Uspješno okončan  projekat „ YouSEED – Mladi istražuju ruralni razvoj kroz prizmu socijalne ekonomije” u Petnjici

Radio Petnjica
-
0
Uspješno okončan  projekat „ YouSEED – Mladi istražuju ruralni razvoj kroz prizmu socijalne ekonomije” u Petnjici

Nevladina organizacija Bihorski ćilim uspješno je realizovala projekat „YouSeed“, koji je sprovođen u Petnjici u periodu od jula 2025. do februara 2026. godine. Projekat je bio usmjeren na osnaživanje mladih, promociju aktivnog učešća u zajednici i očuvanje tradicionalnih zanata karakterističnih za područje Bihora.

Tokom trajanja projekta organizovane su edukativne radionice, susreti i praktične aktivnosti kroz koje su učesnici imali priliku da steknu nova znanja i vještine, posebno u oblasti očuvanja kulturne baštine i tradicionalnog tkanja. Poseban segment projekta odnosio se na promociju i očuvanje vještine izrade bihorskog ćilima, kao značajnog dijela kulturnog identiteta ovog kraja.

U okviru projekta nabavljena je i oprema (drveni razboji) za tradicionalno tkanje, uključujući i repromaterijal (pređu iostale rekvizite za tkanje), čime su stvoreni uslovi za praktičan rad i prenošenje znanja na mlađe generacije. Nabavljena je i vrijedna IT oprema koja je od vitalnog značaja za dalji razvoj naših aktivnosti i budućem djelovanja NVU uopšte.

Ova aktivnost ima za cilj očuvanje tradicionalnih tehnika izrade bihorskog ćilima, ali i stvaranje mogućnosti za buduće kreativne i ekonomske inicijative u lokalnoj zajednici. Posebno za mlađe žene u ruralnom području naše opštine.

Kroz projekat „YouSeed“ žene i mladi iz Petnjice i okoline imali su priliku da aktivno učestvuju u intenzivnim radionicama, razmijene ideje i razvijaju osjećaj odgovornosti prema očuvanju lokalne kulture i tradicije. Intenzivnu obuku, koju su vodile naše instruktorke tkanja  pohađalo je  25 mlađih osoba i to je izuzetan rezultat. Projekat je doprinio jačanju kapaciteta lokalne zajednice i podstakao interesovanje mladih za očuvanje kulturnog nasljeđa kao koje se može valorizovati kroz novouspostavljene oblike obuka i stvaranja preduslova za ekonomsko osnaživanje žena i drugih ranjivih grupa.

Iz NVU Bihorski ćilim ističu da će i u narednom periodu nastaviti sa aktivnostima koje doprinose očuvanju bihorskog ćilima, osnaživanju mladih i razvoju lokalne zajednice u Petnjici.

 

 

OPŠTINA PETNJICA OBEZBIJEDILA PREVOZ ZA MATURANTE NA DAN OTVORENIH VRATA UCG I SAJAM ZAPOŠLJAVANJA „SUMMER JOB 2026“

Radio Petnjica
-
0
OPŠTINA PETNJICA OBEZBIJEDILA PREVOZ ZA MATURANTE NA DAN OTVORENIH VRATA UCG I SAJAM ZAPOŠLJAVANJA „SUMMER JOB 2026“

Opština Petnjica nastavila je praksu podrške mladima i ove godine obezbijedila prevoz za maturante iz Petnjice na manifestaciju „Dan otvorenih vrata Univerziteta Crne Gore“ i „Summer job 2026“, koja se juče 11. marta 2026. godine, održala u Podgorici.

U okviru dugogodišnje strategije usmjerene ka podršci obrazovanju i mladima, lokalna uprava omogućila je učenicima završnih razreda petnjičke Srednje mješovite škole odlazak na „Dan otvorenih vrata Univerziteta Crne Gore“, kako bi se iz prve ruke upoznali sa studijskim programima, uslovima studiranja i mogućnostima koje ih očekuju nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja.

Iz Opštine poručuju da je cilj ove inicijative da maturantima olakša donošenje jedne od najvažnijih životnih odluka i pruži im direktan pristup informacijama koje su važne za nastavak školovanja.

Pored toga, mladima je omogućen i odlazak na „Summer job 2026“, projekat koji okuplja predstavnike privrednog sektora i pruža informacije o mogućnostima sezonskog zapošljavanja, kao i priliku za pronalazak sezonskog posla.

U Opštini Petnjica ističu da je ovo samo jedna u nizu aktivnosti kojima lokalna uprava potvrđuje da ostaje partner mladima, prepoznajući obrazovanje i znanje kao ključne temelje razvoja zajednice.

Podsjećaju da Opština kontinuirano pruža podršku učenicima i studentima kroz različite vidove pomoći, među kojima su stipendije, subvencije za boravak u Domu učenika u Beranama, subvencije troškova prevoza, godišnje nagrade za najbolje studente, kao i jednokratne pomoći na zahtjev studenata.

