Organizator: Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka – UGPS, Podružnica Petnjica
Promotori: Žumber Muratović i Faik Hadrović
Moderator: Fehim Korać
Poštovani prijatelji,
Okupili smo se da zajedno progovorimo o književnom opusu našeg sugrađanina, istaknutog pisca Mirsada Hadrovića. Ovo nije samo prilika da pomenemo njegova djela, već i dragocjen trenutak da se podsjetimo na snagu iskrene riječi koja, pretočena u književnost, oplemenjuje duh, obogaćuje svakodnevicu i ostavlja trag u zajednici kojoj pripadamo.
“Vakufi u Beranama” – hronika pamćenja i dobrotvorstva
U knjizi „Vakufi u Beranama“ autor Mirsad Hadrović temeljito, posvećeno i istraživački odgovorno obrađuje jednu od najplemenitijih institucija – vakuf, dobro koje pojedinac, vođen vjerom i plemenitom namjerom, ostavlja u amanet zajednici. Vakuf je simbol trajnog dobra: njegovi prihodi usmjeravani su na opštekorisne svrhe – izgradnju džamija, škola, mostova, hanova, česama – kao i na pomoć siromašnima, učenima i putnicima namjernicima.
Dokument koji pravno definiše vakuf – vakufnama – u Hadrovićevom rukopisu nije samo pravni akt, već i svjedočanstvo o duhovnosti, humanosti i viziji vakifa. Autor ne ostaje na pukom navođenju činjenica: njegov rad je višeslojan, zasnovan na terenskim zapisima i kazivanjima savremenika, ali i na dragocjenim arhivskim izvorima. Tako se pred čitaocem otvara široka, autentična slika ne samo o vakufima u Beranama, već i o duhovnom, kulturnom i društvenom razvoju kraja kroz vijekove.
Hadrović podsjeća da je Berane, od postanka pa do Balkanskih ratova (1912–1913), pripadalo pograničnoj teritoriji Osmanskog carstva; tek od tada Crna Gora prvi put preuzima vlast nad ovim gradom. U knjizi su opisane gradske i seoske džamije – uključujući i one na području Petnjice (koja je u vrijeme nastanka knjige administrativno pripadala Beranama) – kao i šadrvani, mesdžid u Beranama, mehćema, vakufsko zemljište, imamske kuće i muslimanska groblja. Posebno mjesto zauzimaju priče o kuli Rizvan-bega Jajčanina, hajrat vodi, te brojni arhivski dokumenti koji knjizi daju vrijednost svojevrsne hronike pamćenja.
Ove navode dopunjuju i svjedočanstva iz literature Dimića (Vasilije i Nikola) o bošnjačkim bratstvima koja su ostavila dubok trag u istoriji Berana: Jajčanin, Muratbegović, Crnovršanin, Ramusović, Garčević, Nikšić, Adrović, Softić, Šahman, Đečević, Raivanbegović, Arapović, Hadžiomerović, Masličić, Beganović, Pačariz, Đukić, Batuša, Paripovići, Medunjanin, Međedović, Mehović i mnogih drugih. Svako od njih predstavlja posebnu nit u šarenilu kulturnog i društvenog tkiva grada.
“Ključ” – novela koja otvara dublje slojeve smisla
Jedno od djela koje ostavlja snažan utisak je „Ključ“ – žanrovski između duže pripovijetke i novele – prožeto životnom dramom i univerzalnim pitanjima čovjekove sudbine. Kroz bogate dijaloge i introspektivne monologe, autor gradi most između ličnog iskustva i opšteg ljudskog puta.
Posebnu vrijednost djelu daje Hadrovićevo vjersko obrazovanje: nenametljivo i vješto uvođenje kur’anskih citata daje toplinu, ozbiljnost i moralnu dimenziju. Pred čitaocem se razvija slika vjerujuće porodice, njene sreće i iskušenja, kao i bolnog propadanja kada jedan član zapadne u porok alkoholizma. “Ključ” nije samo književni tekst, već putokaz i opomena: svako novo čitanje otvara dublje slojeve, a poruke ostaju dugo urezane u sjećanju.
“Islamska predavanja” – riječ kao svjetionik
U knjizi „Islamska predavanja“ Hadrović sabira poruke iz hutbi i govora nastalih tokom posljednje decenije – u džamijama širom Crne Gore i evropskih zemalja. Zbirka donosi jasne i pitke tekstove koji podsjećaju na temeljne vrijednosti života i smisao vjere: hidžra i jedinstvo, značaj namaza, odnos prema djeci i porodici, poštovanje komšije, opasnost ogovaranja, vrijednost ramazanskog posta, uloga religije u službi mira, borba protiv zla, lijepo ponašanje i pogubnost poroka poput kocke i alkohola.
Posebno poglavlje posvećeno je Srebrenici – genocidu u srcu Evrope 1995. godine – kao trajnoj rani i opomeni. Pisanje o Srebrenici za autora je moralna obaveza: svjedočanstvo za buduće generacije da se istina ne zataška i da se zlo ne ponovi.
“Hoću da živim” – svjedočanstvo o dobroti i nepravdi
Knjiga „Hoću da živim“ ne ostavlja ravnodušnim. Na njenim stranicama oživljava kratak, ali dostojanstven život Meha Agovića, čovjeka koji je sa skromnim osmijehom i tihom odanošću prihvatio posao poštara da bi pomogao drugima. Dobrovoljno je radio na terenu Vrbice i Trpezi, a 22. februara 2014. godine, u 37. godini života, tragično je stradao – ubijen i opljačkan zbog novca namijenjenog najranjivijima: djeci, siromašnima i penzionerima.
Knjiga donosi i detalje sudskog procesa, razotkrivajući složenost ljudske prirode i slabosti sistema koji treba da štiti život i dostojanstvo čovjeka. To je više od zapisa o jednoj sudbini: dokument vremena i ogledalo društva koje nas vodi od topline ljudske dobrote do hladnoće nepravde.
Autor teksta, koji se dugi niz godina bavi istraživanjem porodičnih loza u Bihoru (više od pet hiljada imena), svjedoči i ličnu povezanost sa Mehom Agovićem – dodatni razlog da ova knjiga bude preporučena s poštovanjem i tugom, kao trajno svjedočanstvo o čovjeku koji je znao voljeti, pomagati i živjeti časno.
Književno djelo Mirsada Hadrovića spaja dokumentarnu preciznost i toplinu poruke. Od vakufa kao trajnog dobra, preko intimne drame „Ključa“ i moralnih svjetionika „Islamskih predavanja“, do potresnog svjedočanstva „Hoću da živim“ – pred nama je opus koji oplemenjuje i obavezuje.
Književnik:
Žumber Muratović
Sarajevo
