U produkciji NVO Centar za kulturu Bihor ovih dana štampana je zbirka odabranih priča sa prošlogodišnjeg festivala “Zavičajne staze” pod naslovom “Razmeđa Bihora”. Knjiga sadrži odabrane priče 32 autora iz Crne Gore, regiona i dijaspore.

Književnik Faruk Dizdarević napisao je u recenziji da je simbolika naslova “Razmeđa Bihora” važna odrednica ovoj pripovijednoj eksplikaciji, a da treba dodati da ima pripovijesti koje svojim narativom prelaze “bihorske međe”.

“Svrha ovog konkursa, bolje reći kulturnog poduhvata, jeste upoznavanje šire javnosti sa naravima Bihoraca, ali i potsticanje literarne kreativnosti kojom inače ne oskudijeva ovaj kraj. Dobrim dijelom siže ovih priča je životna svakidašnjica kao predmet i zapitanost: da li je sve tako opisivo i jednostavno? Izgleda jeste, ali nije. U pričama je, najvećim dijelom, dat kolorit Bihora, njegovi žitelji koji žive punim ljudskim životom, sa svojim „sitnim događajima i krupnim brigama“, sa svojim opterećenjima i radostima, u sukobima da se osvoji pravo na život, ljubav, sreću, slobodu i parče hljeba”, naveo je Dizdarević.

Nada Bukilić istakla je vrijednost zbirke.

“Postoje boljke za koje ne pomaže ni hodžin zapis, ni kineska akupunktura, ni Sv. Vasilije, ni divlji glog iz srca Sibira. A vidiš, knjiga pomaže. Dvojako je ljekovita: liječi onog ko piše i onog ko čita. Zato je knjiga i dobar dijagnostičar: po priči ćete znati ko od čega boluje. U ovogodišnjoj zbirci priča, nastaloj izborom priča pristiglih iz cijelog regiona, ima dovoljno ljekovitog. I to je prva vrijednost ove zbirke”, istakla je Bukilić.

.

“Ćamil Sijarić je pisao o Bihorcima i Bošnjacima, ali nije pisao za njih. Pisao je za sve nas. A to je već cilj koji stoji pred samim Festivalom kratke priče – Zavičajne staze. Ova zbirka, sa nekoliko izuzetnih priča i sa onima koje su još na razmeđi, novi je dragi kamen u mozaiku priča za sve nas. Nadamo se da ćete uživati u prepletu najljepših emocija, sjećanja, poruka i želja naših autora”, dodaje ona.

Knjiga “Razmeđa Bihora” je šesta u ediciji Festivala priče “Zavičajne staze”.

Organizatori se nadaju da će festival i ovoga ljeta okupiti značajne stvaraoce i ljubitelje umjetnosti. Pozivaju pisce i one koji imaju dara za pripovijedanje da se jave na konkurs festivala, do 21. maja ove godine.

“Krivudavim, sporednim, uskim, širokim… svakakvim putevima prolaze i hodaju Bihorci. Traže se i nalaze tamo gdje je moguće, reklo bi se “tamo gdje im je suđeno”. A sudbina i sebet idu zajedno! Još kao akcijaši, sa najiskrenijom namjerom, gradili su pruge, mostove, zgrade… odlazili na privremeni rad u inostranstvo, vjerujući da će zaista biti privremen, a uvijek čeznuli da se što prije vrate svome kraju. U tom zanosu sporo su shvatali i još sporije prihvatali da se “zemlja bratstva i jedinstva” ruši. Rodilo se beznađe. Zagazilo po bihorskim džadama, po putevima, stazama i prečicama. Fijukale su sa svih strana zlokobne riječi, ubojitije od kuršuma. Ispod rebara su ljudi uvijali podmukle rane od prebijanja i tamnovanja, da bi sačuvali ognjišta. Među prvima su krčili “puteve očajnika”. Uspjeli su u Evropi, Americi… Samo, put do zavičaja još ne mogu da otvore. Velika tranzicija u budućnost huči kao pomamljeni talasi mora. Okeani svijeta zovu. I visoke gore ječe, i putevi se prepliću planetom. A samo je jedno mjesto dom. Zavičaj! Onaj dom u kojem mirišu gurabije”, piše urednik programa Festivala priče “Zavičajne staze”, Mirsad Rastoder.

PREUZETO: PORTAL RTCG

Nastavnik u OŠ “Mahmut Adrović” u Petnjici, Reho Ramčilović rekao je da nijesu tačne tvrdnje OO SDP Petnjica da su u dvorištu škole spaljene vrijedne knjige. On je saopštio da je cijela stvar predimenzionirana a da se u suština nije desilo ništa.

“Čistili smo biblioteku i zapalili stare nevažeće školske udžbenike kao i stare bezvrijedne sveske, vježbanke i papire. Ništa što je vrijedno nijesmo bacili”, rekao je Ramčilović.

S.R.

Građani opštine Petnjica su ovih dana u školskom dvorištu petnjičke osnovne škole mogli uočiti ni više ni manje nego  ,,Lomaču za spaljivanje knjiga”, kazali su iz SDP-a.

Kako objašnjavaju iz ove partije, riječ je o lokacijii koja se nalazi odmah pored školskog objekta a na kojoj je spaljena ogromna količina knjiga iz različitih oblasti o čemu svjedoče ostaci koji se nalaze na pomenutom zgarištu.

“Ako zanemarimo činjenicu da su spaljene knjige i veoma vrijedni podaci koji svjedoče o radu ove škole dugi niz godina unazad, ne možemo a da ne pitamo nadležne i odgovorne da li je ova lokacija pogodna za izvođenje ove nemile ,,čistke” prije svega zbog higijene i zdravlja ustanove i đaka a onda i zbog lokalnog stanovništva”, smatraju u ovoj partiji.

Prema njihovim saznanjima, upravo su djeca bila zadužena za obavljanje ovih aktivnosti uz instrukcije nekih od  radnika škole pa bi građane Petnjice pitali da li su se borili za ovakav vid vaspitno-obrazovnog procesa svoje djece i da li ovakva ,,akcija” možda daje jasnu poruku djeci kako treba postupati sa knjigama.

“Takođe ćemo pitati nadležne da li je moguće da u školi koja nosi ime narodnog heroja iz II svjetskog rata, Mahmuta Adrovića, učenike vaspitavaju tako da im inspiracija bude Adolf Hitler koji je pripremu najvećeg zla sproveo na sličan način”, poručuju na kraju.

B.M.

PREUZETO: CAFE DEL MONTENEGRO

1 of 12