TURISTIČKA ORGANIZACIJA PETNJICA POKLONILA REKVIZITE ZA DJEČIJE IGRALIŠTE
ODRŽANA SOFT SKILLS RADIONICA ZA MLADE
Juče je profesorica SMŠ Petnjica, mr Dijana Tiganj Mehović održala soft skills radionicu za mlade do 35 godina, na temu “Aktivno traženje posla: Komunikacija i predstavljanje” u Beranama u prostorijama Hotela Berane.
U PETNJICI UPISANO 38 ĐAKA PRVAKA I 32 SREDNJOŠKOLCA
U ponedeljak 4.septembra započela je nova školska godina za sve osnovce i srednjoškolce u Crnoj Gori. Ministar prosvjete Miomir Vojinović rekao je da je sve spremno za početak nove školske godine u 163 osnovne i u više od 50 srednjih škola u Crnoj Gori.
Ove godine u osnovne škole u Crnoj Gori upisano je oko 7.500 prvaka.
Ono što je zabrinjavajuće jeste da škole na području opštine Petnjica bilježe iz godine u godinu sve manje đaka prvaka, pa je samim tim ove godine upisano na cjelokupnoj teritoriji 38 novih prvaka u osnovnim školama. Od toga broja nastavu OŠ ,,Savin Bor” će pohađati četiri prvaka, OŠ ,,Mahmut Adrović” Petnjica 16 prvaka, OŠ ,,25. Maj” Vrbica sedam prvaka, OŠ ,,Trpezi” šest prvaka i OŠ ,,Tucanje” pet prvaka.
U Srednjoj mješovitoj školi Petnjica ove godine upisanana su 32 nova srednjoškolca i to po smjerovima:
Opšta gimnazija devet učenika
Ekonomski tehničar/ka – 14 učenika
Poljoprivredni proizvođač (treći stepen) -10 učenika.
Školskim kalendarom za 2023/2024. godinu predviđeno je da nastava bude završena 14. juna naredne godine.
U školskom kalendaru, objavljenom na sajtu Vlade, navodi se da se nastavna godina za učenike završnog razreda okončava 17. maja.
Zimski raspust, prema tom dokumentu, počeće 1. a završiće se 21. januara, dok će ljetnji raspust trajati od 17. juna do 31. avgusta iduće godine.
ERIS BABAČIĆ
IMENA KOJA VJEČITO TREBA PISATI VELIKIM SLOVIMA
Da, oni istinski zaslužuju da se njihova imena do sudnjeg dana pišu velikim slovima.
A kako i ne bi?!
Nije ovo prvina, već po kazna koji put oni svoju kesu odvezuju i nude pomoć tamo gdje treba, ne piatjući ni ko je koje vjere, ni nacije ni za koga je glasao u ovom prevrtljivom vremenu u kojemu se ni vještice sa svim svojim magijama ne bi snašle.
Ali, oni su tu! Oni, dobri ljudi!
Tu su da pomognu, da svoju ruku pruže nemoćnima.
Ostaće zapisano da su u jednom vremenu i na jednom prosoru živjeli i radili takvi ljudi, ostaće njihova imena pred kojima smo se dužni s posebnim poštovanjem odnositi.
Pa krenimo redom:
Naime, nedavno je na adresu Zavičajnog kluba „Bihor“ iz Luksemburga stigao zahtjev za pomoć upućen ispred Medžlisa IZ u Petnjici, koji potpisuje predsjednik ove institucije Rifat Agović, aktivista i čovjek koji je vazda tu da i sam pomogne tamo gdje zatreba.
Oni su u svom zahtjevu naveli da je kotao peći za zagrijavanje džamijskih prostorija dotrajao i da ga je neophodno čim prije zamijeniti, te su zatražili pomoć udruženju „ZK Bihor“ i ljudima dobre volje.
Nije prošlo ni dvadesetčetiri sata od pristizanja zahtjeva, a pomenuto udruženje, članovi i prijatelji udruženja su se organizovali i sakupili cjelokupan iznos koji je firma „Mikromont“ iz Bijelog Polja ponudila kako bi u cijelosti završila posao oko nabavke, postavljanja i puštanja u promet novog modernog kotla.
Evo njihovih imena:
1. Udruženje „ZK Bihor“
2. „Met“ Sarl , vlasnik Ernad Ero Muhović
3. „Bihor“ Sarl vl. Edin Medo Latić
4. „EHH LUX“ vl. Braća Halilović: Esko, Harun i Hajro
5. „EMK Elekticite“, vl. Ermin Halilović, Meris Palamar, Kemal Rastoder
6. „Palamar Peinture“, vl. Faik Matko Palamar
7. „Inter-pieces“ sarl, vl. Elvir i Sadat Ramdedović
8. „Denis Peinture“, vl. Semin Čivović
9. „Enstal“ Sarl, vl. Sanel Škrijelj
10. FK „Union 5“ Kayl/Tetange dir. Mersudin Mita Ličina
11. “ECO Construction”, vlasnika Elvisa Durakovića
Zahvaljujući njima džematlije će spremno dočekati narednu i naredne zime u petnjičkoj džamiji.
