Sjutra (četvrtak), od 10:15 časova, gost Radija Petnjica je predsjednik opštine Petnjica Samir Agović.
Tema emisije biće aktivnosti lokalne uprave u toku ljetnjeg perioda.
RADNICI “BEMAXA” SANIRAJU RUPE NA PUTU PODVADE-GUSARE
Danas su radnici firme “Bemax“ počeli sa saniranjem pukotine na putnom pravcu Podvade – Gusare.
Radi se na izgradnji propusta, drenaže i trapezastog kanala za odvod površinskih voda. Oštećenje na putu nastalo je usljed vremenskih nepogoda, pa je postavljanje kanala bilo optimalno rješenje kako bi se spriječile iste situacije u budućnosti.
Novi dio asfalta će se postaviti tek kada počne asfaltiranje puta Podvade – Berane.
ALDIJANA NOVALIĆ
SABRAĆAJNA NEZGODA U BUDIMLJI: KOMBI FK PETNJICA UDARIO U KAMION STOVARIŠTA “ČANTRIĆ”
Na putu Petnjica – Berane, u mjestu Budimlja, danas popodne, desila se saobraćajna nezgoda u kojoj nije bilo teže povrijeđenih.
Kombi Fudbalskog kluba Petnjica, kojim je upravljao trener FK Petnjica Novo Cimbaljević vozio je prema Petnjici i udario u kamion beranskih tablica stovarišta “Čantrić”.
Osim velike materijalne šteta drugih posljedica nije bilo.
S.R.
PETNJICA: IZLOŽBA SLIKA “POSEBNA CRNA GORA” U SRIJEDU U 18 ČASOVA
U okviru V Bihorskog kulturnog ljeta u JU Centar za kulturu biće otvorena prirodnjačka izložba “Posebna je Crna Gora” u srijedu u 18h.
Slike će u holu Centra za kulturu biti izložene do 28. septembra, svakog radnog dana od 8-16h.
Posebnost Crne Gore, te jedinstveno bogatsvo biodiverziteta na tako malom geografskom području, u izložbi će biti posebno naglašeno isticanjem rijetkih, endemičnih i reliktnih vrsta u svim zbirkama.
ALDIJANA NOVALIĆ
ŽIVOTNA PRIČA DŽEKA ŠABOTIĆA: JEDNA SOBA, OTAC, DVIJE MAJKE I SEDAMNAESTORO DJECE, A SVI SREĆNI I ZADOVOLJNI
Prisjećajući se stare rodne kuće, brvnare, ognjišta, lonca za kuvanje, majke i oca, šezdesetogodišnji Bihorac, veliki humanitarac i rodoljub Džeko Šabotić, otvorio je dušu i pripovijedao svoju životnu priču pred mikrofonom Radija Petnjica.
Džeko živi u Švajcarskoj već 40 godina i svaku priliku koristi da pomogne zavičaju.
Njegova porodica imala je 20 članova – 17 djece, otac, majka i prva žena njegovog oca.
„Rodio sam se na „hasretluku“, kao četrnaesto dijete u porodici, prvo muško, a sve prije mene bile su ćerke. Poslije mene rodila se još jedna sestra i dva brata, tako da nas je bilo 17. Moj otac, rahmetli Gano Šabotić, čuveni u to vrijeme, dva puta se ženio. Prva žena mu je bila od Muratovića i s njom je imao 10 kćerki. Zvala se Raba. To je bilo vrijeme kada je tradicija nalagala da se u porodici mora roditi muška glava. Zato je prva Ganova žena odlučila da oženi muža sa drugom ženom. I bilo je tako. Oženio se sa ženom iz Agovića, sa Salihom i od nje nastadosmo nas sedmoro. Vremenom su se sva djeca rasturila po svijetu i od tako brojne familije niko tu ne osta. Kad sam se rodio, kćerke od prve žene, moje polusestre su bile već udate. Ina, Ibrima, Mejra, Bajra, Hajrija, Pašema, Muniba, Umihana i još dvije male djevojčice koje su umrle, su djeca iz prvog braka, a Dževahira, Džemaila, Sabira, Džeko, Feko, Sabro i Samira iz drugog.
