Obraćanjem predsjedničkih kandidata sinoć između 21 i 23 sata spuštena je zavjesa na prvi krug predsjedničkih izbora. Rezultati su manje – više očekivani, kandidat DPS-a i aktuelni šef države Milo Đukanović će u drugom krugu svoju političku harizmu i iskustvo suprostaviti kandidatu pokreta Evropa sad Jakovu Milatoviću, relativno novom licu u političkoj areni Crne Gore. Razlika je 10 procenata u korist Đukanovića, ali je Milatović taj poraz slavio kao pobjedu, računajući na široku podršku ostalih kandidat i njihovih glasača u drugom krugu.
Iako je kratko vrijeme za pravljenje neke valjanije analize dok su stvari još vruće, nekoliko činjenica i tendencija se mogu izvuću i jutro nakon izbora. Prije svega da je Đukanović u odnosu na predsjedničke izbore iz 2018. godine izgubio podršku skoro 20 procenata, kada je bila skoro ista izlaznost kao ove, 2023. godine. Međutim, ta usporedba ne govori mnogo toga, jer su se u međuvremenu karte promiješale i drastično promijenile okolnosti i u Crnoj Gori, ali i u svijetu.
Očigledno je da su građani poručili da žele promjene i nove aktere na političkoj sceni, da su umorni i zasićeni, te da žele da daju šansu novim snagama.
Ipak, Đukanovićevih 35 odsto ili nešto više od 120 hiljada osvojenih glasova je nešto što je DPS i on sam znao da ima i prije početka izbora. Dakle, ostvarili su ono što su projektovali i sa tim mogu biti zadovoljni. Skoro svako istraživanje javnog mnjenja, ali i stranačka opipavanja pulsa birača je pokazivalo upravo taj procenat. Uprkos tome, bili su sigurni u konačnu pobjedu u drugom krugu, ma ko bio protivnik 2. aprila. Računalo se da će lakše izaći na kraj sa liderom DF-a Andrijom Mandićem nego sa Milatovićem i Bečićem, ali optimizam nije padao.
Milatovićev rezultat od 29 procenata i nešto malo više je iznad onog stranačkog koji je ostvario pokret Evropa sad na lokalnim izborima u Podgorici, što može biti neki reper. On je viši za nekih desetak procenta, što se može tumačiti na dva načina. Ili Evropa sad brzo raste, što je malo vjerovatno da se desi za manje od pola godine između izbora, ili se desilo takozvano strateško glasanje i prelivanje glasača. Druga varijanta je vjerovatnija, jer su “meki” glasači Alekse Bečića i Andrije Mandića zaokružili kandidata PES računajući ga kao bolju alternativu za drugi izborni krug. Reklo bi se da je Milatović, u vom trenutku, došao na maksimum onoga što je mogao da dobije u prvom krugu, te da će u drugom krugu prelomiti i one “tvrđe” glasače DF-a i Demokrata.
Kad zbrojimo procente, kako su ih sinoć slavodobitno zbrajali, Mandićevi i Bečićevi štabovi, Milatović bi u drugom krugu mogao doći i do 60 procenata podrške, što ni najjači Đukanović nije mogao doseći. DF i Demokrate, kao i URA, SNP i ostali tridesetoavgustvoci će svoje glasače pokušati da motivišu porazom Đukanovića, a ne pobjedom Milatovića, što se svodi na isto, samo što se na ovaj način lakše prodaje i lakše pije. Bez obzira na tu matematiku, neće biti lako doseći ni 50 + 1 odsto ,a kamoli cijelih 60 iz nekoliko razloga.
