Opravdana pauza, koja je poslužila da se poredaju neki ovozemaljski prioriteti i da se ispune primarne dunjalučke obaveze, koje svaki smrtnik ima prema Stvoritelju, su mi nevjerovatno jako dobro došle. Ovorile su neke nove spiritualne osjećaje i proširile poglede na ovozemaljsko bitisanje, na prostor i vrijeme u kojem živimo.
Ideja o otkrovenju i samom objavljivanju kolumne ”Propast“, koja je imala za cilj da se jasnije predoče dobro poznati problemi i da se približe građanima Bihora, što oni jako dobro znaju, vide, čuju i osjećaju, naravno ukoliko nijesu uskraćeni za ta tjelesna čula.
Činjenica je i to da među nama, na veliku žalost ima pojedinaca koji su lišeni jednog od tih blagodati, što neosporno mora da bude prihvatljivo, ali samo za taj hendikep, i nikako se ne smije uzeti kao opravdanje za otupljivanje preostalih čula i osjećanja.
Šta hoću ovim da kažem?
Da pojednostavim.
Kako je uopšte moguće da je izostala reakcija građana Petnjice na ovo ponižavanje u kontinuitetu, na tlačenje, na gaženje i sve prisutniju represiju kojima su izloženi posljednjih bezmalo dvadesetak godina.
Kako je sistematski srozano i skoro iskorijenjeno elementarno prijekopotrebno dostojanstvo čovjeka u Bihoru, koji skoro do savršenstva mazohistički trpi, i bespotrebno preživljava raznorazne vidove uništavanja i omalovažavanja, a da nema ama baš nikakvu potrebu da reaguje.
Ako izuzmemo neko skorije sitno prepucavanje preko društvenih mreža, kao reakciju na kolumnu ”Propast“, nije bilo neke značajnije halabuke. Ponizno su Bihorci odćutali i redovne i učestale prekide struje, i prečestu obustavu snadbijevanja vodom, ćute i na sve češće izlive kanalizacije u samom centru. Da sve ne nabrajam.
Kao da se sve to narod Bihora ne tiče.
Kao da se živi u blagostanju i izobilju, a ne u očitoj bijedi, rastrgani i amputirani od svojih najmilijih, po dunjaluku razagnatih, brutalno ućutkani, jeftino kupljeni i prežvakani i ispljunuti na ledinu.
Kako je neshvatljivo i bez ijednog objašnjenja Bihorac pristao da bude obmanut i opet i iznova prevaren od istih ljudi i istih sistema. Da uporno vegetira na rubu siromaštva dok pojedinim muljatorima ”deveta psima melje“.
Ovdje je jasno zakazala i teorija čuvenog Italijanskog filosofa Vilfreda Pareta, oca i tvorca teorija elite, koji nam je odavno jasno dokazao da, narod može da istrpi ogromnu nemaštinu i siromaštvo, ali da se obavezno pobuni na selektivnu pravdu ili nepravdu, što je kod nas neobjašnjivo izostalo.
Kako je Bihorac dozvolio da ga iz iste rupe nekoliko puta ujede ista zmija.
Još stotinu puta, kako i zašto ostaje bez pravog i adekvatnog odgovora.
Ako bi se preterano opterećivao prošlim vremenom, više nego koliko bi mi poslužilo radi ozbiljnijeg sagledavanja i kvalitetnijeg planiranja budućnosti, potrošio bih dragocjeno vrijeme na bespotrebnu analizu, koju sumnjam da bi neko iz mase čitalaca ozbiljnije shvatio i nešto konkretno preduzeo.
Jedan od najvećih razloga, po meni je odsustvo elite. Kada si uskraćen za elitu, onda si i obezglavljen i nesvesno si dopustio da miševi kolo vode.
Nedavna i nekako stidljiva najava da će se ubrzo formirati pokret koji će preuzeti odgovornost i ozbiljnije napraviti konkretne korake u pravcu smjene vlasti na lokalu, slutilo je na neke prave poteze i bio je u nekom kao šapatom tihom pominjanju da se brzo oformi i da stane na crtu Đoši i njegovoj ”jagnjećoj brigadi“.
Šta se dešava sa tim Pokretom za Petnjicu? Dokle se stiglo? Zašto se nije krenulo u žestoku ofanzivu, u opštu i opsežniju mobilizaciju potencijalnih nosilaca željno iščekivanih promjena, čak šta više u otvoren poziv glasačkom tijelu da se masovno odazovu i svrgnu sa vlasti ove dokazane nesposobnjakoviće i dželate.
Kako je moguće da su idejni tvorci tog pokreta previdjeli i zapostavili najači adut i neosporni džoker, dijesporu i ljude koji su dokazani, neosporni i istrajni borci za Bihor i za Petnjicu.
Nekako mi upada u oči da su totalno pogrešno navođeni nekim ljudima familijarno uvrzenim sa čelnicima u Bošnjačkoj stranci, koja je zamislila da taj Pokret bude neko njihovo istureno odjeljenje, kojima će pružiti nekakvu logističku podršku u svrgavanju njihovog glavnog suparnika oličenog u liku i djelu (čitaj nedjelu) predsjednika Opštine.
