pred vama je novi portal radija Petnjica. Napravljen je sa idejom da objedini rasutu energiju Bihoraca širom planete i sublimira je u jednu tačku – razvoj zavičaja odakle smo svi potekli. Zato vas pozivamo da sugestijama, komentarima, fotografijama i ostalim vidovima komunikacije pomognete da ostvarimo zamišljeno.
Bošnjački donatorski fond (BDF) obezbijedio je 25.000 eura za stipendiranje 24 studenta i jetima u školskoj 2026/27. godini. Riječ je o tradicionalnoj akciji koju Fond organizuje već 19. godinu zaredom, pružajući podršku mladima tokom školovanja.
Iz BDF-a su saopštili da je ove godine broj korisnika stipendija povećan sa 22 na 24, čime je nastavljen trend širenja podrške studentima i djeci kojoj je pomoć najpotrebnija.
„Kao i prethodnih godina, izbor je bio težak zbog velikog broja pristiglih prijava i činjenice da svako dijete zaslužuje podršku“, naveli su iz Fonda.
DONATORI IZ DIJASPORE NASTAVLJAJU DA POMAŽU
Posebnu zahvalnost BDF je uputio donatorima iz dijaspore koji godinama podržavaju ovu humanitarnu akciju.
Među njima je Edin Šabotić iz Švajcarske, koji je i ove godine preuzeo finansiranje stipendija za dva studenta.
Podršku je pružilo i kulturno-sportsko udruženje „BOS-SAN LENNINGEN“ iz Njemačke, koje se akciji pridružuje treći put. Ovo udruženje finansiraće stipendiju za Hanu Kalac iz Rožaja.
Iz Bošnjačkog donatorskog fonda zahvalili su svim donatorima koji svojim prilozima omogućavaju kontinuitet ove akcije i pozvali građane i prijatelje Fonda da im se pridruže kako bi narednih godina podrška stigla do još većeg broja mladih.
„Svaka podrška znači mnogo“, poručili su iz BDF-a.
Svi zainteresovani za podršku akciji mogu kontaktirati Fond putem elektronske pošte [email protected].
Kada Hana Rastoder počne da piše, misli joj često odlutaju u Radmance, u dolinu uz Radmančicu, među ljude čije je priče slušala i čiji govor još nosi u sebi. Nije to samo povratak zavičaju. To je povratak jeziku u kojem riječi nijesu služile isključivo da nešto saopšte, već i da okupe ljude, nasmiju ih, utješe ili sačuvaju uspomenu.
Hana piše poeziju, bavi se režijom i dobro zna koliko je važan način na koji je nešto izgovoreno. Zato, kada govori o bihorskom nasljeđu, prvo se ne sjeti neke neobične stare riječi, nego svoje babe.
Porijeklom iz Goduše, njena baba već dugo živi u Podgorici, ali je sačuvala govor i, što je Hani posebno važno, način pripovijedanja.
„Uvijek mi je bilo fascinantno kako ta žena umije da ispriča priču, makar to bio običan odlazak u prodavnicu ili kod doktora. Ona to uvijek ispriča tako da bude zanimljivo svima“, kaže Hana u razgovoru za Radio Petnjica.
Pamti njene dramske pauze, potrebu da je sagovornik čuje i sposobnost da naizgled nevažnom događaju podari značaj.
Upravo taj ritam govora Hana prepoznaje kao dio sopstvenog nasljeđa.
DA PROMUHABETIMO – NIJE TO SAMO RAZGOVOR
Jednu bihorsku riječ već je prenijela svom društvu. Naučila je prijatelje da kažu: „Da promuhabetimo“.
U početku im je izraz bio pomalo neobičan, čak i smiješan. Kasnije su ga prihvatili i počeli da ga koriste.
Ali Hana insistira na tome da se muhabet ne može jednostavno svesti na razgovor.
„To znači da se podružimo i uživamo u tom druženju. Može da znači i da neko odvoji trenutak za sebe, da sebi priušti nešto lijepo, da uživa i odmori“, objašnjava.
U toj riječi za nju postoji posebna atmosfera. Nije dovoljno samo razmijeniti rečenice. Važno je da se u razgovoru bude dobro.
Tako jedna riječ iz Bihora nastavlja da živi među ljudima koji možda nikada nijesu bili u tom kraju.
