FOKUS BIHORA (4) – KOČAN: “EKO PETNJICA” JE GRUPA LJUDI KOJA SE NE MIRI SA LOŠIM ODNOSOM PREMA ŽIVOTNOJ SREDINI

Radio Petnjica
-
0
FOKUS BIHORA (4) – KOČAN: “EKO PETNJICA” JE GRUPA LJUDI KOJA SE NE MIRI SA LOŠIM ODNOSOM PREMA ŽIVOTNOJ SREDINI

Bihorac Ruždija Kočan, nakon decenija rada u inostranstvu vratio se da penzionerske dane provodi u zavičaju. Okupio je grupu ljudi, zaljubljenika u prirodu i svjesnih da je očuvanje životne sredine resurs koji se mora štititi. Boraveći u Luksemburgu, u jednoj od najuređenijih zemalja uopšte, stekao je poseban senzibilitet za brigu o okolini, ali i uvidio koliko je važno podići ekološku svijest i činiti sve što je u moći čovjeka da ta sredina ostane čista.

Ruždija Kočan

“Boravak u Luksemburgu je učinio svoje, ali sigurno da u svakom od nas ima nešto posebno što nas oblikuje kao osobe, te mislim da je i to uticalo na formiranje  svijesti o važnosti zdrave životne sredine i mojoj posvećenosti njenom očuvanju na lokalu”, rekao je Kočan u razgovoru za portal radiopetnjica.me.

RADIO PETNJICA: Oformili ste viber grupu. Kako se zove i koliko članova ima?

KOČAN: Viber grupa djeluje pod imenom EKO Petnjica. Sve je krenulo početkom avgusta 2024. kad je počela  da se realizuje lokalna eko ideja koju smo nas nekoliko zagovarali duže vrijeme. U Petnjici je održan prvi okrugli sto koji se bavio opštinskim ekološkim problemima, a na njemu su govorili naši istaknuti univerzitetski profesori dr Fehim Korać (koordinator), dr Isat Skenderović, dr Ibro Skenderović i direktor regionalne deponije Možura Jasmin Ćeman. Broj članova trenutno varira od 130 do 150 sa tendencijom rasta.

RADIO PETNJICA: Da li imate namjeru da grupu formalizujete kao nevladino udruženje?

KOČAN: Naravno, ali kako hoćemo da to bude NVO otvorena za sve ekoaktiviste i potpuno posvećena javnom interesu, to zahtijeva adekvatna statutarna rješenja i pripreme. Radimo na tome da se osnivačka skupština održi početkom avgusta 2025.

RADIO PETNJICA: Koje akcije ste do sada odradili?

KOČAN: Odmah nakon okruglog stola krenuli smo sa konkretnim djelovanjem. Vidjeli smo da se ovdje mnogo priča, planira ali ništa od toga ne realizuje, a mi smo to okrenuli. Tri akcije koje su bile fokusirane na prilazne puteve Petnjici bile su uspješne, a većina aktivista bili su iz dijaspore, imali smo i nekoliko i stranaca a u jednoj akciji imali smo učenike i nastavnike OŠ M.Adrović. Lokalnih aktivista bilo je uvijek, ali nedovoljno i na tome se mora raditi kako bi oni postali nosioci ovakvih akcija. Zbog toga smo nedavno, uz koordinaciju Nihada Kršića i pomoć KSD Sandžak iz Kamnika i ZK, Luksemburg,  imali posjetu naših članova Sloveniji (Almina Ličina) i Luksemburgu (Eldar i Dino Adrović)  sa ciljem  upoznavanja sa tamošnjim sistemima upravljanja otpadom i moguće primjene nekih praksi i iskustava na našu lokalnu zajednicu. Sve to i nesebična pomoć našeg člana Emila Kočana preporučili su nas da postanemo dio nacionalne ekološke asocijacije Zero Waste Montenegro.

RADIO PETNJICA: Koji su naredni potezi?

