PSK BIHOR ORGANIZUJE POHOD NA KRSTAČU

0

Povodom Svjetskog dana zaštite životne sredine PSK Bihor organizuje pohod na Krstaču. Prošle godine imali smo priliku da ugostimo preko 170 ljubitelja prirode, od toga je bilo stotinjak djece iz osnovnih škola. Cilj nam je da motivišemo djecu da provode više vremena u prirodi i da nauče kako se treba ponašati, odnosno čuvati prirodu. Ovom prilikom pozivamo sve ljubitelje prirode, roditelje, učitelje, profesore da dovedu svoju dječicu, đake i budu dio ove prelijepe priče.

Datum: 05.06.2025.
Polazak: 8.00 časova
Prevoz: Organizovan iz Petnjice
Okupljanje kod Opštine Petnjica
Staza: Laka (pogodna za sve)
Oprema: Osnovna planinarska oprema
Hrana i piće: Sopstvene potrebe (voda, sendvič)
Ručak organizovan (u povratku sa pohoda)

Napomena:
Mjere sigurnosti: Prijavom svaki pojedinac potvrđuje da ispunjava zdravstvene i psihofizičke uslove za učešće na turi, da prihvata ovaj program i da će se u potpunosti pridržavati planinarske etike. U zavisnosti od vremenskih uslova ili drugih nepredviđenih situacija, vodič zadržava pravo otkazivanja ture, izmjene pravca kretanja, vrijeme povratka i drugo.

Ekološka napomena:
Molimo sve učesnike da ponesu kesu za lični otpad i da ne ostavljaju ništa iza sebe. Poštujmo prirodu koju volimo!

Organizator PSK Bihor

Zapažanje Bihorca iz dijaspore sa odmora u zavičaju – PROPAST (10)

0

Bogu na amanet, što je kod nas više rasprostranjeno, kad se ono s`nekim voljenim u nedogled rastaješ.

Za malo da napravim neku veću pauzu, kad me one betonske cijevi raznih kalibara što ih je uvaženi Feho u komentaru slikao, zaustaviše u tom nijjetu, i potjeraše da sa ovom jubilarnom desetkom nastavim opisivati bihorsku rapsodiju.

Nedade mi ni onaj iznenadni put našeg “Mister Presidenta” u Luxembourg, na prvomajski uranak sa sve turbo folkom, pa onda ona sanacija vječnog klizišta, odustadoh od zamišljene pauze i zbog Joanikija Mićovića, i reakcija BS-a na tu temu, pa sad i ova zapušena vodovodna cijev…

Nema mi medeta, moram pisati.

Neuobičajeno, ali da krenemo neredom, valjda bi jednom i tako trebalo, vidjet ćemo na šta će izaći.

Ukoliko bih ovu desetku pisao po jačini impresija koje su u međuvremenu na mene ostavili protekli događaji, na prvo mjesto bih parkirao neprikosnovenog Joanikija Mićovića, halali predsjedniče Opštine, ima i gorijeh od tebe. Zaslugu da sa njim otpočnem pisanje vraški se potrudio mitropolit SPC-a, iznoseći svoje neosporno divljenje junaštvu četničkog vojvode Pavla Đurišića, i njegovom krvoločnom pljačkaškom pohodu prevashodno u Donjem Bihoru i Limskoj dolini po Boziću “četres treće”, gdje je neosporno faktografski pismeno i ponosno priznao svojim nalogodavcima, da je u tom zvjerstvu hvaleći se ubijeno bezmalo preko 9`000 muslimana, mahom djece, žena i staraca.

Junački, nema šta.

Jedan vjerski vođa, kakav je Mićović, trebao da bude, u cilju pomirenja i baštinjenja dobrosusjedskih odnosa, nasuprot tome on permanenetno koristi iole svaku mogućnost da zauvijek zakuca posljednju gafu, čivija je sitna, u kovčegu komšijske harmonije, da je za vazda sahrani. To nije nikakva rijetkost u posljednjih nekoliko decenija da se pripadnici te crkve veoma aktivno uključuju u politička dešavanja u regionu, pa čak su poslužili kao duhovni motivatori za neke dokazane zločine u posljednjem ratnom vihoru krajem XX-og i početkom XXI-og vijeka.