Ne zaboravimo da su protiv čelnika Evrope sad Jakova Milatovića i Milojka Spajića podnešene krivične prijave kod Specijalnog državnog tužilaštva i to od strane jednog dijela DF-a, odnosno Nebojše Medojevića i PZP-a. Lako je zaključiti da je PZP u DF-u na neki način ikebana i da na terenu nema ni cenzus, ali da ovom savezu služi za priču o navodnom pomirenju gdje PZP izigrava suvereniste a ostatak DF-u unioniste, da Mandić predstavlja četnike, a Medojević partizane, da lideri DF-a srbuju, a Medojevićevi imaju oreol Crnogoraca. Dakle, iako je mali procenat sljedbenika politike PZP-a oni će biti tvrd orah za prelazak u drugi tabor i podršku onom kojeg su prijavili za krađu para od građana Crne Gore. Uz to, takvih i sličnih glasača ima i u biračkom tijelu partija Andrije Mandića i Milana Kneževića.
Kada govorimo o resursima valja istaći da je prema mišljenju analitičara, ali i onih koji su manje analitični Đukanovićev doseg u tom smislu mali. Tako je tvrdio sinoć i profesor Miloš Bešić navodeći da tih resursa za lidera DPS-a i šefa države nema, te da bi se morao desiti ozbiljni karambol između dva kruga da se te stvari promijene.
Međutim, treba reći i činjenice koje govore kontra toj tezi. U sredinama gdje je Đukanović na ranijim izborima osvajao veliki broj glasova, a to su prije svega sredine naseljene manje brojnim narodima kao što su Plav, Gusinje, Petnjica, Ulcinj, Tuzi, Rožaje izlaznost je bila vrlo niska, ispod 40 odsto što se ne pamti. To znači da su Albanci, Bošnjaci, Muslimani ostali kući, vjerovatno računajući da se u prvom krugu ništa ne odlučuje. To je resurs koji bi mogao biti aktiviran 2. aprila, a on nije tako mali kao što se na prvi pogled čini.
Takođe, na jučerašnjim izborima nije bilo ili je bilo u vrlo malom procentu mnogobrojne dijaspore, koja je u većini naklonjena sadašnjem predsjedniku države i koji će, vjerovatno, već danas kupiti kartu za aprilski vikend odluke. Osim ova dva resursa, tu su i tradicionalno “lijeni” glasači DPS-a, SD-a i LP-a i uz glasače SDP-a mogu činiti ozbiljan procenat podrške. Treba dodati da će jedan dio Albanaca, ali i Bošnjaka/Muslimana okrenuti leđa Đukanoviću i povjerovati da je Milatović dobar izbor, zaboravljajući mu pri tom da ga je u ministarsku fotelju dovela Srpska pravoslavna crkva, jer je i on sam to zaboravio i zametnuo tragove.
Ipak, najveći gubitnik ovih izbora, ako se to tako može reći, je lider DF-a Andrija Mandić koji je glatko izgubio od Milatovića za deset procenata, iako su ranije projekcije bile da su kandidati DF-a i ES u procenat, dva. Očigledno je da je kasno promijenio kurs, te da su glasači prepoznali neiskrenost i kameleonstvo u njegovom izrazu. Mandić kao kosmopolita, pomiritelj, evropejac, građanski nastrojen političar je miks koji se nije mogao prodati. Da je ostao dosljedan sebi i svom srpskom narativu vjerovatno bi nabacio koji procenat više, a oduzeo Milatoviću, pa i Bečiću. Ovako ćorak, duplo golo, ništa. Poraženi Mandić sinoć se ipak vratio na fabrička podešavanja. Zagrmio je sa govornice nakon poraza pozivajući Srbe da u drugom krugu daju glas Milatoviću i tako pobijede “mrskog” Đukanovića, jer, jelte, to mu je bio i jedini cilj. Ne njegova pobjeda, već Đukanovićev poraz.
Rezultat Alekse Bečića, koji je sa velikom sigurnošću dan prije izbora tvrdio da ide u drugi krug gdje će poraziti Đukanovića, je više nego skroman, iako su se Demokrate i on nakon izbora, baš kao i Mandić hvalili sa 60 proceta podrške Đukanovićevom odlasku. Osim toga, u pronalaženju dobrih stvari u porazu, Demokrate su naglašavali konstantnost koja se kreće između 10 i 12 procenata podrške glasačkog tijela u Crnoj Gori. Ne rastemo, ali i ne padamo – kažu Bečićevi partijski drugovi, ali je očigledno da je njohova tendencija potencijalnog rasta zaustavljena i zakucana na tih desetak procenata. Sportskim rječnikom rečeno, ostaće doživotno na sredini tabele bez mogućnosti da makar jednom osvoje titulu ili makar uđu u zonu onih koji pretenduju na titulu. Reklo bi se, prilično depresivno ali tačno. Na kraju krajeva, takve sudbine su imali i SDP, SD i još neki akteri na političkoj sceni Crne Gore.