ŠEMSIJA I PRIČA O SUNČEVOM IMENU
Među riječima koje posebno pamti jeste i šemsija.
Za nju je vezana uspomena na daljeg strica Mulja Rastodera, bibliotekara kojeg opisuje kao izuzetno obrazovanog čovjeka.
On joj je objasnio da je šemsija suncobran, a zatim joj ispričao priču o Šemsu i velikom pjesniku i mistiku Dželaludinu Rumiju.
U Haninom sjećanju nijesu ostali samo značenje riječi i priča koju je tada čula. Ostao je i način na koji je neko iz jedne stare riječi otvorio čitav svijet književnosti, istorije i ljudskih odnosa.
Možda je baš zbog toga njen odnos prema bihorskom govoru drugačiji od običnog nabrajanja zaboravljenih izraza. Svaka riječ može biti početak nove priče.
„Te riječi su dio mene, ali mi i pomažu da se izrazim. Pamtim dosta tih riječi koje mi omogućavaju da kažem nešto što možda ne bih uspjela na neki drugi način“, govori Hana.
MIRIS HALVE I SJEĆANJE NA ONE KOJIH VIŠE NEMA
Kada razgovor skrene na praznike i porodične običaje, Hana se prvo sjeti halve.
Ne samo njenog ukusa, već vjerovanja da miris halve, pripremane u određenim prilikama, dopire do duša umrlih i donosi im spokoj.
„Ta misao da neki miris blaži duše uvijek mi je bila zanimljiva i inspirativna“, kaže.
U toj slici prepoznaje nešto mnogo šire od kulinarskog običaja: način na koji jedna kultura i miris pretvara u sredstvo sjećanja, žalovanja i prihvatanja tuge.
Slično razmišlja i o riječima koje se izgovaraju tokom Bajrama, čestitkama i molitvama koje prate važne trenutke porodičnog života.
Posebno je zanimaju značenja koja, kako ih ona doživljava, i u trenucima tuge nose zahvalnost prema životu.
„Uvijek je slavljenje života, čak i kada se radi o smrti“, kaže Hana.
RIJEČI KOJE NE OSTAJU ZATVORENE U ZAVIČAJU
Hana ne čuva bihorske izraze samo kao uspomenu.
Koristi ih, objašnjava ih prijateljima i uživa kada vidi da postaju dio njihovog svakodnevnog govora. Priznaje da neke riječi u početku izazovu šalu, ali ih ljudi brzo prihvate.
To joj je posebno važno jer vjeruje da poznavanje tih izraza čovjeku daje još jedan način da razumije svijet.
„Osjećam se bogatije, zato što te riječi često imaju mnogo različitih značenja. Nije samo jedno“, objašnjava.
Govoreći o jeziku, prisjeća se i perioda kada je pokušavala da uči arapski. U njegovom ritmu i višeslojnosti značenja prepoznavala je nešto što joj nije bilo potpuno strano. Podsjećalo ju je na način na koji govori njena baba.
I možda se upravo tu najbolje vidi zašto Hana toliko drži do tih riječi.
Radmanci su ostali kraj kojem se vraća kada piše. Bakin glas je ostao mjera dobre priče. A muhabet, nekada vezan za porodične i zavičajne razgovore, danas živi i među njenim prijateljima.
Neke riječi, izgleda, ne nestaju kada ljudi odu iz zavičaja. Samo pronađu nove sagovornike.
RIJEČI I IZRAZI IZ RAZGOVORA SA HANOM RASTODER
Br.
Riječ ili izraz
Značenje / opis
1
Muhabet
Prijatan razgovor i druženje. Za Hanu znači i uživanje u razgovoru, a ne samo razmjenu riječi.
2
Promuhabetiti (promuhabetimo)
Popričati i podružiti se u opuštenoj atmosferi; Hana izraz koristi i za trenutak odmora ili zadovoljstva koji čovjek posveti sebi.
3
Šemsija
Suncobran, odnosno kišobran koji se koristi za zaštitu od sunca; riječ koju je Hana naučila od Mulja Rastodera.
4
Halva
Tradicionalna poslastica koju Hana vezuje za praznike, blage noći i sjećanje na umrle.
5
Blage noći
Posebne noći uoči Bajrama, povezane s vjerskim i porodičnim običajima, uključujući pripremanje halve.
6
Bajram šerif mubarek olsun
Tradicionalna bajramska čestitka; Hana je pominje govoreći o jeziku prazničnih običaja.
