Rent a car “Naš auto” u susret sezoni godišnjih odmora poziva stalne i buduće klijente da na vrijeme rezervišu svoje vozilo po najpovoljnijim cijenama u Crnoj Gori.
U ponudi imamo vozilo različitih tipova i veličina.
Vozila dovozimo do svih gradova Crne Gore i regiona.
Rent a car “Naš auto” je prva Rent a car firma u Crnoj Gori koja je dio svog poslovanja organizovala i u Opštini Petnjica, kako bi bi bili dostupni našim ljudima, prije svega iz dijaspore.
Uz dobrodošlicu u zavičaj i svoju Crnu Goru, Rent a car “Naš auto” Vam želi prijatan boravak u domovini.
Uz nacionalne dane bez duvanskog dima u zemljama diljem svijeta, svake godine 31. maja obilježava se Svjetski dan nepušenja. Važna je informacija kako svatko ko počne koristiti duvan može postati ovisan o nikotinu.
Primarisu dr Marija Joksimović pedijatar iz beranskog Doma zdravlja za portal Radio Petnjica saopštila je koliko je zapravo konzumiranje duvana štetno za životnu sredinu.
„Danas je 31.maj svjetski dan bez duvanskog dima. Svjetska zdravstvena organizacija ove godine sprovodi globalnu kampanju pod sloganom „Duvan prijetnja životnoj sredini“ sa ciljem da podigne svijetst javnosti o negativom uticaju duvana na životnu sredinu, da skrene pažnju o zdravstvenim i ekonomskim posljedicama. Konzumiranje duvanskih proizvoda predstavlja veliki zdravstveni problem koji podstiče nastanak nezaraznih hroničnih bolesti u cijelom svijetu a posebno u nerazvijenim zemljama, nažalost duvanski proizvodi kao i duvanski dim negativno utiču ne samo na osobe koje ih konzumiraju već i na osobe u neposrednom okruženju.
Godišnje u svijetu umire oko šest miliona ljudi od direktnih posljedica duvanskih proizvoda a oko milion osoba koji su neposredno izloženi duvanskom dimu.
Štetnost pušenja za srce uglavnom uzrokuju nikotin i ugljen monoksid zbog svoje prisutnosti u dimu cigarete. Nikotin povećava potrebu srca za kisikom i hranjivim materijama, dok ugljen monoksid smanjuje sposobnost krvi da osigura srcu potrebnu količinu kisika“, saopštila Joksimović za portal Radio Petnjica.
U organizaciji Zavičajnog Kluba Bihor i Udruženja Luxemburg-Crna Gora, proteklog vikenda u velikoj Sali u Šifelanže obilježeno 16 godina nezavisnosti Crne Gore, ovaj skup je okupio veliki broj ljudi kojima je domovina Crna Gora u srcu.
Ovom skupu su prisustvovali visoki zvaničnici, kako Luksemburga tako i Crne Gore. Henri Hain gradonačelnik Komune Rumelanže, Alex Bodry bivši predsjednik Dudelanzea i poslanik u Luksemburškom parlamentu, SamirAgović predsjednik opštine Petnjica, Rahman Husović predsjednik opštine Rožaje, zamjenik Gradonačelnika Podgorice Časlav Vešovi, ambasador Crne Gore Ivan Leković, generalni konzul u Frankfurtu Ivana Đukanović predsjednik opštine Bar Dušan Raičević i mnogi drugi.
Ekipa Radija Petnjice je razgovarala sa predsjednicima opština Rožaje i Petnjica Rahman Husović, Samir Agović i organizatorom u ime udruženja Luksemburg -Crna Gora za naš portal je govorio Ismet Muhović, a u ime ZK Bihor Hamdija Rastoder i Amila Pačariz
Predsjednik opštine Petnjica Samir Agović je istakao da je ponosan na ljude u dijaspori i dijasporu. Zahvalio se za sve što rade za svoj zavičaj i Crnu Goru,
,,Meni je veliki ponos i to ne krijem, to sam čak i među kolegama vrlo glasno rekao, da ovo što rade Bihorci je primjer kako se treba voljeti svoja zemlja. Kako ova udruženja rade i koliko su aktivana mogu da budu za primjer gotovo cijeloj svjetskoj dijaspori“, rekao je Agović.
