U petak 08.04.2022. godine u sali Skupštine opštine Petnjica osnovan je „Klaster Farmer sa Bihora“ koji okuplja poljoprivredne proizvođače sa područja Opštine, a osnovan je sa ciljem udruživanja farmera i boljoj organizaciji, kao i zajedničkim inicijativama prema nadležnim institucijama.
Na prvoj Osnivačkoj skupštini predsjedavajući je bio potpredsjednik opštine Petnjica Selvudin Šabotić, inicijator projekta Mijaz Ramdedović, kao i koordinator Amar Muratović.
Osnovačkoj skupštini su takođe prisustvovali ugledni farmeri koji posjeduju veća domaćinstva u Petnjici.
Na početku sjednice, potpredsjednik Opštine zahvalio se osnivačima budućeg „Klastera Farmer sa Bihora“ na prepoznavanju potrebe ovog projekta za opštinu Petnjica u oblasti poljoprivrede.
Osnivač projekta „Klaster Farmer sa Bihora“ Mijaz Ramdedović, zahvalio se predstavnicima opštine, koji su svojim prisustvom pokazali da žele da nam pomognu i da nas podrže.
„Veoma je važna institucionalna saradnja između farmera, a onda da se udružimo sa opštinom i državom. Potrebno je mi sami sebe da pokrenemo i onda će doći pomoć od nadležnih”.
Mijaz je poručio da je uspjeh u objedinjavanju ljudskih i drugih resursa.
Za predsjednika „Klaster Farmer sa Bihora“ jednoglasno je izabran Amar Muratović.
Za članove Upravnog odbora izabrani su Salem Smailović, Mijaz Ramdedović, Eldar Adrović, Edis Mehović i Ermin Muratović.
Učenici Srednje Mješovite škole Petnjica, Minela Hodžić, Alan Kočan i Amra Tiganj sa koordinatorkom Dijanom Tiganj prisustvovali su u Tivtu završetku humanitarne akcije “Njihov osmijeh vrijedi više”, čiji su organizatori Savez studenata Ekonomskog fakulteta i NVO Nacionalni osmijeh Crne Gore. Akciju je podržala Unija Srednjoškolaca Crne Gore, preko koje je naša škola dobila poziv za učešće.
Tokom posjete kojoj su prisustvovali srednjoškolci, osnovci i studenti koji su učestovali u akciji speovedenoj širom Crne Gore štićenicima Dječijeg doma “Mladost” u Bijeloj, donirane su stvari potrebne djeci, kupljene od novca koji se sakupljao. Pored donacije, organizatori su priredili i manifestacije muzičkog i zabavnog karaktera namijenjene djeci, a među učesnicima su bile naše i regionalne zvijezde, poput Bojana Marovića i Dušana Svilara, kao i KUD “KIC Budo Tomović”.
Koordinatorka Učeničkog parlamenta ističe zadovoljstvo i lijepe utiske iz Bijele.
„Prezadovoljni smo boravkom u Bijeloj. Bilo je to nezaboravno iskustvo za naše učenike i vratili smo se puni lijepih utisaka. Pohvalila bih ovom prilikom sve članove našeg Učeničkog parlamenta, a pored učenika koji su bili, Alana, Amre i Minele, posebno se zahvaljujem predsjedniku Učeničkog parlamenta Šabanu Adroviću koji je sve ovo organizovao, kao i Almini Ličini, koja je učestvovala u kupovini stvari za djecu.
Nadamo se da smo djeci uljepšali jučerašnji dan, da će im se stvari dopasti, a posebno nam je drago što je naša škola bila dio ove akcije. Njihov osmijeh zaista vrijedi više“, zaključila je Dijana Tiganj.
Fondacija „ČOVJEK NE UMIRE Ćamil Ramdedović“ darivala je još dva novosklopljena bračna para vjenčanim poklonom.
Akcija je započeta 15.oktobra 2021. godine, i od tog datuma, svi bračni parovi koji sklope brak pod određenim uslovima i planiraju svoj bračni život da nastave u Bihoru, od fondacije će dobiti vjenčani dar u iznosu od 1000 eura.
Inicijator ovog projekta Mijaz Ramdedović sa svojim bratom Džemalom Ramdedovićem uručio je poklone Dženisu i Adelisi Ramdedović, kao i drugom bračnom paru Anelu i Arneli Agović.