Iz lokalne uprave poručuju da će i ubuduće nastaviti da prate potrebe mladih, uvjereni da je ulaganje u obrazovanje i podršku novim generacijama najsigurnija investicija u budućnost.

KOMUNALNO PREDUZEĆE ISKORISTILO LIJEPO VRIJEME ZA SANACIJU PUTEVA I UREĐENJE INFRASTRUKTURE U PETNJICI

Radio Petnjica
-
0
KOMUNALNO PREDUZEĆE ISKORISTILO LIJEPO VRIJEME ZA SANACIJU PUTEVA I UREĐENJE INFRASTRUKTURE U PETNJICI

Proljepšanje vremenskih prilika radnici Komunalnog preduzeća u Petnjici iskoristili su za intenzivne radove na lokalnoj putnoj infrastrukturi, pa su prethodnih dana sproveli akcije uklanjanja rastinja uz puteve, sanacije udarnih rupa, nasipanja kolovoza, kao i iskopavanja kanala za odvod atmosferskih voda.

Radovi na iskopu kanala za odvod atmosferskih voda izvedeni su u Mjesnoj zajednici Vrbica, i to na putnom pravcu Kraka – Donja Vrbica – Ćemani. Slične aktivnosti realizovane su i u Mjesnoj zajednici Trpezi, gdje su obuhvaćeni pravci Kutnje brdo – Osnovna škola, Petnjica – Gajevi – Koraći, Petnjica – Lagatore i Petnjica – Radmanci.

Iz Komunalnog preduzeća podsjećaju da je klizište koje je predstavljalo ozbiljan problem mještanima u Johovoj vodi sanirano prije nekoliko dana, dok je na lokalitetu Ponor stari put nasut i ponovo stavljen u funkciju.

Kako su saopštili, u narednom periodu planiraju nastavak radova i u drugim mjesnim zajednicama, sa ciljem unapređenja i sanacije putne infrastrukture na području opštine.

Iz ovog preduzeća uputili su i apel građanima da redovno izmiruju svoje komunalne obaveze, kako bi ono moglo nesmetano, profesionalno i funkcionalno da obavlja svakodnevne poslove. Poručuju da upravo redovna naplata računa omogućava odvoz smeća, održavanje zelenih površina, popravku puteva i druge infrastrukture, čišćenje javnih površina, uljepšavanje grada, kao i zimsko održavanje i prohodnost puteva do najudaljenijih sela.

“Poštovani građani, vaše redovno izmirivanje računa omogućava našem preduzeću da održava grad čistim, zelenim i funkcionalnim – svakog dana, na svakom koraku. Sve to je moguće samo uz vašu podršku i odgovornost. Svaki uplaćeni račun je korak ka urednijoj, sigurnijoj i ljepšoj Petnjici za sve nas. Hvala vam što razumijete da zajedno gradimo grad u kojem želimo da živimo”, poručili su iz Komunalnog preduzeća.

SAMIR RASTODER

PETNJICA SE NE PRAZNI SLUČAJNO: LJUDI NE ODLAZE SAMO ZBOG POSLA, VEĆ ZBOG OSJEĆAJA DA OVDJE NEMA BUDUĆNOSTI

Radio Petnjica
-
0
PETNJICA SE NE PRAZNI SLUČAJNO: LJUDI NE ODLAZE SAMO ZBOG POSLA, VEĆ ZBOG OSJEĆAJA DA OVDJE NEMA BUDUĆNOSTI

Iz Petnjice, Bihora i sa sjevera Crne Gore ne odlazi se više samo zbog siromaštva. Odlazi se zbog umora, nepovjerenja i osjećaja da život ovdje postaje borba sa svakodnevicom u kojoj ništa nije sigurno — ni posao, ni put, ni prevoz, ni voda, ni sjutrašnji dan. Kada jedan kraj počne da gubi vjeru u sopstvenu budućnost, tada iseljavanje prestaje da bude statistika i postaje tiho pražnjenje prostora.

ODLAZAK VIŠE NIJE INCIDENT, NEGO OBRAZAC

Petnjica danas nije usamljeni primjer, ali jeste jedan od najogoljenijih. Ono što se u ovom kraju dešava godinama više se ne može opisivati kao povremeni talas odlazaka. Iseljavanje je postalo obrazac. Gotovo normalno stanje. Ljudi odlaze, kuće ostaju zaključane, sela su tiša, a cijeli kraj polako ulazi u stanje u kojem je svaka naredna godina siromašnija ne samo za broj stanovnika, nego i za dio života koji je nekada nosio zajednicu.

Najopasnije u toj priči nije samo to što ljudi odlaze, nego što se na odlazak sve više gleda kao na jedino logično rješenje. Kada takav osjećaj prevlada, onda problem više nije samo ekonomski. Onda je riječ o dubokoj društvenoj i političkoj krizi.

NIJE SAMO POSAO U PITANJU

Najlakše je reći da se iz Petnjice odlazi zbog posla. I tačno je da je nezaposlenost jedan od glavnih razloga. U sredini u kojoj je zaposlenje, kako kažu sagovornici, gotovo lutrija, teško je očekivati da mladi ljudi ostanu, zasnuju porodice i grade budućnost. Ali priča se tu ne završava.

