Uz put prema Trpezima opet ista slika: kese, gume, stari namještaj – i to pored table koja jasno zabranjuje odlaganje otpada. Komunalno preduzeće Petnjica ovo mjesto je čistilo više puta. Direktor Mithad Cikotić poslao je fotografije ranijih akcija i poručio: „Radimo kao u rudniku, trudimo se, ali je nemoguće pobijediti nekulturu i nesavjesnost.“ Dodaje i nešto što svi znamo, ali prećutkujemo: neki bacaju gdje stignu, a račune za odvoz smeća ne plaćaju.
Ovo nije stvar „navike“, niti „svi to rade“. Ovo je svjesno zagađivanje sopstvene sredine i ugrožavanje komšija. Otpad koji završava uz kolovoz raznosi vjetar u šumu i potoke, privlači životinje, stvara rizik od požara i smanjuje bezbjednost u saobraćaju. Svaka nova gomila poručuje djeci da je normalno baciti iza sebe. Nije.
Plaćamo čišćenje iz zajedničke kase, pa komunalci umjesto da održavaju, sade i unapređuju – skupljaju tuđe nevaspitanje. To je nepošteno prema svima koji uredno plaćaju uslugu, razvrstavaju otpad i čuvaju prostor u kome živimo.
Zato je poruka jednostavna i oštra:
-
Prestanite da bacate smeće pored puta. Postoje kontejneri i zakazana odvoženja. Ako ih nema dovoljno – tražite ih od opštine, zajedno ćemo pritisnuti službe.
-
Platite račun za odvoz otpada. Usluga košta; bez vašeg učešća nema ni reda.
-
Ne pravite problem drugima. Ono što ostavite iza sebe plaća komšiluk novcem i zdravljem.
-
Prijavite počinioce. Zabilježite registarske tablice, prijavite komunalnoj inspekciji. Ćutanje je saučesništvo.
-
Podržite mjere nadzora. Ako treba – kamere, češće patrole, više tabli i fizičke barijere. Bolje stroži nadzor nego još jedan kamion otpada u šumi.
Petnjica nije ničija zadnja rupa ni ničiji kontejner pored puta. Ona je naš dom. Ako je volimo, to se ne mjeri riječima, nego time šta ostavljamo za sobom kada prođemo krivinom – čistu bankinu ili novu „spontanu“ deponiju. Izaberimo prvo.
SAMIR RASTODER
