Prema pouzdanim saznanjima portala, u Petnjici su u toku ozbiljne pripreme za formiranje nove političke partije, odnosno grupe, koju čine ljudi različitih profila iz Petnjice i dijaspore. Kako se može čuti, proces je već u poodmakloj fazi, a uskoro se očekuju osnivačka skupština i formalna registracija novog političkog subjekta.
Za sada bez javnog iznošenja detalja, bez velikih istupa i bez otkrivanja svih imena, ali dovoljno jasno da se može zaključiti da se na političkoj sceni Petnjice sprema novo okupljanje. I upravo ta činjenica dolazi u trenutku kada je više nego očigledno da Petnjici nije potrebna još jedna buka, još jedan prolazni politički projekat niti još jedna repriza već viđenog. Potrebna joj je šira politička svijest, ozbiljniji pogled na sebe i prekid sa matricom koja je ovu sredinu godinama držala u začaranom krugu malih ambicija i još manjih zahtjeva.
NIJE GLAVNO PITANJE KAKO PORAZITI BILO KOGA
Suština političke promjene u Petnjici ne bi smjela da bude svedena na pitanje kako poraziti DPS, niti bilo koju drugu partiju. Takvo postavljanje stvari bilo bi preusko, nedovoljno zrelo i u suštini dio iste političke logike koja je Petnjicu i dovela u stanje dugotrajnog zastoja.
Mnogo važnije pitanje jeste kako poraziti sopstvene slabosti, lične sujete, ego momente, uskogrudost, podjele po sitnim interesima i palanački način razmišljanja koji svaku ozbiljniju ideju prvo pokušava da ismije, umanji ili zatvori u okvir ličnog obračuna. Dok god lokalna politika bude vođena time ko je kome bliži, ko je s kim posvađan, ko kome šta zamjera i ko kome pripada, Petnjica će ostajati zarobljena u malom prostoru bez velikih iskoraka.
Zato je stvarna politička širina u tome da se stvari počnu gledati dalje od dnevnog prepucavanja, dalje od lokalnih sujeta i dalje od potrebe da se sve svede na pitanje ko će koga politički nadigrati. Petnjici ne treba pobjeda jednih nad drugima, već pobjeda zrelijeg pogleda na razvoj, dostojanstvo i pravo građana da od svoje opštine traže mnogo više.
PETNJICA JE NAVIKNUTA DA TRAŽI MALO
Jedan od najvećih problema Petnjice jeste to što su građani godinama navikavani da traže malo, jer su dobijali malo. Vremenom je takav odnos postao gotovo politički obrazac. Umjesto da se traže veliki i ozbiljni razvojni zahvati, standardi dostojni života u savremenoj opštini, snažnija ulaganja, održive investicije, bolja infrastruktura, stabilna podrška poljoprivredi, ozbiljni programi za mlade i jasna razvojna vizija, očekivanja su spuštana na minimum.
Tako se stvorila opasna navika da se kao politički uspjeh predstavlja ono što bi moralo biti elementarna obaveza svake odgovorne vlasti. Dovoljno je da se negdje zakrpe rupe na putu, očiste kanali, uradi poneki sitni zahvat ili obezbijedi neka mala privilegija za određeni krug ljudi, pa da se čitav horizont očekivanja tu završi. I upravo u tome je snaga postojeće političke matrice. Ona ne pokušava da građanima ponudi više, nego vrlo precizno računa na to da su naučeni da pristaju na premalo.
POLITIČKA MATRICA KOJA ODRŽAVA MALU MJERU OČEKIVANJA
Postojeći politički model u Petnjici ne počiva samo na partijskim strukturama, nego i na psihologiji male sredine. To je matrica koja dobro zna kako da održava nisku ljestvicu zahtjeva. Ona računa s tim da će građani često odustati od većih traženja ako dobiju sitan ustupak, mali znak pažnje ili lokalno obećanje koje se može predstaviti kao velika stvar.
Na taj način se stvara privid političke brige, a u stvarnosti se održava stanje u kojem građani ne dobijaju ono što im stvarno pripada. A Petnjici pripada mnogo više. Pripada joj ozbiljniji razvojni tretman. Pripada joj mnogo više ulaganja. Pripada joj više institucionalne pažnje. Pripada joj politika koja neće upravljati oskudicom kao trajnim stanjem, nego tražiti način da se ta oskudica prevaziđe.
Međutim, kada se jedna sredina godinama drži u režimu niskih očekivanja, tada i samo traženje više počinje da djeluje kao pretjerivanje. To je možda i najdublji problem Petnjice. Nije stvar samo u tome što se dobija malo, već što se mnogi vremenom naviknu da vjeruju da je malo dovoljno.
