(VIDEO) POVRATAK U KALICU PORODICE SKENDEROVIĆ: “STARI SU ODLAZILI TRBUHOM ZA KRUHOM, ALI POVIŠE TRBUHA JE DUŠA…”

Skenderović opet u zavičaju: Brača Isat i Dževad i Zehra

Malo je onih koji su vratili, nakon što su napustili Bihor i otišli u potragu za boljim životom. Ipak, ma gdje da su stigli, nosili su sa sobom ljubav prema zavičaju koju su prenijeli na svoje potomke. Jedan od takvih slučajeva povratka u očev zavičaj je porodica Skenderović – dva brata Isat i Dževad i njihova sestra Zehra.

Njihov otac, Rušo Skenderović, otišao je iz zavičaja kako bi obezbijedio porodici egzistenicju. Prema riječima njegove djece, usadio im je ljubav i čežnju prema Bihoru.


Isat Skenderović kaže da su Skenderovići iz Trpezi došli u Kalicu zbog podjele sinova, a njihovog djedu, Vehbila Skenderovića, “palo je” da dođe u Kalicu, i sad su “Kaličani“.

„Mi smo porasli na Kosovu, u Peć, a nas petoro djece je rođeno u Beranama. Otac je radio u Celulozi u Beranama. Otišao je trbuhom za kruhom još šezdesetih godina.
Početkom sedamdesetih, živjeli smo na Kosovu. Tamo je otac napravio kuću i živjeli smo do kraja devedesetih, kada smo kuću prodali. Onda smo započeli školovanja. Naša sestra se udala u Sarajevu i mi smo pošli za njom i danas živimo tamo, osim mog brata Dževada, koji živi u Njemačkoj”, priča Isat.

Isat je u Sarajevu od 1986 godine, završio je fakultet za sport, i radi u Sarajevskim toplanama kao referent zaštite na radu. Ima i svoj karate klub.

Na pitanje da li je ljepša Kalica ili Baščaršija, Isat nema dilemu – Kalica naravno.

Dževad Skenderović kaže da je imao četrdeset dana kada se njihov otac iz Berana preselio u Peć.
„Svako ljeto smo dolazili Bihor. Naš je otac puno volio ovaj kraj. Prenio nam je tu ljubav a ovdje smo uvijek bilo dobro dočekivani od rođaka i prijatelja. Ako gledamo iz Kalice, brat je u bližoj dijaspori, a ja u daljoj, a sve što je dalje, veća je nostalgija i emocija”, podsjeća Dževad.

Vraćajući sjećanje na svoji dječačke dane kada je imao 14 godina, Dževad opisuje put od Peći do Kalice.

“Krenuli smo otac i ja iz Peći prema Kalici. Ušli smo u autobus. On je sjeo sa nekim prijateljem naprijed, a ja nazad. Sjeo sam pored nekog čovjeka iz Bihora, koji me je pitao odakle si. Rekoh iz Peći, pa je potom uslijedilo sljedeće pitanje – a čiji si. Odgovorio sam – Ruša Skenderovića. Otac je taj razgovor čuo i kada smo pješačili prema Kalici rekao mi je: “vidi sine, mi smo odavde i nikada ne smiješ da zaboraviš odakle si. Mi smo uvijek išli za svojom nafakom, težak je život ovdje, ali nikada ne smiješ zaboraviti ko si i odakle si”. Tako mi je rekao i to je pečat koji je urezan u srcu“, kaže Dževad.

Sestra Zehra Skenderović, nije imala mnogo toga da doda na priču njene braće samo je podvukla da se ne zaboravi da veliku zaslugu za ljubav prema Kalici i Bihoru imaju  amidže i strine, koji su su ih lijepo dočekivali, a posebno amidža Bilal i strina Šerfa.

Dževad je devedesetih iz Sarajeva otišao u Sloveniju, kako kaže, da zaradi za automobili, ali rat ga je odvojio od porodice. Ostao je u Sloveniji do kraja rata, da bi nakon toga pošao u Njemačku, u kojoj i danas živi sa svojom porodicom.

Dževad, takođe ima veliku ljubav prema Kalici jer, kako je kazao, “stari su odlazili trbuhom za kruhom, ali poviše trbuha je duša, koja ima emocije prema babovini i rodnom kraju”.
Dževad je u Kalici izgradio kuću u tradicionalnom duhu i etno stilu, za cijelu porodicu.

Opširniju emisiju sa Isatom i Dževadom iz Skenderske Kalice pogledajte na youtube kanalu Radio Petnjica.

ENKO KORAĆ