Predjsednik opštine Rožaje, Rahman Husović je saopštio da se nalazi prvi put u Luksemburgu on je naglasio važnost prenošenja ovakvih kulturnih dešavanja na omladinu i kazao da se nikako ne smiju zaboraviti svoji korijene.
,,Prvi put sam u Luksemburgu i rado sam se odazvao pozivu da budem sa našom dijasporom. Ove kulturne manifestacije su veoma značajne za omladinu koja živi ovdje. Htio bih da se zahvalim dijaspori na brojnim donacijama u proteklih nekoliko godina i vrlo značajna sredstva su bila opredijeljenja od strane dijaspore za opštinu Rozaje“, rekao je Husović.
Amila Pačariz, mlada potpredsjednica ZK Bihor je saopštila za naš portal da je ponosna kada vidi da jednom ovakvom skupu prisustvuje veliki broj mladih ljudi,
,,Ponosna sam kada vidim da je omladina došla u ovolikom broju. Ima dosta omladine koja je završila ovde škole, koja je rođena ovda, ali sa kojom se svako malo sretnem na crnogorskim aerodromimam, a to je znak da nam je stalo do našeg, zavičaja, do našeg porijekla i naše Crne Gore“, rekla je Pačariz.
Hamdija Rastoder kao organizator, u imeZK Bihor je kazao da je dijaspora uvijek raspoložna da pomogne svojoj domovini Crnoj Gori.
,, Aktivnosti ZK Bihor nijesu samo ove manifestacije, mi radimo razne skupove znamo da smo Bošnjaci iz Bihora, znamo da smo Bošnjaci iz Crne Gore i Crna Gora je naša domovina. Radimo na tome da dobijemo potvrdu od institucija Luksemburga za bratimljenje Luksemburga i Podgorice to je ono što je naš sledeći cilj“, rekao je Rastoder.
Ismet Muhović u ime Udruženja Luksemburg-Crna Gora je kazao da je dijaspora dosta pomogla, ali da je će nastaviti raditi na tome da zajedničkim snagama pomognu u razvoju Petnjici,
,,Radićemo na tome da udruženim snagama pomognemo Bihoru, jer Petnjica ima prirodnih ljepota i brojnih potencijala. Naši ljudi su se ovde snašli, ali su takođe i uložili dosta kapitala u Crnoj Gori i nastaviće da ulažu. Nadam se da će nadolazeća mlađa generacija koja govori pet stranih jezika uspjeti da na neki način pomogne Crnoj Gori“, rekao je Muhović
U zabavnom dijelu programa goste su zabavljali popularne estradne zvijede iz Crne Gore Žuti Serhatlić,i Jadranka Bajraktarević, takođe i KUD ,,Evropa“ iz Luksemburga.
U organizaciji Zavičajnog Kluba Bihor i Udruženja Luxemburg-Crna Gora, u subotu, u velikoj Sali u Šifelanže je obilježeno 16 godina nezavisnosti Crne Gore, ovaj skup je okupio veliki broj ljudi kojima je domovina Crna Gora u srcu.
Ovom skupu su prisustvovali visoki zvaničnici, kako Luksemburga tako i Crne Gore. Henri Hain gradonačelnik Komune Rumelanže, Alex Bodry bivši predsjednik Dudelanzea i poslanik u Luksemburškom parlamentu, SamirAgović predsjednik opštine Petnjica, Rahman Husović predsjednik opštine Rožaje, zamjenik Gradonačelnika Podgorice Časlav Vešovi, ambasador Crne Gore Ivan Leković, geralni konzul u Frankfurtu Ivana Đukanović i predsjednik opštine Bar Dušan Raičević.
U zabavnom dijelu programa goste su zabavljali popularne estradne zvijede iz Crne Gore Žuti Serhatlić,i Jadranka Bajraktarević, takođe i KUD ,,Evropa“ iz Luksemburga.
