U okrilju Festivala priče “Zavičajne staze“ u petnjičkom Centru za kulturu održana je edukativna tribina pod naslovom „Umjetnost građenja“, na kojoj je veoma interesantno izalaganje imao prof. dr Rifat Alihodžić, uz asistenciju i moderiranje, ing. arhitekture Irfana Ramčilovića i publiciste Mirsada Rastodera.
„Kuće treba da mirišu na mjesto gdje nastaju“, kazao je profesor Alihodžić na tribini u Petnjici, objašnjavajući važnost arhitekture kontinuiteta.
„Gradovi i naselja bez starih objekata isto što i čovjek bez uspomena“, kazao je profesor Alihodžić, potvrđujući to uporednom prezentacijom fotografija starih naselja i objekata, koje su pod njegovim stručnim nadzorom rekonstrisani ili projektovani, od Bijelog Polja, preko Plava, do Podgorice, Rožaja, Tivta, Petnjice, Mojkovca, Bara i drugih gradova. On je edukativno podsjetio na važnost savremene izgradnje, srazmjerno prostoru, tradiciji i potrebama ljudi u konkretnoj sredini.
„Naše kuće na ovim prostorima građene su onolike kolike trebaju porodici, jer megalomanskom izgradnjom gubimo karakteristike naših naselja, naše originalnosti, autohtonosti i važnog dijela identiteta svakog prostora ponaosob“, kazao je Alihodžić
On je sa posebnim poštovanjem govorio o značaju rekonstrukcije stare džamije u Petnjici i razumijevanju dobrotvora, rahmetli Mujka Šabotića, da se umjesto sasvim nove, sačuva po mnogo čemu jedistven objekat islamske arhitekture u Petnjici.
„Čovjek se identifikuje kroz kuću i nedostatak samopoštovanja i rušenja starih objekata, istovremeno urušava i dio identiteta, a mi nemamo razloga da se stidimo onoga što je bilo, nego mnogo češće onoga što sada gradimo bez mjere i osjećanja za prostor i potrebe, bilo porodice, naselja ili grada. Petnjica ima veliku šansu da kao novi, urbani centar, novi grad da bude primjer gradnje na osnovu tradicije. Da se ozbiljnim urbanističkim projektima uradi plan, koji će, uvažavajući tradicionalne vrijednosti, protežirati gradnju na savremeni način i savremenim sredstvima uz upotrebu materijala, koji su sa ovog područja, kao što su kamen, drvo…“, istakao je prof. dr Alihodžić.
Komentarišući najavu izgradnje muzeja ćilima i moguće kombinacije etno muzeja, u kome bi se našla i gradska biblioteka, Alihodžić ističe da muzej u Petnjici mora biti živ, da ima niz sadržaja koji će ostvarivati kulturološku, ali i ekonomsku održivost, kroz radionicu tkanja i turističko-edukativne prezentacije svega što je karakteristično i značajno za petnjički kraj. „Prvenstveno treba raditi na promjeni svijesti, da ono što je naše treba što prije odbaciti, već naprotiv, mi imamo puno toga originalnog da pokažemo drugima i sebi. U tom kontekstu, ja vidim i buduću zgradu muzeja u Petnjici“, kazao je Alihodžić i dodao da mnogo toga imamo za pokazati u Petnjici i u Crnoj Gori, ali je ključno vratiti svijest da to vrijedi i da je svakom našem gostu zanimljivo upravo to, a ne objekti koje može da vidi u svakoj metropoli ili gradu u Evropi i svijetu.
„Crna Gora ima šansu da izgradi autohton stil gradnje, koji podrazumijeva izrazito uvažavanje ambijenta, materijala i prostora u kome nastaje“, kaže arhitektaprof. dr Rifat Alihodžić,
Vanredni profesor Arhitektonskog fakulteta u Podgorici ističe da je “Arhitektura kontinuiteta apsolutno imanentna ljudskoj svijesti, a da je odsustvo starih građevina u gradskom jezgru isto kao odsustvo uspomena kod čovjeka”.
Rifat Alihodžić je rođen 1956. godine u Beranama. Diplomirao na arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 1978. godine. Zvanje magistra tehničkih nauka stekao je na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu a njegovmagistarski rad “
Realizovao je preko stotinu objekata u Crnoj Gori i regionu. Objekat kapele-gasalhane u Bijelom Polju, prestižni arhitektonski časopis WA br.08/2015. uvrstio je među 13 najpoznatijih objekata funeralne arhitekture u svijetu.
Dobitnik je prestižne nagrade „Borba“ za najbolje realizovano arhitektonsko djelo u Crnoj Gori 1990. godine, III nagrade na međunarodnom salonu urbanizma u Nišu 2011. godine, kao i nagrade „CEMEX“ 2014. godine. Predstavljao je Crnu Goru na svjetskoj smotri u Meksiku. na XII internacionalnom Bienalu arhitekture u Veneciji 2010. godine. Učesnik je trijenala arhitekture istočne i srednje Evrope, i brojnih naučnih skupova. Autor dvanest naučnih radova, jedne knjiige i jedne monografije izdate od strane CANU.
LION HODŽIĆ
