Nakon što smo nedavno objavili fotografije koje bude uspomene na prošla vremena i Tucanje kakvo se pamti, javila nam se naša čitateljka (najmlađa od devetoro djece) i poslala nekoliko starih fotografija koje je pronašla u albumu svog rahmetli oca.
“Selam, evo upravo sam vidjela objavu o ovim starim slikama i bravo – nešto najljepše dosad što ste objavili. Baš me je obradovalo, i sama volim stare slike i snimke, ali nažalost malo ih je sačuvano. Imam neke, ali ne znam tačno događaje… U rahmetli očevom albumu sam ih pronašla, šaljem vam pa vi vidite jesu li za objavu. Svako dobro”, napisala nam je.
Među fotografijama su i one za koje porodica pamti da su povezane sa velikom dženazom u selu Tucanje, ali tačni detalji su vremenom izblijedjeli. Naša čitateljka kaže da je ranije od oca čula da se pominjalo ime “Bićo” ili “Zeno”, ali nije sigurna čija je dženaza bila niti koje godine. Upravo zato fotografije i objavljujemo – u nadi da će se neko od starijih mještana sjetiti i pomoći da ove uspomene dobiju svoje pravo ime i datum.
Posebnu vrijednost imaju i stranice iz vojne knjižice, kao i fotografije iz vojske iz 1959. godine, koje se vežu za Jusufa Šabotića.
O Jusufu nam je porodica ispričala ovo: Bio je zemljoradnik, čovjek koji je “bio sam svoj gazda”, a porodicu – devetoro djece – izdržavao je radom i trudom, obrađujući zemlju, držeći stoku i radeći sve što se tada radilo. Ranije je radio i u željezari, gdje je stekao penziju, ali se kasnije vratio zemlji i domaćinstvu, kao i većina ljudi tog vremena.
Njegova djeca su danas porodični ljudi. Dio porodice je u inostranstvu, dio u Podgorici, a dio je ostao u Tucanju i nastavio poljoprivredu i stočarstvo – onako kako se živjelo i opstajalo generacijama.
“Što se tiče oca – bio je veliki borac, radnik koji je svojim radom i rukama odhranio nas toliko djece, naravno uz moju majku, koja je pored djece, posla i obaveza sve postizala. To su bili obični ljudi tog vremena, ali vrijedni svakog poštovanja”, poručuje naša čitateljka.
Zato ove fotografije nisu samo slike – one su podsjetnik na jednu generaciju skromnih, radnih ljudi i na vrijeme koje je živjelo bez mnogo riječi, ali s mnogo truda.
Poziv čitaocima: Ako prepoznajete ljude, mjesto ili događaj na fotografijama (posebno dženazu u Tucanju), javite nam se u komentarima ili porukom, da zajedno dopunimo priču i sačuvamo sjećanje.
SAMIR RASTODER
