Promocija 38. broja revije Bihor


Sinoć je u luksemburškom gradu Rumelanžu, pred velikim brojem posjetilaca, održana promocija 38. broja revije Bihor koja već punih 12 godina u kontinuitetu izlazi u Luksemburgu.

Prostorije ZK Bihor bile su ispunjene do posljednjeg mjesta a o reviji su govorili predsjednik udruženja ZK Bihor koj i je i izdavač revije – Edin Medo Latić, Bivše predsjednik udruženja Esko Halilović kao i Ruždija Kočan i na kraju se, prigodnim govorom, obratio i glavni i odgovorni urednik Faiz Softić koji je naglasio da je ovih dvanaest godina koliko je urednik revije naprosto sasuo u 38 brojeva ovoga glasila.

– I kada su mnogi sumnjali u uspjeh revije, ja sam čvrsto vjerovao, potpouno svjestan da se do uspjeha ne dolazi ni lako ni brzo.
Esko Halilović je apostrofirao značaj kulture i očuvanja tradicije kroz reviju Bihor, a Edin Medo Latić je naglasio kako je ovo posebno važan projekat udruženja i da ga valja čuvati i konstantno unapređivati.
Ruždija Kočan je istakao da se, redovno pišući u reviji, posebno bavio Bihorom i njegovom sudbinom, a Hamdija Rastoder, moderator promocije, pročitao je i osvrt mr Saita Šabotića  na ovaj broj:

Cijenim da je ovo prilika da i dragom čovjeku i uredniku Revije, gospodinu Faizu Softiću, čestitam na još jednom uspjehu i poželim dobro zdravlje, kako bi nas njegova urednička misija i dalje držala na okupu. Čestitke, svakako, upućujem i svim članovima Redakcije.

Dobro je poznata činjenica da dobra čitalačka publika želi dobre novine. Zaista, ovog puta revija Bihor je u potpunosti opravdala svoje postojanje, svoj cilj i misiju i pred čitaoce izlazi u punom sjaju. Obilje tekstova koji su našli svoje mjesto u ovom broju, mogu biti na ponos i čast i autorima i ZK Bihor, koji je izdavač ovog prestižnog glasila. Pred nama je razastrt novi broj naše Revije, poput šarenog bihorskog ćilima. Na samom početku ovog broja, nalazi se uvodni tekst urednika Faiza Softića pod naslovom „Imamo li pravo na nevakcinaciju“, u kome se Softić na interesantan način bavi aktuelnom zbiljom svjetskih razmjera, oličenom u pandemiji virusa Covid-19. Kroz hronološki prikaz najznačajnijih svjetskih pandemija, gospodin Softić je latentno ispričao priču o pojavljivanju, trajanju i kraju velikih pošasti koje su pohodile čovječanstvo u nešto bližoj, ali i daljoj prošlosti. Uz Softićevo kazivanje, želimo da dodamo jednu interesantnu zanimljivost, viđenu očima istoričara. Naime, 1921. godine medicina je uspjela da stvori vakcinu protiv tuberkuloze, koja je, sve do tada bila smrtonosna bolest, koja je nemilosrdno odnosila ljudske živote. Godine 2021. medicinska nauka stvorila je vakcinu koja uveliko olakšava tegobe izazvane Corona virusom. Iako je 1921. stvorena vakcina protiv tuberkuloze, tuberkuloza je i dalje ostala pritajena opasnost, ali je vakcinom sasvim otupljena oštrica njenog pogubnog djelovanja. Tako će, vjerujemo, biti i sa Covid-om 19. On neće iščiliti, ali će svi vakcinisani, biti u velikoj prednosti nad onima koji to nijesu i samim tim će lakše podnositi zdravstvene tegobe koje prouzrokuje opaki virus. Na kraju Softićevog teksta, što je logično i etički, uslijedio je poziv na vakcinaciju.

 

U rubrici „Osvrt“, Sinan Gudžević piše o percovanju (vakcinisanju), što se tematski naslanja na uvodni tekst urednika Softića, dajuću u svom tekstu niz zanimljivih pojedinosti, pa i anegdotsko viđenje tog zdravstvenog procesa. Stalna rubrika „Hronika“, koja čini kičmeni stub Revije i Udruženja koje je izdaje, donosi tekst pod naslovom „ZK Bihor ne bi bio to što jeste bez susreta koji se pamte“. Skup na kome je došlo do susreta nepokoljebljivih čuvara suvereniteta Crne Gore i naše dijaspore u Luksemburgu, dugo će se pamtiti, prije svega što je domovina Crna Gora i jednima i drugima u srcu. Želja da Crna Gora vječno traje patriotska je poruka koja važi i važiće za sve odane sinove i kćeri balkanske ljepotice – napisao je, između ostalog  Sait Šabotić, osvrćući se i na druge tekstove u ovom broju.
ZK Bihor ide dalje, potvrdila je to i sinošnja promocija u prostorijama ovog udruženja.