7
Fatiha
Molitva koju Hana pominje u kontekstu sjećanja na umrle, smirenja i želja za dobro.
TOPONIMI KOJE HANA POMINJE
Br.
Toponim (mjesto, rijeka ili oblast)
1
Radmanci
2
Radmančica
3
Goduša
4
Podgorica
5
Bihor
Izvor: razgovor sa Hanom Rastoder za projekat „Mladi čuvari jezika i identiteta Bihora“ (Radio Petnjica). Pojedini izrazi pripadaju i široj jezičkoj i običajnoj tradiciji.
SAMIR RASTODER
Fond za manjine
Razgovor je realizovan u okviru projekta „Mladi čuvari jezika i identiteta Bihora“, koji se sprovodi uz podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.
Pećina Govedjača u Javorovi, jedno od prirodnih bogatstava ovog bihorskog kraja, suočava se sa sve ozbiljnijim problemom odlaganja otpada. Umjesto da se čuva, pećina je postala mjesto na kojem nesavjesni pojedinci bacaju smeće, zbog čega je reagovao Ferid Škrijelj, mještanin Javorove, povratnik iz dijaspore i jedan od osnivača Bihorske inicijative.
Škrijelj je putem Fejsbuka uputio javni apel mještanima, rođacima i svima koji koriste putni pravac koji prolazi pored pećine Govedjače, pozivajući ih da prestanu sa odlaganjem otpada i pomognu u zaštiti ovog prirodnog dobra.
„Zamolio bih vas ovako javnim putem da više niko od nas ne odlaže i baca smeće u ovo prirodno blago koje nam je podareno na čuvanje i korišćenje“, poručio je Škrijelj.
Prema njegovim riječima, problem je već prijavljen Komunalnoj policiji, čiji su službenici izašli na teren i uvjerili se u stanje u kojem se pećina nalazi.
„Obraćali smo se Komunalnoj policiji i obavijestili ih o svemu, na šta su oni izašli i utvrdili žalosno stanje koje je zadesilo ovo prirodno bogatstvo. Nažalost, pojedinci ne razumiju koliko je ono vrijedno i važno za našu mjesnu zajednicu Javorovu i sve nas“, naveo je Škrijelj.
Ferid Škrijelj
SMEĆE I PORED HAJRAT-ČESME I U MUROVCU
Problem, međutim, nije ograničen samo na pećinu Govedjaču. Škrijelj upozorava da je veće količine otpada primijetio na još dvije lokacije – u Koritima, kod hajrat-česme koju su podigli sinovi rahmetli Adema Škrijelja, kao i u Murovcu, na lokalitetu kod Makve.
Posebno ga, kako navodi, pogađa neodgovoran odnos prema prostoru oko hajrat-česme, koja je podignuta kao dobročinstvo i služi mještanima i prolaznicima.
„Tu ne bi smjelo da bude ni jednog papirića, a kamoli ogromne količine smeća“, poručio je Škrijelj.
APEL DA SE OTKRIJU I KAZNE ODGOVORNI
Škrijelj navodi i da je dobio informaciju da bi šumar nadležan za ovo područje trebalo da se uključi u rješavanje problema i pomogne u utvrđivanju odgovornosti za nelegalno odlaganje otpada.
On poziva savjesne građane da prijave one koji uporno zagađuju ove lokacije, kako bi nadležni mogli da preduzmu mjere i sankcionišu počinioce.
„Apelujem na sve savjesne građane da pomognu u razotkrivanju ovog nemilog čina kako bi se neodgovorni i nesavjesni počinioci otkrili i kaznili“, istakao je Škrijelj.
Najavio je i aktivnije angažovanje na otkrivanju osoba koje bacaju otpad, uz poziv mještanima da pokažu više odgovornosti prema prirodnom bogatstvu svog kraja.
Njegovo obraćanje otvara i pitanje koliko se vodi računa o zaštiti prirodnih lokaliteta u bihorskim selima, ali i da li će nadležne službe, osim evidentiranja problema, preduzeti konkretne korake da se smeće ukloni i spriječi njegovo ponovno odlaganje.
O PROJEKTU „BIHOR EKO MAPA“
Ovaj tekst je objavljen u okviru projekta „Bihor Eko mapa“, koji portal Radio Petnjica realizuje uz podršku Ministarstva kulture i medija Crne Gore.