Upravo je to najvažnije upozorenje koje dolazi iz niza razgovora vođenih za Radio Petnjica: iseljavanje se ne može svesti samo na ekonomiju. Ljudi ne odlaze samo zato što nemaju dovoljno novca. Odlaze zato što ne vide sistem koji im daje bilo kakvu garanciju da će sjutra imati više reda, više sigurnosti i više razloga da ostanu.

Kad nestane perspektiva, ni plata više nije jedina mjera života. Tada ljudi počinju da traže uređeno okruženje, minimum sigurnosti i osjećaj da njihove godine neće biti potrošene uzalud.

POVJERENJE JE POSTALO JEDNAKO VAŽNO KAO I HLJEB

Možda najpreciznija dijagnoza problema jeste ocjena da je iseljavanje pitanje povjerenja i perspektive. To je suština. Jer nije isto živjeti teško i vjerovati da se stvari mogu promijeniti, ili živjeti teško i biti ubijeđen da se ništa neće promijeniti. U Petnjici je sve više prisutan ovaj drugi osjećaj.

Ljudi odlaze kada zaključe da ih institucije ne vide, da problemi traju predugo i da obećanja više ne znače ništa. Odlaze kada izgube vjeru da lokalna vlast i država mogu obezbijediti makar osnovne uslove za normalan život. Tada odlazak ne izgleda kao poraz, nego kao jedini razuman izlaz.

Zato je priča o iseljavanju mnogo ozbiljnija nego što djeluje na prvi pogled. Ona govori o raspadanju veze između građanina i države. A kada ta veza oslabi, onda ni jedan kraj ne može dugo ostati živ.

PUT, PREVOZ I VODA KAO RAZLOG ZA ODLASKE

U Petnjici se o iseljavanju ne govori apstraktno. Govori se kroz svakodnevne stvari koje u razvijenim sredinama djeluju gotovo podrazumijevano. Put. Prevoz. Voda. Pristup ustanovama. Mogućnost da se živi bez stalnog osjećaja zapuštenosti.

Kada građani moraju da planiraju svakodnevicu oko toga da li će negdje stići, kada javni prevoz praktično ne postoji, kada putna povezanost posebno zimi postaje dodatna prepreka, onda to nije samo pitanje komunalne politike. To je pitanje opstanka jednog kraja.

Posebno je porazno kada takvi problemi traju toliko dugo da ljudi više i ne očekuju brzo rješenje. Tada infrastruktura prestaje da bude tehničko pitanje i postaje psihološki signal da život u tom prostoru nije prioritet. A gdje život nije prioritet, tamo ni ljudi ne ostaju.

MLADI NE ODLAZE SAMO U POTRAZI ZA PLATOM, NEGO ZA NORMALNOŠĆU

Najveći teret iseljavanja nose mladi. Oni koji bi trebalo da ostanu, rade, osnivaju porodice, pokreću posao i daju ovom kraju snagu, prvi su na izlaznim vratima. To je najteži udarac za Petnjicu i Bihor, jer odlazak mladih ne znači samo demografski minus. To znači gubitak energije, inicijative i budućeg razvoja.

Kada mladi čovjek ne vidi posao, ali ni put da do tog posla dođe, kada nema sadržaja, kada nema osjećaj da sistem funkcioniše i kada ne vjeruje da će mu narednih pet ili deset godina donijeti bilo šta osim istih problema, onda odluka o odlasku postaje gotovo očekivana.

Zato je iseljavanje mladih mnogo više od socijalnog pitanja. To je pokazatelj da je jedan prostor počeo da gubi bitku za sopstvenu budućnost.

DIJASPORA MOŽE POMOĆI, ALI NE MOŽE NOSITI SVE NA LEĐIMA

U Petnjici se često s pravom govori o važnosti dijaspore. Ona godinama pomaže porodicama, ulaže u kuće, održava veze sa zavičajem i čuva emotivnu povezanost sa krajem. Ali koliko god bila važna, dijaspora ne može zamijeniti državu.

To je ta granica koju politika često pokušava da prećuti. Dijaspora može pomoći da ljudi neko vrijeme lakše izdrže. Može podstaći pojedine investicije. Može sačuvati sponu sa krajem. Ali ne može riješiti sistemske probleme umjesto institucija. Ne može sama obezbijediti radna mjesta, urediti administraciju, uspostaviti prevoz, razviti infrastrukturu i vratiti povjerenje.

Zato je važna poruka da je vrijeme simbolične pomoći prošlo i da fokus mora biti na investicijama i konkretnim projektima. Ljudi se ne vraćaju na osnovu nostalgije. Vraćaju se tamo gdje mogu da rade, da školuju djecu, da stignu do ljekara, da planiraju život i da vjeruju da ih sistem neće iznevjeriti.

