NAJNOVIJE OBJAVLJENO

MJEŠTANI PETNJICE UPOZORAVAJU: Rupe na putu prema školi ugrožavaju bezbjednost i oštećuju vozila (VIDEO)

0

Mještani Petnjice dostavili su redakciji snimke i dopis u kojem ukazuju na ozbiljan problem na putu u centru Petnjice, na dionici od centra prema OŠ “Mahmut Adrović” i Srednjoj mješovitoj školi.

Kako se vidi na snimcima, vozači svakodnevno prolaze kroz velike i neobilježene rupe na kolovozu, zbog čega su primorani da naglo usporavaju, zaobilaze prepreke i rizikuju oštećenja na vozilima. Građani navode da ovakvi uslovi redovno stvaraju zastoje i gužve, a dodatno ugrožavaju bezbjednost svih učesnika u saobraćaju – posebno na pravcu kojim se kreću djeca i učenici.

„Na ovom snimku se jasno vidi kroz kakve poteškoće svakodnevno prolaze vozači. Zbog velikih i neobilježenih rupa, građani su primorani da usporavaju, zaobilaze prepreke i rizikuju oštećenja na svojim vozilima. Ovakvi uslovi stvaraju zastoje, gužve i dodatno ugrožavaju bezbjednost svih učesnika u saobraćaju“, navodi se u dopisu.

Posebno zabrinjava, ističu mještani, što se problem ne rješava duže vrijeme, zbog čega građani svakodnevno trpe štetu i nepotreban stres.

„Ovo nije pitanje luksuza, već osnovnih uslova za normalno i bezbjedno kretanje. Iskreno se nadamo da će rukovodstvo Opštine Petnjica konačno prepoznati ozbiljnost situacije i u što kraćem roku reagovati“, poručuju mještani.

U dopisu se uz dozu ironije dodaje da, ukoliko se ništa ne preduzme, “ostaje samo da ove tri rupe proglasimo lokalnom atrakcijom i znamenitošću, jer izgleda da su postale trajnije od samog asfalta”.

Građani apeluju na nadležne da hitno saniraju oštećenja i obilježe kritične tačke dok se problem ne riješi, kako bi se spriječile nezgode i dalja oštećenja vozila.

SAMIR RASTODER

SAMIR AGOVIĆ NA SJEDNICI SO PETNJICA: Učiniću sve, da nastavimo da radimo časno, pošteno i odgovorno u interesu svih građana

0

Odbornici SO Petnjica, njih 16, juče je produžio predsjednički mandat Samiru Agoviću. U nastavku govor Agovića na sjednici SO Petnjica.

“Uvažene građanke i građani, predsjedniče Skupštine, potpredsjednice Skupštine, odbornice, odbornici, kolege iz lokalne samouprave, uvaženi predstavnici medija,

Najprije, dozvolite da uputim zahvalnost Klubu odbornika DPS-a i partijskim organima za istaknutu kandidaturu za mjesto prvog čovjeka naše Opštine.

Dodatno upućujem zahvalnost predsjedniku Skupštine i potpredsjednici, kao i svim odbornicama i odbornicima, koji su glasali za moj izbor.

Dame i gospodo, stojim pred vama u ovom visokom Domu, potpuno svjestan da preuzimam veliku odgovornost koju jako osjećam, kao i one 2014. godine.

Ne želim, kao što nijesam činio ranije, da u ovakvom trenutku obećavam čuda, brda i doline.

Međutim, želim da sve vas uvjerim da ću učiniti sve, da nastavimo da radimo časno, pošteno i odgovorno u interesu svih građana.

Težiću, ka još funkcionalnijem djelovanju kroz jasnu podjelu odgovornosti, sa ciljem ostvarivanja visoko vrijednih rezultata.

Lično ću ohrabrivati građane neposrednom komunikacijom ili drugim vidovima, da daju određene inicijative po svim važnim pitanjima i da daju što više konstruktivnih kritika.

Transparentna zaduženja i odgovornost biće mjerilo u radu profesionalno angažovanih u administraciji, bez obzira na nivo zvanja ili zaduženja iz sistema lokalne samouprave.

Insistiraću da predano radimo, sa puno ljubavi, patriotizma, prema našem Bihoru i našoj Crnoj Gori.

Energično ću se boriti da lični interesi ne budu jači od opštih kod svih nas u sistemu.

Fokus naše pažnje, mora biti čovjek – građanin, bez obzira na socijalno porijeklo, status, obrazovanje ili neke lične specifičnosti, shodno proklamanim ciljevima i našim usvojenim politikama.

Takav odnos je bio i mora biti imperativ u našem djelovanju.

Poznati smo po tome, da kada radimo složno i zajedno, mijenjamo i stvaramo bolje mjesto za život.

Nijedna promjena nije nemoguća ako dijelimo iste ciljeve i iskrene namjere, zato ćemo nastaviti da sarađujemo sa svima koji čine i žele dobro ovom kraju.

Produbljivaćemo svaku vrstu saradnje sa državnim organima, posebno sa Vladom i resornim ministarstvima, upravama i agencijama, Zajednicom opština i pojedinačno sa opštinama iz Crne Gore, kao i sa pobratimskim i partnerskim opštinama.

Međunarodni partneri bili su nam i ostaće uvijek poželjni za partnerstvo u korist dobra naše opštine.

Jačaćemo i snažiti više nego dobru saradnju sa pojedincima i udruženjima iz naše brojne i izuzetno cijenjene dijaspore.

Uvažavaćemo i tražiti mišljenje akademske zajednice i visokih intelektualaca, porijeklom sa naših prostora, ali i svih ostalih koji pokažu interesovanje.

Jačaćemo saradnju na regionalnom, ali i širem nivou, kroz razne projekte, kulturu, sport i primjere pozitivne prakse.

Želimo da budemo što vidljiviji i uspješniji na društveno-političkoj mapi Crne Gore i da svakim danom sve više ostvarujemo ravnopravnost sa mnogo starijim i utemeljenijim lokalnim samoupravama, sa ciljem da takvom uspjehu težimo i u našem bližem okruženju.

Snažno smo podržavali i podržavaćemo naš zajednički put ka EU.

Znam, da ovakva stremljenja žele i hoće naši ljudi jednako ovdje ili u dijaspori, pa je naša bezuslovna orjentacija ka tim ciljevima.

Želimo da dodatno snažimo i afirmišemo sekularnu, antifašističku, multietičku, kako našu sredinu, tako i našu domovinu Crnu Goru.

Dozvolite  mi, da ovom prilikom naglasim, da moje prihvatanje kandidature za ovu reprezentivno i najodgovorniju poziciju nije bilo motivisano ničim drugim, osim težnjom i spremnošću da iskreno, i do kraja služim ovim interesima i svim našim sugrađanima.

Ubijeđen sam, da imamo i nudimo realnu i optimističku platformu, koja je naslonjena na naš kontinuitet u dosadašnjem radu.

Iza našeg više nego plodnog rada i isporučenih rezultata prema građanima, možemo apsolutno zaključiti da smo ostvarili brojne projekte i riješili probleme u mnogim oblastima.

