Iseljavanje iz Petnjice i Bihora odvija se u talasima, a posljednji je, kako ocjenjuje Asocijacija Francuska–Crna Gora, kombinacija ekonomskih razloga i „određenog oblika pomodarstva“. U odgovorima dostavljenim Portalu Radio Petnjica, u okviru projekta „Priče iz Bihora – između sjećanja i budućnosti“, Asocijacija poručuje da dijaspora želi povratak ili snažnije vezivanje za zavičaj – ali da to ne može ostati na emociji i frazama, već mora biti zasnovano na uslovima, infrastrukturi i partnerstvu sa institucijama.
Talasi iseljavanja: Od bezbjednosti do „pomodarstva“
Asocijacija podsjeća da se dijaspora u Francuskoj sastoji od više iseljeničkih talasa, od vremena bivše Jugoslavije, preko devedesetih, pa sve do današnjih odlazaka.
„Drugi je uslijedio tokom devedesetih godina, kada se iseljavanje dešavalo prvenstveno iz bezbjednosnih razloga – u kontekstu ratova u okruženju, otmica u Štrpcima, dešavanja u Bukovici kod Pljevalja, kao i zbog međunarodnih sankcija i opšte nesigurnosti“, navodi Asocijacija.
Nakon toga, dodaju, dolazi „talas iseljavanja motivisan uglavnom ekonomskim razlozima“, dok se „posljednji talas može opisati kao kombinacija ekonomskih razloga i određenog oblika pomodarstva“.
Život u Francuskoj: Jezik najteži, integracija lakša nego što se misli
U prvim godinama života u zemlji prijema, kažu, najteže je bilo savladati jezik.
„U prvim godinama života u zemlji prijema najteži izazov za većinu bio je savladavanje jezika, dok su se ostali aspekti integracije odvijali znatno lakše“, navode oni, uz ocjenu da su se razlike u načinu života vremenom smanjile: „danas su znatno manje i u mnogim segmentima gotovo da više i ne postoje.“
Povratak: Manje fraza, više uslova
Jedna od ključnih poruka Asocijacije je da se o povratku mora govoriti otvoreno i realno, a ne emotivno.
„Skoro cjelokupna dijaspora razmišlja o povratku ili barem o jačem vezivanju za zavičaj, ali taj razgovor mora biti ozbiljan i realan“, poručuju, dodajući:
„Umjesto fraza poput ‘Nigdje nebo nije plavo kao iznad Crne Gore’, neophodno je fokus staviti na konkretne uslove za život i rad.“
Konkretno, za povratak porodice, navode minimum bez kojeg je sve samo želja:
„Stabilan posao ili mogućnost poslovanja, funkcionalno školstvo i zdravstvo, dobru putnu infrastrukturu, kao i pouzdanu digitalnu povezanost.“
Zato je, dodaju, za mnoge realističniji model „života na dvije adrese“, koji može prerasti u trajni povratak.
Investicije: Od nekretnina ka turizmu – ali opština mora promijeniti pristup
Asocijacija ocjenjuje da su ulaganja dijaspore do sada dominantno išla u nekretnine, ali da se vidi promjena interesa.
„Do sada su ulaganja dijaspore bila dominantno usmjerena na nekretnine, ali se primjećuje pomjeranje interesovanja ka razvoju planinskog turizma i ugostiteljstva“, ističu.
Da bi se taj trend ojačao, poruka lokalnim institucijama je jasna:
„Neophodno je da opština i lokalne institucije promijene pristup prema dijaspori i počnu je posmatrati kao ravnopravnog partnera u razvoju, a ne isključivo kao izvor finansijske pomoći.“
Infrastruktura: Putevi napreduju, ali problemi ostaju
Asocijacija primjećuje pomake, posebno na putnoj infrastrukturi:
„Putni pravac Berane–Petnjica danas je znatno kvalitetniji nego ranije, a radovi na dionici Bioče–Petnjica daju nadu da će se saobraćajna povezanost dodatno unaprijediti“, navode, uz očekivanje da će „u skorijem periodu započeti i izgradnja puta Petnjica–Rožaje“.
Ipak, upozoravaju da su za kvalitet života presudne i druge „sitnice“ koje nijesu sitnice: „nedostatak trotoara, potreba za planskom i kontrolisanom urbanizacijom centra opštine, pitanja javnog prevoza i komunalne higijene“.
A veza infrastrukture i iseljavanja, poručuju, direktna je:
„Rješavanje osnovne infrastrukture – puteva, vode, rasvjete, interneta i prevoza – imalo bi direktan uticaj na smanjenje iseljavanja i jačanje povjerenja dijaspore u institucije.“
Ekonomska slika: Postoje dobri primjeri, šansa u turizmu i online trgovini
Asocijacija navodi da je ekonomska slika danas bolja nego ranije, uz niz primjera iz Petnjice i Bihora:
„Kao primjeri dobre prakse mogu se navesti proizvođač bio sokova Amar Muratović… više proizvođača meda, među kojima i Samir Duraković, kao i Ernad Korać, braća Ramdedović i mnogi drugi.“
Posebno vide potencijal u turizmu i digitalnoj ekonomiji:
„Veliku razvojnu šansu Petnjica ima u turizmu i online trgovini“, ističu, dodajući i širi kontekst: „Ulazak Crne Gore u Evropsku uniju otvara nova tržišta…“ i stvara mogućnost da „svaka firma registrovana u Petnjici može poslovati širom Evrope“.