Uskoro opširni izvještaj i reportaža sa ovog supa.
Multimedijalni serijal “Putevi i raskršća” završavamo emisijom u kojoj su gosti bila dva čovjeka koja su iz Petnjice pošla u “bijeli svijet” u potrazi za boljim životom, Hidajet Ćeman i Sead Ramdedović.
U prethodnih 13 emisija imali smo priliku da saznamo glavne razloge za osnovni problem Petnjice, a to je zašto ljudi napuštaju Petnjicu i šta bi trebalo uraditi da se to zaustavi. NIjesmo pretendovali na to da damo jednostavan odgovor na to pitanje, ali smo kroz razgovor sa tridesetak sagovornika započeli svojevrsno istraživanje koje bi moglo koristiti za rješavanje problema Petnjice.
HIDAJET ĆEMAN: NE RAZBACUJTE SE SA ONIM ŠTO IMATE
Radio Petnjica: Ko je Hidajet Ćeman?
Hidajet Ćeman: Nije teško obijasniti ko je Hidajet Ćeman, to je jedan sasvim skroman čovjek koji je dalekih 80-ih godina po završetku osnovne škole vidio da nema nikakve perspektive za život ovdje u Bihoru. Otišao sam po svijetu i tamo ostao do dan danas. Sada sam u penziji, mogu da kažem da sam zadovoljan samim sobom, da sam ostvario svoje mladalačke snove. Ovdje sam došao s namjerom da pokušam koliko bude moguće realizovati neke aktivnosti u vezi očuvanja životne sredine.
Radio Petnjica: Koje godine ste otišli iz Bihora i gdje vam je bila prva adresa?
Hidajet Ćeman: Po završetku osnovne škole moja prva adresa je bila Sarajevo tada još uvijek u sastavu Jugoslavije, imao sam 14 godina tu sam završio jedan dio školovanja a zatim sam otišao u Sloveniju gdje sam i završio srednju mašinsku školu. Kada je počeo rat otišao sam u Njemačku i tamo se zadržao šest godina, već 99’ sam otišao u Ameriku i ostao sve do danas. Radio sam sve što je za društveno dobro, čak sam bio u Trampovoj organizaciji kada je prvi put izašao na izbore gdje sam radio volonterski.
Radio Petnjica: Put od Sarajeva do Njemačke, jeste li mogli da se zadržite u Sarajevu? Jeste li imali mogućnost da živite u Njemačkoj i zašto ste otišli za Ameriku?
Hidajet Ćeman: Bio sam relativno mlad kada sam otišao iz Sarajeva, prva destinacija je bila Slovenija gdje sam otišao sa vojskom jer tad je bio obavezan vojni rok u Jugoslaviji. Mlad, pun energije želio sam nešto da otkrivam, za mene je tad Jugoskavija bila mala to je i razlog što sam otišao u Ameriku. U Njemačkoj sam bio šest godina, oženio sam se bosankom iz Prijedora kada sam se već zasitio Njemačke u dogovoru sa suprugom otišli smo za Ameriku.
Radio Petnjica: Može li da se kaže da ste pošli za Ameriku zbog njihove kulture i načina života?
Hidajet Ćeman: Kada sam krenuo sa ovih Bihorskih terena, nikada nije bilo opsesije niti sam bio okupiran finansijama, mene je moja majka odgojila da materijalno bogatstvo čovjeku ne znači puno. Uvijek sam skušao svoje srce i išao putevima gdje me srce vodi. Meni je bilo lijepo u Njemaču, bolje sam se tamo snašao za šest godina nego u Americi za 20 godina. Mada u Ameriku sam otišao iz dva razloga, da postanem rančer ili vozač kamiona. Što se tiče Amerike prihvatili su me čak i bolje nego u Petnjicu gdje sam rođen i gdje sam proveo jedan dio djetinjstva.
Radio Petnjica: Od Sarajeva do Amerike, gdje je tu Bihor?