Podsjetiću samo :

  • Velelepno zdanje Opštine i dijela državne administracije, (koju narod sa pravom nazva bijela kula) ostaće prvo i veliko svjedočanstvo naše ponosne borbe, naše istrajnosti da i ovaj kraj konačno ima nešto što su drugi davno imali i da je država u tom trenutku razumjela i podržala naš zahtjev za ovaj objekat.
  • Jedan izgrađeni i drugi rekonstruisani poslovni prostor za državnu administraciju, kao i naša podrška u adaptaciji školskog i zdravstvenog prostora, vjerskih objekata obje konfesije, razvoj sportske infrastrukture, te turističkih sadržaja i atrakcija je snažan iskorak na putu za bolji život.
  • Ogroman iskorak u saobraćajnoj infrastrukturi, svjedočim primjerom temeljne rekonstrukcije regionalnog puta Berane – Podvade – Petnjica (investicija vrijedna preko 12 miliona eura).

Suštinski nam je promijenio saobraćajnu povezanost sa Beranama i najbližim magistralnim putem, koji nas povezuje da ostatkom države.

  • Još jedan veliki uspjeh ostvarujemo izgradnjom regionalnog puta Bioča – Petnjica (čija vrijednost je 11,7 miliona), uz očekivanu izgradnju u bliskoj budućnosti upravo  trasirane saobraćajnice Petnjica – Savin Bor – Tutin. Realizacija ovih kapitalnih projekata, koje kandiduje opština, a koji se finansiraju preko Kapitalnog budžeta doprinijeće tome da Petnjica pobijedi saobraćajnu izolovanost.

Ovo će značiti da napredni saobraćaj donosi naprednu sredinu.

  • Modernizacija lokalnih puteva, sanacija makadamskih nekategorisanih, katunskih i šumskih puteva, uz nove proboje oplemenjuju ruralni ambijent naše opštine. U prvoj kategoriji dostigli smo cifru od 120 kilometara asfaltiranih puteva, dok u drugoj kategoriji nešto više od toga.

Sve ovo oslikava našu modernu i savremenu viziju u ovoj životno važnoj oblasti.

  • Brojni vodovodni sistemi, veći, manji i individualni, finansirani su našim sredstvima, sredstvima ministarstva, ali i mještana, pa smo došli do toga da nam samo još jedna mjesna zajednica kuburi sa problemom vodosnadbijevanja, ali napominjem da smo započeli radove na rješavanju tog problema i da ćemo ih nastaviti u ovoj godini.

U sve ove projekte ulagala je Vlada, lokalna uprava i dijaspora, pa smo tako došli do podatka da je preko 30 miliona koštalo ovo infrastrukturno napredovanje našeg kraja.

 

  • Podsjetiću na naš brilijantan uspjeh kod procesa razgraničenja, kod podjele teritorije imovine i obaveza sa opštinom Berane, koji nam je bio olakšica i prekretnica u početnom mukotrpnom radu.

Sve ovo ističem, jer je sve bilo važno i presudno, jednako kao naš uspjeh u pružanju podrške mladima, sportu, kulturi, kulturnim sadržajima, brojnim manifestacijama nadaleko čuvenim, i pionirskim Danima dijaspore, socijalnoj koheziji i inkluzivnosti dali smo punu podršku i naglašen senzibilitet po već utemeljenoj praksi po principu Opština, dijaspora, kao i lokalno stanovništvo u brojnim zajednički projektima u socijalnoj sferi i infrastrukturi.

Pokazivali smo brigu i pažnju socijalno ugroženim porodicama neriješenog kvalitetnog stambenog pitanja, pa smo tako 50-tak porodica pomogli adaptacijom, dogradnjom ili opremanjem stambenih prostora i ovo je svojevrsni motiv da nastavimo dalje.

 

Naše iskustvo nam daje za pravo da tvrdimo, da sticajem okolnosti, još uvijek najbolje poznajemo društveni, ekonomski, kulturni i socijalni kontekst i izražavamo potpunu spremnost za ključne izazove, koji stoje pred nama već od sjutra, a to su odlazak mladih, nedostatak radnih mjesta, još uvijek nedovoljno korišćenje prirodnih resursa, nedostatak značajnijih poslovnih inicijativa, slabo ili nedovoljno korišćenje turističkih, šumskih i energetskih potencijala.

Borićemo se da i dalje snažimo i motivišemo naše ljude, da ulažu sredstva za pokretanje biznisa na ovom prostoru, poput izvanrednog i izvrsnog primjera uvaženog Adisa Ramdedovića.

Nastavićemo da predano radimo kod izrade novih strateških dokumenata, kao što je višegodišnji plan razvoja opštine i drugih strateških dokumenata i urbanističko – tehničkih planova sa dodatnim uređenjem centra Petnjice i kvalitetnim unapređenjem najznačajnijih lokalnih saobraćajnica.

Bićemo odgovorni za svaku donešenu odluku iz svih oblasti.

Posebno, moramo naći rješenje kod problema prikupljanja i skladištenja komunalnog otpada i zaštite životne sredine u skladu sa važećim propisima. Napominjem da smo ovaj problem kandidovali prema državnim organima, ali je podrška do ovog trenutka izostala.

Međutim, nastavićemo pritisak i bićemo istrajni i kod kandidovanja kapitalnih projekata, poput već pomenutih saobraćajnih projekata, ali i kod takozvanih zelenih projekata (obaloutvrde, kanalizacione mreže, transfer stanica, biljni prečišćivač i slično).

Napomenuću da je projekat obaloutvrde rijeke Popče sa kanalizacionom mrežom dobio zeleno svjetlo da se finansira iz kapitalnog budžeta, čija je vrijednost 8,7 miliona eura, kao i sanacija gradskog vodovoda, čija vrijednost premašuje 0,5 miliona eura, koji se takođe nalazi na listi finansiranja od strane Vlade i za oba projekta očekujemo brzo raspisivanje tendera za izvođenje radova.

Ovo je demant svima onima koji pokušavaju da svojim narativom predstave našu lokalnu upravu u negativnom kontekstu zbog navodno nedostajućih zrelih projekata.

Posebno ćemo se fokusirati na mlade ljude, učenike, studente, preduzetnike, poljoprivredne proizvođače i ranjive grupe i to je jedan od razloga za prihvatanje kandidature.

Boriću se za nova sistemska rješenja kod Vlade za opstanak života na sjeveru, a samim tim i naše opštine.

Tražićemo sistemska opredjeljenja i već smo upućivali i upućivaćemo konkretne inicijative, poput fonda za razvoj manje razvijenih sredina i ravnomjerni regionalni razvoj.

Moja kandidatura i moj izbor za predsjednika Opštine predstavlja izbor odgovornog, realnog i razvojnog pristupa vođenju opštine.

Naša finansijska disciplina, konzervativno planiranje budžeta, koji je iz godine u godinu sve značajniji i veći.

Racionalno zapošljavanje, svojevrsna emancipacija i sve opšto uzdignuće ove sredine, daju nam novu snagu i otvaraju nove horizonte.

Nadam se da sa svima vama dijelimo čvrsto opredjeljenje da se u Petnjici živi sa ponosom.

Dozvolite da budem veoma iskren i otvoren, Petnjica za mene nije mjesto u kojem sam postao prvi predsjednik Opštine nakon vraćanja statusa sa još jednim izborom.

Petnjica je za mene moja kuća – naša kuća.

Petnjica je moje rodno mjesto, prvi moj udisaj zraka, prvi plač, prvi korak, prvo slovo, moje punoljetstvo, moja rana mladost, moji školski i studenstski uspjesi, ali i padovi i rijetka razočarenja, žal za ravnicama i velikim rijekama.

Petnjica je moja prva ljubav, porodični i lični uspjeh, ali i žal za odlascima, polomljenom voću, urušenim kućama, žal za rasijanje na nekoliko strana, žal za odlaskom roditelja, rodbine i komšija.