Prvu Ganovu ženu smo svi voljeli i poštovali podjednako kao našu pravu majku. Iz milošte smo je zvali „biko“. Tako smo je zvali kako bi joj odali priznanje za sve što je činila za nas. Tek kasnije je nastao termin „nana“, a vidim danas se sve više koristi“, priča Džeko.
U kući sagrađenoj od blata, isprepletanog pruća, nekoliko kamena, čatmenog zida, nazvanom „brvnara“ u selu Tucanje odrasli su svi zajedno.
„U jednom dijelu kuće postojao je zemljani dio gdje je bilo ognjište, lonac i verige u kojem smo kuvali hranu. Imali smo i crni šporet, ali lonac nas je iznjivio. Imali smo jednu sobu i svi smo tu spavali. Slamarice su bile udobne, jer umor nije prepoznavao neudobnost. U to vrijeme u tome smo uživali. Tada je malo ko imao bogat život, ali srećan i zadovoljan jeste. Velikim stvarima nijesmo težili, uvijek smo se zadovoljavali sa onim što imamo, pa smo od poljoprivrede živjeli kao i svi u to vrijeme. Osnovnu školu, do petog razreda sam pohađao u Tucanjama, a onda školovanje nastavio u Petnjici. Svaki dan sam pješačio oko pet kilometara kako bi stigao na vrijeme na nastavu. Uslovi su bili teški, putevi nikakvi, a mi adekvatne obuće. Bilo je leda, snijega, zaleđavanja odjeće na nama, izgladnjelosti, ali volja je uvijek postojala, tako da nikada nijesmo odustajali. Ni telefona, ni televizije, ni radija, ništa od toga, jer sve je došlo kasnije, a da budem iskren tada nije bilo ni dokonog vremena. Sjećam se i kada je prvi put struja došla kod nas, daleke 1964. godine“, nadovezuje se Džeko na svoju priču.
Na trenutak zastade i prisjeti se šta su mu pričali, kako je izgledalo kada se on rodio.
„Pričali su mi svi, pričao mi je i rahmetli otac, kako je bilo kad sam se rodio, a bilo je pravo „šenlučenje“ i slavlje. Rodio sam se poslije toliko vremena i poslije toliko ženskih glava u porodici. Ljudi su čak sa Police dolazili na čestitku kod oca, jer su ga svi poznavali. Bio je čuven u to vrijeme i imao je društva sa svih strana. Pričali su mi da je bio veliki humanitarac i da je pomagao još oko izgradnje prvog doma ovdje u Petnjici. Ja sam se oženio u 21 godini, poslije povratka iz vojske, 1979. godine. Kada sam birao izabranicu vodio sam se onom našom starom izrekom – beri cvijeće oko sebe, tako da ubrah cvijet iz blizine, iz Radmanaca. Svadba je bila priređena po najstarijim bihorskim običajima, a bila je jedna od najačih i najvećih u to vrijeme. Šatora još nije bilo, samo čista poljana i muzika pa se baš slavilo i igralo“, prisjetio se Džeko svoje mladosti.
Odmah nakon povratka iz vojske, nakon ženidbe, odlučio je da ode u svijet da potraži bolji život. Na selu je bio srećan, ali iscrpljen i uvijek je težio da stvara više.
„Otišao sam u Švajcarsku zbog ekonomske situacije. Tamo sam se snašao i imam lijep život. Muke i težak život iz djetinjstva uvijek su me podsticale na to da se osvrćem na ljude iz ovog kraja, pa je želja da im pomažem. Sjećam se kakva je naša kuća bila – stara sa isprepletanim prućem, nije mogla izdržati, pa je se srušila još prije 48 godina. Na istim temeljima izgrađena je druga, koja se takođe, prije nekoliko srušila. U želji da sačuvamo sjećanje i nikada ne zaboravimo gdje su bili temelji te naše prve kuće, u kojoj je rođeno nas 17, moj brat prije je prije par godina sagradio novu i sada živi u njoj“, kaže Džeko.