Između dva bračna para i fondacije “ČOVJEK NE UMIRE Ćamil Ramdedović” sklopljen je i potpisan Ugovor o vjenčanom daru.
Ugovor sadrži sve uslove koje fondacija zahtijeva da bračni par ispoštuje u budućem vremenskom periodu.
Parovi su se obavezali da nastave da žive u Petnjici i da imaju šerijatski vjenčani list. Ukoliko bi neko odlučio da ode iz Petnjice, u obavezi je da novom bračnom paru daruje 1000 eura.
Ovom činu prisustvovali su predsjednik opštine Petnjica Samir Agović, kao i potpredsjednik opštine Petnjica Selvudin Šabotić.
Održana Druga po redu Opštinska izborna konvencija Demokratske Crne Gore u Petnjici.
Juče je Demokratska Crna Gora u Centru za kulturu Petnjica održala izbornu konvenciju, na kojoj je između ostalog prisustvovao i predsjednik te partije Aleksa Bečić.
Za radno predsjedništvo izborne konvencije izabrani su sledeći: Ersin Rastoder predsjedavajući, dr. Irijan Novalić član Samir Ramdedović član.
Članovi i predsjednik verifikacione komisije, koji su izabrani na jučerašnjoj konvenciji, su Isad Muratović predsjedik, Almir Adrović član, Nusmir Cikotić član.
Aleksa Bećić se takođe obratio prisutnim na izbornoj konvenciji i istakao da treba da se mire obični ljudi.
“Tako što povećate platu, penziju, dječiji dodatak… Tako se miri Crna Gora”, dodao je on.
Kako je kazao, nekad je političku situaciju u Crnoj Gori karakterisao kao politički rijaliti, a sad se, kako tvrdi, pretvorila u cirkus.
Nakon održane konvencije Centru za kulturu Petnjica prisutni su se uputili kroz najvaljenu protestnu šetnju Petnjičkim ulicama.
Svjetlo dana protekle nedjelje ugledao je Glasnik Bihora i to šesti broj.
Redakcijski odbor „Glasnika Bihora“ čine imena iz različitih sfera nauke i kulture, koji, uz radove koji se nalaze na stranicama svih prethodnih brojeva, tako i u ovom, daju pečat časopisu: akademik prof. dr Šerbo Rastoder, prof dr. sc. Azem Kožar, prof. dr Draško Došljak, prof. dr Izet Šabotić, doc. dr Zećir Ramčilović,, doc. dr Marijan Premović, mr sc. Sait Š. Šabotić, mr Esko Muratovic, mr Admir Adrović, prof. dr Isat Skenderović, Predrag Lutovac, Mirsad Rastoder, Nadžib Kočan, Samir Agović, Sinan Tiganj, Zumber Muratović, Mirsada Šabotić, Braho Adrović, Enver Muratović i Burhan Čelebić.
Sadržaj je podijeljen na šest poglavlja, i to: Baština, Istorija, Arheologija, Književnost, Aktuelnosti i Prikazi.
Prvi dio obuhvata tekstove autora Rada Brakočevića i Adema Ada Softića. „Knez Jovan Bi(h)orac u priči, anegdoti, epskoj pjesmi“, naslov je priloga poglavlju Baština, dok je Adem Ado Softić pisao o „Pomoći Beranaca porodicama poginulih i ranjenih Crnogoraca u Prvom balkanskom ratu“.
„Jovan Bi(h)orac- Jovan Sava, oborknez hrišćana (po jednim pričama bio je rodom iz Crnče – Donji Bihor, po drugim iz Korita, po trećim iz Suvodola na Pešteri,prim. R.B.) koji je prešao od Numan paše Mahmutbegovića na stranu Karađorđevih ustanika u bici na Suv(h)odolu. Kneza bi(h)orskog pominje istoričar, akademik prof. dr Miomir Dašić.“ – piše Rade Brakočević.
Adem Ado Softić u svom tekstu opisuje organizaciju materijalne pomoći porodicama žrtava rata koja je sprovedena uz tadašnje Društvo crnogorskog Crvenog krsta. Njegov rad ,čitaocima pruža detaljan prikaz imena koja su se tada, u okviru varoši Berane (Buče, Pešca, Lužac,Dolac, Crni Vrh, Beranselo, Gornja sela, Budimlja, Zagorije) , odazvala da svojim doprinosima pokažu solidarnost i humanost koja je uvijek bila duh Beranske varoši.