KOČAN: Sve što radimo usmjereno je na promjenu odnosa građana prema lokalnoj životnoj sredini i spoznaja da je mnogo toga u našim rukama i zavisi od nas. Svjesni smo da  ljudi ne vjeruju u promjene, da su pasivni i da su izgubili i ono posljednje – nadu. Mi smo ubijeđeni da je došlo vrijeme promjena na mnogim poljima, a da odnos prema okruženju  ne smije da čeka jer se radi o štetama koje je teško otkloniti. Naš naredni projekat ide u tom smjer i  još u početnoj fazi. Radi se o utemeljenju jednog dana koji će biti posvećen čišćenju naše opštine. Cilj nam je da zajednički kroz partnerski odnos odradimo taj projekat. Trenutno radimo na uspostavi kontakata i animiranju lokalnih ustanova, klubova, organizacija, preduzetnika i pojedinaca. Učešće svakog je bitno ali  škole su posebno važne zbog mladosti na kojoj sve ovo ostaje. Početni utisci su ohrabrujući, ali tek smo na početku. Kako sam već pomenuo radimo i na pripremi osnivačke skupštine i registraciji grupe u NVO.

RADIO PETNJICA: Kako  procjenjujete nivo svijesti o očuvanju životne sredine kod Bihoraca?

KOČAN: Upravo sam rekao, sve što radimo podređeno je tome. Kada pojedinci budu svjesni da je ova životna sredina naš jedini realni resurs na kome gradimo sve, te da od toga zavisi  naš opstanak i povratak naše brojne dijaspore (makar onih koji su u penziji) onda će sve ići mnogo jednostavnije. I tu smo tek na početku ali  potpuno ubijeđeni da će sve to ubrzo dati rezultate.

RADIO PETNJICA: Kakva je bila dosadašnja saradnja sa opštinskim strukturama?

KOČAN: Napomenuo sam da smo odradili tri akcije čišćenja pristupnih puteva opštinskom centru i skupili ukupno oko 150 vreća 120L, koje je lokalna komunalna služba odvezla, nažalost, kako se kasnije ispostavilo na lokacije koje ozbiljno dovode u pitanje smisao svega ovog. U prvoj akciji podržali su nas sa određenim brojem svojih radnika i određenom količinom neophodnog materijala. Ali sve to, teško je podvesti pod pojam saradnje jer ona sam po sebi implicira  proaktivni pristup, otvorenost i iskrenu podršku svima koji su spremni da se angažuju i daju bilo kakav doprinos usmjeren na pokretanje lokalnih pozitivnih procesa.

RADIO PETNJICA: Kako bi ste riješili problem odlaganja otpada i pravljenja velikog broja divljih deponija?

KOČAN: Kompleksni problemi uvijek se riješavaju uz angažman, saradnju i koordinaciju svih segmenata društva, a u ovako neuređenim društvima to je imperativ ali i veliki izazov. Svuda u svijetu očuvanje životne sredine je obaveza i odgovornost svih samo je stepen odgovornosti različit. Mi smo na samom početku. Prije svega već nekoliko puta pominjana svijest je najvažnija i to je neprestalni proces.  Ekološki osviješteni pojedinci   su višestruko korisni i ne mire se neodgovornim odnosu prema prirodi.  Ekologija je filozofija i stil života koji odbacuje konzumerizam kao uslov ekonomskog rasta a počinje mnogo prije kupovine – odlučivanjem za ekološki najbolje proizvode. U našim okolnostima neophodna je maksimalna posvećenost na polju individualne selekcije i zbrinjavanja  biorazgradivog otpada kao i zajednička(lokalna) – kod korisnih materijala (skoro sve vrste građevinskog materijala). Samo te dvije stavke prepolovile bi količinu otpada. Ostalo traži razvijanje lokalno održivog  sistema koji je po prirodi stvari u rukama komunalnih službi.To je njihova odgovornost koja podrazumijeva i neke teške, nepopularne ali nužne odluke. Bježanje od odgovornosti, linija manjeg otpora  i pokušaj ugađanja svima su nam dobro poznati i doveli su nas dovde. Mislim da mnogi znaju kako treba ali  prevelika je, sistemski ugrađena greška i isključiva fokusiranost na lične i parcijalne interese, koja je do sada prolazila na štetu cijele lokalne zajednice.