Ugledni bihorski preduzetnik Esko Latić stavio se na raspolaganje po pitanju koordinacije između isporučioca firme „Mikromont“, džamije u Petnjici i donatora, što će umnogome olakšati realizaciju ovog važnog projekta.
F. S.
BIHORSKI PLANINARI OSVOJILI OLIMP I MUSALU (FOTO)
EDIN MEDO LATIĆ: OTIŠAO JE NAŠ DRAGI FERID
Ovih dana ostali smo bez još jednog divnog čovjeka, mog dragog prijatelja Ferida Muratovića. Teško mi je bilo povjerovati u tu strašnu vijest od koje se srce zaledi i riječi umuknu!
Drugovali smo od malih nogu, znao sam za njegov usud, preživljavao sa njim sve njegove boli i tegobe koji su ga pritiskali, pokušavao da mu pomognem, ali, nažalost, postoje situacije u kojima se ne može pomoći.
Agresivnost njegove bolesti bila je jača od dobre volje njegovih prijatelja i porodice da mu pomognu.
I u takvom teškom stanju nije ga napuštao smisao za humor, za šalu za lijepu toplu ljudsku riječ.
I zato smo ga voljeli.
I zato smo žalili što mu ne možemo pomoći.
Oduševljavao nas je svojim pjesmama, a, eto, meni je i knjigu posvetio „Bihorski soko“. Hvala, dragi moj i nikad prežaljeni Feride.
Dobro znam koliko si volio naš zajednički zavičaj, našu Petnjicu, naš Bihor i našu Crnu Goru. Sve dok te bolest nije totalno obhrvala žurio si rodnom kraju, žurio si ljudima koji su te voljeli i koje si ti volio, kao da si se nadao da će ti zavičajna toplina i bliskost zavičajaca pomoći u tvojoj bolesti, da će zavičaj ublažiti muke od teške bolesti. Kada nisi mogao otići – pisao si pjesme zavičaju prošivajući ih zlatnim poetskim nitima i upisivao sebe u vrhove bihorskih voćnjaka, čije lišće će početi da žuti sa prvim jesenjim mrazovima. Tvojim odlaskom, ostaje jedna velika praznina i žal i u Bihoru i u Luxemburgu i ostaće još dosta neispisanih bijelih listova, tužnih bez tvojih stihova.
U svemu si bio poseban, tih, nenametljiv. Još dugo će u nama odzvanjati ljubav i toplina tvojih pitomih riječi, koje si svima nama nesebično davao.
O, Veliki Bože, tako ti Tvoje milosti, smiluj se našem dragom Feridu.
Tvoj Edin Medo Latić
ZBOGOM, FERIDE MURATOVIĆU, ZBOGOM PRIJATELJU
Danas je prvi dan mjeseca septembra ljeta 2023. Cijeli dan kiša zaliva Luksemburška sela i gradove.
Uz kišu, vuče se i nekakva rijetko kad viđena sumaglica ko pramenje vune koje se drži za zrelu jesenju travu. Sve je mokro. I sumorno.
S bolom i tugom započinjem ovaj tekst o mom dugogodišnjem, jednom od najiskrenijih prijatelja – Feridu Muratoviću. On je juče poslije podne okončao svoj tegobni život. Unatoč beskrajnoj brizi i pažnji njegove porodice i nas – njegovih prijatelja, te medicinskih radnika – nije izdržao; pokleknuo je pod teretom bolesti koju vuče još od rane mladosti.
Ne znam kakvo je vrijeme danas u njegovoj Petnjici s kojom je bio neraskidivo vezan. To je bio njegov mikrokosmos za koji je živio i gdje je svaku pojavu na svoj zanesenjačko-pjesnički način opjevao. Pretpostavljam da danas i u Bihoru i njegovoj Petnjici nebo plače. Plače nebo nad Bihorom, plače Bihor; vode, putevi i bašte, koje je volio iznad svega i koje je, u posebnom zavežljaju, ponio u svijet.
Skoro svi koji su ga poznavali – znali su da je prošao pakao života od ranih sirotinjskih dana, bez oca i majke, do bolesti koja je proizašla poslije operacionog zahvata, gdje je, u njegovom slučaju, izostala hirurška preciznost čiju je grešku preskupo plaćao punih trideset godina.