Od starina koje su postojale, ništa nije sačuvano, ni fotografija stare kuće ali je ipak,na neki čudan način otrgnuta od zaborava. Džeko je slučajno, na izložbi bihorskog slikara Šeka Šabotića, vidio nacrtanu staru kuću.
„Ostala su sjećanja na prošlo vrijeme, slike oca stare preko 40 godina i priče koje mi je on pričao. To pamtim najbolje, jer i ja ih danas pričam. Za mene one imaju neprocjenjivu vrijednost“, sjetno priča Džeko.
Da je predan zavičaju i da ga jake uspomene vežu za ovaj kraj pokazuje i to što svake godine izdvaja ne mala sredstva i ulaže u Bihor. Podržava sve akcije i to ne samo u Bihoru.
„Uvijek se rado vraćam zavičaju, ovamo sam teoretski svaki dan. To kažem jer svakodnevno, preko portala Radija Petnjica, samog radija i mnogih drugih emitera pratim sva dešavanja. Čekam dane penzije da se bolje i više posvetim svom zavičaju“, kazao je Džeko i dodao da mu je žao što nema više vremena da se posveti detaljima, jer se odmor u Bihoru završioa sjutra već pakuje stvari i vraća se za Švajcarsku.
ALDIJANA NOVALIĆ
TALE KOŽAR O PROBLEMU OTPADA: MAJKA PRIRODA ĆE NAM SE OSVETITI
Bihorac Tale Kožar je jedan od onih kojima najviše smeta devastiranje prirode i zagađivanje životne sredine otpadom. On kaže da je u Sloveniji, gdje je radio kao čuvar parka, shvatio koliko je važno sačuvati prirodu od negativnog uticaja čovjeka.
“Apelujem na lokalnu upravu da obrate više pažnje na ovaj problem. Ovdje je još zdrava priroda, ali neće biti dugo ako nastavimo ovako da djelujemo. Prioritetno i najbolje rješenje je reciklaža i o tome se mora razmišljati. Ne samo kod nas u Petnjici, nego u cijeloj državi evropski standardi se ne primjenjuju. Ne znam kako će Vlada otvoriti i zatvorito to poglavlje vezano za ekologiju. Akumulatori, elektronika, olovo, solne kisjeline i ostali otpad završava pored puta. Najgore je kada čujem ono naše – baci to u rijeku. Samo vidite koliko zakačenih plastičnih kesa i flaša ima na granama pored rijeka“, priča Kožar.
Prema njegovim riječima nijesmo ni svjesni koliko je priroda ugrožena.
„Nekada je u načim rijekama postojala vidra, jedna vrsta podvodne mačke, a preko 40 godina je nijesam vidio. Takođe, biljni endemi koji su postojali na našim prostorima sada ne postoje, jer su otišli i 1000 metara iznad naše nadmorske visine i sada ih ima u okolini Bjelasice, Komova, Žabljaka. Korišćenjem obnovljivih izvora energije možemo uticati na smanjenje štetnih uticaja za sredinu“, kazao je Tale Kožar.
On kaže da sav otpad završava u podzemnim vodama.
„Majka priroda će se svakome osvetiti. Vidite i sami velike poplave, zemljotrese, a to su posljedice globalnog zagrijavanja“, zaključio je Kožar.
ALDIJANA NOVALIĆ
MUKE LICA SA INVALIDITETOM: PARKING MJESTA KORISTE SVI OSIM ONI KOJIMA SU NAMIJENJENA
U Petnjici postoje dva parking mjesta za osobe sa invaliditetom, ali su skoro uvijek zauzeta automobilima nesavjesnih vozača koji ne poštuju jasno iscrtanu signalizaciju.