RADIO PETNJICA: Da li je oštrija kaznena politika neko moguće rješenje?

KOČAN: Sankcije su uvijek poslednja mjera a da bi se ona primijenila mora postojati sistem kojim je jasno definisano šta je dozvoljeno a šta ne. Kod nas to  trenutno ne postoji i ne razumijem toliko insistiranje na tome. Sva upiranja u tom pravcu su bez temelja. Prvo treba stvoriti sistem i onda insistirati na primjeni pod prijetnjom propisanih kazni. Daleko smo od toga i  rješenja su trenutno na drugoj strani.

RADIO PETNJICA: Da li mislite da je edukacija ključ svemu ili ona i kaznena politika?

KOČAN: Iz našeg razgovora sasvim je jasno- edukacija, održiv sistem, odgovornost svih a posebno lokalnih službi, pa tek kazne po unaprijed uspostavljenim i transparentnim pravilima, su dobar recept.

Hvala Vam što ste nam dali priliku da se i šira javnost upozna sa našim lokalnim eko ektivnostima i da ih pozovemo da budu dio ove priče jer samo zajednički imamo makar šansu da nešto promijenimo na bolje. Hvala svima koje nisam spomenuo a na bilo koji način su uzeli učešća u našim aktivnostima.

I da dodam, na medijima je ogromna odgovornost ali i prilka da  budu  bajraktari promjena u lokalnoj zajednici.

SAMIR RASTODER

 

 

 

Projekat FOKUS BIHORA  podržan je od strane Ministarstva kulture i medija.

AGOVIĆ: SUVIŠE VREMENA JE PROTEKLO OD ZLOČINA U ŠTRPCIMA, A PRAVDE NEMA

Radio Petnjica
-
0
AGOVIĆ: SUVIŠE VREMENA JE PROTEKLO OD ZLOČINA U ŠTRPCIMA, A PRAVDE NEMA

Delegacija Opštine Petnjica položila je danas na spomen obilježju u Bijelom Polju cvijeće u znak sjećanja na nevino stradale žrtve, koje su prije 32 godine otete, a potom i ubijene.

“Ovaj zločin ne smije da se zaboravi i nadležni organi moraju dati konačan sud i kazniti počinioce. Suviše vremena je proteklo, ali pravde niti za žrtve, niti njihove porodice, još uvijek nema. Zato je obaveza svih nas da podsjećamo na ovaj zločin i tražimo pravdu.
Ohrabruje nas najavljena inicijativa da će konačno kroz zakonsku proceduru država na adekvatan način reagovati i proglasiti status civilnih žrtava, i time ispraviti nepravdu prema žrtvama i njihovim porodicama”, rekao je predsjednik Opštine Petnjica Samir Agović.

U OŠ “25 MAJ” VRBICA OBILJEŽEN MEĐUNARODNII DAN BORBE PROTIV VRŠNJAČKOG NASILJA (foto)