SDP i njihova kandidatkinja Draginja Vuksanović Stanković bi se mogla, zajedno sa liderom DF-a Andrijom Mandićem takmičiti za titulu najvećeg gubitnika na ovim izborima. Osvojila je nešto iznad ili tačno tri procenta podrške, što je ispod onog što partija ima kao rejting i daleko ispod projekcija koja je imala ta partija prije izbora. Uostalom na prošlim predsjednički izborima 2018. godine Vuksanović Stanković osvojila je 8,2 odsto podrške birača, pa bi se ovaj rezultat od tri procenta mogao smatrati čak katastrofom. Ona je sinoć, odmah na presu nakon dobijenih rezultata, podnijal ostavku na sve stranačke funkcije i najavila povlačenje iz politike i to je za poštovanje. Čin koji malo koji gubitnik u Crnoj Gori smatra logičnim nakon poraza i loših rezultata. Njen rezulat mogao bi loše da se reflektuje i na partiju, odnosno na rezultat na vanrednim paralmentarni izborima koji su zakazani za jun ove godine. Ipak, rezultat Vukasnović Stanković bi se mogao ocijeniti kao logičan s obzirom na to da joj je “pucalo” sa svih strana. I od vlasti, ali ni opozicija, pa reklo bi se ni u partiji nijesu joj bili skroz “s ruke”. Sa mnogo prepreka i uz više srca od potrebnog u politici i sa manje taktike, poslanica SDP-a je poslata u političku istoriju, ali je sigurno da je ostavila dubok trag kao neko ko se beskompromisno borio za Crnu Goru.
Rezultat Gorana Danilovića, lidera Ujedinjene Crne Gore, takođe je očekivan. On je klasična žrtva stranačkog bildovanja rejtinga, s tim što se DF dobro potrudio da ga svede na procenat koji neće smetati njihovom kandidatu. U tome su uspjeli, sveli su ga na procenat i po, na mjeru koja bi mogla da bude zalog za parlamentarne izbore i rezultat blizu cenzusa.
Influensera Jovana Radulovića Jodžira treba pomenuti samo kao sedmog učesnika, sa rezultatom koji će mu sigurno donijeti još par stotina pratilaca na društvenim mrežama i ništa više, a njemu dosta.
Još nekoliko detalja. U prvim sinoćnim rekacijama iz tabora ES, DF-a, Demokrata GP Ura…pa i analitičara iz studija Javnog serisa i komercijalnih tv emitera čula se teza da je većina od 30. avgusta 2020. godine osvojila zajedno 60 procenata, zbrajajući procente Mandića, Milatovića, Bečića i Danilovića, te da je to znak da taj pokret raste. Činjenica je zapravo da je skup partija iz 30. avgusta 2020. i njihovi kandidati u zbiru dobio nešto iznad 30 odsto podrške, što je daleko ispod procenta kojim su došli na vlast prije tri godine. Milatovićevi glasovi su, prema njihovoj matematici, prirodno njihovi procenti, iako svi dobro znamo da bi politička scena od 2020. bila potpuno drugačija da je kojim slučajem ES učestvovao na izborima u avgustu te godine. Tačno je da i ES pripada “antimilo” korpusu, i to treba reći, ali će se prava mjera znati tek nakon vanrednih parlamentarnih izbora u junu ove godine.
SAMIR RASTODER
PREUZETO: STANDARD
ANALIZA IZBORA: Gdje su Đukanovićevi i Milatovićevi rezervoari glasova za drugi krug