Cilj projekta je da evidentira i mapira ekološke probleme, divlje deponije i druge oblike devastacije životne sredine, kako bi se kroz javno informisanje podstakla reakcija nadležnih institucija i podigla svijest građana o potrebi očuvanja prirode.
SAMIR RASTODER
Projekat „BIHOR EKO-MAPA“ podržan je od strane Ministarstva kulture i medija.
Nekadašnji funkcioner Bošnjačke stranke i Stranke pravde i pomirenja Adnan Muhović saslušan je u policiji po nalogu Tužilaštva, povodom objave na društvenoj mreži Facebook u kojoj je kritikovao način na koji je književno djelo “Gorski vijenac” predstavljeno učenicima u Rožajama.
Muhović je danas, 14. novembra, dao izjavu službeniku Uprave policije – Regionalnog centra bezbjednosti Sjever, u Petnjici, a povodom objave koja se odnosila na obilježavanje Njegoševog dana kao državnog praznika.
U zapisniku o obavještenju prikupljenom od građanina, Muhović je pojasnio da je spornu objavu objavio zbog književnog djela Petra II Petrovića Njegoša, odnosno pojedinih stihova iz “Gorskog vijenca” za koje smatra da vrijeđaju vjerska osjećanja muslimana.
Kako je naveo u izjavi, ne smatra da je u skladu sa njegovom vjerom – islamom – podržavati književna djela koja, prema njegovom mišljenju, na grub način vrijeđaju osjećanja muslimana.
Posebno je istakao da ni u kojem slučaju ne dovodi u pitanje državni praznik koji je usvojen u Skupštini Crne Gore, već mu je zasmetao način na koji su rukovodstvo i profesori maternjeg jezika u Rožajskoj gimnaziji predstavili fragmente ovog književnog djela učenicima.
Muhović se u izjavi pozvao i na član 47 Ustava Crne Gore, koji garantuje slobodu izražavanja, kao i na član 79, koji se odnosi na zaštitu prava manjinskih naroda.
Nakon davanja izjave, Muhović se oglasio i na društvenim mrežama, gdje je kritikovao, kako je naveo, selektivan odnos Tužilaštva.
“Boṣ̌njački narode, pogledajte kako se Tuẓ̌ilaṣ̌tvo selektivno odnosi! Pozivaju me da dajem izjavu zbog statusa koji je vrlo korektan i kulturan i u kojem nikog ne vrijeđam, a štitim svoj narod i islam od islamofobnog djela Gorskog Vijenca! Ṣ̌ta vam je gospodo iz Tuẓ̌ilaštva sa gvozdenom lobanjom zločinca Ratka Mladića?! Šta vam je sa kipom zločinca Pavla Đurišića?! Mislite da me uplaṣ̌ite i pošaljete poruku cijelom bošnjačkom narodu i drugim muslimanima Crne Gore? E, zeznuli ste se i na tvrd orah naišli! Mi ne moramo da volimo Njegoṣ̌a! Je l’ vam to jasno?! Pozdrav domovini”, naveo je Muhović.
Ljubitelji filmske umjetnosti u Petnjici večeras, 12. novembra, imaće priliku da pogledaju domaće filmsko ostvarenje „Crna truba“.
Projekcija je zakazana za 18 časova, a cijena ulaznice iznosi dva eura.
Film donosi ostvarenje filmske ekipe okupljene oko ovog projekta, uz glumačku postavu koju predvodi glumac čiji je lik u prvom planu promotivnog plakata.
Večerašnja projekcija prilika je za Petnjičane da provedu veče uz domaću kinematografiju.
U organizaciji JU Centar za kulturu Petnjica, danas, 12. novembra, sa početkom u 15 časova, biće otvorena izložba slika Raze Muković pod nazivom „Kad boje postanu osjećanja“.
Posjetioci će imati priliku da se upoznaju sa likovnim stvaralaštvom umjetnice, čiji radovi kroz bogatstvo boja, cvjetne motive i likovni izraz donose spoj emocija i umjetničke inspiracije.
Izložba će biti održana u prostorijama Centra za kulturu Petnjica, a organizatori pozivaju ljubitelje likovne umjetnosti da prisustvuju ovom kulturnom događaju.
Projekat je podržalo Ministarstvo kulture i medija Crne Gore.
