SREDNJOŠKOLAC IZ PLAVA PJESMU POSVETIO TRAGIČNO NASTRADALOM MEHU AGOVIĆU


Povodom osme godišnjice od smrti Meha Agovića iz Vrbice, koja je potresla cijelu Crnu Goru i region, srednjiškolac iz Plava Ivan Mitrović iz Gusinja, učenik drugog razreda SMŠ „Bećo Bašić“ iz Plava, napisao je pjesmu koju je posvetio Mehu Agoviću Smrt Meha Agovića“ uz pomoć svog mentora Senade Đešević.

Ivan Mitrović je za portal Radio Petnjica kazao da saznavši šta se desilo Mehu Agoviću i kada je vidio fotografije ovog slučaja, bio je inspirisanda napiše pjesmu a kako je kazao veoma je emotivan, koju će posvetiti Mehu.

Ivan je učesnik mnogih literarnih konkursa širom Crne Gore. U narednom periodu, sa pjesmom o Mehu će se predstavit na nekim budućim literarnim konkursima.

SMRT MEHA AGOVIĆA

Sve lijepa sela pod Bihorom leže

A Vrbica dama među njima drijema

Kilometre puta obići je teže

Zato teško selu koje Meha nema

 

Ranom zorom ide poštu svima nosi

Lakim hodom gazi tanano uz brijeg

Kako god je vrijeme Meho mu prkosi

Njega ne omete ni sunce ni snijeg

 

Nosi Meho poštu čak i do Turjaka

Podaleko jeste a što bi se plašio

Ne plaši se ničeg razbojnika mraka

Nikad nikom nije ni cent omalio

 

Kad ga neko časti mnogo je zahvalan

Dugo novac skuplja zato se veseli

Za pristojnost njemu niko nije ravan

Svoju trošnu kuću da obnovi želi

 

Zaslužio jeste i više od toga

Sve svojim poštenjem karakterom radom

Nagradu za dobro već steko kod Boga

Što nikada nikom nije uzeo kradom

 

Od komšija i roda stalno je prekoren

Što nevjestu mladu Meho ne dovede

Što toliko čeka pa on je ko stvoren

Porodicu svoju na put da izvede

 

Obećava Meho i stalno se smješka

Prirode je takve nikad se ne ljuti

Iako je mladost bila dosta teška

On to hrabro nosi on o tome ćuti

 

Bio je jedinac u oca i majke

Surov život tada svemu ga učio

Mnogo rada tegla nemaštine briga

Još se od djetinjstva dosta namučio

 

Ko zaštitni znak je obraduje vazda

I stare i mlade nikad negativan

Nikome zamjeren nikad se ne čuje

Da je iko ikad bio Mehu kivan

 

Penzije su danas svi Meha čekaju

Zadovoljno sada trljaju se ruke

I dječica mala kroz prozor gledaju

Znaju da će deda častiti unuke

 

Danas Meha nema čudno je narodu

Jer on dosad nikad nije zakasnio

Ali se ne ljute svi slute na zgodu

Možda se naš Meho danas oženio

 

Valahi bi čuli ne bi od njih krio

Bi se veselili jedva dočekali

Jer njima je Meho svima ko sin bio

I posljednji cenat za svadbu bi dali

 

Opet nema Meha drugi dan za redom

I kućica trošna prazna je još uvijek

Svi se sad već brinu počinju da traže

Panika ih hvata gdje li je taj čovjek

 

Neki tamni oblak nadvi se nad selom

Svi šapuću strepe ko da slute tugu

Ne žele da misle da vjeruju neće

Da se nešto strašno desilo im drugu

 

Djevojčica jedna iz škole je pošla

Slučajno uz potok tada pogledala

Pametna je glava brzo kući došla

Da prijavi šta je gredom ugledala

 

Možda je nekom teško pa je jadan pao

Niko ne pomišlja u san da se sanja

Na časnom zadatku da je život dao

I da leži Meho tu između granja

 

Jedva ga poznali ruka na grudima

Ključevi od snova stisnuti u ruci

Ledena tišina među svim ljudima

Jer svi su se našli sad u istoj muci

 

Da se krivac nađe zadovolji pravda

Tužni su bijesni osjećanja razna

Svi samo to žele svima je to nada

Za ovakav zločin dal’ postoji kazna

 

Ne umire Meho sve je naučio

Kako voljeti ljude hvala mu na svemu

Kako čovjek može biti nepokvaren

Svi koji ga prate rodbina su njemu

 

I danas Vrbica pod Bihorom drijema

Svaki njen stanovnik još uvijek pati

Teško selu koje Meha nema

Šta je prijateljstvo nikad neće znati

 

Neki dobri ljudi sakupiše novac

Napraviše česmu tamo gdje je suša

Da napiju žedne u dalekoj zemlji

Da počiva mirno napaćena duša