Tim njegovim istupom i ostalim njemu sličnim, pomiriteljskim nastupima garantovano se dolazi do jedne opasne tačke usijanja, koja nevjerovatno brzo može da plane i da izazove katastrofalne posljedice. Jedna bukvalno nesmotrena akcija nekih pomahnitalih umova, može za reakciju da izazove krvoproliće. Može to i neka slučajnost izazvati, jer je situacija ko struna, napregnuta i neštelovana do momenta pucanja.

Mora li to tako Joanikije Mićoviću?

Mora li to tako?

Je li se ta tvoja ustajala krv pomamila, pa hoćes da zametneš neku novu kavgu, da se iznova ubija, kolje, da se pali i protjeruje?

Hoćeš li Joanikije Mićoviću da stvaraš neku novu Vranešku i Limsku dolinu?

Hvala ti, što znamo na čemu smo. Mada smo to trebali uvijek znati.

Više nije do tebe Mićoviću.

Nema tog stana, ne u Crnoj Gori, nego na svijet bijeli, niti placa na Ulcinjskoj rivijeri, ni parcele na Štedimu, niti fotelje u ministarstvima, po dubini, širini i zapremini, ili u nekom upravnom odboru, duplih dnevnica i režija na koju bih pristao na ovakva poniženja, na koja su pristali ovi iz BS-a. Kunem vam se Svevišnjim, da bih istoga momenta zvek napravio, ne samo da bih izašao iz Vlade, nego bih je prevrnuo naopačke, kad koru hljeba nebi imao djeci da pružim, kad bih za idaru prosio ja to sebi dozvolio nebih.

Sram vas bilo.

Probili ste dno.

Sad vama iz BS-a mogu da rade šta hoće. Pa onda po automatizmu misle da mogu i narodu.

E narodu ne mogu.

Bihorac se uvijek znao lijepo organizovati, i odbraniti od četnika koji su mnogo puta kidisali sa svih strana, i opet će.

Nije to bio glavni fokus mog interesovanja i ono o čemu sam na samom početku imao namjeru pisati. Prevashodno me lokalna situacija tjerala da reagujem. Ali na ove posljednje hvalospjeve mitropolita Joanikija Mićovića, disidentu, fašisti i zlikovcu, psu rata Pavlu Đurišiću, mnogi su se obratili, ali imam osjećaj da je taj eho sve tiši i mekši, i da služi samo u političke svrhe, ja nijesam želio ostati nijem, i želim glasno upozoriti na zlo koje nam se sigurno i neodložno sprema.

Usput bih pitao, za mene, ne za druga ove iz BS-a, ima li mjesta u te silne stanove da se potrpaju bar funkcioneri i bližnja porodica, pošto vas za narod zasvrbe. Okomili ste se na sitnu lopovsku politiku, dok su se ovi “pomiritelji” koncentrisali na “stvar” i crtaju teritorije u koje nas niđe nema.

Idemo dalje.

Kad smo već kod nereda, naš predsjednik Opštine se dežurno uklapa u taj mozaik, i nekako stalno strči u tome. Njegov prvi od tri odlaska u Luxembourg, u zadnja dva mjeseca, nije ništa novo, tamo je on uvijek dobrodošao, lijepo dočekan od naših ljudi koji mu uvijek daju blanko podršku.

Slikaju se sa njim kao sa odstrijeljenim jelenom lopatarom i kao trofej ponosno iznose te slike.

Divota.

On im je inače, ne on lično, njegova partija DPS, to znaju i vrapci na grani, plaćali avionske letove i putne troškove, skoro na svim dosadašnjim izborima. Hoće li to i ovaj put biti, trebamo ili konsultovati one iste vrapce, šta oni misle o tome ili je potrebno samo malo otvoriti oči pa bolje sa njima prošarati naokolo i vidjeti pustoš koju je za sobom ostavila njegova politička nesposobnost. Zadnji tj. treći odlazak na obilježavanje državnog praznika, je klasični poziv za mobilizaciju na sljedećim izborima i pokušaj da se reanimira i oživi DPS.

Malo onumat predsjedniče, džaba si vodio i pojedine poštene političare sa sobom. (Ovaj Mugoša mi pomalo tuka da je pošten čovjek.)

Iz tog perioda mi je ostala jedna interesantna i slikovita priča koja se umalo nije pretvorila u incident, ali moja smirenost i bezgranični osjećaj za sarkazam je tok događaja sproveo u komediju.

