Povodom 26 godina od genocida u Srebrenici, gost u studiju Radija Petnjica bio je prof. književnosti Reho Ramčilović koji je napisao zbirku pjesma u kojoj se nalaze tri sa akcentom na dešavanja u Srebrenici devedesetih godina.
Za pjesmu Čije su to oči, osvojeno je prvo mjesto na opštinskom takmičenju recitatora u Petnjici, a drugo mjesto na državnom takmičenju recitatora Crne Gore (2015).
ČIJE SU TO OČI
(Sarajevo, 1997.god)
Na jednoj humci procvjetala dva cvijeta,
dugo sam ih pogledom milovao tada
i pitao se: „Cije su to ugasle oči sada?“
Odgovor pročitah na nišanu bijelom:
„Oči su to jedne mlade, lijepe djevojke
što je stradala devedesetih ljeta
od dušmanske ruke, oči nevine Sarajke”!
Mjesec se lagano na cvjetovima šeće
kao vitez pod prozorom drage svoje
i sluša njen zamišljen, tihi glas,
a vrijeme teče i sve u zaborav nestaje.
Svake godine, u rano proljeće, cvjetovi
otvore svoje mirisne latice na bijelom nišanu,
a šareni leptirići slijeću sa obeharale grane,
pijući napitke sa cvijeća i noću i danju.
Moja ruka da ih još jednom pomiluje
kroz obruč zrake tiho se prikrada,
dok groblje nevinih tone u noćne sjene.
TAJNA U TALASIMA DRINE
Gledam modre talase bujne Drine,
naslućujem da su se u njima tajne skrile.
Iz bistrih, pjenušavih talasa Drine
šapuću nevine duše, ovdje su tragedije bile.
Progovori, rijeko Drino, šta se sve u te skrilo?
Jesul’ brat Senad i sestra Senada utonuli?
Je li se za njih ugasila svaka nada?
Jesul’ našli mir u njedrima tvojim?
Jesul’ se zvijeri zadovoljile pirom svojim?
Proklinji ih ti ,i ja ću znaj, Drino,
što učiniše to nehumano djelo.
Uprljaše ti obraz, lijepa rijeko naša.
Zbogom Senade i sestro Senada,
neka vas rijeka grli od sada!
SREBRENIČKA BAJKA
Bilo je to devedeset pete dvadesetog vijeka
kada se prolijevala ljudska krv ko rijeka.
Čuo se vrisak do neba djece i žena,
a nikog na svijetu da pomogne nema.
Desilo se to u domovini Bosni
u kojoj su do tada svi bili ponosni.
Ponosni, što zajedno žive tri vjere
kao da su jedno pleme, tu nije bilo mjere.
Mislilo se da će bratski živjeti do vijeka,
jer im je porijeklo jedna kolijevka.
No, stigoše monstrumi u ljudskom liku
napraviše genocid u savremenom vijeku.
Zaviše Srebrenicu u crno tog julskog dana.
Srebrenica posta krvava bajka,
zakuka do neba srebrenička majka.
Dušmani ljude , djecu, žene porobiše,
u nepregledne tamne jame ih smjestiše
misleći da se za njih neće znati više.
O ponosna Srebrenice, šta od tebe učiniše?!
Na hiljade majki u crno zaviše,
pretvoriše te u crne masovne grobnice.
Zapamti, bar ti , ovaj genocid, o časna Srebrenice!