„ Akcija prikupljanja pomoći naišla je na veliki odziv u Beranama sa okolnim selima, pa je Odbor Društva crnogorskog Crvenog krsta za sakupljanje pomoći porodicama poginulih i teško ranjenih crnogoraca, boraca vojske Kraljevine Crne Gore u Prvom balkanskom ratu, samo u jednoj akciji tokom marta mjeseca 1913.godine prikupio 2.264,14 perpera.“
U dijelu posvećenom istoriji u časopisu „Glasnik Bihora“ pišu Azem Kožar i Admir Adrović. Autori su nam kroz dva sadržajna rada predstavili ratno-političku strukturu i položaj Petnjice u NOR-u, i obrazovno-instuticionalnu istoriju uz tabelarni prikaz uspjeha učenika ibtidai mekteba u Radmancima školske 1901/02. godine.
O formiranju Narodnooslobodilačkog odbora i njegovom radu, Azem Kožar zapisuje sljedeće :
„ Glavni zadaci NOO utvrđivani su u propisima ZAVNO Crne Gore i Boke, odnosno CASNO-a za Crnu Goru. Oni su bili veoma brojni i raznovrsni, a obavljani su u saradnji sa vojnopozadinskim organima i političkim organizacijama na terenu. Među najvažnijim zadaima NOO bili su: mobilizacija ljudstva u jedinice NOVJ, rekvizicija, ishrana vojske i stanovništva i brojna druga ekonomska i socijalna pitanja, kulturno-prosvjetna, zdravstvena, sigurnosna, pitanja socijalnog staranja i mnoga druga. Opštinski NOO sastojali su se iz plenuma (skupštine) i izvršnog odbora. Skupštinu su činili svi članovi odbora , a Izvršni odbor: predsjednik, sekretari povjerenici (rukovodioci) za pojedine resore (odsjeke/odjeljenja). „
Sadržaj cjeline Književnost, u novom broju časopisa, ispunjen je pričama i stihovima inspirisanim rijekom Popčom, Petnjicom, nekim davnim ljetima i mladošću, željama rasutim po Bihoru ali i sjećanjima koja ostaju. Stihove koje možemo pročitati u „Glasniku Bihora“ priložili su Enver Muratović, Radosav Minja Koprivica, Zumber Muratović, Ljiljana Kilibarda i Reho Ramčilović. Uz stihove nalaze se i dvije sjajne priče – „Medvjed pričalica“, Faiza Softića i „Pismo“, Mirsade Bibić Šabotić.
Radosav Minja Koprivica posvetio je jednu pjesmu počasnoj građanki Petnjice,svjetskoj Bihorki, spisateljici i novinarki Branki Bogavac, koja živi u Parizu.
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede objavilo je danas Javni poziv za dodjelu podrške pokretanju poslovanja mladih poljoprivrednika za 2022. godinu. Javni poziv objavljuje se šesti put i rezultat je politike Ministarstva koje je prepoznalo značaj mladih ljudi u razvijanju poljoprivredne proizvodnje, povećanju površina obradivog zemljišta, ali i smanjenju trenda depopulacije ruralnih područja.
Ova mjera podrške šansa je za mlade ljude, starosti od 18 do 40 godina, koji su nezaposleni i imaju završenu srednju poljoprivrednu/veterinarsku školu ili završen poljoprivredni/biotehnički/veterinarski fakultet, a koji posjeduju ili imaju poljoprivredno zemljište u zakupu, da započnu sopstveni biznis u oblasti poljoprivrede.
Kroz javni poziv podržava se kupovina stoke, sadnog materijala, zatim adaptacija i/ili rekonstrukcija objekata, plastenika i drugih pomoćnih objekata (npr. objekat za skladištenje stajskog đubriva i sl.). Korisnici mjere, takođe, mogu podizati nove i/ili revitalizovati i modernizovati postojeće višegodišnje zasade. Podržava se i nabavka košnica, namjenske opreme i mehanizacije, sistema za navodnjavanje, kao i protivgradne mreže sa pratećom konstrukcijom.