Petnjica je moj bol za prazna sela, zarasle staze i puteljke, ali je i za mene Petnjica i nada, i opstanak.

Petnjica i Bihor je mjesto koje ima snagu u ljudima, ovdje ili u dijaspori.

Petnjica za mene je mjesto koje ima vitalnost, karakter, mjesto koje ima obraz, pa zato mora imati i budućnost. Budućnost projektovanu, satkanu od rada, jedinstva, zajedništva, vizije i snažne želje za opstanak na ovom prostoru.

Zato, ovo što osjećam i što vjerujem nije romantičarsko, već realno, jer pogled u budućnost širi horizont i želju za sveukupnim napretkom, a on je naslonjen na civilizacijsko trajanje.

Zbog toga obećavam da ću jednako, kao i do sada, pažljivo slušati ljude, pojedince, grupe, jer želim da svako od nas da doprinos na ovom našem putu od kojeg nemamo ni kraći ni preči.

Gradimo Bihor kao mjesto u kojem će mladi ostajati, ali kojem će se i vraćati kada dosegnemo ciljeve, koji mogu zadovoljiti amcbiciju mlade generacije.

Poštujmo poljoprivrednog proizvođača, preduzetnika, čistača ulice, prosvjetne, zdravstvene radnike, ljude iz lokalne i državne administracije, izgrađujmo još veću spremnost za suživot i multikulturni ambijent, poštujmo našu stariju populaciju i one koji nijesu među nama, a koji su vjekovima opstajali na ovom prostoru, koji je često bio zaboravljen, ostavljen, ponižavan, ali i želja za životom brojnih generacija u prošlosti bila je istrajnija od svih tih nedaća i zato ovom prilikom imajući u vidu istorijsko i civilizacijsko trajanje ovog prostora, citiraću jednog međunarodnog humanitarca: ˝Petnjica je čudesno mjesto˝.

Ako sve ovo razumijemo, prihvatamo, činimo sve da budemo dostojni naših predaka i ostavimo u nasljeđu novim generacijama vrijednosti koje smo stvorili i koje još treba da stvaramo, jednom riječju, želimo Petnjicu još inkluzivniju otmeniju, humaniju, razboritiju i ujedinjenu oko strateških ciljeva, ne dozvolimo da partijski ili neki drugi interesi vladaju nama, već vladajmo idejama, ali i potrebi za bogatije društvo, za napredniju zajednicu i za našu jednu jedinu Petnjicu.

Neka je vječna Crna Gora i Petnjica u njoj!

Opozicija napustila sjednicu SO Petnjica, AGOVIĆU PRODUŽEN MANDAT: “DPS nam je blokirao kandidaturu, slijede tužbe i krivične prijave”

0

Sjednica lokalnog parlamenta u Petnjica, sazvana sa jednom tačkom dnevnog reda,  izbor predsjednika Opštine, završila se političkim incidentom i izlaskom opozicionih odbornika iz sale, nakon što, kako tvrde, skupštinska većina nije dozvolila da se uopšte podnese kandidatura njihovog predloga, Almir Muratović.

Uprkos tome, dosadašnji predsjednik Opštine Samir Agović izabran je za novi mandat sa 16 glasova “za”, uz jedan glas “protiv” i jedan “uzdržan”. Sjednicu je ranije zakazao predsjednik Skupštine Mehmed Adrović, a opozicija navodi da je procedura na samoj sjednici dovedena do apsurda – jer im je, kako kažu, osporeno elementarno pravo da predlože kandidata.

Prema informacijama sa sjednice, Socijaldemokratska partija je glasala protiv, dok je Socijalistička narodna partija bila uzdržana.

Opozicija: “Pravno nasilje i gaženje Ustava”

U saopštenju dostavljenom portal petnjica.me, opozicija poručuje da je na sjednici došlo do “rijetko grubog kršenja Ustava Crne Gore (član 45)”, kao i Poslovnika o radu i Statuta lokalnog parlamenta. Tvrde da je skupštinska većina koju čini Demokratska partija socijalista “potpuno bespravno onemogućila podnošenje kandidature” njihovog kandidata i time, kako navode, “ušla u neviđeno pravno nasilje”.

Opozicija najavljuje da će, zbog načina na koji je vođena sjednica, pokrenuti postupke pred Upravnim sudom Crne Gore i Ustavnim sudom Crne Gore, podnijeti krivične prijave nadležnim institucijama, te inicirati smjenu predsjednika Skupštine opštine – uz poruku da je cilj “zaštita prava svih građana od samovolje i pravne diktature”.

Podsjećamo, opozicija je jutros saopštila da nastupa jedinstveno i da predaje kandidaturu zajedničkog kandidata – odbornika i predsjednika Stranka pravde i pomirenja u Petnjici.

SAMIR RASTODER

POLICIJA U PETNJICI ZAUSTAVILA VOZILO: PRONAĐENI KOKAIN I MARIHUANA, VOZAČ IZ ROŽAJA UHAPŠEN

0

Policija u Petnjici je 1. februara 2026. godine, postupajući po operativnim saznanjima, u mjestu Gusare kontrolisala putničko vozilo marke Opel, registarskih oznaka RO, kojim je upravljao F.K. (2001) iz Rožaja. Prilikom pregleda unutrašnjosti vozila pronađena su četiri zamotuljka praškaste materije nalik na kokain i šest zamotuljaka biljne materije nalik na marihuanu, a preliminarna analiza kriminalističkog tehničara potvrdila je da se radi o 1,1 gram kokaina i 8,3 grama marihuane. U vozilu je zatečen i novac u iznosu od 125 eura u različitim apoenima.

Nakon toga, službenici Jedinice za borbu protiv droga SKP OB Berane izvršili su kriminalističku obradu nad osumnjičenim, a o događaju je obaviješteno Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju. Po nalogu tužioca, u ovom slučaju se radi o krivičnom djelu neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 300 Krivičnog zakonika Crne Gore, zbog čega je F.K. lišen slobode i biće 2. februara 2026. godine uz krivičnu prijavu priveden nadležnom tužiocu.

Iz policije su saopštili da su pojačane kontrole i aktivnosti usmjerene na suzbijanje i sprečavanje krivičnih djela, očuvanje javnog reda i mira, kao i unapređenje bezbjednosti saobraćaja.

KMK Arts: Održan sastanak u Petnjici o budućoj kulturnoj saradnji i razvoju sjevera Crne Gore

0

U petak je delegavcija KMK Arts-a koju jepredvodila  generalna direktorica Dila Altay, generalni umjetnički direktor Kazım Metehan Ayasbeyoğlu, pomoćnica direktorice Göknur Yıldız, koordinator za Balkan Mert Buğra Čakmak, kao i predstavnica za PR i marketing Elif Su Čakmak , posjetila opštinu Petnjica i razgovarala sa pedsjednikom Samirom Agovićem i direktorom Centra za kulturu Sinanom Tiganjem. Sastanku je prisustvovao i državni sekretar Ministarstva dijaspore Crne Gore, Aldin Muratović, direktor TO Petnjica Rešad Muratović i Enver Rastoder.

Na satanku su razmatrane mogućnosti buduće saradnje u oblasti kulture, obrazovanja i međunarodnih kulturnih projekata, sa posebnim fokusom na potencijale sjevera Crne Gore.

Tokom sastanka razgovarano je o značaju kulturnog nasljeđa Petnjice, lokalnih kulturnih praksi i tradicije, kao i o potencijalu koji ova opština ima u kontekstu savremenih kulturnih tokova, kulturne razmjene i međunarodne saradnje. Posebna pažnja posvećena je ulozi dijaspore Petnjice, njenom doprinosu očuvanju kulturnog identiteta, jezika i običaja, ali i njenom značaju u budućim razvojnim procesima.