U Petnjici je održano takmičenje u stonom tenisu i pikadu koje je okupilo članove NVU „Lica sa invaliditetom – Petnjica“ i njihove prijatelje iz dnevnih centara Berane, Plav i Rožaje. Osim sportskog nadmetanja, susret je bio prilika za druženje, nova poznanstva i jačanje prijateljstava među učesnicima iz četiri opštine.
Takmičarski duh, navijanje i aplauzi pratili su svaki osvojeni poen, ali organizatori ističu da je značaj ovakvih okupljanja mnogo veći od samih sportskih rezultata.
„Ovakvi susreti za nas znače mnogo više od same igre i takmičenja. Oni znače izlazak iz kuće, druženje, nova prijateljstva, osjećaj pripadnosti i osjećaj da smo važni i da nas neko vidi, čuje i podržava. Za mnoge od nas, ovo je bio dan koji ćemo dugo pamtiti“, saopštili su iz NVU „Lica sa invaliditetom – Petnjica“.
Posebno su istakli zadovoljstvo što su u Petnjici ugostili prijatelje iz susjednih opština, uz želju da ovakvi susreti postanu češći i da se saradnja nastavi.
NAJBOLJI U PIKADU I STONOM TENISU
U takmičenju u pikadu prvo mjesto osvojio je Esad Marković, drugo Ensar Murić, dok je treće pripalo Nerminu Koljenoviću.
U stonom tenisu najuspješniji je bio Duško Lazović, drugo mjesto osvojio je Samet Pepić, a treće Ivan Šurina.
Organizatori su čestitali osvajačima medalja, ali i svim ostalim učesnicima, naglašavajući da su svojim zalaganjem, sportskim duhom i međusobnom podrškom doprinijeli uspjehu ovog susreta.
Iz NVU „Lica sa invaliditetom – Petnjica“ poručuju da su upravo ovakve aktivnosti važne za socijalizaciju, uključivanje osoba sa invaliditetom u društveni život i stvaranje prilika da se kroz sport i druženje prevazilaze svakodnevne prepreke.
Organizatori su na kraju zahvalili Opštini Petnjica na dodijeljenim sredstvima i podršci u realizaciji takmičenja, kao i svima koji su učestvovali u organizaciji i pomogli da susret protekne u dobroj atmosferi.
U cilju promocije energetske efikasnosti i podsticanja racionalnijeg korišćenja električne energije, 1. novembra pokrenuli smo kampanju pod sloganom „Pametno troši – više uštedi“, namijenjenu kupcima iz kategorije domaćinstava i ostale potrošnje.
Kampanjom želimo da ukažemo na značaj odgovorne potrošnje električne energije i približimo kupcima jednostavne načine da smanje potrošnju, bez odricanja od svakodnevnog komfora i kvaliteta života.
Pažljivijim korišćenjem električnih uređaja, primjenom praktičnih savjeta i izborom savremenih, energetski efikasnih rješenja moguće je smanjiti račune za električnu energiju i rasteretiti kućni budžet, uz istovremeno racionalnije korišćenje raspoloživih resursa.
Pozivamo sve kupce da se upoznaju sa preporukama i primjenjuju ih u svakodnevnom životu. Korisni savjeti i informacije dostupni su na zvaničnom sajtu kompanije www.epcg.com.
Vjerujemo da male promjene u svakodnevnim navikama mogu donijeti značajne rezultate. Odgovornom potrošnjom čuvamo energiju i doprinosimo njenom efikasnijem korišćenju.
Nekada se u Bihoru znalo šta znači kada neko kaže „sabahajrala“, zašto se kosaču poželi „kolajđare“ i šta se podrazumijeva kada komšija pita ima li kakvog habera. Danas se mnogi od tih izraza rijetko čuju, a poneki su postali nepoznati čak i djeci čiji ih đedovi još pamte.
Muzafer Kršić, jedan od sagovornika Radio Petnjice u okviru projekta „Mladi čuvari jezika i identiteta Bihora“, svjedoči o vremenu kada je svakodnevni govor bio bogat riječima koje su u ovaj kraj dolazile kroz različite istorijske i kulturne uticaje. Ipak, možda najzanimljivije u njegovoj priči nije koliko se starih riječi sjeća, nego zašto ih danas sve manje izgovara.