Podršku mogu ostvariti na osnovu podnošenja Zahtjeva za odobravanje biznis plana, koji je sastavni dio Javnog poziva. U okviru Zahtjeva dat je obrazac biznis plana, koji zainteresovani mladi ljudi popunjavaju i podnose Ministarstvu. U njemu detaljno opisuju aktivnosti koje će sprovoditi. Ministarstvo odbrava Zahtjeve koji ispunjavaju kriterijume propisane Javnim pozivom i mladom poljoprivredniku dodjeljuje mentora iz Direkcije za savjetodavne poslove u oblasti biljne proizvodnje ili iz Direkcije za savjetodavne poslove u oblasti stočarstva koji će pratiti realizaciju aktivnosti koje su navedene u biznis planu. Maksimalna podrška koju mogu ostvariti, po odobrenom biznis planu, odnosno po jednom mladom poljoprivredniku iznosi do 10.000 eura. Podrška će se isplaćivati u ratama, u zavisnosti od dinamke sprovođenja aktivnosti opisanih u biznis planu, na sljedeći način:
-isplata prve rate u iznosu od 30% od ukupnog iznosa podrške,
-isplata druge rate u iznosu od 50% uz dokaz da su aktivnosti iz biznis plana započete, a koje su navedene u biznis planu da će biti završene u okviru I faze,
-isplata treće rate u iznosu od 20% nakon sprovedenih aktivnosti opisanih u biznis planu, a koje su navedene da će biti završene u okviru II faze.
Rok za podnošenje Zahtjeva za odobravanje biznis plana je 10. maj 2022. godine.
Ovim Javnim pozivom utvrđuju se uslovi, kriterijumi i način prijavljivanja za korišćenje podsticajnih sredstava.
Za sve dodatne informacije poljoprivredni proizvođači mogu se obratiti Odjeljenju za poljoprivredu Opstine Petnjica.
Poljoprivrednik Mehmed Mele Ajdarpašić u Bihoru je prepoznatljiv po obaranju rekorda u stočarstvu i poljoprivredi. Ovoga puta je to neobični rekord – 46 ovaca je na svijet donijelo po dva jagnjeta, a jedna čak tri.
„Izašli smo iz zimske sezone, zima je bila teška, što se tiče stoke i piće imalo je i uglavnom sam zadovoljan.
Od 120 ovaca i par ovnova, 99 su bile za jagnjenje. Od ukupnog broja, 46 ovaca mi se obliznilo, a jedna se otrojčila. Računajući, mislim da sam postigao jedan rekord jagnjenja ovaca u Bihoru.
Volim dešavanja i imam veliku želju da Bihor predstavim u što boljem i ljepšem svjetlu. Treba svi da radimo, narod treba da gleda i da vidi da ima neko živ u Bihoru.
Moj sveukupni broj ovaca sada iznosi oko 270“, kaže naš sagovornik.
U Mehmedovoj kolekciji koju čini veliki broj jakni, našla se takođe jakna Farmeri sa Bihora koju je donirala fondacija „ČOVJEK NE UMIRE Ćamil Ramdedović“
„Posebnu zahvalnost bi iskazao ljudima koji su gledali i pratili moj rad, pa u tu čast mi poslali jaknu Farmeri sa Bihora koja mi je jedna od omiljenih.
Takođe ovom prilikom želim da se zahvalim i mojim prijateljima sa Peštera od kojim sam naučio da odvojim ovnove od ovaca koje su se kasnije jagnjile.
Ove godine dobro sam prošao sa sijenom, manje sam potrošio nego ranije. Ubrzo će i trava za koji dan“, ističe Mele.
Mehmedu u poljoprivrednim aktivnostima veliku podršku i pomoć pružaju djeca i supruga kojima je neizmjerno zahvalan.
„Zahvaljujući mojom porodici, imam vrijednu djecu i ženu koji su mi pomagali, pa nijesam kupovao sijeno, sve smo ukosili i pripremili za zimu.
Takođe ovom prilikom želio bih da se zahvalim Vladi i Ministarstvu koji pomažu poljoprivrednicima. Od subvencija izgradio sam veliku štalu 20×10 koja će mi biti od velike pomoći“, ističe Ajdarpašić.
Mela čekaju dvije planine koje će obići ovog ljeta.
„Spreman sam za katune. Idem na dvije planine iz razloga što na Pločniku malo kasnije staše paša, prošle godine sam bio u Đaloviće sa stokom, najvjerovatnije da ću i ove godine jedno vrijeme provesti tamo, a kasnije ću poći na Pločnik.