Radio Petnjica
-
0
U OŠ “25 MAJ” VRBICA OBILJEŽEN MEĐUNARODNII DAN BORBE PROTIV VRŠNJAČKOG NASILJA (foto)
Povodom Dana borbe protiv vršnjačkog nasilja, koji se obilježava posljednje srijede u februaru Đački parlament osnovne škole “25. maj” Vrbica zajedno sa koordinatorkom Đačkog parlamenta Elmom Ćeman Zejnilović  organizovao je radionicu u znak podrške vršnjacima koji su izloženi nasilju.
Pripremili su radionicu sa ciljem promovisanja empatije, tolerancije, prihvatanja različitosti i razvijanja saradnje.
U radionici su učestvovali učenici iz OŠ “Mahmut Adrović”, OŠ “Trpezi” i OŠ “Tucanje” gdje su kroz interaktivnu radionicu predstavili oblike vršnjačkog nasilja i opasnostima koje ono nosi, prijavljivanja i nenasilnog rješavanja konflikta.
“Budi drug, ne budi nasilnik” je jedna od mnogih poruka koje su učenici napisali na kraju radionice, podsjetili da svaka lijepa riječ, gest podrške i svaki osmijeh predstavlja važan korak ka školi bez nasilja i istakli da je važan duh solidarnosti svakog dana.

Savjet Muslimanskog naroda: Koncept suočavanja sa ratnim zločinima nije zaživio

Radio Petnjica
-
0
Savjet Muslimanskog naroda: Koncept suočavanja sa ratnim zločinima nije zaživio

Koncept suočavanja sa ratnim zločinima, koji je ključan za ozdravljenje društva, nije zaživio u Crnoj Gori, a još je teže prihvatiti činjenicu da su današnje političke elite sklonije ignorisanju ovih tema nego ikada ranije, saopšteno je iz Savjeta Muslimanskog naroda.

Iz Savjeta su kazali da će njihova delegacija danas položiti cvijeće na spomeniku na Pobrežju u Podgorici, povodom obilježavanja 32 godine od zločina u Štrpcima kada su pripadnici Vojske Republike Srpske 1993. godine, izvele iz voza 20 civila, odveli ih u nepoznatom pravcu i ubili.

Portparolka Savjeta Emina Skenderović, smatra da se Crna Gora nije suočila sa prošlošću i da koncept suočavanja sa ratnim zločinima, koji je ključan za ozdravljenje društva, još nije zaživio.

“Još je teže prihvatiti činjenicu da su današnje političke elite sklonije ignorisanju ovih tema nego ikada ranije. Sve češće čujemo poruke da su ovo “teme koje dijele”, kao da bi guranje pod tepih moglo izbrisati bol i nepravdu”, kazala je Skenderović.

Ona je rekla da neki to čine namjerno, svjesno i proračunato, dok drugi možda neznanja, ali da je
posljedica ista – zločini ostaju neprocesuirani, a žrtve se pokušavaju zaboraviti.

“Zato danas ispred Savjeta Muslimanskog naroda u Crnoj Gori, želimo naglasiti da je najvažnije da se žrtava sjećamo kao građana koji su nevino stradali, kao naših komšija, prijatelja, kumova rođaka”, navela je Skenderović

Ona je kazala da se crnogorsko društvo često suočava sa iskušenjem da događaje iz prošlosti posmatra kroz prizmu nacionalnosti i identiteta.

“I dok je važno priznati i razumjeti istorijski i identitetski kontekst, još je važnije da ne dozvolimo da nas te odrednice dijele i udaljavaju od suštine – od ljudskosti”, navela je Skenderović.

Ona je istakla da zločin u Štrpcima nije bio samo napad na pojedince, već i na ideju zajedništva, mira i suživota i da njihovo stradanje nije bilo pitanje nacionalnosti pitanje ljudskosti.”Žrtve zločina u Štrpcima nijesu samo broj, nijesu samo ime na spisku, niti su pripadale samo jednoj naciji”, rekla je Skenderović.
Ona je dodala da žrtve pripadaju svima – zajedničkoj memoriji, našoj kolektivnoj odgovornosti i našoj ljudskosti.

“Naša odgovornost je da njihovo stradanje ne postane sredstvo za politička prepucavanja, već da ostane trajno upozorenje koliko zlo može biti veliko kada mržnja nadvlada razum”, ocijenila je Skenderović.

Ona je kazala da crnogorsko društvo mora graditi kulturu sjećanja koja se temelji na pravdi, istini i pomirenju.