Modeli iz dijaspore: Porodični hoteli, etno-turizam, mini-farme
Iskustva dijaspore, navode, mogu se prenijeti u Petnjicu uz mala prilagođavanja:
„Porodični hoteli i pansioni, etno-turizam, mini-farme, zanatske radionice, kao i razne uslužne djelatnosti“ – sve su to, kažu, modeli koji su se pokazali održivim u zemljama prijema.
Ali, problem nastaje kada se ideja sudari sa administracijom:
„Problemi najčešće javljali zbog administrativnih prepreka, sporih procedura i nedostatka institucionalne podrške.“
Zato predlažu rješenje koje bi odmah uklonilo dio barijera:
„Osnivanje savjetodavnog centra, bilo u okviru opštine ili kao online platforma… omogućilo bi jasne informacije o investicijama, administrativnim procedurama, dozvolama i poslovnim planovima.“
Poljoprivreda i turizam: EU tržište traži kvalitet, ali nedostaje standardizacija
Petnjica, po njima, ima „realan i još uvijek nedovoljno iskorišćen potencijal“ za seoski i planinski turizam, jer zapadna Evropa sve više traži mir i autentičnost.
„Ljudi… sve više traže mir, prirodu i autentično iskustvo, dok su masovni turizam, more i plaže za mnoge već ‘ispričana priča’“, navode.
Za poljoprivredu, potencijal vide u više proizvoda:
„Proizvodi poput meda, sira, mesa, ljekovitog bilja i određenih vrsta voća imaju potencijal za tržište Evropske unije“, ali ključni problem je isti: „standardizacija, sertifikacija, zajednički brending i organizovana logistika“.
Mladi i obrazovanje: Stipendije, mentorstvo i online paneli
Asocijacija naglašava da mladima treba dati prioritet.
„Mladi u Petnjici danas su, po našem utisku, aktivniji i otvoreniji nego starije generacije. Oni su budućnost“, poručuju.
Podsjećaju da je obrazovanje dugo bilo razlog odlaska: „srednje škole, fakulteti i stručne prakse često nisu bile dostupne lokalno“. Kao konkretan doprinos dijaspore predlažu:
„stipendije, stručne prakse, online mentorstvo i gostujuća predavanja“, a nude i direktno učešće: „uvijek spremno da učestvuje u online panelima sa srednjoškolcima“.
Identitet i tradicija: Pohvale Ministarstvu dijaspore, pomen Radio Petnjice
U dijelu o identitetu, Asocijacija izdvaja i podršku institucija:
„Želimo pohvaliti Ministarstvo dijaspore Crne Gore i ministra Mirsada Azemovića, koji su se napokon aktivirali i prepoznali važnost zajedničkog očuvanja identiteta i tradicije.“
Navode i konkretne aktivnosti: učešće u „Ljetnjoj školi jezika na Cetinju“ i „online školi jezika“, a dodaju da „Revija ‘Bihor’ i Radio Petnjica daju veliki doprinos zbližavanju dijaspore sa Crnom Gorom“.
„Vrijeme sadaka je iza nas“: Dijaspora traži projekte, ne improvizaciju
Možda i najdirektnija poruka odnosi se na promjenu paradigme odnosa dijaspore i zavičaja:
„Dijaspora je prošla fazu humanitarne pomoći, koja je gotovo završena. Vrijeme ‘sadaka’ je iza nas i sada se moramo fokusirati na konkretna ulaganja za bolje sjutra“, navode.
Kao ideju koja bi mogla donijeti organizovan pristup, predlažu „formiranje Skupštine dijaspore Bihora“, a zatim iznose i listu projekata koji su, kako kažu, realni već u narednoj godini:
-
„mapiranje i prezentaciju turističke ponude Petnjice“
-
„izradu sajta Turističke organizacije Petnjica“
-
„postavljanje turističkih bilborda“
-
„formiranje lokalnog marketa prehrambenih proizvoda, gdje bi svi lokalni proizvodi bili dostupni na jednom mjestu“
Zaključak Asocijacije je da bi ovakvi koraci omogućili dijaspori da bude aktivan akter razvoja, a ne samo „adresa“ za pomoć:
„Ovakvi koraci bi omogućili dijaspori da aktivno učestvuje u razvoju i promociji zavičaja, stvarajući konkretne ekonomske i turističke benefite.“
SAMIR RASTODER
This story was produced with the financial support of the European Union under the SMS Facility – Small Media Support in Western Balkans project, implemented by Center for Democratic Transition (CDT). The content is the sole responsibility of the author, and does not necessarily reflect the views, opinions, or values of the European Union or Center for Democratic Transition (CDT).
Ova priča je nastala uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru projekta SMS Facility – Small Media Support in Western Balkans, koji sprovodi Centar za demokratsku tranziciju (CDT). Sadržaj je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove, mišljenja ili vrijednosti Evropske unije ili Centra za demokratsku tranziciju (CDT).