RIJEČI KOJIMA SU SE LJUDI POZDRAVLJALI
U starom Bihoru i običan susret imao je svoj jezik. Ujutro se pozdravljalo riječima „sabahajrala“, tokom dana govorilo se „merhaba“, a za večernji pozdrav postojao je poseban izraz.
Kršić se prisjeća i običaja da čovjek koji naiđe dok porodica jede za sofrom poželi prijatno, a domaćin ga pozove da sjedne i podijeli obrok.
Bilo je i izraza kojima se iskazivala zahvalnost, čestitala sreća ili nekome upućivale dobre želje. „Halal olsun“, „kabul olsun“ i „hajrli bilo“ nijesu bile samo riječi koje se izgovore reda radi. U njima se ogledao način na koji su ljudi komunicirali, pokazivali poštovanje i održavali odnose sa komšijama i rodbinom.
Dio tih izraza opstao je do danas, ali se njihova upotreba promijenila. Neki se čuju samo među starijim ljudima, a drugi uglavnom u posebnim prilikama.
STARI PREDMETI, STARA IMENA
Promjene u jeziku posebno se primjećuju kada Kršić počne da nabraja predmete koji su nekada bili sastavni dio gotovo svakog domaćinstva.
Drvene kace u kojima se čuvao sir, stap u kojem se obrađivalo mlijeko, štruglje za mužu, ralice, jarmovi, samari i sone – svaki od tih predmeta imao je svoju namjenu i svoje mjesto u svakodnevici.
O njima Kršić ne govori kao o muzejskim eksponatima. To su stvari koje pamti iz života, iz vremena kada se zemlja obrađivala uz pomoć životinja, a mlijeko i mliječni proizvodi pripremali na način koji danas sve manje ljudi poznaje.
Nestankom tih poslova iz svakodnevnog života postepeno se gubi i potreba da se izgovaraju riječi kojima su nazivani.
SVAKA LIVADA IMALA JE SVOJE IME
Posebno vrijedan dio Kršićevog svjedočenja odnosi se na stare nazive djelova sela i okolnog prostora.
Pominje Komašnice, Kršićke i Koraćke livade, Lećevišta, Lug, Hendek, Hatino brdo, Hadžinicu, Sojnice, Suhare i druge lokalitete.
Za nekoga ko nije iz tog kraja to mogu biti samo nazivi na karti. Za ljude koji su tamo odrasli, iza svakog takvog imena stoji određeno mjesto, porodična istorija, put, livada ili događaj.
Takvi nazivi često se prenose isključivo usmenim putem. Kada prestanu da se koriste, postoji opasnost da s njima nestane i dio lokalnog pamćenja koji nije zabilježen u zvaničnim dokumentima.
KADA UNUCI NE RAZUMIJU DJEDOV GOVOR
Jedan od najupečatljivijih trenutaka razgovora nastaje kada Kršića pitamo koristi li stare bihorske riječi dok razgovara sa djecom i unucima.
Odgovara da ih izbjegava.
Ne zato što ih je zaboravio, već zato što ih mlađi često ne razumiju. Kada upotrijebi neki stari izraz, unuci pitaju šta je đed rekao.
Kršić objašnjava da djeca odrastaju u drugačijoj sredini, razgovaraju sa svojim vršnjacima i koriste jezik koji im je razumljiv. Zato se i stariji prilagođavaju njihovom govoru.
Upravo tu se možda najbolje vidi kako nestaje dio jezičkog nasljeđa. Niko nikome ne zabranjuje da govori starim riječima. One jednostavno postaju sve rjeđe, dok se jednog dana više i ne čuju.
AKO NE OSTANE NA PAPIRU, IZGUBIĆE SE
Na pitanje šta bi trebalo uraditi da se sačuva stari bihorski govor, Kršić nema komplikovan odgovor. Smatra da riječi, izraze i sjećanja treba prikupiti i zapisati, kako bi buduće generacije makar mogle da saznaju kako su njihovi preci govorili.
„Ako nema na papiru, to će da se izgubi totalno“, poručuje Kršić.
Njegova poruka ne odnosi se samo na rječnik. Iza svake od tih riječi nalazi se dio nekadašnjeg života Bihora – način rada, pozdravljanja, druženja, obilježavanja praznika i imenovanja prostora.
Mnogo toga više se ne može vratiti. Ali se može zapisati.
I upravo je to jedan od ciljeva projekta „Mladi čuvari jezika i identiteta Bihora“.
