RASTODER: Na parlamentarnim izborima nastupiti u dvije građanske kolone i sa novim liderima

Rifat Rastoder

Bivši potpredsjednik Skupštine Crne Gore i SDP-a Rifat Rastoder je ocijenio da ga aktuelna situacija u Crnoj Gori više podsjeća na onu iz druge polovine 18. vijeka, kada je zbog međuplemenske svađe izabran izvanjac Šćepan Mali za “Cara”, nego na onu iz devedesetih godina.

“Mnogi, vidim – naravno izuzev odlazećeg premijera koji, osim svoje galame, ništa drugo niti vidi, niti čuje – kažu da ih aktuelna i, naročito, politička situacija u Crnoj Gori podsjeća na onu iz devedesetih minulog vijeka. Mene, pak, ona više podsjeća na onu iz druge polovine XVIII vijeka, kada, zbog međuglavarske i međuplemenske pizme i razmirica, nije moglo doći do izbora sopstvenog kandidata za svetovnog vođu, nego je – ništa manje nego za „Cara“ imenovan potpuni neznanac i dotadašnji izvanjac – Šćepan Mali”, napisao je Rastoder na svom FB profilu.

On je dodao da bi ga bolji poznavaoci istorijskih prilika možda mogli i demantovati i rečenu situaciju prije porediti sa onom iz prve polovine dvadesetog vijeka, kada se iz istih razloga u Crnoj Gori nije moglo doći do saglasnosti, ne samo oko zajedničke vlasti, nego čak, ni oko pukog opstanka sopstvene države, pa je ona predata drugoj državi.

“U jednom periodu je, čak, i formalno-pravno bila, kao takva, ugašena, da bi je, potom, tek u Narodnooslobodilačkoj borbi i revoluciji, obnovili antifašisti svih vjera i nacija. I zato ona danas i jeste zajednička kuća svih njenih državljana i građana, bez obzira kako se ko zove, bogu moli ili misli”, saopštio je bivši potpredsjednik SDP-a.

Nažalost, smatra on, i na savremenu Crnu Goru se, gotovo na potpuno isti način kao i u pomenutim periodima, sve agresivnije nasrće pod kojekakvim plemenskim, nacionalnim i vjerskim bajracima.

“Od antifašističke građanske i multikulturalne države, pokušava se, ponovo, na silu, napraviti jednonacionalna i jednovjerska gubernija. Veoma je indikativno da, čak, ni iz redova tzv građanske proevropske političke „elite“ nijesu rijetke poštapalice o nacionalnim manjinama u državi građana, i ako bi, bar oni, trebali znati da u savremenoj Crnoj Gori većinske nacije, u bukvalnom smislu, i nema, niti je može biti bez još nekog od tipično fašističkih inžinjeringa”, pojasnio je Rastoder.

Upozorava da crnogorska aktuelna politička „elita“ iz povremene parlamentarne većine, kao ni iz opozicije nikako da se probudi iz uskonacionalnog ili uskostranačkog sljepila.

Rastodera ne brine toliko privremena parlamentarna većina jer je sastavljena na neprirodan način i održava se na klasičnoj političkoj pizmi, te ne može predaleko ni stići.

“Brine, međutim, stanje u tzv – građanskoj proevropskoj opoziciji i ukupno političkoj strukturi takve, makar, deklarativne orjentacije. Nije, valjda, da nema više snage ni da se prije pojedinačnih kojekakvih najava i zahtjeva, prvo sjedne i o svemu detaljno izrazgovara, pa tek onda, ako je već neophodno, telali kome hoće i gdje hoće. Zar nebi logično bilo da upravo ove političke strukture, umjesto, makar i indirektnog, povlađivanja propagandi i pritiscima ni malo dobronamjernih upravo suprostavljenih političkih struktura i njihovih logističkih centara, organizuju istraživanje i poslušaju, prije svega, mišljenja građana – šta bi im najbolje bilo činiti i kako se okupiti oko najboljih mogućih – stranačkih ili nestranačkih kandidata, koji bi istinski bili posvećeni građanskoj multikulturalnoj Crnoj Gori i njenoj evro – atlanskoj spoljnopolitičkoj orjentaciji”, napisao je Rastoder.

On je mišljenja da bi svako objektivno propitivanje javnog mnjenja potvrdilo da bi na sve izvjesnijim vanrednim parlamentarnim izborima, iz više razloga, makar u građanskoj opozicionoj strukturi, uputnije bilo ići u dvije kolone

“Jedna izvorno – građanska kolona sa listom DPS-a kao najmoćnijom političkom strukturom i izvorno – evropskom Crnom Gorom, sastavljenom od ostalih građanskih proevropskih partija, udruženja i samih građana. Ali, u oba slučaja, sa potpuno drugačijim – osvježenim lider – šipovima lista, kadrih da Crnu Goru vrate i dalje uzdignu na evropskom putu. U protivnom, i sopstvene potomke bi mogli zadužiti najvećim mogućim gubitkom i same države”, zaključio je Rastoder.