Hidajet Ćeman: Ne bi bio iskren kada bih rekao da sam otišao zbog nemaštine, jer nikada nijesam čuo da je ovdje neko od gladi umro. Mene je vuklo otkrivanje drugih kultura,naroda itd… ali su uvijek bile prisutne emocije prema Bihoru. Kada bih dolazio a dolazio sam često ostajao sam i po tri mjeseca.
Radio Petnjica: Dok ste živjeli u Americi da li ste živjeli sa uspomenama na Bihor?
Hidajet Ćeman: Ima puno uspomena i sjećanja pogotovo dok imaš roditelje, kada ih izgubiš kao što sam ih ja izgubio onda te uspomene još više naviru jer tuđinja je hljeb sa devet kora. Kada sam došao tamo u stanu sam imao sam samo jedan dvosjed ali supruga i ja smo bili dobrostojeći sa finansijama pa nam nije bila potrebna neka veća pomoć, Karitas nam je čak obezbijedio i prvi posao gdje sam bio poprilično zadovoljan ali tu nijesam dugo ostao jer moj jedini cilj je bio samo vozač kamiona. Kamion sam aktivno vozio 19 godina i sedam mjeseci, prešao sam preko dva miliona kilometara kroz Ameriku, Kanadu i Meksiku.
Radio Petnjica: Nakon povratka kada ste prvu noć zanoćili u Bihoru šta ste sebi rekli kada ste osjetili ovaj bihorski vazduh šta ste rekli sebi?
Hidajet Ćeman: Te prve noći osjetio sam neki duševni mir, jer sama činjenica da sam se bavio tim poslom kojim sam se bavio imao sam taj psihički pritisak. Kada sam stao na prozoru kuće činilo mi se da 50km od mene nikog nema zbog te opterećnosti.
Radio Petnjica: Šta je po Vama razlog iseljavanja mladih ljudi?
Hidajet Ćeman: Dosta mladih odlazi jer nijesu zadovoljni urbanizmom, putevi su loši a infrastruktura je broj jedan u svijetu. Amerika i Kanada su postale jake tek onda kada obezbijedile kvalitetnu infrastrukturu. Drumski saobraćaj je jako važan za razvoj sela, grada, opštine , države. Mora vlada i država da bude stabilna da bi neko ulagao u nju ali ovdje toga nema , niko ne želi ni 100.000 da uloži a ne nešto više. Ovdje smo krivi, ne želim nikoga da okrivim ali svi smo krivi što smo u ovakvoj situaciji. Apelovao bih na sve građane da pokušamo maksimalno da zaštitimo našu životnu sredinu koju ne poštujemo ikojoj sene obraćamo.
Radio Petnjica: Vaša poruka za kraj?
Hidajet Ćeman: Moja poruka mladima jeste da ostanu ovdje razvijaju sebe, društvo, da vode računa o svemu ovdje i da se ne razbacuju sa onim što imaju. Postanite ljudi ne budite sebični i ono što želite sebi želite i drugima.
Sead Skenderović: Moj otac je Tahir Skenderović, a moja majka je Raba. Rođen sam u Skenderskoj Kalici, ovdje sam odrastao, osnovnu školu završio u Trpezima, potom sam u Rožajama zavšio Srednju mašinsku školu.
Želio sam da upišem fakultet ali zbog ratnih dejstava u Jugoslaviji odustao sam.
Uvijek se sjetim uspomena iz zavičaja i što je čovjek stariji više nas vuče rodni kraj. Sjećam se svoga djetinstva, odrastanja kroz čuvanja stoke, igrajući fudbal, plivanja u rijeci, pomaganje roditeljima, čak smo i palili lile.
Danas tih igara skoro i da nema, mladi sve više koriste mobilne telefone. Da je više djece ovdje, više bi se djeca družila kada dođemo iz dijaspore. Djeca dođu rado iz dijaspore ali kratko.
Radio Petnjica: Koji je razlog vašeg odlaska iz Petnjice?
Sead Ramdedović: Bila je situacija vojnih obaveza, majka me je povela do u Vrbicu sa kojim sa otišao u Sloveniju te 1991. godine, babo je u Sloveniji radio i kao dijete sam češće išao i od te 1991, trideset godina živim na Zapadu.