NAJSUROVIJA POSLJEDICA JE ŠTO JEDAN KRAJ POČINJE DA SE MIRI SA NESTAJANJEM

Možda je najpotresniji ton u svim ovim svjedočenjima upravo onaj da bi, ako se ništa ne promijeni, jednog dana neko mogao doći samo da ugasi svjetlo. Ta rečenica zvuči dramatično, ali u suštini nije pretjerivanje. To je sabrana slika svega što se godinama nagomilava: prazna sela, sve manje djece, sve manje života u javnom prostoru, sve manje vjere da se može drugačije.

Najgore što se jednom kraju može desiti nije samo siromaštvo. Najgore je kada počne da se navikava na propadanje. Kada prazne kuće postanu uobičajen prizor. Kada se odlazak mladih više ne doživljava kao alarm, nego kao redosljed stvari. Tada nestajanje postaje tiho, sporo i društveno prihvatljivo.

A upravo je to opasnost sa kojom se danas suočavaju Petnjica i Bihor.

OVO VIŠE NIJE LOKALNI, NEGO DRŽAVNI PROBLEM

Priča o iseljavanju iz Petnjice nije samo priča o jednoj opštini. To je priča o modelu odnosa države prema sjeveru Crne Gore. O tome šta se dešava kada razvoj godinama kasni, kada su obećanja glasnija od rezultata i kada građani počnu da osjećaju da su ostavljeni po strani.

Zato bi bilo pogrešno svesti sve na lokalni nivo. Ako se Petnjica prazni, onda se ne prazni samo jedna opština. Prazni se i povjerenje u ideju ravnomjernog razvoja, u sposobnost države da sačuva svoje rubne prostore i u tvrdnju da svaki građanin, bez obzira gdje živi, ima pravo na jednake šanse.

Kad se jedan kraj isprazni od ljudi, on se prije toga isprazni od nade. A kada nestane nade, onda ni politika više ne rješava problem — nego ga samo registruje.

ISELJAVANJE JE DANAS NAJTAČNIJA DIJAGNOZA STANJA

Zato iseljavanje iz Petnjice, Bihora i sa sjevera Crne Gore ne treba posmatrati samo kao demografski podatak. Ono je danas najtačnija dijagnoza stanja. Pokazuje koliko je jedan prostor ekonomski slab, infrastrukturno zapušten, institucionalno krhak i politički zanemaren.

Ljudi ne odlaze samo trbuhom za kruhom. Odlaze i za redom, sigurnošću, dostojanstvom i osjećajem da njihov život nije osuđen na čekanje. A dok god država i lokalne vlasti ne ponude uvjerljiv odgovor na taj osjećaj, iseljavanje neće biti zaustavljeno.

Petnjica se, dakle, ne prazni slučajno. Prazni se zato što predugo nije dobijala dovoljno razloga da ostane živa.

SAMIR RASTODER

This story was produced with the financial support of the European Union under the SMS Facility – Small Media Support in Western Balkans project, implemented by Center for Democratic Transition (CDT). The content is the sole responsibility of the author, and does not necessarily reflect the views, opinions, or values of the European Union or Center for Democratic Transition (CDT).

Ova priča je nastala uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru projekta SMS Facility – Small Media Support in Western Balkans, koji sprovodi Centar za demokratsku tranziciju (CDT). Sadržaj je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove, mišljenja ili vrijednosti Evropske unije ili Centra za demokratsku tranziciju (CDT).

Kese pored puta kao opomena: Neobična, ali snažna poruka anonimnog eko aktiviste iz Petnjice (VIDEO)

Radio Petnjica
-
0
Kese pored puta kao opomena: Neobična, ali snažna poruka anonimnog eko aktiviste iz Petnjice (VIDEO)

Na dionici puta od Gusara do Police i dalje stoje kese sa otpadom, uredno složene pored puta. Na prvi pogled, nekome bi moglo izgledati da su tu zaboravljene ili ostavljene bez razloga. Međutim, istina je sasvim drugačija – iza tog prizora krije se snažna i promišljena ekološka poruka.

Kako je ranije pisao portal Radio Petnjica, anonimni eko aktivista očistio je ovaj potez puta od smeća koje su nesavjesni pojedinci bacali pored saobraćajnice. Danas je taj dio puta potpuno čist, bez ijednog papirića, kese ili komada plastike. Ipak, kese sa prikupljenim otpadom ostale su uz put, ne slučajno, već namjerno.

Prema saznanjima portala Radio Petnjica, anonimni aktivista nije želio da komunalne službe odmah uklone vreće, jer je upravo njihovim ostavljanjem uz put želio da pošalje poruku svima koji tuda prolaze. Na taj način, kese su postale svojevrsna opomena – jasan i vidljiv podsjetnik na to koliko je važno čuvati životnu sredinu, ali i koliko štete može da napravi samo jedan neodgovoran pojedinac.

U vremenu kada smo navikli da problem otpada često ignorišemo, ova neobična akcija pokazuje da se pažnja javnosti može probuditi i na drugačiji, originalan i veoma upečatljiv način. Umjesto da otpad nestane bez traga, on je na trenutak ostavljen na vidnom mjestu, da svjedoči o našem odnosu prema prirodi. Tako uredno složene kese uz potpuno čist put djeluju kao tiho, ali snažno upozorenje.