Moja prvo bratučeda, sestra od hale, putuje autobusom iz Luxembourga za Belgiju, pa avionom iz Brisela dolazi u Podgoricu u nedjelju oko dva ujutro, zatim autobusima, na vrat-na nos se prebacuje za Petnjicu, u Godočelje prva da glasa, odmah poslije glasanja se sama organizuje da dođe do Podgorice, ispalili je, gdje u 14 sati ima avion za nazad. Sretnemo se kratko u Podgoricu, a ona izgleda kao da je drobilica samljela.

Došla grdnica da brani državu.

Provjereno znam da i dalje brka latinicu i ćirilicu, ali brani Mila i DPS žešće no zenicu oka svoga.

Pošto se u nedjelju izborni posjedak odužio u nedogled, namjerno pozovem da pitam kako je stigla i usput joj slatko nazdravim glavu i za Mila i za DPS.

Bilo je i suza.

Bar kod nje su bile one istinske.

Kod mene, puštam vam na mašti da procijenite.

Za vrijeme presjednikove druge posjete Luxembourgu tri četvrtine Opštine nema vode. Neko se, naravno uz njegovu dozvolu, nelegalno priključio na gradski vodovod, a takvih je na stotine. Pa je u taj priključak dospjela neka grančica, koja je porasla do te mjere da ga je i začepila i prekinula dotok vode cijelih desetak dana.

Panika je u narodu zavladala, kako neće. Ima bolesnih, većinom starih stanovnika, oni su još i dominantno tu ostali. Nema đe narod “po rad sebe”. Pošto je svakako voda skoro uvijek mutna i nije za piće, barem da se ljudi operu kako valja, ko što Sead u komentaru reče, higijene radi, da se okupaju da se ne čuju. I da ne idu u drugo selo da se fiziološki olakšaju.

Moraju se u XXI-om vijeku ponovo kopati rupe i kovati spoljnji klozeti, kao alternativa.

Bruka crna.

O tom famoznom vodovodu sam nekoliko puta pisao, da se ne ponavljam.

Bolje i da ga nikako nije ni bilo.

Postavljaju se neka logična pitanja:

Hoće li ikad iko odgovarati za taj prekid dostave najosnovnije životne namirnice?

Hoće li se pokrenuti kakav krivični postupak protiv tih ogromnih nelegalnik priključaka?

Zašto narod nije masovno izašao pred Opštinu i da demonstrira, da napravi neki protestni skup, da traži odgovornost nadležnih, pa i ostavke?

Nikakve reakcije.

Isto kao i onaj “njegov” put.

Koji se otisnuo, a nije se bio poštenski ni osušio nakon asfaltiranja. O tome neću puno, jer znam da mu ovo nije ni prva ni posljednja sanacija, već jedna u nizu, koja služi da se ispumpaju pare građana, koje su mogle otići na pametnija posla. Ali uhar je i tu, nego po ko zna čijim džepovima.

Da sve nije crno u Petnjici, da sve nije otišlo u Propast, pobrinula se jedna Ekološka organizacija “EKO Petnjica”. Dokaz da narod nije Vlast, i da se sve dobre odluke obavezno u slučaju Opštine Petnjica donose izvan te institucije je i nedavna akcija čišćenja Petnjice i putnih pravaca prema okolnim selima, pod sloganom “Petnjica je naš dom, neka bude uredna i čista”.

Veličanstveno.

Za svaku pohvalu.

Za primjer.

Mobilisalo se i staro i mlado, i penzioneri i osnovci, medžlis IZ u Petnjici sa podružnim jedinicama i džematima, osnovne škole, bio je i direktor srednje škole, moto klub “Bihor”, između ostalih neki privatnici i razna udruženja iz dijaspore su svojim donacijama pružili nesebičnu podršku da ta akcija protekne u najboljem redu. Medijski je to na najbolji način propratio i portal “Radio Patnjica”.

Halalite ako sam koga ispustio da upišem, ali mi je suštinska namjera da tu akciju opišem na najbolji mogući način.

Posebne pohvale idu na račun osnivača te Eko organizacije. Aferim ljudi.