Svaki početak je težak, ali mi smo snalažljiv narod. Bez obzira koliko smo radili, dolazili smo u svoje rodne krajeve. Borba za životom nije ni malo laka. Tada nije bilo mobilnih telefona i pisma smo slali i čekalipo nedjelju dana. Sjećam se da su ta pisam donosila veliku radost i danas čuvam pisma koja su mi tada dolazila. Deset punih godina nijesam dolazio i nijesam bio svoj na svome ali zahvaljujući ljudima dobre volje, koji su mi pomogli i lakše sam podnosio a i bio sam mlađi.
U Njemačkoj sam otišao 1993.godine i cilj mi je bio da naučim njemački jezik i upisao sam kurs. Došao sam kod brata Nizreta u Manhajmu, međutim dobio sam transfer u Ahenu i tu sam ostao.
Odlučio sam se da završim obuku za vozača autobusa i već 21 godinu radim kao vozač autobusa.
Nakon deset godina, kada sam krenuo prema zavičaju, nazvao sam majku i kazao joj da idem kući, a ona je mislila da se vraćam kući sa posla. Jedini koji je znao da dolazim je bio moj brat Suad.
Dolaskom u Crnu Goru sam osjetio da sam svoj na svome i krenuo sam prema Podgorici i ne znam put prema Kolašinu. Deset godina je prošlo kao da je vrijeme stalo. Došao sam do Rudeša i nijesam znao da se uputim prema Petnjici. Nailazi kombi koji je vozio nastavnike i pitao me gdje idem, rekao sam mu da ne znam put prema Petnjici, rekao mi je da idem za njim. Kad se nasmijao, poznao sam tog čovjeka, koji je samnom bio u Gimnaziji u Rožajama.
Približavam se Trpezima i ne vjerujem posmatrajući sve okolo i dolazim do crvenog puta i vidim neko ide pute, ugledao sam brata Suada i nevjerovatno sam se obradovao i majka je istrčala i kazala o Allahu dragi ko me obradova danas i taj majkin zagrljaj, biće zapamćen dok je mog života.
Nijesam mogao nedjelju dana da shvatim gdje se nalazim i da taj presjek od deset godina povratim.
Radio Petnjica: Kako danas vidite Petnjicu i Skendersku Kalicu?
Sead Skenderović: Prije trideset godina kad se sjetim koliko je bilo omladine, sabora, mevluda, raznih sadržaja i sve je bilo drugačije. Nakon deset godina od mog povratka, bilo je naroda a danas kad uporedim omladina je otišla i to me zabrinjava i šta će biti u narednim godinama.
Radio Petnjica: Koje projekte se realizovali u Skenderskoj Kalici?
Sead Skenderović: Moji bratsvenici su veoma organizovani i jedinstveni i ono najvažnije što želim da kažem je da smo zajednički uradili putni pravac, koju smo nazvali Skenderska cesta. Napomenuću mnoge odive koje su učestvovale u prikupljanju donacija za put kao i sve dobre ljude koji su učestvovali u ovoj akciji. Obnovljena je seoska hajrat voda, koja je sada u upotrebi za cijelo selo. Učestvovali smo u akcijama kao što je džamija u Trpezima, uređenju mezarja u Trpezima,.
Započeli smo u Skenderskoj Kalici izgradnju džamije. Moj rahmetli babo, uvakufio je zemlju za džamiju. Mislimo da je objekat vjerske prirode, veoma važan i bitan na ovom mjestu, kako bi se ljudi družili i dogovarali kao i namaze klanjali.
U sklopu džamijskih prostorija, planirana je gasulhana, hatarhana kao i abdesthana. Džamiju pravimo svi zajedno, bratstvo Skenderovića i ta džamija pripada svima nama.
Želim ovom prilikom da se svima zahvalim na odlučnošću i zajedništvu da zajedno pokušamo raditi na projektima za koje smo u moći, i takođe da pozivam sve dobre ljude da učestvuju u ovom hairli projektu.
