Abdulah Sidran o kosmosu zvanom Bihor


Bosanskohercegovački pjesnik, prozaik i filmski scenarist Abdulah Sidran je u razgovoru za podkast Takt i emisiju Kontakt, između ostalog, govorio i o Bihoru, Ćamilu Sijariću i posebnosti ovog kraja.

Dio Sidranove priče o Bihoru prenosimo tekstualno, a ostatak možete pogledati na linku ispod teksta.

„Pedeset pete ili šeste, ovdje niko nije mogao znati da postoji jedan kosmos koji se zove Bihor, a Ćamil Sijarić nam to predoči kao jednu fenomenalnu književnost.

Moje spoznanje od 55. godine jeste da je to jedan poseban, čaroban svijet jer je Ćamil i prije „Bihoraca“ imao knjigu „Rambulja“ , a „Bihorci“ su već bili senzacija. Prevedeno je brzo i na strane jezike to da je Ćamil bio Francuz, njemu bi Francuzi za dvije godine izborili Nobelovu nagradu. On je najveći pripovjedač u svjetskoj književnosti kada je riječ o pripovijetkama. Ja sam imao sreću da me on brzo zavoli, bio sam mlađi od njega, rahmet mu duši. Bio je plemenit čovjek, možda najplemenitiji čovijek kojeg sam ja upoznao“

Šta je bilo posebno kod njega?

„ Čarobna naracija, moć pripovijedanja je svojstvo regije tog područija. Mnogi naši ljudi imaju moć pripovijedanja iako nijesu pisci, to je jedan čaroban jezik.

A u Ćamila je to dostiglo vrhunac, on je pohađao medresu kasnije završio Pravni fakultet i baš je radio na svom obrazovanju.

Treba se reći da to nije usahlo s Ćamilom, obično važi ono pravilo da veliki hrast pravi veliki hlad pa u tom hladu ne može da nikne biljka koja bi se mjerila s njim, međutim se događa da imamo Refika Ličinu, Faiza Softića, ima desetak izvrsnih pisaca, a to bi se moralo antropološki ispitivati. Pa ima Sinan Gudžević koji je svjetski fenomen, on je klasični filolog, glavna nauka mu je latinski, grčki jezik, međutim on je naučio na desetine drugih jezika, njemu je mala planeta kolika je njegova radoznalost i znanje. On radi autentične zapise sa autentičnim ljudima koje je sretao.

Taj kraj je gnijezdo neizmjernog ljuskog jezičkog bogatstva“