“To znači da ne smijemo dozvoliti da se žrtve svojataju, niti da se njihova patnja koristi za političke ili nacionalističke svrhe. Moramo ih se sjećati kao ljudi koji su nevino stradali, kao simbola onoga što nikada više ne smije da se ponovi”, poručila je Skenderović.

NEDŽMIJA LUKAČ: Ljubav, a posebno ona prema Allahu, je temelj istinske sreće i ispunjenja (AUDIO EMISIJA))

Radio Petnjica
-
0
NEDŽMIJA LUKAČ: Ljubav, a posebno ona prema Allahu, je temelj istinske sreće i ispunjenja (AUDIO EMISIJA))

Danas smo imali priliku razgovarati s prof. dr Nedžmijom Lukač, koja je govorila o važnosti ljubavi u duhovnom i svakodnevnom životu.

Istakla je kako je ljubav, posebno ona prema Allahu, dž.š., temelj istinske sreće i ispunjenja, ali i kako mnogi ljudi danas gube osjećaj za pravu ljubav zbog materijalizma i sebičnosti. Prof. dr. Lukač je željela da javnost bolje razumije ovu temu i da nas podsjeti na suštinske vrijednosti koje često zanemarujemo u savremenom načinu života.

U vremenu kada se ljudi sve više okreću materijalnim vrijednostima, postavlja se pitanje gdje je danas istinska ljubav i duhovno ispunjenje. O ovoj temi, njenom značaju i značenju, govorila je prof. dr. Nedžmija Lukač, ističući da je ljubav koju Allah, dž.š., spušta u srca vjernika često skrivena, ali nikada izgubljena.

“Čovjek nema pravo suditi drugima jer se ljubav može nalaziti i u srcu onoga koga smatramo najgorim. Možda je ona samo prekrivena slojevima života i iskušenja,” istaknula je prof. Lukač.

Kroz svoje izlaganje, ona je podsjetila na važnost duhovnog života i topline u srcima ljudi. Upozorila je da danas, uprkos velikoj količini znanja i informacija, mnogima nedostaje ono najvažnije – živo srce ispunjeno ljubavlju.

Posebno je naglasila da je prva ljubav svakog čovjeka zapravo ljubav prema samom sebi, ali da je istinsko ispunjenje moguće tek kada se srce otvori ljubavi prema Stvoritelju.

“Kada Allah, dž.š., ulije ljubav u srce, ne pita koliko imamo djela, koliko puta smo pali i ustali. On daje Svoju milost kome hoće, i niko nema pravo da presuđuje kome je ta milost namijenjena,” poručila je.

ALMINA LIČINA

 

VOZOVI IDU, A PRAVDE NEMA

Radio Petnjica
-
0
VOZOVI IDU, A PRAVDE NEMA

ŠTRPCI – 32 GODINE OD ZLOČINA KOJI SE NE SMIJE ZABORAVITI

Radio Petnjica
-
0
ŠTRPCI – 32 GODINE OD ZLOČINA KOJI SE NE SMIJE ZABORAVITI

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Danas, 27. februara 2025. godine, navršava se 32 godine od jednog od najmonstruoznijih ratnih zločina na prostoru bivše Jugoslavije – otmice i brutalne likvidacije nevinih putnika iz voza 671 na relaciji Beograd–Bar, zločina koji je zauvijek ostavio krvavi trag na savjesti čovječanstva. Tog kobnog 27. februara 1993. godine, na željezničkoj stanici u Štrpcima, na granici Bosne i Hercegovine i Srbije, pripadnici srpskih paravojnih jedinica pod komandom ozloglašenog ratnog zločinca Milana Lukića, izveli su iz voza 20 putnika – 18 Bošnjaka, jednog Hrvata i jednog neidentifikovanog muškarca i na najsvirepiji način ih pogubili. To nije bio samo zločin, to je bila hladnokrvna egzekucija nedužnih civila, čin etničkog čišćenja koji je zauvijek ostavio krvavi trag.