Takođe, pomagali smo studnete i važno je da se svi zajednički uključimo da pomognemo mladim ljudima kada je u pitanju njihovo sticanje znanja.
Za kraj, želim da poručim mladim ljudima da se školuju i obrazuju, da se druže sa omladinom iz dijaspore i da se upoznaju, kako bi privukli omladinu da dolazi u svoj zavičaj.
Bihor je sve ljepši i ljepši, i povratkom Opštine, procvjetao je jedan cvijet ali ne smijemo dozvoliti da taj cvijet uvene i mora ga njegovati.
Ekipa Radija Petnjice je u Luksemburgu razgovarala sa popularnom estradnom zvijezdom narodne muzike Đanijem, koji je napravio sjajnu atmosferu samom pojavom među mnogobrojnom publikom na Ex-Yu teferiču.
On je za naš portal kazao da je zadovoljan nastupom i da je publika u Luksemburgu vesela kao i uvijek.
,,Publika ko publika ovdje uvijek vesela, čim nema pića znači da je publika vesela, a ja tako volim da bude“, rekao je Đani.
Na samom kraju našeg kratkog razgovora, jer je publika s nestrpljenjem čekala njegov povratak na bini postavili smo mu i nagradno pitanje da li zna gdje se nalazi Petnjica na šta nam je on odgovorio stihovima jedne pjesme,
,,Kako ne znam, naravno da znam blizu Berana, Poslije mnogo proljeća i ljeta Ivana se kroz Petnjicu šeta“, rekao je Đani.
U okviru projekta “Treniraj sa olimpijcima” , osnovnu školu “Mahmut Adrović” posjetili su dzudistkinja Jovana Perkovići i instruktori Velimir Vlahović i Nikola Stanović.
Petnjički osnovci imali su prilike da u okviru ovog projekta, a čiji je cilj promocija sporta i olimpizma, kao i edukacija najmlađe populacije, saznaju kroz praktične vježbe o značaju bavljenja sportom i vrijednosti koje sport donosi.
U naredna dva mjeseca „karavan“, u kome će biti i proslavljeni sportisti, posjetiće 23 osnovne škole u svim djelovima Crne Gore, pa će djevojčice i dječaci uzrasta od 12 do 15 godina imati jedinstvenu priliku da se druže, upoznaju i vježbaju sa osvajačima medalja i učesnicima najvećih sportskih takmičenja.
Učenici će umjesto regularnog časa fizičkog vaspitanja imati čas u kome će im dva instruktora COK-a i jedan ili više olimpijaca održati malo drugačiji čas sa motivacionim govorima, raznim igricama itd.
Direktor OŠ “Mahmut Adrović” Almir Pljakić zahvalio se predstavnicima Crnogorskog olimpijskog komiteta na instrukcijama koje su pokazali učenicima osnovne škole I istakao da je veoma važno da se ovakvi I slični projekti realizuju u što većem broju kako bi djeca usvojila važnost sporta i fizičkog vaspitanja.
U okviru manifestacije “Dan Azerbejdžana u Petnjici” u četvrtak 26. maja delegacija Azerbedžana posjetila je Srednju Mješovitu školu u Petnjici. U delegaciji Kulturno-ekonomskog centra Azerbejdžana bili su Seyran Mirzazade, Božidar Proročić, Veselin Živanović i Veljko Đukanović.
Direktor škole Maruf Batilović i i profesori Dijana Tiganj i Eldar Adrović upoznali su ih sa radom škole, smjerovima i brojnim aktivnostima đaka, a pokazano je i imanje na kom đaci poljoprivrednog smjera imaju praktičnu nastavu.
Delegacija je školsku biblioteku koja je tek u formiranju obogatila naslovima knjigama koje je poklonila JU Narodna biblioteka i čitaonica Njegoš sa Cetinja na čijem je čelu direktorica Irena Nenadović kao i knjigama istaknutih pisaca Azerbejdžana koje je ovaj centar poklonio.
Juče je održana tradicionalna Svečana akademija maturanata i polumaturanata petnjičkih škola.