Predsjednik NVO Lica sa invaliditetom iz Petnjice Denis Ramdedović kaže da se više puta obraćao nadležnim zbog ovog problema ali da je sve ostajalo na obećanjima da će riješiti problem.
“Više puta sam se obraćao nadležnima i uvijek su mi obećali isto. Konstantno govore da će raditi na tome da se poštuju lica sa invaliditetom i da će nam taj prostor uvijek biti slobodan, međutim svaki dan primjećujem drugačiju situaciju. Neki su izgovor našli u tome kako nemaju drugi slobodan parking. Kao lice sa invaliditetom i kao neko ko zastupa ove ljude u opštini se osjećam ugroženo . Apelujem na institucije kojima je u nadležnosti da više obrate pažnju na nas, da kazne ljude koji krše propise”, kazao je Ramdedović.
D.R.
FK PETNJICA POČELA PRIPREME ZA NAREDNU FUDBALSKU SEZONU
Fudbalski klub Petnjica je pripreme za takmičarsku sezonu 2018/2019. započeo 1.avgusta a na prozivci, treneru Novu Cimbaljevicu javilo se 14 fudbalera, dok se ostatak ekipe priključio na narednom treningu.
Cimbaljević raspolaže sa dvadesetak fudbalera koji će kroz pripreme pokušati da izbore svoje mjesto u startnih 11. U odnosu na prošlu sezonu u tim su se, nakon dvogodišnje pauze vratili Emil Adrović, Dino Adrović i Admir Šabotić. Timu se još priključio i Nikola Praščević, tako da su sve pozicije u timu pojačane u odnosu na prošlu sezonu. Klub su napustili kapiten Armin Ramčilović i Alen Ajdarpašić kao i igrači koji su bili na pozajmici iz rožajskog Ibra. Očekuje se mnogo uspješnija sezona od prethodne dvije, koje su bile najslabije u novijoj istoriji kluba, ali su značajne po tome što se dala šansa mladim igračima koji sada predstavljaju okosnicu kluba.
DENIS RAMDEDOVIĆ
NEVRIJEME ZA VIKEND U PETNJIČKOJ OPŠTINI UNIŠTILO USJEVE, AGOVIĆ OBEĆAO POMOĆ
Područje petnjičke opštine ponovo je za vikend zahvatilo veliko nevrijeme, a najviše je stradalo područje MZ Trpezi.
Velika količina padavina, grad veličine „oraha“ opustošio je mnoge njive na cjelokupnoj teritoriji. Od velikih usjeva, rodnjih njiva, velikih voćnjaka ostale su samo jake grane, dok je svaki plod uništen.
Predsjednik Opštine Petnjica Samir Agović je najavio da će opštona pomoći u saniranju posljedica.
„Nevrijeme je u velikom zanosu uništilo mnoge usjeve i njive. Znatno je uništena putna infrastruktura. Na terenu sam se uvjerio da je u velikoj mjeri nevrijeme uništilo posjede u mnogim domaćinstvima. Vrijednom poljoprivredniku Hašinu Rastoderu je grom ubio četiri krave. Ponovo ćemo utvrditi stanje šteta na infrastrukturi i u domaćinstima i izaći u susret“, kazao je za portal Radija Petnjica Samir Agović.
DŽENAZA (SAHRANA) MUJA RASTODERA SJUTRA (NEDJELJA) U 13 ČASOVA
Dana 10.08. 2018 u 63. godini života na ahiret se preselio Rastoder Kadrije Mujo.
Dženaza (sahrana) će se obaviti dana 12.08. 2018. godine u 13 časova na porodičnom groblju u Lećevištima – Radmanci.
Hatar (saučešće) se prima u gasolhani u Petnjici.
Ožalošćeni: sestre Fehima, Munirka i Mejrema, sinovci Refik i Ferid, kao i ostala mnogobrojna rodbina.