 

Oni nisu bili vojnici, nisu nosili uniforme, nisu držali oružje u rukama. Oni su bili obični ljudi, putnici u vozu koji je trebalo da ih odvede a koji ih je umjesto toga odveo u smrt. Oni su stradali samo zato što su nosili drugačija imena, što su pripadali drugoj vjeri, što nisu odgovarali zločinačkoj ideologiji velikosrpskog nacionalizma koja je u vihoru rata širila smrt, strah i progon. Njihovi glasovi, krici i vapaji nisu samo nestali u noći Štrpaca oni i danas odjekuju kroz mračne hodnike istorije, kroz vapaj porodica koje i dalje tragaju za pravdom, kroz bolnu tišinu koja obavija njihova  imena u kamenim neispisanim mezarima i bolnih  suza majki, supruga, đece…

 

Danas kada se śećamo nevinih žrtava Štrpaca śetimo se i odajemo počast svim nevinim žrtvama na svim stratištima na prostorima Zapadnog Balkana, đe su Bošnjaci i drugi nevini civili ubijani, protjerivani, zatvarani, mučeni i ponižavani. Danas se priśećamo svih njih, redom, od najmlađeg do najstarijeg, jer njihova imena ne smiju biti zaboravljena.

 

Ipak, zločin u Štrpcima ostaje zločin o kojem se još uvijek „krišom govori“, koji se u udžbenicima istorije ne pominje ili se prećutkuje, dok porodice žrtava i dalje pate pod teretom nepravde i emotivnog bola. Da li smo danas bliži istini nego te 1993. godine? Nismo. I nećemo ni biti sve dok se ratni zločinci i njihovi sljedbenici veličaju kao nacionalni heroji. Sve dok tamu i mrak velikosrpskog nacionalizma ne pobijedimo istinom, obrazovanjem i kolektivnim śećanjem. Sve dok u čitankama istorije ne budu ispisane i ove mučne, bolne stranice ne da bi sijale mržnju, već da bi bile vječita opomena budućim generacijama.

 

Noam Čomski je rekao: “Ima veoma malo ljudi koji će, kad se pogledaju u ogledalo, reći: Ovo osoba koju vidim je grozno čudovište. Umjesto toga, oni smisle neku konstrukciju koja opravdava sve što rade.”

 

A ja ću reći čudovišta su nosila imena: Milan Lukić, Nebojša Ranisavljević, Mićo Jovičić i drugi zlikovci koji su ruke okrvavili nedužnim životima. Da li će pravda ikada stići? Da li će se krvava stranica Štrpaca jednom zauvijek ispisati u sudskim presudama, u istorijskim knjigama, u kolektivnoj savjesti svih nas? Jer dokle god se zločinci ne nazovu pravim imenom, dokle god se njihove žrtve ne dobiju dostojanstveno mjesto u istoriji, dotle će Štrpci ostati ne samo simbol bola, već i simbol nepravde. Zato pamtimo. Zato ne zaboravljamo. Jer zaborav je drugo ubijanje nevinih žrtava. Zato naš dug nije samo u tome da pamtimo, već da govorimo, da śedočimo, da ne dozvolimo da ovaj i slični zločini ikada više budu prećutani. Naš zadatak je da istinu prenosimo budućim generacijama, jer ona nije teret – ona je obaveza, ona je posljednji glas ubijenih koji traži pravdu. Štrpci nisu samo “beznačajna” tačka na mapi, oni su rana na savjesti Balkana. A mi, građani Crne Gore, moramo biti svjesni da nijedna zemlja nije slobodna dok ne oslobodi istinu.