Bila je to prilika da se petnjičkoj publici svečanim defileom predstave maturanti i polumaturanti JU “Srednje Mješovite škole” kao i polumaturanti OŠ ,,Mahmut Adrović” i OŠ “Trpezi”.
Svečanu akademiju maturanata i polumaturanata otvorio je predsjednik Opštine Samir Agović i istakao da mu predstavlja zadovoljstvo da sa platoa bijele kule ispraćamo još jednu generaciju.
U ime lokalne uprave, predsjednik je čestitao maturantima i polumaturantima na okončanje školovanja.
Želim da podsjetim da smo 28. maja, a to nije slučajnost da smo kroz proceduru Skupštine Crne Gore dobili priliku da povratimo status naše Opštine.
Predsjednik se zahvalio svršenicima, roditeljim, direktorima škola, profesorima i nastavnicima što su svi večeras prisutni i ljepšali sliku Petnjice koju večeras šaljemo u svijet.
Maturanti i polumaturanti sa područija opštine Petnjica šetali ulicom Crnogorskog-Tuskog prijateljstva i tako su ozvaničili kraj srednje i osnovne škole.
Kulturno ekonomski centar Azerbejdžana u Podgorici, na čijem je čelu Seyran Mirzazada, su 26. maja Opština Petnjica i Centar za kulturu Petnjica pripremili zajednički program povodom dana državnosti Azerbejdžana koji ova država slavi 28. maja. kada je 1918 godine, postala prva sekularna republika u islamskom svijetu, povodom dana vraćanja statusa opštine Petnjica a sve je upriličeno jer Crna Gora i Azerbejdžan slave u istoj nedelji svoje dane državnosti. Naziv kulturno.umjetničkog programa je bio Dan Azerbejdžana u Petnjici.
U 10 časova delegacija Kulturno ekonomskog centra Azerbejdžana u sastavu: Seyran Mirzazada direktor, Božidar Proročić, spec savjetnik u Kulturno ekonomskom centru kao i član centra hroničar, Veselin Živanović i profesor književnosti Veljko Đukanović su posjetili JU OŠ ,,25 maj” Gornja Vrbica, i njenog direktora Alena Ćemana, saradnja sa JU OŠ ,,25 maj” započeta je još sa ranijim direktorom Isljamom Ćemanom i nastavaljena je u duhu tople saradnje i razgovora. Kulturno ekonomski centar Azerbejdžana je uručio vrijedna izdanja knjiga pisaca Azerbejdžana prevedena na crnogorski jezik. Na kraju razgovora dogovoreno je da će i ubuduće Kulturno ekonomski centar Azerbejdžana uvjek prigodnim prilikama posjetiti ovu školu.
Nakon ove posjete nastavljena je u 11 časova posjeta Petnjici i JU OŠ ,,Mahumt Adrović” gdje smo toplo i svesrdno dočekani od direktora ove ustanove Almira Pljakića, koji je u razgovoru predstavio svoju školu i istorijat nastajanja iste. Takođe, i ovoj školi su uručene knjige pisaca Azerbejdžana. U duhu kulturne saradnje nastavljena je posjeta i Srednjoj mješovitoj stručnoj školi na čijem je čelu vrlo agilni direktor Maruf Batilović, koji nas je upoznao sa radom škole smjerovima i brojnim aktivnostima đaka pokazano je i ogledno imanje na kom se đaci poljoprivrednog smjera imaju praktičnu nastavu iz voćarstva. Biblioteka koja je tek u formiranju u Srednjoj mješovitoj stručnoj školi obogatila je svoj fondom naslovima knjiga koje su poklonili JU Narodna biblioteka i čitaonica Njegoš sa Cetinja na čijem je čelu direktorica Irena Nenadović kao i knjigama istaknutih pisaca Azerbejdžana.
