Na prstima se mogu zbrojati stanovnici Lješnice koji su tokom čitave godine u svom zavičaju. Prema riječima Veliše, jednog od mlađih stanovnika, sredinom prošlog vijeka se nije moglo ni izbrojat.
„Nekad je ovo selo brojalo i više od 100 stanovnika. Brano, Vinka, Mara, Mijo, Milja, Jovo, Stoja, Dragan, Radojka, Beba, Ljubica, Dragiša i ja koji sam u poslednje dvije godine više ovdje nego li u Novom Sadu. Eto, u 25 kuća je 13 stanovnika. Sve se raselilo, od Berana, Podgorice, Kragujevca, Beograda, Novog Sada i Subotice. Svuda se to rasturilo. Nas pet, koji pripadamo mlađoj populaciji, prosjek nam je oko 48 godina, a ovaj ostatak 70 i više godina.
Najmlađi stanovnik je tu, oko 40-tak godina, a najstari, bogomi, ima oko 80 godina. Devedesetih godina, kada dođu djeca sa strane, toliko nas je bilo da bi imali četri fudbalske ekipe. Jedan talas iseljavanja se desio 70-tih, pa onda 90-tih da bi 2007. godine to kulminiralo. Od tada, svega su tri nove kuće napravljene. Sve je jasno. Ljeti dođu, rade na imanju.
Još uvijek se kosi i obrađuju njive i vrtovi. Nekad se ovdje živjelo od poljoprivrede i stočarstva. Uglavnom se držale krave i volovi, a jedan domaćin je imao i poveliko stado ovaca. Prije dvije godine, samo što sam otišao kod predsjednika opštine i zatražio pomoć da nam se uradi put do seoskog groblja, struja i nadstrešnica završeno je u relativno kratkom roku. Eto, vratiće se ljudi ako ništa drugo da se ukopaju u svoj kraj. Ođe se svi ukopavaju“, istakao je za portal radija, Veliša Mirković koji čeka da prođe novi put od Bioče prema Petnjici u nadi da će donijet sa sobom i bolje dane za ovu svojevrsnu bihorsku Vojvodinu.
„Najviše nas je bilo 70-tih godina. Možda i do 150. Moj brat je tada među prvima otišao za Njemačku. Otprilike se tada otvorio put za Njemačku i tada je on i čitav ovaj kraj odselio u tom prvom talasu. Ova korona je ove godine dovela narod u ove krajeve dosta. Nema ovdje povratka. Ovo selo je poznato po tome da se nikada nije zemlja prodavala. E, sad hoće, već se izdaje na prodaju. Ima potražnje. Još kad ovaj novi put prođe, sve će to da se proda. A Lješnica je fina za život. Plodna i rodna“, izjavio je Brano, jedan od najstarijih i stalnih stanovnika Lješnice.
DENIS BOŽOVIĆ