MUZAFER KRŠIĆ
Riječi, izrazi i toponimi iz razgovora
Projekat „Mladi čuvari jezika i identiteta Bihora“ · Radio Petnjica
1. Stare riječi i izrazi (27)
Br.
Riječ / izraz
Značenje
1
Sabahajrala
Dobro jutro
2
Merhaba
Pozdrav tokom dana
3
Akšamhajrala
Dobro veče
4
Kolajđare
Želja da posao ide lako, posebno pri košenju
5
Alahraziola
Odgovor na pozdrav ili dobru želju
6
Apijetola
Prijatno; upućuje se onima koji jedu
7
Bujrum
Izvoli, posluži se
8
Haber
Vijest, glas, obavještenje
9
Marva
Stoka, domaće životinje
10
Krupna marva
Goveda
11
Sitna marva
Ovce i koze
12
Buljuk
Stado, veća skupina stoke
13
Selam
Pozdrav
14
Halal olsun
Od srca poklonjeno ili oprošteno
15
Kabul olsun
Izraz prihvatanja i zahvalnosti
16
Hajrli bilo
Želja da nešto bude sa srećom ili da se dobro završi
17
Injatiti se
Inatiti se, protiviti se
18
Bakrač
Metalna posuda
19
Kaca
Drvena posuda za čuvanje sira i drugih namirnica
20
Stap
Drvena posuda za izradu maslaca
21
Štruglja
Drvena posuda za mužu
22
Ralo / ralica
Tradicionalna naprava za oranje
23
Jaram
Drvena naprava za uprezanje volova
24
Sone
Saonice za prevoz zimi
25
Ham
Dio konjske opreme za vuču
26
Samar
Oprema koja se stavlja na leđa tovarne životinje
27
Henga
Šala, zezanje
2. Toponimi (14)
Br.
Naziv lokaliteta
1
Komašnice
2
Lacka Barica
3
Kršićke livade
4
Koraćke livade
5
Lećevišta
6
Lug
7
Hendek
8
Hatino brdo
9
Hadžinica
10
Sojnice
11
Suhare
12
Kršić
13
Barica
14
Lađevac
3. Praznici i običaji
Izraz
Objašnjenje
Aliđun
Narodni naziv za Ilindan (2. avgust); nije toponim.
Napomena: Zabilježeni izrazi nijesu nužno isključivo bihorski. Izvor: razgovor sa Muzaferom Kršićem, transkript i urednički potvrđene ispravke.
SAMIR RASTODER
Fond za manjine
Razgovor je realizovan u okviru projekta „Mladi čuvari jezika i identiteta Bihora“, koji se sprovodi uz podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.
Sekretarijat za lokalnu upravu Opštine Petnjica organizuje u utorak, 10. novembra, javnu raspravu o Nacrtu lokalnog akcionog plana za mlade za 2027. godinu. Građani, predstavnici mjesnih zajednica, nevladinog sektora, privrednih društava i političkih partija pozvani su da svojim predlozima i sugestijama učestvuju u kreiranju ovog dokumenta.
Javna rasprava biće organizovana u tri termina, kako bi različite zainteresovane grupe imale priliku da iznesu mišljenja i predloge.
Prema programu koji je objavio Sekretarijat za lokalnu upravu, raspored je sljedeći:
09.00 časova – predstavnici mjesnih zajednica i građani;
10.00 časova – predstavnici privrednih društava i nevladinih organizacija;
11.30 časova – predstavnici političkih partija.
Iz lokalne uprave pozvali su sve zainteresovane, posebno one na koje se odnose prava i obaveze predviđene ovim planom, da se uključe u javnu raspravu.
Nacrt Lokalnog akcionog plana za mlade za 2027. godinu dostupan je zainteresovanima u prostorijama Sekretarijata za lokalnu upravu Opštine Petnjica, radnim danima od 10 do 14 časova, kao i na zvaničnoj internet stranici Opštine.
Predlozi, primjedbe, sugestije i mišljenja mogu se dostaviti usmeno ili u pisanoj formi, neposredno u prostorijama Sekretarijata, kao i elektronskim putem na adresu [email protected].
Lokalni akcioni plan za mlade predstavlja dokument kojim se definišu prioriteti i aktivnosti lokalne samouprave u oblasti omladinske politike, zbog čega je učešće mladih i organizacija koje se bave njihovim položajem posebno važno.