KMK Arts je predstavljen kao multidisciplinarni kreativni i obrazovni ekosistem koji djeluje na relaciji Crna Gora, Istanbul i Evropska unija, sa snažnim fokusom na međunarodne kulturne projekte, savremene kulturne formate i dugoročne partnerske modele saradnje. U tom kontekstu pomenuti su evropski okviri i inicijative, uključujući EU projekte, EIT inicijative, New European Bauhaus, kao i programe Ministarstva kulture i medija Crne Gore. Razgovarano je i o mogućnostima uključivanja Erasmus+ programa, posebno kroz prakse i razmjenu mladih, uz isticanje velikog potencijala sjevera Crne Gore u kontekstu evropske i globalne mobilnosti.

Razgovori su obuhvatili i teme kulturne razmjene između Crne Gore, Evropske unije i Istanbula, kao i mogućnosti realizacije zajedničkih projekata kroz konzorcijumski model saradnje između lokalnih institucija, opština i međunarodnih partnera. U tom kontekstu istaknuta je važnost Kulturno-umjetničkog društva Bihor kao jednog od ključnih nosilaca lokalne kulturne tradicije i identiteta.

Iz KMK Arts-a izraženo je uvjerenje da Petnjica i sjever Crne Gore posjeduju snažan kulturni, ljudski i kreativni potencijal, te da postoji prostor za realizaciju manjih, srednjih i većih projekata koji bi se razvijali postepeno, u skladu sa lokalnim potrebama i kapacitetima. Naglašeno je i uvjerenje da povezivanje Petnjice sa drugim opštinama i državama, posebno kroz kulturne i obrazovne projekte, može doprinijeti dugoročnom razvoju i jačanju međunarodne vidljivosti ovog regiona.

Dogovarani su i planovi buduće saradnje sa muzičkim sastavom Bosfor bend, koji čine pripadnici druge generacije dijaspore porijeklom iz Crne Gore i Sandžaka. Istaknuto je da ovaj bend kroz pjevanje i izvođenje tradicionalnih i savremenih pjesama aktivno doprinosi očuvanju jezika i kulturnog identiteta. KMK Arts, u saradnji sa Bosfor bendom, predstavlja crnogorsku i balkansku kulturu u Istanbulu kroz događaje gastromuzikologije i formate poput kafanskog večera. Gastromuzikologija je predstavljena kao savremeni kulturni format koji povezuje muziku, gastronomiju i kolektivno kulturno pamćenje.

Takođe je istaknuto da KMK Arts održava aktivne kontakte sa dijasporom iz zemalja bivše Jugoslavije, posebno u istanbulskim opštinama Pendik i Bayrampaša. Kroz kulturne i kreativne aktivnosti prepoznat je veliki potencijal za privlačenje dodatne pažnje, saradnje i interesovanja dijaspore, uključujući i povratak i ulaganja u sjeverne krajeve Crne Gore.

Na kraju sastanka upućena je zahvalnost državnom sekretaru Aldinu Muratoviću na podršci i inicijativi, Opštini Petnjica, Centru za kulturu Petnjica na otvorenosti, saradnji i konstruktivnom dijalogu.

Izraženo je uvjerenje da će ova saradnja donijeti konkretne rezultate, omogućiti zajednički rast i razvoj, te postaviti temelje za dugoročne projekte koji će Petnjicu i sjever Crne Gore snažnije povezati sa evropskim i međunarodnim kulturnim prostorom.

Delagacija KMK Artsa je posjetila i džamiju u Petnjici.

Mert Buğra Çakmak 

 

Opozicija u Petnjici predaje kandidaturu: Zajednički kandidat Almir Muratović

0

Grupa opozicionih odbornika saopštila je da će danas predati kandidaturu za predsjednika Opštine, uz potreban broj potpisa, te da opozicione partije nastupaju jedinstveno sa zajedničkim kandidatom, odbornikom u lokalnom parlamentu i predsjednikom SPP-a, Almir Muratović.

U saopštenju se navodi da je dogovor postignut vođen opštim, a ne uskopartijskim interesima i ličnim ambicijama, te da jedinstven nastup opozicije predstavlja, kako ističu, „pokazatelj zrelosti i odgovornosti prema lokalnoj zajednici“.

„Kao što je već najavljeno, opozicione partije će imati zajedničkog kandidata za predsjednika opštine. Zajednički kandidat je Almir Muratović, odbornik u lokalnom parlamentu i predsjednik SPP-a. Danas predajemo kandidaturu sa potrebnim brojem potpisa.

Ovo je pokazatelj da postoji jedinstvo unutar opozicije u Petnjica i da smo se vodili opštim, a ne uskopartijskim interesima i ličnim ambicijama.

Koristimo priliku da pozovemo ostale opozicione odbornike koji nijesu podržali inicijativu, kao i odbornike vlasti, da se prilikom glasanja sjete kritika koje u kontinuitetu iznose na račun rada lokalne samouprave i predsjednika Samir Agović,  od činjenice da smo najnerazvijenija opština, preko nezaustavljanja iseljavanja do činjenice da lokalna samouprava nije kandidovala ni jedan projekat za kapitalni budžet Vlada Crne Gore“, stoji u saopštenju.

Podsjećamo, Skupština opštine je zakazana za danas, 2. februara, sa početkom u 14 časova, a na dnevnom redu je izbor predsjednika Opštine.

SAMIR RASTODER

PRIVREMENA DEPONIJA PROŠLA JAVNU RASPRAVU: Brzopleta odluka koja može trajno zagaditi Bihor

0

Opština Petnjica je odredila lokaciju za buduću privremenu deponiju otpada u Trnavicama, na prostoru Popče u MZ Bor, a tema je već otvorena na javnoj raspravi. Međutim, upravo ono što bi moralo biti temelj ovakve odluke, jasni dokumenti, potpuna transparentnost i stručno obrazloženje, prema tvrdnjama članova Eko grupe i mještana, izostalo je ili je došlo prekasno. Zbog toga se u Bihoru ne vodi rasprava o “tome da li otpad treba rješavati”, nego o tome zašto se rješenje gura na lokaciju koja nosi direktan rizik po vodu, rijeku i domaćinstva.

Predstavnici SDP su prisustvovali raspravi, što samo po sebi nije sporno. Sporno je što građani poručuju da je rasprava došla u atmosferi “gotove stvari”. Informacije su, kako navode, postale dostupne tek naknadno, dok je proces djelovao ubrzano i bez ozbiljne analize terena i posljedica.

Voda, rijeka i kuće nijesu kolateralna šteta

Najtvrđi argument protiv Trnavica nije politički, već elementarno životni.  Mještani upozoravaju da se radi o području izvora, potoka i vodoizvorišta, te o prostoru koji hrani okolna sela i prirodni sistem. Dino Adrović iznosi podatke koji zvuče kao alarm, ne kao mišljenje. Lokacija je, kako tvrdi, oko 250 metara od izvora/česme “Borsko korito” i oko 450 metara od kuća u Trnavicama. U praksi, to znači da bi “privremeno” odlaganje otpada bilo postavljeno na dohvat domaćinstava i blizu vode,  a kad jednom dođe do problema sa ocjednim vodama, mirisima ili klizištima, šteta ne ostaje unutar ograde, nego se širi nizvodno prema Popči.

