Prevoz đaka u petnjičkoj opštini predstavlja jedan od problema Bihora, ali je uveliko riješen nabavkom nekoliko minibusa koji prevoze učenike iz najudaljenijih područja. Ipak, problem male Zene Cikotić i njenog oca Seada Cikotića iz Gornje Vrbice, zaseoka Taraniši i Cikotići nije riješen. Do stanice gdje đački autobus kupi djecu Zena mora da prođe kroz šumu, livade, potoke…
“Zena se vraćala jednog dana iz škole, sa dvoje starije djece, ali je njih usput iszgubila kao saputnike, jer su svratili kod drugara. Išla je sama i sve je bilo u redu dok je bio asfalt. Ali kad je put do kuće vodio preko livada, potoka i šume prepala se. Tu bi se prepao i direktor škole, a ne mala makanja. Prestravila se i uz plač nekako stiga do prve kuće. Komšije su me zvale i pošao sam za nju”, priča Sead.
On kaže da je više mještana zaseoka Taraniši i Cikotići tražilo od direktora OŠ “25. maj” Vrbica da kombi koji prevozi đake produži već postojeću liniju, svega jedan kilometar.
“Prvo smo pričali sa direktorom, ali nije bio nešto posebno zainteresovan. Rekao nam je da napišemo zahtjev i nekako mi se čini da je tražio izgovore. Sve sam premjerio i to je samo kilometar duže. Za malu djecu da idu kroz gajeve i livade je to dosta. čak smo im rekli da kada je loše vrijeme ne moraju dolazit, već ćemo se mi sami snalaziti. Školski odbor nas je odbio. Zašto, ja ne znam. Zapravo vjerujem da sve ima veze sa politikom. Niti glasam niti me inetresuje, ali sam razmišljao da ako je to razlog za sigurnost i zdravlje mog djetata ću i to uradit.
Sead je najavio da će, ako ništa sada ne uspije, tražiti razumijevanje od Ministarstva i Vlade.
S.R.
