PARADOKS IZ ZAVIČAJA


Ima jedan težak paradoks vezano za naš Bihor, a sigurno je ista slika i u drugim krajevima Crne Gore i Balkana.

Naime, dok mi iz dijaspore pomažemo zavičaj i Crnu Goru koliko možemo, neka se pametna glava u CG sjetila da i na seoskom području postavi aparate za kocku.

Tako su i u “mojoj” Loznoj, a u Pentjici još ranije, postavili poker-aparate.
Aferim!

Možda to u Loznoj zamijeni fabrički pogon koji je davno zaustavljen u tom mjestu.
Kako mi rekoše, na aparate se “navuko” jedan broj tamošnjih žitelja te svaku, mukom zarađenu  paru, nose u aparate.

To mi je, uz požare koji haraju Crnom Gorom, bila najporažavajuća vijest iz zavičaja.
Ima li nade za naš kraj?!

Nažalost, nema!

Dok se god tom narodu, u vidu kockarskih aparata, postavljaju mine, klopke i led ispod nogu – ne možemo se ničem dobrom nadati!.
Malo je reći da sam razočaran!

Aparati, vatra vas izgorjela!!!
I vas i onog koji vas je postavio!

Molim cijelu bihorsku dijasporu širom svijeta da eksplicitno podrži zahtjev da se iz Bihora uklone kockarski aparati. U protivnom – okrećemo glavu od zavičaja i na nas ne mogu računati.
Gospodo vlastodršci, birajte između kockarskih aparata i nas iz dijaspore.

FAIZ SOFTIĆ