Jako inteligentno osmišljen koncept od svjesnih i savjesnih ljudi kojima je jedini i primarni cilj očuvanje životne sredine. Bez nepotrebne centralizacije ideja, bez preteranog nametanja, sve iskreno i transparentno. To je recept za uspjeh. I po mom skromnom mišljenju u jezgru te organizacije se nalaze ljudi koji mogu znanjem i iskustvom pokrenuti i ostale promjene na lokalu.

Kapacitet ljudi koji su osmislili svu tu ekološku priču nadilazi okvire same ekološke organizacije i mogu se svestrano iskoristiti u logistici za ozbiljne političke promjene. Pokazali su i dokazali da pored sposobnosti i znanja imaju ogromnu podršku u narodu i da se jednim ozbiljnijim pristupom i zajedničkim angažmanom zainteresovanih za korijenite promjene može se mnogo uraditi da do tih promjena i dođe. U tim ljudima je poodavno rođena ideja za promjenom i kvalitetnim pomacima i potezima ka zaustavljanja propadanja kvaliteta života u Petnjici.

Oni su pokrenuli masu, ta masa je uvidjela iskrene namjere i bezrezervno ih podržala.  I tačka.

Zainteresovanih za promjene ima. Kolika realna iskrenost leži u tome ne znam.

Ukoliko se na iskrenim principima svi zainteresovani za promjene zajednički udruže, vrlo lako bi mogli sa jednom jakom i studioznom kampanjom da ozbiljno pomrse račune, ovim usedelim i lijenjim političarima koji su opsadirali Opštinu doveli je na najniže moguće grane.

Neophodno je da se što je moguće prije svi zainteresovani sakupe, udruže i predstave svoje ideje i planove za bolju budućnost i da se iz te komunikacije pažljivom selekcijom nametne najbolji kandidat da ponese ulogu nosioca promjena, onda nema sumnje da bi to i dovelo do promjena.

Nikako da se uzima neki kandidat s`reda, ko je trenutno slobodan, već samo onaj najkvalitetniji.

Ukoliko se bude okupljalo u manjim i uskim krugovima, zatvoreno i bez šireg konsenzusa, sa nekim interesnim ciljevima, bez dijaspore i pametnih ljudi, onda se bojim da će se uništiti ideja, potrošiti sakupljena energija što će biti lak zalogaj za ove iskusne protuve koje imaju u planu da i dalje lome kičmu Bihorcima i Petnjici.

 

Izložba “Plenair 70” Skendera Striće otvorena u Centru za kulturu Petnjica

0

U Centru za kulturu Petnjica, 16. maja 2025. godine, svečano je otvorena izložba slika “Plenair 70” umjetnika Skendera Strice iz Skadra. Ova značajna umetnička manifestacija okupila je brojne ljubitelje umjetnosti, kulturne radnike i poštovaoce likovnog stvaralaštva iz Petnjice i šire regije.

Skender Strica, poznat po svom pejzažnom slikarstvu i prepoznatljivom impresionističkom izrazu, predstavio je seriju radova nastalih tokom više decenija stvaralaštva, sa posebnim osvrtom na prirodu, svetlost i prostore Balkana. Naziv izložbe “Plenair 70” simbolično označava sedamdeset radova rađenih tehnikom plenaira — slikanja u prirodi, direktno na terenu, što daje dodatnu živost i autentičnost njegovim platnima.

Direktor Centra za kulturu Petnjica  Sinan Tiganj  pozdravljajući sve prisutne  naglasio je važnost međunarodne kulturne saradnje i izrazio zadovoljstvo što Petnjica postaje sve prisutnija na mapi umjetničkih dešavanja u regionu.  Akademski slikar Skender Strica  bio jedan od učesnika prošlogodišnje likovne kolonije te da je ovo nastavak započete saradnje. Pred nama je umjetnik izuzetne palete, slikar kolorita koji kroz intenzivne tonove i bogat spektar boja stvara snažne dojmove i emocije.

Njegove slike nisu samo pejzaži – one su priče svjetlosti. Strica vješto koristi igru svjetla i sjene, mijenjajući atmosferu svojih radova u zavisnosti od doba dana, godišnjeg doba, pa čak i trenutnog raspoloženja. Svaki njegov prizor odiše životom.

Iako su motivi na prvi pogled mirni i pitomi – kuće, voćnjaci, njive – prisustvo čovjeka je tiho ali jasno. A onda, u pozadini, surove planine podsjećaju nas na snagu prirode i prave savršen kontrast toj blagoj svakodnevici.

