Samo 2,8 kilometara od Petnjice, u selu Lagatori, živi čovjek koji vjeruje da se ljubav može osjetiti – i okusiti. Zove se Sabro Ramčilović.
Njegov med odavno je postao prepoznat na tržištu, ali važnije od toga: postao je prepoznat po priči koja ga prati.
Sabro je prvi put prišao košnici još kao dijete. Kaže da je tada, među zujem pčela i mirisom voska, shvatio da je svijet ljepši kad se stvara, a ne kada se samo troši. „Pčelarstvo radim iz ljubavi… ali i zbog koristi“, priča uz blagi osmijeh, svjestan da je upravo ta iskrena jednostavnost razlog zbog kojeg mu ljudi vjeruju.
Danas, na svom porodičnom imanju u Lagatorama, Sabro brine o 50 pčelinjih društava – pedeset malih carstava u kojima vlada red, rad i čudo prirode. Osim što vozi svoje pčele kroz sezone, Sabro nosi još jednu obavezu: predstavnik je lokalne pčelarske organizacije u Petnjici. Poštuje to povjerenje, kaže, jednako kao što poštuje svaku pčelu koja mu slijeće na ruku.
Ljeto je za Sabra život u punom ritmu. Posla je najviše – berba, obilazak, sele, briga o svakom detalju. Zima je drugo poglavlje: tiha, sporija, ali jednako važna. Tada Sabro priprema sezonu, popravlja opremu, planira, unapređuje. „Pčelarstvo traje cijele godine, samo se ritam mijenja“, kaže.
Proizvodi med, polen i propolis. Tegla Sabrovog meda košta 20 eura – i proda se lako. „Na sajmovima najviše prodajem. Dobro se med lako proda“, kaže Ramčilović, onako kako samo čovjek siguran u kvalitet može reći. A ljudi to osjećaju. U svakoj tegli je trud, miris netaknute prirode i komadić Sabrove duše.
Njegova poruka mladima odzvanja snagom jednostavnih istina:
„Ako imate volju i ljubav prema pčelama – bavite se ovim poslom.“
Jer pčele, kaže Sabro, ne vole ravnodušnost. Prepoznaju kad im čovjek prilazi srcem.
A možda je baš to njegova najveća tajna.
U selu Lagatore, među brdima Bihora, Sabrov med nije samo med.
To su zlatne kapi života, rada i ljubavi – kapi koje pričaju priču o čovjeku koji je od zujanja pčela napravio svoj put, svoje ime i svoju radost.
Izvor: Biznis CG
J. Š