Ovaj gest anonimnog eko aktiviste podsjeća da borba za čistiju životnu sredinu ne mora uvijek dolaziti kroz velike kampanje i zvanične akcije. Ponekad je dovoljan jedan čovjek, jedna ideja i jedan iskren odnos prema prostoru u kojem živimo da bi se poslala poruka koju svi razumiju.

Istovremeno, ova priča još jednom potvrđuje koliko je važno da svi zajedno budemo odgovorniji prema prirodi. Jer smeće pored puta ne pada samo od sebe – neko ga tu ostavlja. Ali isto tako, neko odluči da ga pokupi, sakupi i pretvori u poruku koja opominje cijelu zajednicu.

Upravo zato ovakve primjere treba isticati. Ne samo zbog pohvale pojedincu koji je pokazao ličnu odgovornost, već i zbog toga što nas podsjećaju da je očuvanje životne sredine obaveza svih nas.

EKO MAPA

Na kraju, podsjećamo i na Eko mapu Radija Petnjica, platformu koju ćemo ponovo objaviti kako bi građani i dalje imali priliku da evidentiraju ekološke probleme, ukažu na divlje deponije, otpad pored puteva i druge primjere neodgovornog odnosa prema prirodi. Cilj Eko mape jeste da zajedno prepoznamo probleme, podignemo svijest i doprinesemo da naš kraj bude čistiji, uredniji i zdraviji za život.

https://eko-mapa.petnjica.me/

SAMIR RASTODER

Projekat „BIHOR EKO-MAPA“ podržan je od strane Ministarstva kulture i medija.

POSAO JE LUTRIJA, PREVOZ NE POSTOJI: Muratović o Petnjici između iseljavanja i zapuštene infrastrukture

Radio Petnjica
-
0
POSAO JE LUTRIJA, PREVOZ NE POSTOJI: Muratović o Petnjici između iseljavanja i zapuštene infrastrukture

Nezavisni odbornik u SO Petnjica Aldin Muratović u razgovoru za Radio Petnjica kaže da danas iz opštine najčešće odlaze oni koji ne mogu da nađu posao, jer je “posao prava lutrija”, dok su komunalni i infrastrukturni problemi – od nepostojanja javnog prevoza do neispravne vode i nerešenog otpada – postali svakodnevica. Muratović poručuje da dijaspora može pomoći da ljudi “izdrže duže”, ali da bez sistemskih rješenja države i lokalne samouprave iseljavanje ne može stati.

RADIO PETNJICA: Kada pogledate oko sebe – ko najviše odlazi iz Petnjice: mladi, čitave porodice, stručni ljudi?
MURATOVIĆ: Nekada se moglo reći da odlaze gotovo svi, dok danas uglavnom odlaze oni koji ne mogu da pronađu posao. A posao u našoj opštini je, nažalost, prava lutrija.

RADIO PETNJICA: Šta su, po vašem mišljenju, tri glavna razloga zbog kojih se ljudi odlučuju da odu iz Petnjice?
MURATOVIĆ: Tri ključna razloga su nedostatak radnih mjesta, slabo razvijena lokalna infrastruktura neophodna za normalno funkcionisanje, kao i manjak sportskih, kulturnih i obrazovnih sadržaja. Čovjek prirodno teži da u svom okruženju ima ove uslove, a Petnjica, nažalost, u protekloj deceniji nije uspjela da ih u dovoljnoj mjeri obezbijedi svojim građanima.

RADIO PETNJICA: Da li vi ili neko iz vaše uže porodice ozbiljno razmišljate o odlasku? Šta bi prevagnulo da ostanete?
MURATOVIĆ: Ja sam morao da odem iz Petnjice zbog posla, ali sam i dalje snažno vezan za svoj zavičaj i trudim se da, u skladu sa svojim mogućnostima, dam doprinos njegovom razvoju. Nažalost, i većina moje porodice je iz istog razloga bila primorana da napusti Petnjicu. Smatram da je lokalna administracija mogla i morala da uradi više kako bi se takvi trendovi spriječili.

RADIO PETNJICA: Koliko na odluku o odlasku utiču: posao, plate, obrazovanje djece, zdravstvo, putna povezanost, osjećaj nepravde ili zapostavljenosti?
MURATOVIĆ: Svi ovi faktori imaju presudan uticaj i smatram ih ključnim razlozima odlaska. Na tim poljima Opština nije uradila dovoljno, što potvrđuju i poražavajući demografski podaci sa kojima se danas suočavamo.