Ide čitava stoka, ovce i goveda. Kasnije u pola ljeta, jagnjad odvojim i vratim u selo da ne bi ovca posala, nemam više ni snage ni čobana, da bi sva stoka mogla biti sva na jednom mjestu.
Dok se budem bavio i stočarstvom, trudiću se da obaram rekorde u Bihoru. Ove godine planiram iznenađenja na Lađevac koji se organizuje kao najstariji vašar. Imaću još rekorda da imaju šta ljudi iz Petnjice i dijaspore da vide“, zaključio je Mehmed Mele Ajdarpašić.
U šestoj emisiji multimedijalnog projekta “Putevi i raskršća” sagovrnici su Enver Korać iz BD Fonda, Desto Adrović, Bihorac koji je prije 30 godina otišao “trbuhom za kruhom” i Samir Ramdedović, ugledni poljoprivrednik.
Pojekat „Putevi i raskršća“ realizujemo u saradnji sa Fondom za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.
SAMIR RAMDEDOVIĆ: KADA RADITE NEŠTO IZ LJUBAVI ONDA NIŠTA NIJE TEŠKO
RADIO PETNJICA: S obzirom na to, da imate stalni posao. Ipak pronađete vremena i volje za poljoprivredne poslove, bavili ste se uzgojom i prodajom zečijeg mesa. Pa je li teško baviti se poljoprivredom u Bihoru?
Samir Ramdedović: Radim kao državni službenik, to je za opšte dobro građana Petnjice, a ovo što radim kod kuće to je za lične potrebe i za sebe. Trenutno zečevi nijesu toliko u opticaju, smanjila se prodaja dosta u odnosu na prethodni period, korona je dosta uticala, potrošnja mesa je dosta pala. Tako da je to dosta stagniralo, ali ništa strašno kao u svakom poslu.
RADIO PETNJICA: Da li je teško plasirati zečije meso kao proizvod na tržištu?
Samir Ramdedović: Svaki početak je težak, kao i početak sa zečijim mesom, pogotovo kod naše naroda u Bihoru, jer postoji baš mali procenat koji je to nekad koristio ili iz zdravstvenih razloga ili je mogao da priušti da proba i to zečije meso. Počeo sam, sam bukvalno, ne sa nule nego iz minusa, onda vremenom i upornim radom došlo se do zadovoljavajućih rezultata proširio sam i kapacitet, otvorio sam tržište prema primorju, mogao sam i još da se razvijam mada to još nije završena priča i mislim da će doći neki bolji dani. Trenutno imam otvoreno svoje gazdinstvo imam 25 ovaca na gazdinstvu, 12 ari maline, 300 stabala šljive, 20 jabuka, 10 kruške, 50 sadnica lješnika u suštini ima svega pomalo.
RADIO PETNJICA: Da li sve što radite, radite sa merakom i ljubavlju i je li to naporno?
Samir Ramdedović: Ima dana kada bude baš teško, ali ljubav prema poslu potiskuje taj umor. Upravo kao što vidite ja sam došao sa terena, prvo sam bio na teren vezano za posao koji obavljam, a onda kod sebe kući, međutim iz poštovanja prema ovoj kući i gledaocima i čitaocima koji prate portal Radio Petnjica, došao sam bukvalno u radnoj odjeći. Kada radite nešto iz ljubavi ništa nije teško koliko god to zahtjevalo i fizičkog truda i novčanih sredstava i svega, kada vidite cilj i kada vidite rezultat svoga rada vjerujte sve to padne u vodu
RADIO PETNJICA: Šta bi promijenili u poljoprivrednom segmentu tj. da li ima mjesta i prostora za napredak, da se bolje dođe do tržišta, da se bolje plasira proizvod i je li to možda kočnica u Bihoru?
Samir Ramdedović: Postavili ste pitanje koje nije samo problem u Petnjici ne samo problem u Crnoj Gori, po meni to je postao globalni problem, poslije dvije godine dešavanja sa korona virusom i poslije svih dešavanja u svijetu. Postavlja se pitanje da li ćemo imati snage da preživimo to neko buduće vrijeme. Sebe sam doveo do tog stepena da mogu i sebi da pomognem, a i drugima, ima par ljudi u Bihoru koji su sa proizvodnjom mnogo jači od mene, ali se bojim da je to mali broj u odnosu na to koliko bi trebalo da ih ima i s onim što imamo u Bihoru.
