Rano junsko jutro u Petnjici, nakon sitne kiše tokom noći kojoj su obradovali oni koji su okopali to što imaju u vrtu, ali zabrinuli one koji tek što su pokosili livade, osvanulo je vlažno i sa maglom. U centru Petnjice, tek što se magla digla, radnici rožajske firme Tofi, postavljali su posljednje metre cijevi za vodu.
Raskopana ulica, od Centra za kulturu do džamije “okićena” je crveno-bijelom trakom kojom upozorava malobrojne pješake na opasnost. Putevi do Nadžipove agro prodavnice, do pekare i do Mišove prve kafe vode preko improvizovanih mostova napravljenih od par dasaka.
Ovaj gradilišni lavirint trajaće do oktobra, piše na tabli ispred Centra za kulturu. Da li će neimari imati uobičajenih nejasnoća i neriješenih stvari, pa će Petnjica ovako dočekati i sljedeće proljeće, ne bi znao odgovoriti niko. Jasno je da će ljetnje gužve u Petnjici kad pristigne dijaspora biti nesnosne.
“Ko preživi, pričaće. Neće ovo skoro, a vi novinari valjda treba da znate prije nas hoće li ispoštovati to što piše”, dobaciju sa susjednog stola na uskoj terasi kafića “Paša”, kojoj zapravo mnogo bolje paše ime “Kod Miša”.
Jer se kod Miša svaki gost osjeća posebno i bitno, pa i radnici firme Tofi koji pauze koriste za jednu tursku, malu sa mlijekom, dojč ili kafu dva u jedan.
“Ovo su cijevi za vodu”, pitamo radnike.
“Da, završavamo brzo”, odgovara radnik.
“A kanalizacija”, nastavljamo konverzaciju.
“To je završeno, vidiš one šahte”, pokazuje drugi radnik na djelove kružnih betonskih ploča.
“A znate li gdje će ta kanalizacija”, novinarski ali i ljduski znatiželjno pitamo.
“Nemamo pojma. Valjda u rijeku. Đe će. Mada ovi iz Evrope kada daju pare oni prate projekat, pa će vjerovatno insistirati da se pored rijeke radi neki prečišćivač, ili tako nešto”, objašnjava radnik.
“Da se nadamo, inače bi to bila katastrofa da svu kanalizaciiju izručimo u Popču”, konstatatujemo zabrinuto i uz nadu.
“A valjda će nečemu služiti i ono u Gusarama što su iskopali, da mu hair vidimo neki”, dobacuju sa drugog stola.
“Ajd srećno i svako dobro”, pozdravljamo radnike na kraju razgovora. Ostavljamo novac na stolu, klimoglav Mišu, i opet preko “mostova” i kanala nazad do kola.
Na tabli na početku puta stvarno piše – oktobar 2024. godine.
Ajd da vidimo.
S.R.