Skender Strica nas podsjeća da pejzaž nije samo prostor – to je emocija, ritam, svjetlost. Uživajte u njegovom stvaralaštvu i dozvolite ovim djelima da vas povedu na tiho putovanje kroz vrijeme i prostor

Otvrajući izložbu Nadžib Kočan kazao da je impresioniran ovim slikama jer smo u mogućnosti da  na jednom prostoru vidimo prekrasne motive ne samo iz Petnjice I Crne Gore već imamo cijeli Balkan i dobar  dio Evrope.

U obraćanju publici, umjetnik je istakao posebnu vezu sa Crnom Gorom i zahvalio se domaćinima na toplom prijemu i podršci.

Izložba će biti otvorena za posetioce do kraja meseca, a svi zainteresovani imaju priliku da izbliza dožive prirodu kroz oči jednog od najcenjenijih slikara sa prostora Skadra.

 

MURATOVIĆ: Istinska borba protiv kriminala i korupcije, postavljanje temelja pravde i slobode, CRNU GORU čini istinski nezavisnom

0

Potpredsjednik OO Demokrata CG Isad Muratović čestitao je  Bihorcima, kako u zavičaju tako i u dijaspori, kao i svim građankama i građanima Crne Gore, 21.maj Dan nezavisnosti.

“Prošlo je 19 godina od obnove nezavisnosti, od obnove naše zajedničke kuće, države Crne Gore. Poštujući njenu različitost kao njeno bogatstvo, pružajući jednaku šansu drugom i drugačijem, istinska borba protiv kriminala i korupcije, postavljanje temelja pravde i slobode u punom smislu te riječi, čini je istinski nezavisnom.
Samo takva Crna Gora će biti dom za svakog njenog građanina i mjesto gdje će se rado ostajati i vraćati”, saopštio je Muratović u ime OO Demokratske Crne Gore Petnjica.

OO SDP PETNJICA: SREĆAN DAN NEZAVISNOSTI NA RADOST SVIH NAS

0

Poštovane sugrađanke i sugrađani, u ime opštinskog odbora SDP-a Petnjica i u svoje lično ime, a povodom 21. maja- Dana nezavisnosti Crne Gore upućujem vam srdačne čestitke.
Jasnim činjeničnim stanjem, kako tada a tako i danas usmjereni ka ostvarenju postavljenih ciljeva za boljitak i dobro ovog društva i svake lokalne zajednice.
Naše intenzivnije borbe su krenule tada, obnovom nezavisnosti, gdje su građani Petnjice glasno i jasno tog 21. maja rekli svoje da.
Tadašnje “DA” nas veže za naše živote, i živote mnogih generacije koje dolaze, a koje će svjedočiti postojanosti Crne Gore, njenog raznolikog bogatstva i Petnjice u njoj!

Neka je srećno i na radost svakog od nas!

Predsjednik opštinskog odbora SDP Petnjica
Eldar Adrović

DAN NEZAVISNOSTI CRNE GORE – „Crna Gora – grumenu slobode u kamenom moru“

0

Piše: Božidar PROROČIĆ, knjževnik i publicista

Goro moja, ti koja si kroz vjekove nastajala na ljutom kršu crnogorskih planina, u kamenu od bola, krvi i nade, stvarala si sebe kao grumen svete zemlje i vječne slobode. Danas, kad se na svakom vrhu ponosno vije tvoja zastava, vijori se istorija, čojstvo, junaštvo i žrtva. Pod tvojim bojama su se rađali, borili i padali najbolji sinovi Crnogorci, Bošnjaci, Hrvati, Muslimani, Albanci, Jevreji i drugi i svi oni koji su u tebi vidjeli domovinu, a u slobodi smisao života. Svi su oni gradili tvoju nezavisnost, noseći u sebi onu istu iskru koja se nije umirala ni nestajala ni pod tuđinskom čizmom ni pod vremenima tame. Na kamenu gdje je moj đe su naši preci klečali pred zakletvom slobode, ja stojim danas i pišem ti ove riječi, Goro moja.