Salko Rastoder kaže da se deponija planira na među njegovog imanja, dakle praktično u komšiluku kuće i zemljišta. To je ono što u novinarstvu s razlogom zovemo potencijalnom “žrtvom” odluke, ne zbog patetike, nego zato što njegov životni prostor prvi ulazi u zonu posljedica. Rastoder upozorava da deponija, po njegovom uvjerenju, ne pogađa samo njega, već cijeli pojas od Trnavica i Bora do Ponora i Lagatora, uz poseban naglasak na prirodu i rijeku, i tvrdi da se iza priče “provlače pojedini lični interesi”. To je teška tvrdnja, ali upravo zato opština ne smije odgovarati uvjeravanjima, već isključivo dokumentima i procedurom koja ne ostavlja prostor sumnji.

Fehim Korać: Struka mora dati mišljenje i to prije odluke

U svemu što su mještani iznijeli, najvažniji je jedan glas koji istovremeno razbija lažnu dilemu “deponija ili haos” i vraća priču na jedini razuman teren. Stručnost i zakon. Fehim Korać, redovni profesor Univerzitet u Sarajevu, otvoreno kaže da je pitanje otpada “životno” i da se “mora riješiti”, ali upozorava da je ispravan put onaj u kojem se ne preskače struka. Njegova poruka je jasna i vrijedna da bude u centru ove teme.

“Vijećnici bi načelno prihvatili, ali da struka da svoje mišljenje. Mislim da je to pravi put rješavanju tog pitanja. Moramo biti svjesni da se to mora riješiti”, kaže Korać.

To nije akademska rečenica, to je crvena linija. Jer čim se odustane od stručne provjere, odluka postaje kocka. Hoće li podloga izdržati, gdje ide ocjedna voda, šta se dešava pri većim kišama, kako se sprječavaju požari, da li postoji selekcija otpada, ko kontroliše, koliko traje “privremeno”. Sve ono što se poslije plaća zdravljem i iseljavanjem, a unaprijed se rješava jedino znanjem.

 Bihor već odlazi

Jedan član Eko grupe to formuliše bez uvijanja. Bihor je već u teškoj demografskoj situaciji, sela se prazne, mladi odlaze, a ovakve odluke djeluju kao dodatni udar na opstanak. U toj logici, deponija nije samo infrastrukturni objekat, ona je simbol poruke koju zajednica čita. Da je prostor predviđen da trpi, a ne da se razvija. Zbog toga ljudi burno reaguju na “svake godine nova lokacija”, od Bora do Ponora, pa sada Trnavica, jer to više liči na lutanje nego na plan.

Ovdje se ne traži nemoguće. Traži se normalno. Da se javnosti pokaže na osnovu čega je izabrana lokacija, da se uporede druge realne opcije, da se uključe stručni timovi i da se odluka donosi hladno, uz mjerenja, a ne vruće, uz rokove. I da se prestane sa praksom gdje se “privremeno” rješenje pretvara u trajni rizik.

Ako postoji rješenje, ono mora biti pravedno i provjerljivo

Najopasnije u cijeloj priči je što se sve svodi na pitanje “gdje da bacimo otpad”, umjesto “kako da upravljamo otpadom”. Mještani zato guraju ideju regionalnog, savremenog centra za upravljanje otpadom, model u kojem se otpad selektuje, reciklira i kontrolisano odlaže, umjesto da se seli iz jedne mjesne zajednice u drugu. Čak i ako se privremeno rješenje mora naći, ono ne smije biti na lokaciji koja miriše na konflikt sa vodom i kućama, niti smije proći bez stručnog pečata koji traži upravo Korać.

I zato je suština ove priče jednostavna, nije sporno da se problem otpada mora riješiti, sporno je da se rješava tako da Bihor plati najveću cijenu, a da javnost ne dobije ni minimum dokaza da je lokacija bezbjedna. Ako opština želi povjerenje, jedini put je da prestane sa ubrzanim odlukama i da, prije svega, pokaže struku na djelu.

SAMIR RASTODER

This story was produced with the financial support of the European Union under the SMS Facility – Small Media Support in Western Balkans project, implemented by Center for Democratic Transition (CDT). The content is the sole responsibility of the author, and does not necessarily reflect the views, opinions, or values of the European Union or Center for Democratic Transition (CDT).

cdt logo

Ova priča je nastala uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru projekta SMS Facility – Small Media Support in Western Balkans, koji sprovodi Centar za demokratsku tranziciju (CDT). Sadržaj je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove, mišljenja ili vrijednosti Evropske unije ili Centra za demokratsku tranziciju (CDT).

BIHOR EKO-MAPA je online: Portal Radija Petnjica i građani zajedno mapiraju deponije i devastiranje prirode

0

Danas počinjemo realizaciju projekta „BIHOR EKO-MAPA“,  priče koja spaja ono što već godinama radimo na portalu radiopetnjica.me (stotine objavljenih tekstova o ekologiji) i nešto što nam je dugo falilo – jedno mjesto na kojem su ekološke teme, lokacije i problem – pregledni, vidljivi i upotrebljivi svima.

U okviru projekta, koji finansira Ministarstvo kulture i medija Crne Gore kroz podršku medijskim sadržajima od javnog interesa, pripremamo multimedijalni serijal i interaktivnu web-mapu posvećenu zaštiti životne sredine, održivom razvoju i svakodnevici lokalne zajednice na prostoru Petnjica i šireg Bihor. Projekat realizuje Radio Petnjica (D.O.O. Talas Bihora).

Zašto je ova mapa važna?

Interaktivna mapa nije samo još jedna stranica na internetu, nego alat, da brže razumijemo šta se dešava na terenu, da povežemo podatke i priče, da pokažemo gdje su problemi, ali i gdje su rješenja. Mapa omogućava da se ekološke informacije ne zadrže samo u pojedinačnim tekstovima, već da se slože u cjelinu, da svako može da vidi, pretraži i prati teme koje ga zanimaju.

Mapa je dostupna na: https://eko-mapa.petnjica.me/

Posebno važno

Na samom sajtu (mapi) postoji mogućnost da građani prijave nove deponije i slučajeve devastiranja prirode. To znači da „BIHOR EKO-MAPA“ nije samo projekat koji mi objavljujemo, već platforma koja može da raste zajedno sa zajednicom, da bilježi stanje na terenu i da bude signal gdje treba reagovati.

Šta slijedi u narednom periodu?

Kroz projekat ćemo objaviti 13 medijskih sadržaja koji prate ključne teme i primjere iz lokalne sredine, uz priče sa terena, objašnjenja i kontekst koji pomaže da se problemi ne doživljavaju kao nečija briga, već kao zajednički zadatak.

Naš cilj je da ekologija ne ostane samo rubrika ili povremena kampanja, već da bude kontinuirana tema, sa jasnim informacijama, provjerljivim činjenicama i konkretnim mjestima na koja se priča odnosi. Upravo tu mapa daje posebnu vrijednost. Ona spaja sadržaj i prostor i pomaže da lakše vidimo uzroke, posljedice i moguća rješenja.

Poziv čitaocima i zajednici

Pozivamo građanke i građane, organizacije, škole, mjesne zajednice i sve koji imaju informacije sa terena da nam se uključe, da koriste mapu, šalju sugestije i prijavljuju nove deponije ili devastiranje prirode. Svaka prijava, fotografija, lokacija ili informacija može pomoći da se problem ranije uoči, dokumentuje i otvori u javnosti, a tamo gdje je moguće, i riješi.

