Piše: Ruždija Kočan
Već odavno je svima koji hoće da vide jasno da se realna očekivanja od povratka statusa opštine i lokalne uprave u Petnjici nisu ostvarila. Mnogo toga otišlo je pogrešnim putem, pa je pitanje pokretanja neophodnih promjena i spašavanja onoga što se još spasiti može postalo naše pitanje svih pitanja.
Hoće li do tih promjena doći, kada i ko bi mogli biti njihovi protagonisti, nezahvalno je prognozirati, posebno ako se ima u vidu šira slika i lokalni kontekst. Teško je očekivati da ovo malo preostalih, nezadovoljnih žitelja, koji uporno odolijevaju svim izazovima i odbijaju polazak sve neizvjesnijim putevima u potrazi za boljim sjutra, sami mogu zakotrljati grudvu promjena.
Možda smo mi koji smo otišli, a nemamo namjeru ni plan povratka ni na jug ni u centar Crne Gore, nego u svoj rodni kraj, i koji svih ovih godina nismo upali u beskorisna lokalna politička nadmudrivanja — u zonu haira i hatara — u nešto boljoj poziciji.
Razlaganje trenutnog lokalnog stanja odvelo bi nas predaleko. Ukratko, razlozi su mnogostruki i kompleksni, u velikoj mjeri generirani političkom kulturom i modelom koji je, nažalost, dizajniran tako da u fokusu nije dobro svih, odnosno zajednice, nego interes političkih stranaka i njihovih elita. To je dovelo do brojnih društvenih devijacija, koje su na kraju i institucije sistema podredile uskim partijskim i ličnim interesima.
Paralelno s tim, smišljenim i permanentnim forsiranjem takozvanih velikih identitetskih tema stvarana je dimna zavjesa iza koje su vitalni problemi građana, u suštini lokalnog karaktera, potpuno gurnuti u stranu.
Nemogućnost da se političko djelovanje okrene bitnim temama pokrenula je širom države lanac osnivanja lokalnih političkih inicijativa. One su, zapravo, svojevrsni društveni odgovor, odnosno revolt, na aktuelno stanje i pokušaj da se politika, makar djelimično, vrati rješavanju istinskih problema građana.
U nekim urbanim zajednicama takve inicijative već su pokrenule neophodne promjene i postale nezaobilazne u donošenju lokalno važnih odluka. Kako se ovaj oblik političkog organizovanja pokazao djelotvornim, već duže vrijeme se među građanima Petnjice, kako lokalno tako i u dijaspori, ozbiljno razmišlja o formiranju takvog političkog subjekta, koji bi bio alternativa postojećim strankama na narednim lokalnim izborima, zakazanim za jun 2027. godine.
Bez iluzije da bi tako nešto odjednom riješilo nagomilane probleme, sigurno je da bi bilo otrežnjujuće za sve nas. Takav pristup pretpostavlja i zagovara potpuno drugačiji sistem vrijednosti — onaj koji politiku vraća u službu građana, a ne obrnuto, i koji prirodno računa na nova, nekompromitovana, kompetentna i nepotrošena lica.
To što su lokalni politički akteri često samo filijale i servisi etabliranih stranaka, odnosno malih interesno povezanih grupa, bez stvarne moći i autonomije da slobodno osmišljavaju i realizuju razvojne projekte i efikasno rješavaju lokalne probleme, samo je jedna strana medalje. Ali to nije, niti smije biti, alibi za sve ono što nije učinjeno ili je pogrešno učinjeno.
Najveći grijeh lokalnih čelnika, mnogo opasniji i dugoročno pogubniji, jeste to što su u takvom ambijentu uspostavili sistem negativne selekcije, koji se podrazumijeva i ničim ne dovodi u pitanje. Već sada možemo slobodno tvrditi: u Petnjici je taj proces u završnoj fazi.
Dugi niz godina, da bi se sačuvale stečene pozicije i privilegije koje ih prate, svaki glas razuma, svako drugačije mišljenje i svako insistiranje na promjenama gušeni su svim sredstvima, a njihovi zagovarači, na ovaj ili onaj način, eliminisani kao najveće prijetnje i dušmani.
Rezultat vidimo. Elita se ogradila krugovima lojalnih i podobnih, koji su tu prvenstveno kao zaštita i obezbjeđenje, dok je sve ostalo — osim ličnih koristi i privilegija — postalo nebitno.
Sve nas je to dovelo u poziciju da je među njima teško pronaći nekoga ko uliva povjerenje, ima kapacitet i autoritet da stane na čelo i pokrene neophodne promjene. Time ideja lokalne stranke dodatno dobija na važnosti.
Uloga dijaspore u ovom procesu mogla bi biti presudna. Sve ove godine brojni napori zavičajnih udruženja, grupa i pojedinaca da na neki način budu od koristi rodnom kraju, da prenesu pozitivne prakse i iskustva iz sredina u kojima žive i da pokrenu promjene, nisu urodili očekivanim plodom.
Ovo je trenutak za drugačije pozicioniranje: da dijaspora pasivnu i podređenu ulogu zamijeni proaktivnim pristupom i, u najmanju ruku, partnerskim odnosom sa svim relevantnim društvenim akterima. Bez obzira na njene mnogostruke i velike resurse, dijaspora može pokrenuti proces, ali se bez lokalne podrške teško može doći do cilja.
Naredni lokalni izbori i novi, lokalni oblik političkog djelovanja — po mišljenju mnogih koji Petnjicu i Bihor nose u srcu i vjeruju da možemo i zaslužujemo mnogo bolje od ovoga što imamo — jedinstvena su prilika da se udruže lokalne progresivne snage i dijaspora i pokažu da sve ovo može drugačije: mnogo bolje, odgovornije i u interesu cijele zajednice.