U 12 časova bio je svečani prijem kod predsjednika opštine Samira Agovića sa njegovim najbližim saradnicima i to: Mehmed Adrović Predsjednik skupštine, Anela Muratović, potpredsjednica skupštine, i potpredsjednikom opštine Selvudinom Šabotićem, savjetnicom predsjednika Šejlom Šabotićem, direktorom centra za kulturu Sinanom Tiganjom i Isljamom Ćemanom profesorom fizike koji je u duhu dobrog domaćina poželio gostima dobrodošlicu ističući brojne vrijednosti koje vežu Crnu Goru i Azerbejdžan. Samir Agović je između ostaloga istakao: ,,PovratakstatusaopštinePetnjicaidandržavnostiAzerbejdžanakojidanassvizajednoslavimo čininam častdakrozkulturnu, iekonomskuprizmunanajljepšiinajboljinačinupoznamojednidrugeaimaliboljegmjestazatoodnašePetnjice. Azerbejdžan je mnogo puta do sada pokazao i dokazao da je pouzdani prijatelj i partner Crne Gore.” Seyran Mirzazada diektor Kulturno ekonomskog centra Azerbejdžana je istakao sljedeće: ,,Kulturna galaksija je najljepši prostor na kome se narodi upoznaju kroz svoje običaje, folklor, umjetnost stvaralaštvo mi danas sa vama dijelimo naše zajedničke radosti ali i vrijednosti na kojima počivaju velike civilizacije. Veoma smo zahvalni našim izuzetnim prijateljskim odnosima u kojima naše dvije države na najljepši nači sarađuju i prepoznaju jedna drugu. ” Dalji razgovor nastavljen je o brojnim temema i mogućnostima za razvoj koje pruža opština Petnjica stranim investitorima.
U Centru za kulturu Petnjica sa početkom u 13 časova organizovan je kulturno-umjetnički program koji je pripremio direktor Sinan Tiganj. Prije početka programa intonirane su himne Crne Gore i Azerbejdžana nakon toga pozdravnu riječ je imao predsjednik opštine Petnjica, Samir Agović podsjetivši na dan istorijski važan datum vraćanja statusa opštine Petnjici ali i na veliko i nesebično prijateljstvo naroda Crne Gore i Azerbejdžana. Predsatvnici Kulturno ekonomskog centra Azerbjdžana su predstavili sljedeće knjige i to: Profesor Veljko Đukanović govorio je o knjizi ,,Istaknute ličnosti Azerbejdžana” autora Božidara Proročića i Seyrana Mirzazade. Hroničar Vesko Živanović pročitao je svoj osvrt na knjigu ,,Savremena književnost Azerbejdžana.” Božidar Proročić je govorio na temu:,, Azerbejdžanska književnost kroz vjekove.” Dok je Seyran Mirzazada govorio o romanu Ali i Nino i o zbirci kratkih priča ,,Karabah sudbinske priče. ” U daljem toku programa prestavljena je modna revija folklora ,,Crna Gora jednaka za sve” đe su predstavljene narodne nošnje sjevera Crne Gore u kojima su predstavili članovi Kud LIM Berane, Duga Berane, Kud Bihor iz Petnjice, Kud Komovi Andrijevica i kud Plavsko jezero iz Plava. U nastavku programa članovi Kuda Duga su izveli koreografiju splet igara iz Crne Gore a kraj programa su završili čkalovni Kuda Bihor sa koreografijom ,,Šarenika jabuka. ” Na samom kraju programa direktor Kulturno ekonomskog centra Azerbjdžana Seyran Mirzazada je izjavio: ,,Moje srce je puno kada bratski narodi Crne Gore i Azerbejdžana slave svoje nacionalne praznike ukazali ste čast meni i mojoj zemlji da zajedno sa vama podijelimo tu radost i jačamo naše zajedničke odnose i hvala vam na tome još dugo godina ćemo zajedno slaviti i jačati sve što nas veže i spaja i čini posebnim i multikulturalnim.” Nakon završenog kulturno-umjetničkog programa dočekalo nas je tradicionalno gostoprimstvo Bihoraca koje ćemo još dugo pamtiti.
Piše: Božidar Proročić, spec savjetnik u Kulturno-ekonomskom centru Azerbejdžana