Danas krećemo. Pratite objave na portalu radiopetnjica.me  i koristite mapu kao vodič kroz ekološke teme našeg kraja.

SAMIR RASTODER

Projekat „BIHOR EKO-MAPA“ podržan je od strane Ministarstva kulture i medija.

Zvijezda je rođena: Mladi dirigent iz Crne Gore Dino Ajdarpašić oduševio na gala koncertu u Luksemburgu

0

U luksemburškom gradu Petangu sinoć je održan Gala koncert o kojem će se još dugo govoriti – veče muzike, emocije i novog početka za Harmonie Municipale de Pétange, gradski orkestar sa bogatom tradicijom. Pod dirigentskom palicom mladog dirigenta Dina Ajdarpašića, porijeklom iz Crne Gore i člana Kulturno-informativnog centra Crne Gore u Luksemburgu, orkestar je doživio umjetnički procvat koji je publiku ostavio bez daha.

Ovo je bio njegov prvi veliki nastup na čelu orkestra, ali energija, sigurnost i muzička zrelost koje je pokazao odavno prevazilaze njegove godine. Njegov temperament, harizma i način na koji komunicira s muzičarima već su mu donijeli nadimak „Gustavo Dudamel Luksemburga“, poredeći ga sa jednim od najpoznatijih dirigenata današnjice.

Koncert je održan u novom kulturnom centru KORUS, a program je bio spektakularan i zahtjevan. Izvedene su neke od najpoznatijih filmskih i simfonijskih kompozicija, među kojima su:

• Simfonijska suita iz Star Wars: The Force Awakens – muzika Johna Williamsa, jednog od najnagrađivanijih filmskih kompozitora na svijetu

• Casino Royale

• Robin Hood – Soundtrack Highlights

• kao i snažna i ritmički eksplozivna završnica večeri — Balkan Dance

Upravo je „Balkan Dance“ podigao salu na noge. Publika je ujedinjeno aplaudirala, vraćala orkestar na bis i dugotrajnim ovacijama ispratila muzičare i mladog dirigenta sa scene.

Koncertu je prisustvovala i direktorica Kulturno-informativnog centra Crne Gore u Luksemburgu, Fetija Kalač, koja je mladom dirigentu pružila snažnu podršku, ističući da je ponosna na njegov uspjeh i put koji gradi, ne samo kao umjetnik, već i kao dostojan predstavnik crnogorske kulture u dijaspori. U publici je bila i njegova najbliža rodbina, čije mu je prisustvo posebno značilo i predstavljalo snažnu ličnu podršku u ovom važnom trenutku njegove karijere.

Ovaj koncert nije bio samo muzički događaj, već i simbol nove ere za orkestar. Nakon odlaska dugogodišnjeg dirigenta, mnogi su se pitali kakva budućnost čeka ansambl. Odgovor je stigao večeras — u liku mladog umjetnika iz Crne Gore, koji je već na prvom nastupu pokazao izuzetan talenat, znanje i sposobnost da inspiriše cijeli orkestar.

Petange je dobio novu muzičku snagu, a Crna Gora još jednog umjetnika na kojeg može biti ponosna.

PREUZETO: Portal CG DIJASPORA 

LINK: https://cgdijaspora.me/zvijezda-je-rodjena-mladi-dirigent-iz-crne-gore-dino-ajdarpasic-odusevio-na-gala-koncertu-u-luksemburgu/?fbclid=IwY2xjawPsle9leHRuA2FlbQIxMQBzcnRjBmFwcF9pZBAyMjIwMzkxNzg4MjAwODkyAAEe163w9PLpDEsSZTm3yQfO-f6laplGFYnNhHjSFlPOh1LHd7ln3T1W5BgCt9c_aem_3SexUHVnMsA6xdBwJGHZfA

INTERVJU Rastoder: Prebrojavanje “naših” i “njihovih” ne prestaje ni kada se radi o djeci žrtvama rata

0

Predstave o ratnim traumama, nažalost, razotkrivaju da mi na ovim prostorima često živimo nekakvu multi – kulti šarenu lažu, konstatuje u razgovoru za “Vijesti” mlada crnogorska rediteljka Hana Rastoder.

Ona je upravo prva koja je kroz umjetnički, pozorišni postupak otvorila temu zločina u Štrpcima, predstavom “671-LOV” koja je premijerno izvedena u Crnogorskom narodnom pozorištu krajem 2023. godine, a koja se i dalje igra i ima uspješan i izuzetno značajan život.

Govoreći o teatru koji se bavi ratnim traumama, odgovornošću društva, ali i obrazovanjem, Rastoder navodi da reakcija na predstavu umnogome zavisi od odnosa društva prema temi o kojoj se govori, odnosno, od stepena tabuiziranosti teme.

“Moj utisak je da crnogorsko društvo nije u fazi negacije zločina, već u ozbiljnom neznanju, dakle, u mraku”, ističe ona i dodaje da je “prihvatanje mračne prošlosti i njeno inkorporiranje u vlastiti identitet jedan od ključnih koraka sazrijevanja društva”.

“Crna Gora je, na primjer, u velikoj mjeri opterećena mitomanijom, zato što nam je identitet često građen na slici svijetle, ‘junačke’ prošlosti. Takva situacija otežava pamćenje mračnih tačaka istorije, a njihovim pamćenjem i inkorporiranjem u vlastiti identitet omogućavamo budućnost u kojoj su šanse da se zločini ponove, mnogo manje. Pozorište u tom smislu ima zadatak da demitologizuje događaje, grupacije, ličnosti”, priča mlada rediteljka.

Da je moć pozorišta velika, pokazuje upravo njena predstava koja je tako pokrenula i druge projekte koji se bave sličnom tematikom. Ipak, reakcija onih koji su nadležni da se bave ovim problemima na višem nivou i konkretni potezi, i dalje izostaju, ali ono što ohrabruje jeste interesovanje mladih i svijest o važnosti da se na ovu i druge (bolne) teme – govori.

“Posebno me raduje što su za neka od prethodnih igranja pojedine podgoričke srednje škole otkupile karte. To je dobar znak i dokaz da pozorište može imati edukativnu ulogu, onda kada zakaže obrazovni sistem”, poručuje Rastoder.

“Predstava je inspirisana zločinom u Štrpcima počinjenim 27. februara 1993. godine, odnosno otmicom 20 putnika civila iz voza 671, poznatijeg pod imenom ‘Lovćen’. Pratimo dramu porodice traumatizovane gubitkom člana porodice, tj. reperkusije društvene krize na jednu od njegovih tvorbenih jedinica – porodicu. Porodica se preko noći našla bez društvenog oslonca, u mraku bez odgovora na pitanja o sudbini njihovih otetih, usred cijepanja njihove domovine, Jugoslavije”, navodi se u opisu predstave za koju tekst i režiju potpisuje Rastoder, a u kojoj igraju: Dejan Ivanić, Tihana Ćulafić, Milica Šćepanović, Jovana Brnović, Ognjen Sekulić, Kristijan Blečić.

Rastoder u intervjuu za “Vijesti” govori o pozorištu ratne traume, mraku neznanja u kojem društvo opstaje, mitomaniji kao prepreki pamćenju, ali i o moći umjetnosti da obrazuje, demitologizuje i postavlja pitanja koja politika uporno prećutkuje…

Crna Gora gotovo da nema institucionalnu politiku suočavanja sa događajima iz devedesetih, ali pozorišne predstave kao što je Vaša “671-LOV”, ali i “Smrt u Dubrovniku”, “M kao Morinj”, na neki način i preuzimaju taj zadatak. Predstava “671-LOV” bavi se zločinom u Štrpcima koji je dugo bio potisnut iz javnog diskursa u Crnoj Gori. Šta je za Vas bio ključni motiv da se tim materijalom bavite u okviru nacionalnog teatra i kroz pozorišni izraz?