ENVER KORAĆ: BIROKRATIJA U CRNOJ GORI JE NAJVEĆI PROBLEM
Radio Petnjica: Kažite nam nešto o BD fondu?
Enver Korać: U punom nazivu Bošnjačko-donatorska fondacija Luksemburg je urduženje koje je osnovano 2007. godine. Ove godine bilježimo jubilej, 15 godina postojanja i izuzetno smo ponosni.
Bilo je mnogo skeptika, koji na početku osnovanju nisu očekivali da opstanemo. Luksemburg ima veliki broj udruženja i klubova, međutim neki mogu sebi dozvoliti da naprave pauzu i odmore se. Mi taj luksuz sebi ne možemo priuštiti. Od osnivanja imamo primarne projekte, koji u kontinuitetu teku i mi sa time ne možemo da posustanemo a niti želimo.
Dakle, javnost je upoznata šta mi radimo a to je finansiranje studenata sa sjevera Crne Gore a razlog je što je velika potreba.
Pokušavamo pomoći mlade i uspješne studente, koji su prije svega dobri učenici ali dolaze iz porodićnih situacija, koje su malo slabije stituirane i značajno bi im bilo teže bez naše podrške.
Prvi naš kriterijum je izuzetno dobar uspjeh. Želim da kažem da dobitnici naših stipendija su skoro svi lučonoše srednjih škola, drugi kriterijum je ekonomske prirode kao i teritorijalno opredjeljenje. Nije Petnjica samo u fokusu, imamo studente iz Bijelog Polja, Rožaja, Berana i šire. Imali smo iz Novog Pazara, Kosova.
BD fond se ne odnosi samo na Bihor, mi imamo članove odbora koji dolaze iz Bijelog Polja, Rožaja, Sarajeva i zajednički imenitelj nam je da pomažemo i budemo jedinstveni.
Odbili smo zahtjeve da naše udruženje nosi naziv Bihorska fondacija. Na zapadu ne treba da se dijelimo po tim aršinima,
Imamo članova koji dolaze iz Italije, Luksemburaca i mnogih drugih. Naš rad usmjeravamo prema Crnoj Gori ali u istoj mjeri imamo rad i aktivnosti i ovdje se fokusiramo prema našim članovima u Luksemburgu. Imamo kontakte sa predstavnicima drugih naroda i mnogi od njih su prepoznali tu ideju i samoinicijativno su se učlanili, imamo deset članova koji su italijanske nacionalnosti.
Nekoliko godina kasnje, uspostavili smo projekat dugoročne namjene koje smo mi nazvali jetimi našeg naroda, odnosno podrška djeci ili porodici bez jednog ili oba roditelja.
Imali smo u prosjeku četvoro djece, desetoro djece godišnje. Za narednu godinu, obezbijedili smo sredstva koja će biti za najmanje deset primaoca, takođe vjerujemo da ćemo broj studenata uspjeti da uvećamo, uprkos problemima koje smo imali zbog korone.
Imamo još mnogo drugih projekata, kao što je hitna operacija, kupovina aparata za ambulantu u Petnjci, pomoć za porodicu Škrijelj, pomoć u pandemiji korone. Uputili smo pomoć Opštini Petnjici, bolnici u Beranama, Crvenom krstu u Bijelom Polju i merhametu u Rožajama.
Radio Petnjica: Vaše aktivnosti prati portala Radija Petnjica, primarna djelatnost je ulaganje u znanje, da li ulaganje u znanje može da spriječi iseljavanje mladih ljudi iz Petnjice?
Enver Korać: Stava sam da može da spriječi iseljavanje ukoliko smo svjesni da je nedostatak kadrova jedan od najvećih problema funkcionisanja, opštine Petnjica, sasvim je jasno da će mladi obučeni kadrovi naći zapošljenje i primjeri to pokazuju.
Bilo gdje danađu zapošljenje, mi smo uspjeli u tome.
Radio Petnjica: Šta je potrebno da se desi u Petnjici, kako mladi ljudi ne bi odlazili i ko je taj koji treba da sprovede?
Enver Korać: Imamo veliki broj studenata na nastavnom smjeru koje smo pomogli u školovanju, nisu oni svi našli zaposlenje u Petnjici zato što nema djece. Nužno je da se ide dalje i prilično je veliki problem naći posao u Petnjici.
