NE MOGU DA ŠUTIM; SLUŠAM, GLEDAM I IBRETIM SE…

Kućno, svjetovno, pa i vjersko vaspitanje me podučava da se ljudima obraćam sa „gospodo“, iako mnogi ne zaslužuju ni jedno slovo iz te riječi. Oni koji u bjesomučnoj potrazi za senzacijama trče za bistom Hitlerovog konjušara i njima slični, zaslužuju samo prezir.
Pitam se i čudim:
Otkud toliki mladi šešeljovci u srcu slobodarske Podgorice, koji u svojoj ekstazi uzvikuju „Ubij Turčina!“ i „Turci napolje!“…
Čekajte, da nismo malo prekardašili? Turci, ma kakvi bili, predstavljaju ozbiljnu naciju koja drži do svog dostojanstva i s njima se ne treba igrati. Oni su, kapom i šakom, ulagali u Crnu Goru, a sada, kako to? – ubit i istjerati?!
Šta nam ono poruči besmrtni Marko Miljanov, imenjak ozlijeđenog momka u ovom nagurivanju ispred kafića? Nije to ništa drugo nego nagurivanje, jer je to očigledno od početka do kraja. Ne branim Turke, ali ih ni ne napadam. Ne branim Crnogorce, niti ih napadam, niti Srbe, niti Albance, niti Rome, jer – ko sam ja da branim ili da napadam? Ali, gledam i ne mogu da šutim, i ne mogu se ne zapitati: gde je nestalo čojstvo naše crnogorsko?
Sada je sve jasno kao dan: momci iz kafića – što potvrđuju i snimci – izlaze i napadaju prolaznike. Oni nemaju ni nož, ni palicu; ne žele se tući, očigledno je, idu s posla ili na posao. I još dok izlazi grupa mladića – započinju kavgu. Jedan od njih, poslednji, nosi kuhinjski nož. Turčin, ili ko god, pokušavajući se odbraniti, uspijeva da otme i isposiječe onoga koji je donio nož ili drugog, to mi nije najjasnije iz snimka, jednom ga je čak i ubo. Sve su to lakše ozljede, što znači da nije bilo zamaha i direktnih udaraca. To se vidi i to se zna.
Moguće je da među toliko Turaka u Podgorici ima i onih „od zla oca i od gore majke“, ali jasno je da ovi nisu ti i da nisu imali namjeru tući se. U protivnom, nosili bi sablje i kubure i oružja mnoga ubojita – kako bi rekla epska narodna pesma.
A drugo je ksenofobija, rasizam, neprosvijećenost i adrenalin koji goni rulju da ubija i progoni. Ovaj slogan „Ubij Turčina“ čulo je milion ljudi, i svako normalan se zgraža nad tim.
To nije savremena Crna Gora, koja je teži Evrposkoj uniji i zajednici demokretski uređenih država.
Ne dopustite da ulica kalja časno ime ove zemlje!
Sačekajmo, vjerujem u pravdu i u sudstvo… Oni će reći svoje, a tada, siguran sam – mnogi će se crveniti. Lako je ubiti Turčina, ali su posledice beskrajno goleme za sve nas zajedno.
I još da kažem:
Živim u Luksemburgu, ali sam često u svojoj Crnoj Gori i u svojoj Bosni i Hercegovini iz koje me devedesetih istjerao niko drugi do velikosrpski projekat Slobodana Miloševića i njegovih poslušnika. Zar mislite da u ovoj zemlji u kojoj žive doseljenici iz 164 zemlje svijeta, u tolikom šarenilu nema i onih koji ubijaju i rade mnoga nepočinstva, ali nikom ne pada na pamet da bilo koga zbog njih ubija ili protjeruje? Ovdje su i građani Crne Gore ubijali i bili ubijani, pa niko ništa nije prigovorio zajednici. A da su Bosanskohercegovačke ili Crnogorske zajednice u Evropi i svijetu kažnjavali zato što pripadnici njihovih zajednica ubadaju, posijecaju, kradu i varaju, nigde u svijetu ne bi ostao ni jedan građanin iz ovih zemalja, sve bi ih sjurili u malu Crnu Goru, a onda bi nam bilo kao u košnici.
I još jednom:
Ovo čemu svjedočimo na podgoričkim ulicama nije Crne Gora.
Ne i ne!…
FAIZ SOFTIĆ