RADIO PETNJICA: Šta je ono zbog čega, uprkos svemu, i dalje želite da ostanete u Petnjici?
MURATOVIĆ: Ja Petnjicu nikada neću napustiti. Privremeni angažman van nje ne doživljavam kao odlazak, već kao priliku da steknem iskustva i pomognem svom kraju. Čak smatram da sam u mogućnosti da, iz Podgorice, u određenim segmentima više doprinesem razvoju Petnjice nego da sam stalno tamo. Ovom prilikom želim da pozovem mlade ljude koji imaju ideje i žele da pokrenu sopstveni posao u svom zavičaju da mi se slobodno obrate – spreman sam da im pomognem da te ideje pretoče u stvarnost. Moja misija je da ljudi ne napuštaju svoj rodni kraj, već da u njemu osjete da imaju realne uslove i privilegiju za dostojanstven život.

ULOGA DIJASPORE

RADIO PETNJICA: Koliko vama i vašoj porodici znači podrška dijaspore (finansijska pomoć, sezonski poslovi, investiranje)?
MURATOVIĆ: Meni i mojoj porodici podrška dijaspore u tom smislu ne znači ništa, jer smo se oslanjali isključivo na sopstveni rad. Međutim, kao državnom sekretaru u Ministarstvu dijaspore, podrška dijaspore Crnoj Gori svih ovih godina bila je, jeste i mora ostati izuzetno značajna. Više puta sam isticao da je dijaspora bila najveća humanitarna podrška svojim porodicama u Crnoj Gori, i na tome im dugujemo veliku zahvalnost. Da nije bilo te pomoći, siguran sam da bi demografska slika Crne Gore, a posebno sjevera i Petnjice, bila znatno lošija. Danas, ali i u budućnosti, dijasporu vidim kao ogroman intelektualni i investicioni potencijal naše države. Intelektualni – jer nam je neophodno znanje i iskustvo koje su naši ljudi stekli u razvijenim sistemima zemalja prijema. Investicioni – jer su građani Crne Gore u dijaspori stekli kapital koji prirodno treba da se ulaže u svoju državu. Oni imaju prednost i poseban značaj u odnosu na sve druge investitore. Posebno me raduju sve češći primjeri povratka naših građana iz dijaspore svom zavičaju i Crnoj Gori. Siguran sam da će takvih primjera u budućnosti biti još više.

RADIO PETNJICA: Imate li utisak da pomoć dijaspore doprinosi ostanku ljudi ovdje, ili se uprkos toj pomoći iseljavanje nastavlja? Zašto?
MURATOVIĆ: Pomoć dijaspore svakako doprinosi tome da ljudi duže ostanu u svom zavičaju i da lakše prebrode teške periode, ali ona, sama po sebi, nije dovoljna da zaustavi iseljavanje. Iseljavanje se, nažalost, nastavlja jer pomoć dijaspore ne može zamijeniti sistemska rješenja – stabilna radna mjesta, funkcionalnu infrastrukturu, kvalitetno obrazovanje i dostupno zdravstvo. Dijaspora može biti snažan oslonac, ali ključna odgovornost je na državi i lokalnoj samoupravi. Tek kada stvorimo uslove za dostojanstven život, pomoć dijaspore će imati puni efekat i pretvoriće se iz socijalne podrške u razvojnu snagu.

KOMUNALNI I INFRASTRUKTURNI PROBLEMI

RADIO PETNJICA: Koji komunalni problem najviše utiče na vaš svakodnevni život (voda, put, otpad, rasvjeta, internet, javni prevoz…)?
MURATOVIĆ: Na prostoru opštine Petnjica prisutni su gotovo svi navedeni problemi. U svim ovim oblastima neophodno je raditi na unapređenju kvaliteta usluga, jer svaki od njih u određenoj mjeri utiče na svakodnevni život građana.

RADIO PETNJICA: Kako nepostojanje autobuske linije iz Petnjice utiče na vas / vašu porodicu (odlazak u školu, na posao, ljekaru, u Berane/Podgoricu)?
MURATOVIĆ: Javni prevoz na teritoriji opštine praktično ne postoji, što predstavlja veliki problem, posebno za naše najmlađe i najstarije sugrađane. Paradoksalno je da je u mnogo težim vremenima javni prevoz bio daleko bolje organizovan nego danas.

RADIO PETNJICA: Kakva je situacija sa vodosnabdijevanjem u vašem naselju ili selu – da li imate vodu redovno, kakav je kvalitet, da li ste se obraćali nadležnima?
MURATOVIĆ: Vodosnabdijevanje na teritoriji opštine nije na zadovoljavajućem nivou. Voda sa javnih vodovoda u velikom broju slučajeva nije ispravna za piće. Mnoge mjesne zajednice imaju ozbiljne probleme sa snabdijevanjem, a posebno bih istakao Javorovu.

RADIO PETNJICA: Šta vidite kada izađete iz kuće: uredne ulice, rasvjetu, riješen otpad – ili su problemi vidljivi na prvi pogled?
MURATOVIĆ: U svim navedenim oblastima vidljivi su ozbiljni problemi i jasno je da ima mnogo posla. Posebno bih naglasio problem otpada, pri čemu moramo biti svjesni da i sami građani snose dio odgovornosti.