 

Bošnjačka čitanka promovisana u Bijelom Polju

Radio Petnjica
-
0
Bošnjačka čitanka promovisana u Bijelom Polju

Povodom 21.febrara – Međumarodnog dana maternjeg jezika, u organizaciji Bošnjačkog vijeća, održana je promocija prve Bošnjačke čitanke u galerijskoj sali Centra za kulturu u Bijelom  Polju. O sadržaju ovog priručnika i namjerama da podstakne  optimalnije upoznavanje i njegovanje kulturno-historiskog bića Bošnjaka govorili su: Mirsad Rastoder, mr Dijana Tiganj, mr Dženisa Mujević, dr Adnan Prekić i Suljo Mustafić.

Čestitajući dan maternjeg jezika  svima koji baštine važnost očuvanja jezičkih različitosti, Mirsad Rastoder je podsjetio, “Maternji jezik je temelj kulturnog identiteta, tačka prepoznavanja i postojanja jednog naroda, osnov za uvažavanje i razumijevanje  različitosti. I svaka generacija je dužna da unaprjeđuje status svog jezika kroz obrazovni sistem i javnu upotrebu.

Bošnjaci su kroz vjekove istrajali da svoj jezik nazivaju bosanski, čuvajući njegove osobenosti do međunarodnog priznanja. U tom kontekstu, ovaj dan je signal da kontinuirano promovišemo ne samo jezik, već i kulturu, duhovnost i tako utemeljujemo čvrste osnove za  savremeno uvažavanje prava svih koji čine zajednicu različitosti u Crnoj Gori”- naglasio je Rastoder.

Prva Bošnjačka čitanka je sažeto štivo, pažljivo pisano za školsku populaciju na prelazu iz osnovne u srednju školu. Tako je fokusirana, a koliko je uspjela na čitaocima je da provjeravaju. U njoj je pažljivo sažeto višestoljetno bitisanje jednog naroda na svega 128 stranica. A samo zbog poglavlja o bosanskom jeziku valjalo je objaviti ovu knjigu. Čitanku  je pripremio i uredio tim kompetentnih pegalaca iz različitih oblasti. Lako se čita a svaka utemeljena kritika je dobro-došla, kazao je  Rastoder.

On je saopštio da je ovaj pilot projekat realizovan zahvaljujući skromnoj projektnoj podršci Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava,entuzijazmu priređivača i članova redakcije, te dopuni iz Bošnjačkog vijeća. U tom slijedu Bošnjačko vijeće je izdavač, ali ne i uređivač knjige. Čitanku je oblikovala  Redakcija od preko 20 članova i po savjetima više stručnih konsultanata – cijenjenih univerzitetskih profesora  koji su  dali značajan doprinos.

Redakcija je ponosana  na knjigu koja je, uz mnogo truda, istraživačkog sabiranja i razmatranja, poklonjena svom narodu. Većina primjeraka, poklonjena  je  gradskim i školskim bibliotekama  sa željom da se čita i posluži kao inspiracija. Podsticaj za još kvalitetniju edukaciju mladih o svim elmentima bošnjačkog identitetada, ali i razmišljanje kako da napravimo nove čitanke po oblastima;istorija,književnost,jezik,kultura,likovana i muzička umjeznost. Naravno,ako bude uslova za zajedničko djelovanju u opštem interesu, poručio je Rastoder.

Bošnjačku čitanku treba pročitati i analizirati koliko njen sadržaj uspješno prati genezu bošnjaštva kroz vjekove do savremenog doba, a ne sujetno tražiti svoju sliku u njoj. Ovo bi trebali da razumiju neki koji ovih dana pitaju: “Kako to da mene nema u Čitanci?” I svi su, naravno, u pravu, ako izuzmemo razmišljanja o  ličnostima, događajima i djelima iz bošnjačke prošlosti i savremenog stvaranja, koji zbog značenja,takođe, treba da se nađu u nekoj od čitanki.