Ti, rano bolna svih svojih pokoljenja, preživjela si carstva, atentate, izdaje, pogrome, ratove i ropstva, ali si sačuvala ono najvažnije slobodarski duh, koji je vijao nad tvojom Prijestonicom kao sveti oganj termopilskih klanaca. Divno je to zapisao Milovan Đilas: „Pamtilo se rođenje muške glave  za oružje i produženje bratstva. I to je bilo dosta. Ostalo je dužnost rođenog: kakav bude, toliko će i pamćen biti. To je bila tvoja filozofija  živjeti za slobodu i umrijeti dostojanstveno. Svaki novorođeni bio je zadužen za otadžbinu, a pamćenje naroda mjerilo je nečiji život.

Kovalevski, ruski kapetan, rekao je da je Crna Gora kameno more. U tom kamenu sazdana je tvoja istorija  pobjede i porazi, radosti i tuge, rođenja i smrti. Ali ti, Crna Goro, nisi nikada klonula, jer tvoje stijene čuvaju zavjet: Nećemo robovati!

Ovaj 21. maj sijaće za sve sjene naših predaka koji su padali da bi mi stajali, i za budućnost potomaka koji će hoditi slobodnom zemljom uzdignute glave. I kada puhnu oluje, i kada zagrme gromovi, neće slomiti tvoja ponosna krila – jer ona nose vjekove tvoje istorije, sazdane u krvi, kamenu i riječima.

 

Kako je govorio veliki knjaz Nikola Mirkov Petrović-Njegoš, na otvaranju Knjaževskog crnogorskog narodnog pozorišta 10. maja 1910: „Naša krv, naša junačka crnogorska krv crpiće u nauci i umjetnosti moć, da su Crnogorci još bolji junaci nego kad bi ostali u svom, primitivnom stanju. Narod moj je brojno mali, ali moralno će biti veliki, dok u jednoj ruci uzdrži brus da sablju oštri, a u drugoj knjigu da se njom prosvećuje.“

 Zato, Goro Moja – srećan ti 21. maj! Neka se tvoje zastave zavijore visoko nad planinama i morem,

iznad Lovćena, Prokletija, Durmitora, Hajle, Koma, Bjelasice, Maganika, Pivskih, Kučkih i Moračkih planina i nad svakom školom, kućom, srcem i nad tvojim plavim Jadrsnkim morem. Neka se crveno, i zlatno preliju nebom kao zavjet vječnosti. Na kraju, završavam riječima Veljka Vlahovića, crnogorskog revolucionara, mislioca i čovjeka čija se riječ  raste snagom vremena:

 

„Crna Gora je država koja nije znala za državne granice, kao što nije znala za granice između života i smrti. Ona je vječito otvoreni prozor slobode, koja neprekidno nosi raskinute lance ropstva, stalno u ranama koje ispira kapljicama rose.“

 

Ove velike riječi  su suština Crne Gore. Jer 21. maj je sveti dan kada je obnovljena nezavisnost. To je dan kada smo ponovo ROĐENI I PONOVO POTVRDILI ono što je Crna Gora oduvijek bila  država duha, a ne granica, prostor slobode, a ne teritorije, života koji ne pristaje na ropstvo, pa ni pred smrću. Crna Gora je sveta zemlja ona je naša sudbina. Sudbina da budemo slobodni, da budemo ljudi, i da budemo svoji. I neka nas ta odluka vječno obavezuje i traje sa svim njenim narodima.

 

 

AGOVIĆ ORGANIZOVAO SVEČANI PRIJEM POVODOM DANA NEZAVISNOSTI CRNE GORE

0

Povodom 21 maja – Dana nezavisnosti danas je u zgradi Opštine Petnjica upriličen prijem, koji je organizovao predsjednik Opštine Petnjica – Samir Agović.

Uz brojne goste i kolege iz Lokalne uprave, u Opštini Petnjica na prigodan način je obilježen Dan nezavisnosti.
Poruka koju je prenio predsjednik Opštine je da je 21. maj istorijski datum koji simbolizuje izuzetnu hrabrost i odlučnost građana, i posebno se zahvalio dijaspori, i predstavnicima dijaspore koji su bili danasnji gosti.
,,Borili smo se za pravdu, dostojastvo, ravnopravnost, i izdejstvovali povratak statusa opstine nasoj Petnjici.
Ovaj dan je bio dan sloge Bihorskog kraja, kako za nas koji smo ovdje, tako i za našu dijasporu koja je snazno podrzala ovu ideju i dala ogroman doprinos.
Neka ovaj praznik bude pokazatelj naše sloge, neka je ponosna Crna Gora i Petnjica u njoj”, saopštio je predsjednik Opštine Petnjica Samir Agović.