KAFANSKA SLOBODA I JAVNA UZDRŽANOST
U malim sredinama politička klima često ne funkcioniše isto u javnosti i u privatnim razgovorima. U kuloarima, kafanama i zatvorenim krugovima govori se mnogo otvorenije, hrabrije i iskrenije nego na javnoj sceni. Tamo se čuju najtačnije dijagnoze stanja, najdublje kritike i najveća razočaranja. Ali kada dođe trenutak da se to isto kaže javno, nastupa oprez.
Razlog je jednostavan i svima poznat. U maloj sredini traženje više od onoga što vlast želi da da često može dovesti do uskraćivanja i onog malo što se dobija. Zato ljudi često biraju tišinu, odmjerenost ili povlačenje. Ne zato što ne vide problem, nego zato što dobro znaju kako funkcionišu odnosi zavisnosti, sitnih usluga i politički kontrolisanih privilegija.
I to je jedan od razloga zbog kojih Petnjica već dugo ne uspijeva da politički prodiše punim kapacitetom. Jer tamo gdje postoji strah da javno tražiš više, tu se lako učvršćuje sistem u kojem vlast daje onoliko koliko procijeni da je dovoljno da održi mir, a ne onoliko koliko je stvarno potrebno za razvoj.
ZATO JE NOVO OKUPLJANJE VAŽNO
Upravo zato najava formiranja nove partije ili grupe ima širi značaj od pukog osnivanja još jednog političkog subjekta. Ako je tačno, a pouzdana saznanja govore da jeste, da se okupljaju ljudi iz Petnjice i dijaspore, različitih profila i iskustava, onda ta inicijativa može biti važna samo ako uspije da izađe iz već poznatih šablona.
Njena vrijednost neće biti u tome da bude još jedna adresa za političko svrstavanje, nego da pokuša pomjeriti granice lokalnog razmišljanja. Da ohrabri građane da ponovo vjeruju da imaju pravo da traže više. Da pokaže da politika nije samo raspodjela sitnih koristi, nego prostor za ozbiljno definisanje zajedničkih interesa. Da uvede širi pogled na razvoj Petnjice, u kojem se neće misliti samo od izbora do izbora ili od jedne mjesne zajednice do druge, nego dugoročno i strateški.
Posebno je važno što se u toj priči pominje dijaspora. Jer upravo spoj lokalnog iskustva i šireg pogleda koji dolazi izvan svakodnevne zatvorenosti male sredine može biti jedna od najvećih vrijednosti novog političkog okupljanja. Petnjici je potreban neko ko poznaje njene probleme iznutra, ali i neko ko ih može sagledati bez navike na skromnost i bez pristajanja na minimum.
PETNJICI NE TREBA JOŠ JEDNA MALA PRIČA
Petnjica je predugo vođena kao sredina od koje se ne očekuje mnogo i kojoj, navodno, ne treba mnogo. Takva politika je i proizvela postojeće stanje. Malo se traži, malo se daje, a onda se to malo predstavlja kao ozbiljan rezultat. U međuvremenu, vrijeme prolazi, ljudi odlaze, a potencijali ostaju neiskorišćeni.
Zato novo političko okupljanje, ukoliko zaista bude formirano na način kako se najavljuje, može imati smisla samo ako odbije da uđe u istu logiku. Ne da se uklopi u postojeću mjeru skromnih očekivanja, nego da je razbije. Ne da se bavi samo preraspodjelom postojećeg političkog prostora, nego da promijeni način na koji građani gledaju na sebe, na svoja prava i na kapacitet svoje opštine.
Petnjici ne treba još jedna mala priča. Treba joj ozbiljna ideja. Treba joj politička zrelost da prevaziđe sujete i uske lokalne krugove. Treba joj hrabrost da prestane da bude zadovoljna mrvicama. I treba joj glas koji će jasno reći da ova opština ne smije da se miri sa minimumom onda kada joj pripada mnogo više.
VRIJEME JE ZA ŠIRI POGLED
Ako se u narednom periodu potvrde najave o osnivačkoj skupštini i registraciji nove partije ili grupe, Petnjica će dobiti priliku da otvori novu političku fazu. Ali njena stvarna vrijednost neće se mjeriti samo time hoće li neko osvojiti koji mandat više ili manje. Mjeriće se time da li će uspjeti da promijeni politički ton, da podigne mjeru očekivanja i da vrati građanima osjećaj da imaju pravo da traže više, slobodnije i glasnije.
Jer najveća prepreka Petnjici nijesu samo postojeće partije. Najveća prepreka je dugotrajno pristajanje na uski okvir, na male domete i na osjećaj da je dovoljno dobiti tek onoliko koliko neko odozgo odluči da je dovoljno. A prava promjena počinje onda kada jedna sredina odluči da više ne pristaje na tako malo.
SAMIR RASTODER