Gdje su potrošena dragocjena dva-tri mjeseca od samog pominjanja formiranja i osnivanja tog pokreta? Zašto se jalovo izgubilo toliko dragocjeno vrijeme? Izgleda da mit o predsjedniku Opštine ide daleko ispred njih, i da ih vratolomno sputava da išta urade. Dok je taj isti predsjednik uveliko započeo tihu kampanju, i ne prestaje da je vodi.
Jesu li slučajni njegovi česti odlasci u Luxembourg? Njegova najjača baza.
Je li ovo slučajno ili je bio idealan momenat za puštanje one rasvjete prema Gusarama?
Je li slučajna najava sanacije i nanovo tanko premazivanje asfaltnim zakrpama seoskih putnih pravaca, prvo prema Kožarima, pa nakon toga za MZ Savin Bor, Bor i Kruščicu? Iznova se pominju neki poljoprivredni projekti, neke raspodjele, neke donacije, nova radna mjesta itd.
Hajde.
Kao da se ne znamo.
Iz svega se kristalno jasno nadzire samo grčevita borba za njihove patrikularne, političke, partijske i lične interese. Ne bore se oni za nešto što je stvar neke veće univerzalnije pravde već, samo da koriste i da grickaju postojeće privilegije i da sačuvaju položaje.
Stipu gatiBo, što je svojevremeno Tifa najbolje opjevao onu što mu se klela.
Dok ste se vi iz Pokreta fokusirali na jednog jedinog čovjeka, čvrsto ubijeđeni u njegovu superiornost i sposobnost, a pritom pokazali neodlučnost i sebičnost da mnogo šire otvorite bazu, fundament iz kojeg bi se garantovano nametnule valjane ideje i dobitna strategija, a samim tim i najbolja riješenja, predsjednik svojom utabanom stazom, provjerenom mašinerijom grabi i nanovo zamazuje oči biračkom tijelu, jeftinim ali neosporno prljavim političkim poenima.
Jeste li vi iz Pokreta primijetili otvoreni haos i redovima DPS-a, kako na državnom, tako i na lokalnom nivou, gdje su, i ćoravom vidljiva unutrašnja žestoka pucanja i neskriveno nezadovoljstvo drugog ešalona koji ima jasne aspiracije da napravi rokadu, jer osjećaju da im je ovo posljednja šansa da se dokopaju željenog pijedestala i barem neke, koliko tolike političke besmrtnosti, pred neizbježni poraz te famozne lopovske politike?
Jeste li pokušali iskoristiti taj haos i takvu situaciju i njihovim redovima kako bi se minimum ozbiljno politički etablirali ili barem, za početak došli do ušiju tih istih jeftinih glasova? Baš tih glasača koji još jedino gaje nadu u dijasporu, i koji, ako ćemo pravo direktno i odlučuju.
Ostalo vam je jako malo vremena da se konsolidujete, da pokrenete prave ljude, samo sa najiskrenijim idejama, i da se u jednom zaletu brzo ispravite i munjevito prestrojite, alarmirate jednu kritičnu masu ljudi koja će imati potreban kvalitet da se izbori za neophodne promjene.
Ponavljam i posljednji put upozoravam, ukoliko se ne raširi front, i objedini veliki broj provjerenih ljudi iz okruženja i iz dijaspore, progutaće vas Đoša, da ne osjeti. Gutao je i jače protivnike.
Ukoliko vi iz tog Pokreta shvatite da je nužno da se otvorite u širinu, i pozovete provjerene i odane ljude, zepriječit ćete Đoši u grlu te ga sigurno politički nokautirati i arhivirati za sva vremena.
Dokazat će vam se, na žalost, jako brzo, da nije dovoljna samo pusta želja i eventualno finansijska potpora, već je presudno sirovo znanje, iskustvo i istrajnost u toj političkoj borbi. Potrebno je hitno oko sebe okupiti Bihorce koji imaju jedini i iskreni interes da se ovdje bolje živi. Da ovo bude naš Bihorski centar svijeta, a ne da nas više bude na nekom tradicionalnom vašaru u Luxembourgu nego u cijelom gornjem Bihoru.
Ključno i bezuslovno u širokom luku moraju da se zaobiđu i prevaziđeni ljudi i prevaziđene ideje, koji nikako i ni po čemu ne pripadaju Bihoru. Treba im se velikodušno zahvaliti na sve moguće dosadašnje doprinose, na humanitarne angažmane i raznorazne korisne aktivnosti, i obavezno ih propisno distancirati, jer ovo je naš dio posla.
Ovo moraju Bihorci da iznesu.
Za kraj bih imao samo jednu želju, a to je da krajnje ozbiljno shvatite ove iskrene preporuke i sugestije, i da jedino zajedno i jedino udruženi možemo smijeniti ove lezileboviće sa vlasti.
Jedino ozbiljnom selekcijom bez unaprijed određenih favorita, garantovano će alarmirati i pokrenuti ključne ljudske potencijale u toj borbi.
Ako do toga ne dođe pišite propalo.
(IME AUTORA POZNATO REDAKCIJI)