Čestitka Stranke pravde i pomirenja povodom Dana nezavisnosti Crne Gore

0
Poštovani građani Crne Gore,
U ime Stranke pravde i pomirenja i u svoje lično ime, upućujem vam iskrene čestitke povodom 21. maja – Dana nezavisnosti Crne Gore.
Ovaj datum simbolizuje težnju Crne Gore ka slobodi, ekonomskom razvoju i ravnopravnosti svih naroda i građana koji u njoj žive. Naša obaveza je da nastavimo graditi državu na temeljima međusobnog poštovanja, pravde i pomirenja u kojoj će svaki čovjek imati jednaka prava i mogućnosti.
Neka Dan nezavisnosti bude podsjetnik na značaj zajedništva, mira i odgovorne politike koja doprinosi boljoj budućnosti svih nas.
Edin Duraković član predsjedništva SPP i predsjednik
– Opštinskog odbora SPP Bar

SAVJET MUSLIMANA CG: 21. maj – simbol slobode, dostojanstva i zajedničke budućnosti

0

Dan nezavisnosti Crne Gore, 21. maj, ostaje najvažniji datum savremene crnogorske istorije. Tog dana, voljom građana izraženom na demokratskom referendumu, obnovljena je državnost Crne Gore i postavljen temelj njenog evropskog puta i demokratskog razvoja.

Obnova nezavisnosti nije bila samo politički čin, već istorijska prekretnica koja je otvorila vrata izgradnje savremenog, multietničkog i multikulturnog društva. To je bio i ostao naš zajednički projekat – vizija Crne Gore kao otvorenog, pravednog i sekularnog društva, u kojem su svi narodi ravnopravni, a građanska i kolektivna prava jednako zaštićena.

Muslimani Crne Gore, kako u zemlji tako i u dijaspori, dali su neizbrisiv doprinos obnovi crnogorske nezavisnosti. Ovaj čin svjedoči o njihovoj trajnoj opredijeljenosti da zajedno sa svim građanima grade državu koja uvažava različitosti, promoviše jednakost i osnažuje institucije. Muslimani Crne Gore su se od svog bitisanja na ovim prostorima izjasnili kao nerazdvojni dio ovog društva, ne samo kroz svoju vjeru, već i kroz svoj doprinos u izgradnji stabilne, demokratske i multietničke Crne Gore.

Iako smo ponosni na postignuća, svjesni smo da pred nama i dalje stoje brojni izazovi. Posebnu pažnju moramo posvetiti zaštiti identiteta Muslimana Crne Gore, kako bi se spriječila njihova potpuna asimilacija, jer je očuvanje njihovih kulturnih, vjerskih i jezičkih posebnosti od ključne važnosti za očuvanje bogatstva naše multietničke zajednice. Potrebno je još odlučnije raditi na punoj uključenosti manjinskih naroda u procese odlučivanja. Samo Crna Gora u kojoj svi imaju jednake šanse može biti stabilna, demokratska i uspješna država.

U ime Savjeta Muslimanskog naroda Crne Gore i u svoje lično ime, svim građanima i građankama – kako u domovini, tako i širom dijaspore – upućujem iskrene čestitke povodom 21. maja, Dana nezavisnosti naše zajedničke domovine.

Predsjednik Savjeta Muslimanskog naroda Crne Gore, Sabrija Vulić

 

ADROVIĆ: Neka Dan nezavisnosti bude podsjetnik na snagu jedinstva, slobode i odgovornosti

0

Predsjednik SO Petnjica Mehmed Adrović četitao je Dan nezavisnosti Crne Gore.

“Ovaj značajan datum u savremenoj istoriji naše države simbolizuje volju građana da Crna Gora krene putem samostalnosti, demokratije i evropskih vrijednosti. Naša obaveza je da tu tekovinu čuvamo, razvijamo i prenosimo budućim generacijama.

Neka Dan nezavisnosti bude podsjetnik na snagu jedinstva, slobode i odgovornosti koje dijelimo u izgradnji pravednog i prosperitetnog društva”, rekao je Adrović.