Ovih dana slovenačku javnost ponovo je iznenadila vijest da će biti priređena i druga izložba fotografija poznatog slovenačkog intelektualca crnogorskog porijekla, privrednika, pisca i publiciste Remza Skenderovića — jer nije bilo široko poznato da se bavi i ovim vidom umjetničkog stvaralaštva.
Izložba je postavljena u Knjižnici Mirana Jarca u Novom Mestu, gdje je g. Skenderović duže živio i radio, i trajaće mjesec dana. U muzičkom dijelu programa na klasičnoj gitari nastupila je učenica šestog razreda osnovne škole Sofija Vernig Skenderović.
O fotografskom stvaralaštvu autora u katalogu i na samoj izložbi govorila je istoričarka umjetnosti Milana Zlatar. Zapisala je, između ostalog:
Ljudi smo odavno pogledavali u nebo — sa strahopoštovanjem. Tako je i danas: bilo da je čovjek pjesnička duša, umjetnik ili radoznali naučnik, pa i svako od nas. Pogled u nebo odvodi nas u meditaciju i metafiziku; ispod neba, zvijezda i oblaka, tajnovitih, nedodirljivih i nedostupnih.
Ovom događaju lijepo se pridružuje i Bodlerova „Stranac“, koja teče kao dvogovor i dijelom glasi:
STRANAC (Charles Baudelaire)
— Koga najviše voliš, zagonetni čovječe, oca ili majku,
sestru ili brata?
— Volim oblake… oblake što prolaze… ondje… divne oblake!
U izabranoj seriji Remzo Skenderović hvata neuhvatljive trenutke — čas kada je nebo najdramatičnije, puno kretnje i brzo mijenjajuće svjetlosti. Skoro filmski kadrovi s arhitektonskim elementima karakterističnim za taj dio Ljubljane određuju i lokaciju: Koseze. Zato „Koseško nebo“ u sitnim detaljima nudi slutnju najličnijeg, a istovremeno i opšte ljudske poglede, koji nas povezuju s nama samima i s dijalogom pjesnika Bodlera i Stranca (1862). Pred nama se otvara prozor u vasionu i veliku tajnovitost. Belgijski nadrealista René Magritte (1898–1967), koji je često slikao oblake i uključivao ih u neobične motive i samosvojne kompozicije s pticama, nije volio pitanje „Šta to znači?“. Odgovarao je da ne znači ništa — kao što i tajnovitost ne znači ništa jer je nepoznato. A ipak, poleti mašta uz svijest da smo mi i sav svijet pod istim nebom.
Na pitanje prisutnih otkud interesovanje za nebo i zbivanja na nebu, autor je duhovito odgovorio da je rođen u Trpezima, opština Petnjica, na 954 m nadmorske visine; da je živio na Žabljaku (oko 1400 m), zatim u Gusinju (preko 1000 m), i ljetovao na djedovom katunu (oko 1300 m). Svi ti krajevi su bliže nebu, pa je kao dječak mogao posmatrati svijet drugačijim očima — što je vjerovatno i ostalo u njemu. Istakao je i da su ga na ovu aktivnost podstakli supruga i prijatelj, poznati slikar prof. Skender Bajrović, koji ga je ohrabrio da iz „bogatstva“ od oko 400 snimaka izdvoji i prikaže 50 fotografija.
Fotografije predstavljaju nebo, oblake, sunce i mjesec — ukratko: život i prirodu, trenutak svakoga od nas na ovom svijetu. Autor je s osjećajem za sve navedeno zabilježio mete i promjene vremena nad dijelom Ljubljane zvanim Koseze, otuda i naslov ciklusa: Koseško nebo.