Suštinski ovo je priručnik za sve Bošnjake- bez ekskluziviteta,svakako i druge koji hoće da upoznaju  crvenu nit trajanja, stradanja i  uspjeha jednog Naroda. Čitanka nudi i pojašnjava bitne elemente bošnjačke autohtonosti kroz vrijeme, jednako uvažavajući sve prostore na kojima su Bošnjaci živjeli i na kojima danas postoje u  ambijentu multietničke Crne Gore, kazao je Mirsad Rastoder na promociji u Bijelom Polju.

Zimski dah, proljećni šapat kroz selo Radmance (FOTO PRIČA)

Radio Petnjica
-
0
Zimski dah, proljećni šapat kroz selo Radmance (FOTO PRIČA)

Snijeg se povlačio s vrhova Bihora, ostavljajući za sobom blatnjave staze.  Na ogoljenim granama stabala, pupoljci se stidljivo otvaraju, dok vjetar donosi miris vlažne zemlje i trave koja se budi. Njive su još tamne i natopljene, ali selima se već širi miris dima iz spaljenih grana, priprema za nove usjeve.

Proljeće je na pragu, a Bihor ga dočekuje u tihoj, postojanoj promjeni – bez žurbe, ali neumoljivo.

ALMINA LIČINA

TRADICIONALNI ZIMSKI TURNIR U ZINGU

Radio Petnjica
-
0
TRADICIONALNI ZIMSKI TURNIR U ZINGU

Juče, 23. 02. u prostorijama ZK Bihor, rukovodstvo ovog udruženja organizovalo je tredicionalni zimski turnir u zingu. Prijavilo se 22. ekipe te, kako je i planirano, turnir je započeo u zakazano vrijeme. Fer-pley je i ovaj put krasio takmičare, a turnir je otvorio predsjednik UO ZK Bihor Esko Halilović, dipl. Ing. Agronomije i tom prilikom kazao:
Počasni član našeg udruženja i počasni građanin opštine Petnjica Branka Bogavac iz Pariza, po rođenju Bihorka, naslovila je jednu svoju knjigu „Susret je najveći dar“, a ja dodajem da je pored dobrote susretanja da je čovjek čovjeku lijek. Zato se i družimo, zato i trajemo – istakao je Halilović i dodao:
Punih 16 goina kroz razne igre u našim prostorijama i posredstvom drugih druženja uspijevamo da održimo ovo naše drugovanje i prijateljstvo i tako smo došli na ljestvicu jednog od najprepoznatljivijih udruženja na svijetu ciji članovi dolaze mahom iz Crne Gore. Naravno ovo je samo dio od onoga zašta se zdušno zalaže naše udruženje, naša druga kuća ZK  Bihor. Družimo se,  igrajmo se, razvijajmo prijateljstva to nam je svima u interesu. Uvodimo u ovo naše zajedništvo što više članova naših porodica jer je ovo sigurno mjesto zaklonjeno od svih belaja i antagonizama. Neka nam to služi za ponos.

A sada sretno! Pokažite svoje kartaške vještine i želim vam svima puno sreće. Neka pobijede najbolji, a dok se god ovako družimo – svi smo pobjednici.

Poslije cjelodnevnog takmičenja i nadigravanja, odvojile su se šest ekipa koje su pretendovale za prva tri mjesta.

Na kraju, III mjesto zauzeli su Muzafer Šabotić i Halil Sijarić – zadnji red,  II mjesto Nermin Isović i Emir Alomerović – srednji red, dok su I mjesto, sasvim zasluženo osvojili Jasmin Miko Šabotić i Alen Mehović – sjede.
Pobjednicima su pripale diplome i poklon knjige.

Bilo je ovo još jedno druženje kako dolikuje ZK Bihor i još jedna kockica ugrađena u mozaiku ovog udruženja.

Važno je napomenuti da su za dobru organizaciju ovog takmičenja zalužni: Alija Skenderović, Alija Rastoder, Suka Kijamet, Jasmin Šabotić i Hamid Rastoder.

Hamdija M. Rastoder

1...151617...931Stranica 16 of 931