Svoju životnu patnju iz zavičaja i kasnije iz Luksemburga pomiješao je sa ljubavlju prema zavičaju i ljudima iz zavičaja, spravljajući tako poetsku leguru iz koje je izlivao stihove i priče. Kroz svoj poetski, kao i prozni rukopis, skoro hronološki ispisao je izrastanje Petnjice od obične začmale sredine prema urbanom centru Bihora.
Petnjica izgovorena iz njegovih ustiju imala je posebnu boju i toplinu.
Kako u Crnoj Gori, tako i u Luksemburgu, imao je bezbroj prijatelja; njegova dobrota i duh bili su magnet za ljude koji su ga okruživali.
Svoj pjesnički opus završio je nadavno izašlom stihozbirkom „BIHORSKI SOKO“, koju je u cijelosti posvetio prijatelju i čovjeku iz svog zavičaja – Edinu Medu Latiću. Imao je vrlo izoštren detektor kada je u pitanju prepoznavanje ljudskog karaktera. Volio je i cijenio Meda Latića: što brine o svom zavičaju, što na sve strane pomaže i pokušava da svoj zavičaj učini boljim… Zato mu je i posvetio knjigu poezije, neveliku ali iz srca njegova iskapalu.
Pišući pjesme i priče znao se često konsultovati sa jednim brojem prijatelja. Nije imao sujetu koja bi ga sputavala da to pokaže meni, Seadu Ramdedoviću, Mulu Šabotiću, Raifu Adroviću… jer je njegov poetski nerv uglavnom pulsirao u tom krugu.
Pamtim sve njegove pjesme, prolazile su kroz moju uređivačku ruku, a neki stihovi su zbiljski nezaboravni; pišući o Hamovoj kuli koja je nicala i izrastala na kamenoj kosi iznad sela Johovice u Bihoru, Ferid kaže:
“Na kamenu od kamena
Ko za nebo obješena”…
Eto kako se, onom ko istinski voli zavičaj, priviđa ono što raste u njemu i čini ga ljepšim. Ferid Muratović je kamenu građevinu na vrhu brda svojim stihovima svezao za nebo.
Takvi i slični stihovi, tako jaki motivi u pričama koji su često prožeti humorom i satirom, mogu se sresti u mnogim njegovim pjesmama i knjizi kratkih priča „Čovjek u vodi“.
Ne miješajući se u božje odluke i njegovu volju, ipak se usuđujem reći da je Ferid Muratović zasluživao da živi mnogo bolje i mnogo duže.
Ako se dobro sjećam on bi negdje u oktobru napunio pedeset godina svoga hoda po ovom svijetu; premalo za onoga kome je sreća bila naklonjena, a predugo za onoga ko se zadnjih trideset godina zlopatio od svoje bolesti kojoj nije bilo lijeka i koja ga je ubila.
Još jednom, zbogom Ferko, prijatelju moj…
Rahmet tvojoj plemenitoj duši.
Danas u Luksemburgu i nebo plače za tobom!
FAIZ SOFTIĆ
PRIČA IZ GODOČELJA: NA MOBU KOD ŽUĆA ZA ČETIRI DANA PRIKUPLJENO 1.200 BALIRANOG SIJENA (video)
IN MEMORIAM: FERID MURATOVIĆ – KNJIŽEVNIK (1973-2023)
Piše: Božidar Proročić književnik i publicista
Daleko od svog rodnog Bihora i voljene Crne Gore, pod suncem tuđeg neba i svjetlima Luksemburga sklopio je zauvijek svoje pjesničke ruke moj dragi prijatelj i časni insan-čovjek Ferid Muratović. Ostaće brojni ispisani ali i nezavršeni stihovi posvećeni Crnoj Gori, Bihoru i Petnjici prijateljima i sudbini koju svi nosimo sa sobom makar i na tom posljednjem putu. Odrastajući i provodeći svoje djetinjstvo i mladost na brojnim obroncima i planinskim vrletima gorovitog Bihora đe planinske trave, izvori, vjetrovi i gromovi grade ljude a proza i poezija zavičajnih pisaca te opije i sam postaneš pisac. Ti zvuci, mirisi, prijateljstva, književnost. Planinske staze i sofra rodnog kraja zauvijek će u Feridu utkati i postati dio njega samog. Nosio je u svojem srcu tu ljudsku njit i osjećaj pažnje za sve drage prijatelje za sve one koje je doživljavao svojima. Jedina sentenca kojom se kroz svoj život vodio Ferid bila je kako mi je govorio: ,, Budi čovjek ma koliko da je život velika i teška borba. Budi plemenit i čini dobro ljudima jer samo jedan život na ovom dunjaluku imamo.” Bio je borac i kada mu je bilo teško i kada i kada je klonuo svaki put je iznova znao da ustane i da kaže: ,,Moram dalje što je život ako u njemu nema bola.”
