Posveta i utisak profesora Avdulaha Ramčilovića o književnom opusu Reha Ramčilovića.


Avdulah Ramčilović

“Rehova književnost, poezija i proza, izliveni iz njegovog znanja, mišljenja, osjećanja i talenta, kao najljepši biseri, svjedoci su događaja u zavičaju. To je jedno iskreno književno svjedočanstvo i o pojedinačnim zbivanjima, ali i o kolektivnom miljeu zavičaja, koji on voli iznad svega. I tako je svuda. „Gdje je neko rođen, tu mu se čini Misir“, rekao je neko davno. Reho i ja smo baš tu rođeni, u Lagatoru, na obali Popče, u Lagatoru koje čuva gordi Đuđ. I Petnjicu i cijeli kraj, naš Bihor i svoju zemlju Crnu Goru, nosi Reho u srcu svom, kao što nosim i ja, iako sam davno, mnogo davno, otišao iz mog zavičaja. Reho nije otišao, on je jedan od rijetkih patriota, koji je sve svoje moći, talent, ljubav, život i rad poklonio zavičaju i domovini i kao građanin, i kao sin, i kao roditelj, i kao profesor i sada jedan od već jako cijenjenih i poznatih književnika, pjesnika, pisaca, koji piše, govori, lije stihove o svom zavičaju sa željom da zavičaj bude još bolji, ljepši i bogatiji u svim oblastima, da zadrži mlade ljude da ne idu u svijet trbuhom za kruhom.
Reho svoj zavičaj čini pristupačnim budućim generacijama koje će knjige i znanje prenositi na sljedeće generacije i tako sačuvati svoj kraj od zaborava. A to je i ono navažnije, da književnost traje, da ima ko da čita, da ima ko da spominje i autora i likove koje on opisuje i o njima piše i pjeva. Rehovo stvaralaštvo je puno značajnih i voljenih ličnosti iz tog kraja. Prije svega tu su roditelji, porodica, bratstvo, ali i svi, mnogi drugi njemu dragi sugrađani, kolege, komšije, prijatelji.

U Petnjici je 12.11.2021. održana promocija njegovih novih knjiga, Bihorske mjesečine, priče, i knjige pjesm, zbirka. Knjige sam dobio na poklon. Imam sve njegove knjige. Hvala mu. Čestitam i želim mu da napiše još puno novih knjiga pozije i proze.

Bihorske mjesečine, JU Centar za kulturu, Petnjica 2021.

Ovdje su smještene mnoge lijepe i dirljive priče iz zavičaja i šire, tečno iznjedrene, i misaono i tematski, i likovima, i ambijentom i poentom, da se tako samo može zamisliti i poželjeti. Evo samo nekih:

Vasika, strana 9: Iseljavanje najbližih rođaka u Tursku.

Bijeg od kuće, strana 27: Opis događaja u zavičaju tokom raspada Jugoslavije.

Suada prva žrtva, strana 36: O djevojčici Suadi koja je prva poginula u Sarajevu tokom rata 90-tih u BiH.

Sudbina im bi, strana 53: Opis velike i vječne ljubavi dvoje mladih, Zuna i Rale.

Na poseban način me dirnula i obradovala priča o njegovom, o našem dedu, Deliji Ramčiloviću. Eto, nikad nije kasno da se neko spomene i da se ne zaboravi njegov život i djelo. A dedo i jeste bio neko ko je značio mnogo za naše Lagatore, za Ramčiloviće, za cijeli Bihor, pa i Pešter. Znalo se za njega daleko, daleko. Sad će se znati još dalje. Reho, hvala ti za ovu priču, za ovu književnu palatu u kojoj si smjestio i sačuvao od zaborava našeg dragog pretka. „Delija samouk“, strana 79.

Ono što posebno krakteriše Rehove priče su snažni uvodi, živopisni opisi prirode i psihološkog stanja u kojima će se odvijati radnja. Time se postiže maksimalno interesovanje i radoznalost za čitanje svake od ovih priča.

Evo jednog primjera: „Nad Lagatorima se naoblačilo i čini se da je razgrnut crni jorgan pokrivši selo da u tišini spava. Oblaci tmasti kovitlaju, jure po nebeskom prostoru, sudaraju se i lome. Tama sve zavila crnom plašću, jeza obuzela sva živa bića. Nešto se strašno naslućuje, zbiva.“ (Vasika, strana 9.)

Knjiga Bihoske mjesečine je na kraju ukrašena poetskim biserom, jednom od najljepših pjesama koje su ikada napisane o svom zavičaju „Bihorske mjesečine, strana 103, po čemu je cijela knjiga dobila svoj upečatljivi naziv.

O knjizi su napisane lijepe recenzije:

Bihorski leksički i motivski ćilim, strana 7, autor prof. dr Draško Došljak;

i ramčilovićeve zavičajne priče, strana 105, autor Prof. dr Milutin Đuričković.

PJESME (zbirka), IGP Pegaz Bijelo Polje, 2021.

Rehove pjesme su pravi poetski dragulji, jedan značajni književni doprinos svom zavičaju i šire. Veoma su misaono snažne i osjećajno duboke. Pune ljubavi prema zavičaju, ljudima, rodbini, roditeljima, djeci, školi, prirodi, miru i slobodi, životu i svijetu u cjelini. Sadrže sve forme poezije od patriotske do opisne. I bave se raznim temama kao i život. Pomenuo bih neke: ZAVIČAJ, str.15; DALJINA, str. 16; PETNJICO, ZAŠTO, str.21; DOMOVINA, str.23; OTAC, str.31; MAJKA JE JEDNA, str.34; LIJEPO JE BITI NASTAVNIK, str. 35; SONET O EMINI, str.36; SREBRENIČKA BAJKA, str. 40; LJUBAV, str. 69.

Knjigu PJESME krasi RIJEČ LEKTORA, strana 5, autor mr Šerifa Muratović Sabotić, i lijepa recenzija SLOVO RECENZENTA, strana 7, koju je napisala prof. Zarmina Jašarović-Bubuljica.

Knjige su blago koje se čuva u bibliotekama, ali i u srcu kada se pročitaju.Nikad se ne može dovoljno dočarati sadržaj knjige, jer svako na svoj način doživljava istu i identifikuje se sa njom. Zato srdačno preporučujem čitaocima ove dvije nove knjige, ali i prethodne. Tek tada će osjetiti ono što sam i ja, zavoljeti ih i biti zahvalan. Srdačne čestitke i hvala, dragi Reho”, prof. mr Avdulah Ramčilović

Avdulah Ramčilović rođen je u Lagatorima 1945. godine. Magistar je pedagoških nauka, koje je završio u Zagrebu. Na predlog pedagoškog vijeća Srbije, poslije direktora OŠ 25 Maj iz Delimeđa, odlazi u Linz Austrija kako bi radio na profesionalnom polju kao izvrsni pedagog, magistar.
Oko deset godina je radio na poziciji profesora-pedagoga u školskom sistemu Austrije.

Sa te pozicije, Avdulah Ramčilović se penzionisao. Kao penzioner zadržao se u Austriji. Objavio je preko deset zbirki pjesama i za književni opus dobio velika priznanja širom bivše Jugoslavije i Austuje. A neke su mu pjesme zastupljene u crnogorskom planu i programu maternjeg jezika i književnosti.

Prof. Reho Ramčilović je zavičajnoj knjževnosti poklonio knjige:

“Počeci pismenosti bošnjaka Petnjice”, 2015.

“Petnjico, zašto”, 2020.

“Bihorske mjesečine”, 2021.

“Pjesma, zbirka”, 2021.

“Drame, zbirka” 2020.