RADIO PETNJICA: Da morate da napravite listu prioriteta, kojim redosledom bi trebalo rješavati komunalne probleme u Petnjici?
MURATOVIĆ: Prvo bih stavio u funkciju reciklažno dvorište koje opština već posjeduje, ali nažalost nikada nije pušteno u rad. Drugo, neophodno je zaposliti veći broj komunalnih redara kako bi se obezbijedilo pravilno odlaganje i reciklaža otpada. Treće, potrebno je pooštriti kaznenu politiku prema nesavjesnim građanima.

RADIO PETNJICA: Imate li utisak da lokalna vlast i nadležna preduzeća reaguju brzo na prijave građana, ili se problemi vuku godinama? Navedite primjer.
MURATOVIĆ: Imam utisak da lokalna vlast, nažalost, ne djeluje po jasnim prioritetima, što dovodi do gomilanja problema. Siguran sam da je uz više volje i stručnosti pitanje deponije i reciklažnog dvorišta moglo biti riješeno, a samim tim bi naše rijeke, potoci, šume i druga prirodna dobra danas bila znatno čistija.

SAMIR RASTODER

This story was produced with the financial support of the European Union under the SMS Facility – Small Media Support in Western Balkans project, implemented by Center for Democratic Transition (CDT). The content is the sole responsibility of the author, and does not necessarily reflect the views, opinions, or values of the European Union or Center for Democratic Transition (CDT).

Ova priča je nastala uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru projekta SMS Facility – Small Media Support in Western Balkans, koji sprovodi Centar za demokratsku tranziciju (CDT). Sadržaj je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove, mišljenja ili vrijednosti Evropske unije ili Centra za demokratsku tranziciju (CDT).

U TOKU PROJEKTOVANJE ZA TRI KLJUČNA PUTNA PRAVCA: PETNJICA ULAŽE 40.000 EURA, NA REDU VRBICA, TRPEZI I VRŠEVO

Radio Petnjica
-
0
U TOKU PROJEKTOVANJE ZA TRI KLJUČNA PUTNA PRAVCA: PETNJICA ULAŽE 40.000 EURA, NA REDU VRBICA, TRPEZI I VRŠEVO

U Opštini Petnjica ovih dana intenzivno se radi na unapređenju putne infrastrukture, kako na seoskim, tako i na glavnim lokalnim pravcima. Kao potvrdu tih aktivnosti lokalna samouprava je iz budžeta izdvojila oko 40.000 eura za izradu projektne dokumentacije za rekonstrukciju tri važna putna pravca: Petnjica–Azane, Kutnje brdo–Ambulanta Trpezi i Kraka–Agovića rijeka.

Predsjednik Opštine Samir Agović saopštio je da je Opština, kako je ranije i najavila, potpisala ugovor sa projektantskom kućom “OptimusProjekt”, koja će izraditi tehničku dokumentaciju za ove dionice. Kako je naveo, očekuje se da projektovanje bude završeno do početka ljeta, čime bi se stvorili uslovi da se u narednoj fazi pristupi konkretnoj rekonstrukciji puteva u mjesnim zajednicama Vrbica, Trpezi i Vrševo.

“Želim da saopštim dobru vijest građanima koji žive na potezu Petnjica–Azane, Kutnje brdo–Ambulanta Trpezi, kao i u MZ Vrbica na relaciji Kraka–Agovića rijeka, da je Opština sklopila ugovor sa projektantskom kućom za projektovanje ovih putnih pravaca. Iz lokalne kase izdvojeno je blizu 40.000 eura za finansiranje izrade tehničke dokumentacije”, poručio je Agović.

Prema njegovim riječima, projektni zadatak definisan je tako da se kroz izradu dokumentacije obuhvati kompletno unapređenje saobraćajnih uslova na ovim dionicama: planirano je proširenje trase gdje je moguće, ublažavanje uspona, regulisanje otpadnih voda, povećanje bezbjednosti i protočnosti saobraćaja, sanacija kosina, kao i izgradnja potpornih zidova na kritičnim mjestima.

Agović je podsjetio da je Opština u prethodnom periodu realizovala više aktivnosti na poboljšanju putne infrastrukture u ruralnim djelovima, ali da je sada ocijenjeno da je prioritet unaprijediti glavne pravce koji najveći broj stanovnika povezuju sa centrom Petnjice.

Posebno je istakao i ulogu dijaspore u ovom procesu. Kako je kazao, zahvalan je ljudima iz dijaspore i odboru formiranom u dijaspori, sa ciljem da se na sličan način obezbijede sredstva i za dodatne dionice.

“Zahvalan sam našim ljudima iz dijaspore i odboru koji je formiran da pomogne da se na isti način izfinansira dodatnih 10 kilometara. Nakon izrade tehničke dokumentacije slijedi nova obaveza lokalne uprave – da obezbijedi sredstva kako bi se ovi projekti što prije realizovali”, naveo je Agović.

Iz Opštine poručuju da je izrada projektne dokumentacije prvi korak ka rekonstrukciji, a da će naredna faza podrazumijevati obezbjeđivanje finansiranja i početak radova na terenu, kako bi najavljeni projekti što prije donijeli konkretnu korist građanima.