Odlučio je da svoj trenutak i parče sreće potraži na dalekim muhadžirskim-iseljeničkim putevima Luksemburga. Otišao je i ponio iz svog rodnog kraja neljepše vrline koje su ga pratile u životu. Blagog osmjeha, vedrine i topline gradio je svoj poetsko-prozni svijet i kome se najbolje osjećao u kome je gradio svoj Bihor, Petnjicu i Crnu Goru. U Luksemburgu se posvetio mlađim generacijama želeći da na njih prenese svu ljepotu pisane riječi ali i sportski duh da život uvijek gledaju kao jednu veliku borbu. Ferid je kao insan tišine, ispisao svoje najintimističkije stihove i prozu koja je sazrijevala u njemu kao da je bljesak trenutka izvan istorije. Njegovi protagonisti od mjesta rođenja pa do dalekog Luksemburga, govore riječima, sudbinama, vremenima. Tihi, i nježni insan postao je poetski gorostas, koji će skromnošću i ljepotom stihova govoriti o Bošnjacima o svemu onom što ga veže za rodni kraj i Crnu Goru. I bošnjački i crnogorski i luksemburški poeta koji je znao mjeru u i među ljudima, svojim kulturološkim doprinosm od danas postaje dio našeg kulturnog nasljeđa jer njegov spiritus movens vječito lebđeti nad nama. U svemu tome uspijevao je da bude poseban i jednostavan da ne optereti druge a njegova jednostavnost rezultat je velikog majstorstva u stvaranju poezije i poroze. On nije pisao on je samo prenosio svoja najdublja osjećana na perganment ne papira već života. Feridov život ma koliko na momente bio težak ali i u isto vrijeme predstavlja jednu od ljepših etičkih i etničkih dimenzija. Gradio je svjetove kulture i multikulture među narodima, takvi su Bihorci ni on nije mogao a ni želio da bude drugi i drugačiji.
Ponosan sam što sam poznavao Ferida Muratovića kontaktirao sa njim dijelili smo zajedno teške trenutke kada smo braneći dostojanstvo drugih uvijek ukazivali na pogubnost ideologija i politike mnogo toga nas je povezivalo a najviše ljudska i snažna riječ. Ferid je bio samo to – INSAN ili ti Veliki Čovjek jedan u plejadi naše malene zemlje kojoj smo dali najbolji dio sebe.
Znam da bi kao i svi pjesnici u ovom trenutku volio da se oprostim od njega njegovom poezijom zato to i činim jer iza nas ma koliko kratko ili dugo živjeli na ovom dunjaluku-svijetu ostaju naše knjige, riječi i djela.
CRNA ME GORA ZOVE
Crna me Gora zove
I iz sna zov me budi
Puni mi snovi Crne Gore
Pune mi čežnje grudi.
O, domovino mila,
Kakve su ovo sudbine naše
Ona koja ti u sred srca bila
Njome te neki danas plaše.
A ti si meni dio srca
I dio misli svake
Ljubim sva tvoja sela
gradove i palanke.
A čujem dan se provlači mio
Kroz polja moga Bihora
U tebi i s tobom srećan sam bio,
Samo je jedna Crna Gora.
Proći će huke i galame
A ti ćeš malena i sva od zlata
Ponovo djeci svojoj iz daleka
Širom otvorit vrata.
Iz biografije Ferida Muratovića izdvajam:
Ferid Muratović, rođen je 1973. godine u Petnjici, Crna Gora. Godine 1991. Došao u Luksemburg. Napisao je tri knjige poezije: ,,Spremište za moju tugu” (2012), ,,Pjesma noći” (2014); ,,Jorgan od kamena” (2016); ,,Bihorski soko” (2023) i knjigu proze ,,Čovjek u vodi” (2017).Sve njegove knjige objavio je Literarni klub ,,Husein Bašić” – Luksemburg. Bio je saradnik revije ,,Bihor” đe vodio rubriku za sport koja je promovisala mlade talente u Luksemburgu porijeklom iz Crne Gore.
PETNJIČKA POLICIJA RASVIJETLILA TEŠKU KRAĐU – KRIVIČNA PRIJAVA PROTIV E.Č.
Službenici Regionalnog centra bezbjednosti “Sjever”, Stanice policije Petnjica rasvijetlili su krivično djelo teška krađa, saopštemo je iz Uprave policije.
Naime, sprovodeći intenzivne aktivnosti iz svoje nadležnosti pripadnici petnjičke policije rasvijetlili su krivično djelo teška krađa izvršeno na štetu jednog fizičkog lica od kojeg je otuđen materijal iz pomoćnog objekta kuće.
Identifikovan je počinilac – E.Ć. (18) iz Petnjice i protiv njega je Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama podnijeta krivična prijava zbog sumnje da je izvršio krivično djelo teška krađa.