“671 – LOV” je moja master predstava. Imali smo zadatak da pronađemo dramski tekst koji bismo režirali na kraju studija. Predložila sam da radim svoj tekst, jer mi je bilo važno da se bavim temom koja me se lično tiče, da osjećam snažnu potrebu da govorim o tome. Te godine se navršavalo 30 godina od zločina u Štrpicma, a ova tema do tada nije obrađena u crnogorskom pozorištu, što mi je bila dodatna motivacija. Ako pogledate istoriju drame i pozorišta ratne traume u Crnoj Gori, najčešće je obrađivana tema crnogorske odgovornosti u napadu na Dubrovnik, zločinima u logoru u Morinju, zločinima “vikend ratnika”. Izuzetak je komad Željka Vušurovića koji se bavi deportacijom izbjeglica iz Herceg Novog. Pretpostavljam da je takvoj situaciji doprinijela činjenica da se o drugim zločinima koji su počinjeni u ime crnogorskog naroda, od strane državljana Crne Gore, nedovoljno zna.

Kako ste, i kao rediteljka i autorka dramskog teksta, pristupili činjenici da institucije nikada nisu do kraja otvorile ovo pitanje? Uz to, da li je predstava zamišljena kao korektiv, opomena ili pokušaj da se stvori prostor za dijalog koji izostaje, a ni u pozorištu ga nije bilo, kao što ste i sami rekli?

Moj utisak je bio da posebno ljudi koji su rođeni nakon ratnih dešavanja ne znaju mnogo o zločinu u Štrpcima. Zato sam sam se prvenstveno bavila ratnom traumom i njenim posljedicama, ali mislim da ključno pitanje ove predstave dolazi kroz lik sestre jednog od stradalih koji tumači glumica Tihana Ćulafić. Ona nakon više od trideset godina od zločina, postavlja pitanje: “Opraštam li, jeste me to pitali?”… Istina je da niko nikada nije zatražio oprost za zločin u Štrpcima, vjerovatno jer niko od crnogorskih političara ne želi da prihvati sopstvenu odgovornost niti da se pozabavi utvrđivanjem iste. Zločin nikada nije prestao, jer još uvijek nisu pronađeni nalogodavci, jer ostaci žrtava u najvećem broju nisu pronađeni, jer pravda nikada nije do kraja zadovoljena, pa je nastavila uništavati živote onih koji su preživjeli. Crnogorski političari koji su kada se ovaj zločin dogodio bili na vlasti morali bi svjedočiti i reći sve što znaju o ovom, ali i drugim zločinima devedesetih. Takođe, današnje vlasti ne bi smjele prebacivati odgovornost istrage na prethodne vlasti, kad već imaju priliku da obavljaju svoj posao. Predstava je između ostalog podsjetnik i njima, da zločin u Štrpcima nije zaboravljen, te da se još uvijek očekuje da urade svoj dio posla.

Otkrili ste ranije i da Vas se ova tematika i lično tiče. Koliko je to uticalo na Vaš rad i izraz, ali i na odgovornost koju osjećate?

Kada se dogodi takav zločin, to duboko i dugo traumatizuje članove porodice, ali i njihove potomke. Obilježeni su životi nekoliko generacija, pogotovo u ovakvim slučajevima kada prođe nekoliko decenija dok se zločin ne procesuira. Zato, ne bih rekla da sam osjećala odgovornost da se bavim ovom temom. Više je to bila duboka potreba da saniram sopstvenu traumu u onoj mjeri u kojoj je to moguće. Trauma se ne zaboravlja tako lako, a zaborav je nešto na šta političari često računaju kada su ovakve stvari u pitanju. Ipak, jedan od ključnih koraka ka prevazilaženju traume, jeste priznavanje i utvrđivanje odgovornosti. Do tada će uvijek biti predstava, priča, filmova koji se traumom bave, čak i ako se političari snažno potrude da unište kulturu ili stave maske dobronamjernosti i multikulturalnosti. Predstave o ratnim traumama nažalost razotkrivaju da mi na ovim prostorima često živimo nekakvu multi – kulti šarenu lažu.

Koliko je pozorište danas, bilo u Crnoj Gori ili regionu, mjesto gdje se ovakve teme mogu otvoriti, a koliko je platforma za razgovor?

To puno zavisi od zemlje o kojoj govorimo. Pozorište ratne traume zastupljeno je manje ili više u svim zemljama regiona, ali ono često izaziva burne reakcije. Recimo predstava “Aleksandra Zec” Olivera Frljića, dočekana je protestima hrvatskih veterana koji su se pobunili, jer se reditelj nije bavio “njihovom djecom”. Dakle preobrojavanje “naših” i “njihovih” žrtava ne prestaje ni kada se radi o djeci žrtvama rata. Zatim predstavu “Srebrenica. Kad mi ubijeni ustanemo”, Zlatka Pakovića ni jedno institucionalno pozorište u Srbiji nije htjelo prihvatiti kao sopstveni projekat. Premijera je na kraju izvedena u Centru za kulturnu dekontaminaciju. Sa druge strane, u Bosni i Herecegovini postoje pozorišta i festivali koji se bave ratnom traumom. Uopšte, reakcija na predstavu zavisi od odnosa društva prema temi o kojoj se govori, od stepena tabuiziranosti teme. Moj utisak je da crnogorsko društvo nije u fazi negacije zločina, već u ozbiljnom neznanju, dakle, u mraku.

Umjetničke kreacije koje se bave ratovima devedesetih često otvaraju rane, odgovornost i krivice, koje društvo, a prvenstveno politika/vlast, pokušava da drži zatvorenim. Kako procjenjujete reakcije javnosti – institucija, funkcionera, nevladinih organizacija, ali i publike? Jeste li osjetili da se budi potreba za ovakvim sadržajem, ili još uvijek postoji otpor i nelagoda?

Ne mogu da kažem da sam osjetila bilo kakav otpor zato što je meni ovaj projekat prvo bio odobren od strane profesora na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, zatim prihvaćen od strane Crnogorskog narodnog pozorišta. Predstavu je gledala komesarka Savjeta Evrope za ljudska prava Dunja Mijatović sa svojom delegacijom, zatim predsjednik Jakov Milatović sa suprugom Milenom. Predstava je bila uvrštena na revijalni program MESS festivala u Sarajavu, Modul memorije, gostovala je u Bijelom Polju na poziv tadašnjeg direktora Centra ta kulturu, ali i u Kraljevskom pozorištu Zetski dom na Cetinju. Sada se postavlja pitanje, šta dalje? U javnosti nisu poznate nikakve informacije o daljoj istrazi ovoj zločina, nema javnih dokaza o nalogodavcima, a nedavno su i umanjene kazne počiniocima. Ono što sam sigurna da jesmo postigli, jeste da veći broj ljudi sazna za zločin u Štrpcima. Prihvatanje mračne prošlosti i njeno inkorporiranje u vlastiti identitet jedan je od ključnih koraka sazrijevanja društva. Posebno me raduje što su za neka od prethodnih igranja pojedine pogoričke srednje škole otkupile karte. To je dobar znak i dokaz da pozorište može imati edukativnu ulogu, onda kada zakaže obrazovni sistem.