Ne može politika nikoga natjerati da dođe u Petnjicu da otvori fabriku, potreban je njegov interes.
Radio Petnjica: Petnjica još uvijek nema benzinsku pumpu?
Enver Korać: Mislim da još uvijek niko nije uspio adekvatno da objasni zašto ne postoji benzinska u Petnjici. Uvjeren sam da u Bihoru ima uspješnih biznismena, koji bi bili u stanju da pokrenu taj projekat, ali nažalost je politika kočnica.
Potrebno je prevazići te probleme ali teško je kazati kako i mislim da uz političku želju vlasti u Petnjici taj problem se mogao riješiti.
Radio Petnjica: Šta mislite o tome kada slušate da se stalno traži od dijaspore pomoć?
Enver Korać: Potrebno je da se na terenu odrade sve moguće pripreme kako bi dijaspora uložila u određene segmente.
Birokratija je u Crnoj Gori veliki problem, barem za nas niti imamo dovoljno vremena a ni dovoljno povjerenja u određenim segmentima.
Radio Petnjica: Da li se pojavio konkretan predlog od strane lokalne uprave prema BD fondu?
Enver Korać: Mislim da se nije pojavio konkretan predlog lokalne uprave a ako jeste ja se izvinjavam ali koliko me pamćenje služi nije. Znam za negativne primjere od ljudi koji su pokušavali nešto da urade i naišli su na velike probleme. Znam čovjeka koji je htio da pokrene pogon medicinskog uglja i imao je investitora iz Holandije i problem koji se pojavio da su šume pod nečijom koncesijom. On je htio nekih 200 radnika da uposli a to je za malu Petnjicu veliki poduhvat i korak naprijed ali se nije uspjelo realizirati zbog administrativnih problema.
Radio Petnjica: Koliko je godina prošlo od kad ste napustili svoj zavičaj?
Enver Korać: U Luksemburgu sam od 1991. godine i ostvario sam u porodičnom i poslovnom smislu. U Crnoj Gori sam od mojih 55. godina samo bio 17. godina. U Njemačkoj sam započeo školu obzirom da mi je otac bio građevinac. U jednom momentu moj otac je napustio Njemačku misleći da više neće ići ali situacija devedesetih je pokazala da je to bila greška.
Radio Petnjica: Šta bi trebalo da se desi da se vratite i živite u Petnjicu?
Enver Korać: Mislim da je to nemoguće. Prva generacija su nostalgičari, druga nema problem, ostvaruju se gdje su rođeni a mislim da roditelji žele da ostanu uz svoju djecu i provedu vrijeme sa njima. Dok ostvarivanje na ekonomskom planu je veoma moguće, ali do potpunog povratka želim da kažem da su to iluzije sa kojima se naši građani nose.
Radio Petnjica: Mnogo je učenika koji završavaju školu u Petnjici, šta njima poručujete?
Enver Korać: Preporučujem mladima da upišu neki fakultet pa i ako se ne ostvare u Crnoj Gori, biće im lakše na zapadu.
U Luksemburgu bez diplome ne može se uspjeti bez obzira gdje je ko rođen. Prvo škola a onda sve ostalo a mi smo tu da pomognemo, ne možemo svima ali uspijevamo dosta.
DESTO ADROVIĆ: Kod nas svako svoju politiku priča a sirotinja strada.
Radio Petnjica: Koji je to glavni razlog zbog kojeg ste napustili Crnu Goru?
Desto Adrović: Došao sam iz ekonomskih razloga da budem tu par godina ali ostao sam dugo vremena. Još 1974. godine u septembru mjesecu kada sam došao mislio sam da budem tu nekih godinu dana i da se vratim u Crnu Goru jer je to najbolja zemlja. Vrijeme je učinjelo svoje.
Radio Petnjica: Šta se desilo pa nijeste ispunili obećanje koje ste dali sebi da se vratite u Bihor?
Desto Adrović: Godina po godina, posao, kuća. Planirao sam da se vratim da Saliji para ostavim situacije su bile političke nijesu bile dobre. Porodicu sam doveo 1993 godine, ovdje sam bio sam skoro 20 godina.
Radio Petnjica: Je li bilo teško tada?
Desto Adrović: Bilo je teško ali mlad čovjek pa se podnosilo. Išao sam tromjesečno da ih obilazim a ovdje nas je malo bilo iz Crne Gore.