Sportista Specijalne olimpijade Denis Ramdedović na vrhu Loška: Bilo je izazovno, ali idem opet na planinu

Radio Petnjica
-
0
Sportista Specijalne olimpijade Denis Ramdedović na vrhu Loška: Bilo je izazovno, ali idem opet na planinu

Denis Ramdedović iz sela Lagatore, u Petnjici, kao sportista Specijalne olimpijade Crne Gore, šest godina takmiči se u različitim disciplinama, a prvi put, ovog vikenda, doživio je iskustvo planinarenja.

Sa Planinarsko-sportskim klubom “Bihor” iz Petnjice, Denis se popeo na vrh Loška, najviši vrh planine Lisinj, koja pripada masivu Rumije.

“Vidio sam objavu kluba, pretpostavio sam da mogu da izdržim, da nije previše zahtjevno. I ispostavilo se da je tako, bilo je izazova prilikom spuštanja, ali tu su mi pomogla dva momka, nisu se odvajali od mene”, priča on za portal Maja.team.

Specijalna olimpijada omogućava osobama sa intelektualnim smetnjama da se bave sportom, redovno treniraju i takmiče se u 32 olimpijska sporta.

U svijetu, registrovano je više od pet miliona sportista Specijalne olimpijade. Među njima su i sportisti iz Crne Gore, gdje je Specijalna olimpijada osnovana 2007. godine.

Denis Ramdedović član je šest godina, a takmiči se u disciplinama bacanje kugle, stoni tenis, brzi hod, boćanje, a dok je ta disciplina postojala, nadmetao se i u pikadu.

 

Iako u mjestu gdje živi, kaže, nema mnogo uslova za trening, to što praktikuje sport ipak pomoglo mu je tokom njegove prve planinarske ture.

“U kondiciji sam”, kaže ovaj tridesetdevetogodišnjak.

Iz PSK “Bihor” kažu da za njih uključivanje lica s invaliditetom u aktivnosti kluba ima poseban značaj.

“Planinarenje nije samo fizička aktivnost, već način da se ljudi povežu, podrže jedni druge i pokažu da priroda pripada svima. Kada imamo člana koji je lice sa invaliditetom, to nas dodatno motiviše da budemo bolji, solidarniji i da pokažemo da prepreke postoje samo ako ih sami postavimo”, kazao je za portal Maja.team sekretar “Bihora” Emir Ećo.

Za Denisa kaže da je prije svega izuzetno uporna osoba i veliki borac u životu.

“Od samog početka je izrazio veliku želju za planinarenjem, a njegova volja i energija su inspiracija svima nama u klubu. Kao klub smo veoma zadovoljni, jer zajedno stvaramo okruženje u kojem se svako osjeća prihvaćeno i podržano. Denis je bio učesnik uspona na planini Lisinj, uspio je da se domogne najvišeg vrha Loška, tako pokazao veliku želju i upornost od vrha i nazad”, rekao je Ećo.

Denis Ramdedović osnivač je Nevladine organizacije “Lica s invaliditetom”, od Opštine je lani dobio priznanje za promociju i razvoj sporta u Petnjici, a očekuje da, uz njihovu podršku, u narednom periodu realizuje i takmičenja za osobe s invaliditetom u stonom tenisu i pikadu.

Nije siguran koliko je u Petnjici lica s invaliditetom, jer, kaže, porodice i danas nerado o njima govore.

“Ja znam za njih pet, šest, ali te djece ima mnogo više”.

Ono u šta je siguran, to je da Loška i Lisinj nisu njegova posljednja planinarska tura i poručuje da je to za njega tek početak planinarske priče.

Pristupačni turizam

Nevladina organizacija „Ekvivalent“ realizovala je prije tri godine projekat posvećen pristupačnom turizmu za lica sa invaliditetom. Tada su, pored ostalog, organizovali i eduko kamp na području Nacionalnog parka „Lovćen“, kada su učesnici imali priliku da obiđu Ivanova korita, Mauzolej, selo Njeguše, te vidikovce sa pogledom na Bokokotorski i Tivatski zaliv.

U okviru istog projekta, objavili su i publikaciju „Pristupačan turizam za lica sa invaliditetom“, u kojoj su, na osnovu rezultata dobijenih tokom istraživanja, pored ostalog, ukazali da je neophodno unaprijediti uslove pristupačnosti turističkih objekata, lokaliteta, sadržaja, usluga i informacija licima sa invaliditetom.

Crna Gora ratifikovala je Konvenciju Ujedinjenih Nacija o pravima lica sa invaliditetom i time se obavezala da promoviše, štiti i osigura puno i ravnopravno uživanje svih ljudskih prava i osnovnih sloboda svih lica sa invaliditetom i da promoviše poštovanje njihovog urođenog dostojanstva.

IZVOR: https://maja.team/denis-ramdedovic-loska-lisinj-specijalna-olimpijada/?sfnsn=mo

 

123...981Stranica 1 of 981