Prema Vašem mišljenju, u kojoj mjeri umjetničko pozorišno izražavanje može nadomjestiti ono što institucije izbjegavaju da urade, da otvoreno imenuju odgovornost, priznaju greške i započnu dijalog o prošlosti?

Čini mi se da mi jedino možemo doprinijeti promjeni kolektivne svijesti u odnosu prema žrtvama i počiniocima i navesti društvo na određena preispitivanja po pitanju političkih stavova i ideologija. Ne možemo ispraviti političku grešku, kad se politička odgovornost ne preispituje i ne istražuje. Teško da jedan umjetnik može doći do svih dokaza o nečijoj političkoj odgovornosti, jer su konkretni dokazi uglavnom uništeni. Doduše, mnogi crnogorski političari su otvoreno iskazivali svoje stavove i ratnohuškačke ideje, što nije “mali” dokaz odgovornosti. Pozorište može podsjetiti na to. Ipak djeluje mi kao da oni mudro ćute na bilo kakve “pozorišne optužbe”, sa stavom da se sve dešavalo mimo njih, da ništa nisu znali. Ako je tako, onda ne bi trebali imati problem sa tim da se pokrenu istrage, ali nisam sigurna da se možemo nadati tome u nekom skorijem vremenu. Tu pozorište može da pomogne, jer ono sve preispituje, pa tako direktno ili indirektno ukazuje na stepene individualne i kolektivne odogovornosti. Ako širi kolektiv počne da preispituje krivicu političara, to je nekakav korak ka političkoj pismenosti.

Da li vjerujete da pozorišne predstave mogu proizvesti konkretan pritisak na institucije, pravosuđe, arhive, ministarstva kulture ili obrazovanja da sistematski ugrade ove teme u svoj rad?

Pozorište je moćno političko sredstvo, pogotovo ako je dobro. Ne ostaje u domenu simboličkog, jer uvijek u nekoj mjeri mijenja svijest kolektiva van pomenutih institucija. Ono može da funkcioniše uprkos njima i vrši određeni uticaj, ali ne može obavljati njihov posao. Za to je potrebna politička volja. Tek kada se odgovornost i krivica prestanu pripisivati narodu, znaćemo da odgovorni za zločine više nisu na vlasti. Do tada ćemo direktno ili indirektno, bez prestanka biti zatrpavani različitim nacionalističkim narativima, jer su oni jedno od najboljih političkih sredstava manipulacije. Pozorište može biti na prvoj liniji odbrane od takvih manipulacija, jer budi kritičku misao, edukuje, postavlja pitanja, budi empatiju. U svakom slučaju, mnogo je moćnije nego što se može pretpostaviti, jer stepen razvijenosti kulture direktno utiče na rasuđivanje kolektiva.

Kako pozorište može pomoći da se oblikuje drugačiji narativ kada je u pitanju kolektivna memorija i odgovornost, onaj koji nije selektivan ili zasnovan na zaboravu, nego na odgovornosti?

Pozorište ratne traume je jedan od načina na koji se njeguje kultura sjećanja, a kultura sjećanja nas uči načinima na koje se sjećamo mračnih tačaka istorije. Crna Gora je na primjer, u velikoj mjeri opterećena mitomanijom, zato što nam je identitet često građen na slici svijetle, “junačke” prošlosti. Takva situacija otežava pamćenje mračnih tačaka istorije, a njihovim pamćenjem i inkorporiranjem u vlastiti identitet omogućavamo budućnost u kojoj su šanse da se zločini ponove, mnogo manje. Pozorište u tom smislu ima zadatak da demitologizuje događaje, grupacije, ličnosti. Važno je izbjeći patetizaciju žrtava, jer ne smiju samo žrtve imati “monopol” na patnju. Zločinci se ne smiju demonizovati, jer to vodi banalizaciji zločina. Kada je riječ o odgovornosti, većina predstava koja se bave ratnom traumom, bavi se individualnom krivicom, insistirajući na tome da ona ne pripada kolektivu. To je tako zato što mnogi političari, izbjegavajući sopstvenu odgovornost, u potpunosti prebacuju krivicu narodu što je pogrešno i opasno. Ni jedan narod nije genocidan, čak i ako se se u njegovo ime vršio genocid. Ako krenemo od takvog stava, lakše će nam biti da se suočimo sa individualnom i kolektivnom odgovornošću. Kao što možete pretpostaviti, ove ideje su utemeljene u sociologiji. Pozorište može biti sociološkinja društva. Ona ne oblikuje narative, već nas uči kako da se sjećamo.

Koliko je važno da se tema ratnih zločina i odgovornosti Crne Gore postavi na scenu domaćih institucija i ustanova kulture i obrazovanja, ali i da iz njih izađu i budu bliži građanima?

Ako je predstava dobra, onda stvarno nije važno da li je nastala u produkciji nekog institucionalnog ili nezavisnog pozorišta. Međutim, kada predstavu producira državna institucija, to možda može odavati utisak nekog ozbiljnijeg državnog plana po pitanju rada na kulturi sjećanja. Pozorišne i kulturne institucije bi po opisu svoje funkcije trebalo da imaju za cilj doprinos kulturi sjećanja, ali one su nerijetko uslovljene političkom voljom, zato što se finansiraju iz državnog budžeta. Moj utisak je da tu nema pravila i da odluka uglavnom leži na umjetničkom direktoru, za kog se uvijek postavlja pitanje da li je i koliko je njegova/njena volja uslovljena voljom vladajućih političara.

Da li mislite da se kroz ovakve predstave otvara prostor za dijalog među generacijama, između onih koji pamte i onih kojima se danas isporučuje tišina?

Samim nastankom predstava na temu ratne traume, nekakav prostor za dijalog je otvoren, ali u kojoj mjeri se on dogodio, ne mogu tvrditi. To bi mogao biti zadatak za medije, istražiti šta znaju i kako razmišljaju srednjoškolci koji su na primjer pogledali predstave “671-LOV”, “Smrt u Dubrovniku” ili “M kao Morinj”.

I sami ste u jednom od odgovora naveli da je pitanje “Šta dalje”… Prije toga, gdje smo trenutno?

Kako pozorište ratne traume nije dovoljno razvijano u Crnoj Gori, mi i dalje imamo još puno učenja i rada na tom polju. Mnogo je zločina kojima bi se crnogorski autori mogli baviti, a mnogo je i načina na koji se ratna trauma može obraditi. Crnogorske institucije kulture morale bi više ohrabrivati takve projekte, zato što se danas posebno pokazuje da nismo prevazišli iracionalizaciju ratnih dešavanja, da je jedan dio društva natopljen iracionalnim bijesom i mržnjom. Na primjer, da su momci koji su ljetos u mom naselju, na Zabjelu uspjeli da prekinu projekciju filma “Roda” reditelja Ise Ćosje, ikada saznali išta o zločinu u Kaluđerskom lazu, možda do takvog postupka sa njihove strane, ne bi došlo. Zar nije odgovornost crnogorskih autora i crnogorskih pozorišta, to što ovaj i mnogi drugi zločini nikada nisu tematizovani? Zar nije upravo i naša odgovornost što su u ovom vijeku, u našem gradu, naši ljudi “napali” film našeg reditelja? Bilo bi korisno i oporavljajuće kada bismo to prihvatili. Žao mi je i ne dopada mi se što je tako, ali izgleda da još uvijek nije dovoljno priče o ratu na ovim prostorima. Možda su se samo iscrpila neka kreativna sredstva ili sposobnosti, a možda samo živimo u velikom neznanju, dakle, u mraku.

PREUZETO: Jelena Kontić – VIJESTI