Radio Petnjica: Danas u bilo kojem gradu u Luksemburgu naših ljudi ima.
Desto Adrović: Danas je cijeli Bihor ovdje. Jedan dio Berana je ovdje došao. Iz mojeg sela ima veliki prosijek koji je ovdje. Obično su iz ekonomskih razloga dolazili bila je tada loša politička situacija ali Crna Gora je bila pošteđena od svih stvari kako su već tekle dolje.
Radio Petnjica: Situacija je u donosu na devedesete mnogo bolja ali se iseljavanje i dalje dešava?
Desto Adrović: Crna Gora je u zadnjih deset godina nestabilna, nije dobra politika a tu najviše narod gubi.
Ja o politici ne znam ništa samo znam da sam od prvog do zadnjeg dana DPS-ov čovjek. Prošle godine smo izgubili ali vratićemo se na staro mjesto.
Radio Petnjica: Da li je smjena vlasti na državnom nivou donijela nesto bolje Bihoru?
Desto Adrović: Jeste dosta, fabrika nikad nije ni bilo ali uvijek je imalo posla da se radi. Kada imaš u svojoj zemlji slobodu tada možeš sve da imaš, a sada za sada nemamo tu slobodu koju bi trebali da imamo.
Radio Petnjica: Da li se Desto Adrović slobodnije osjeća večeras u Diferdanžu ili kada pođe u Vrbicu?
Desto Adrović: Ja ovdje toliko godina živim i nikada nijesam imao problema. Idem i danju i noću i nikada njesam niđe imao neki problem. U komšiluku imam mješavinu mada imam i komšiju iz Berana koji je 150 metara od mene.
Radio Petnjica: Je li u Petnjici ima pomaka sa ekonomske strane?
Desto Adrović: Ima, Milo je mnogo pomogao u Petnjici. Moja djeca tromjesečno idu dolje, ja idem s njima pa ostanem po dva ili tri mjeseca. Mora čovjek da se radi, poljoprivreda je zapuštena ali su plate male.
Radio Petnjica: Šta treba da se desi na područiju Petnjice da bi se smanjilo iseljavanje?
Desto Adrović: Mladi ljudi misle da je kao nekada ali ni to više nije isto. Dolje može da se živi, mogu da dišu puim plućima a ovdje mora da se radi od jutra do jutra. Ovdje od jedne plate ne može da se živi. Sve je skupo, kuće milionske a dje su režije.
U Petnjici samo treba da se radi poljoprivreda i stočarstvo, jer taj naš kraj isključivo živi od toga, fabrika nema ima ona jedna u Gusarama par ljudi je zapošljeno male plate koje nijesu redovne. Socijalu treba da ima samo onaj kome je prijeko potrebna a mlad čovjek treba da nađe posao.
Dje god da se ode u Crnu Goru to je svoja kuća a ova ovdje je tuđa. Ja kad odem u Vrbicu tu mi je najljepše. Da je Crna Gora zaštićena puno ljudi bi se vratilo.
Radio Petnjica: Da li će Desto okupiti penzionere iz Vrbice koji žive u Luksemburg i da provede penzionerske dane u zavičaju?
Desto Adrović: Ljudi koji su penzioneri dolaze u zavičaj od maja pa do oktobra budu dolje. Žena i čovjek idu ali već druga i treća generacija veoma teško i nadam se da ukoliko se promojene određene stvari. Crna Gora da bude dodatno zaštićena i neke stvari još da se unaprijede i sigurno bi se neko vratio. Ovdje preko noći može sve da se promijeni, ne zna čovjek šta može sve biti, opet zavičaj je svoj na svome, jer za nas Crne Gore niđe nema.
Naš narod je ostao da živi jer neko mora ostati u zavičaju, ovjde su kirije skupe, ljudu plaćaju ogromne kredite. Sa jednom platom ovdje se ne može živjeti. Redovne su plate, penzije i plate se uvećavaju. U Crnoj Gori sjever nije razvijen i to je problem, ali nešto se radi, asfaltiraju se putevi, imaju neke stvari koje se rade i ide na bolje.
Ovdje ja ne znam ni ko je predsjednik ni kad su izbori a kod nas svako svoju politiku priča a sirotinja strada.
Na kraju, želim da pošaljem poruku da su moji Bihorci dobro i zdravo i da nikada nemaju problema i glava gore, bolje je u zavičaju nego u Luksemburgu.
