U izdanju IK „Buybook“ iz Sarajeva izašao je novi, četvrti po redu roman poznatog BH/CG/LUX književnika Faiza Softića „Noćni čuvar pasa“.
Ovo je njegov četvrti roman i četrnaesta knjiga po redu. Pogovor na ovaj roman napisao je književnik Miljenko Jergović, a tu je i osvrt Gorana Samardžića, književnika i jednog od urednika knjige.
Prva promocija biće održana u okviru Bookstan festivala na prostoru ispred knjižare Buybook u Sarajevu 10. jula, Radićeva 4, u 12.15h.
Razgovor sa autorom vodiće književnik i predsjednik PEN – centra BiH književnik Asmir Kujović.
Obzirom da Softić zadnjih dvadesetak godina živi u Luksemburgu njegov odlazak na promociju svog romana u Sarajevu podržava FOCUNA – Fonds Culturel National Luxembourg.
Inače, radnja romana situirana je dijelom u Crnoj Gori, a dijelom na Kosovu pod Šar planinom.
Povodom izlaska ovoga romana poznati bosanski i hrvatski, naravno i svjetski pisac Miljenko Jergović napisao je između ostalog i ovo:
„Noćni čuvar pasa” pripovijetka je, ili vrlo kratki roman – ako je to nekome milije i mondenije, upravo iz tog svijeta. Njezin glavni lik, ili jedan od nekoliko glavnih likova, ali svakako onaj od kojeg se Faizova priča zakotrlja, Pašuka zvani Pašče, rodio se u znaku pasjeg prokletstva. Početak priče je veličanstven, ali vam ga mogu prepričavati jer ne vodi daleko: dok se Pašuka rađao, baš tog dana, njegov je otac u jamu u koju se baca štenad bacio vreću punu nakota kućne kuje Lijepe. I kako to biva u narodnim legendama i porodičnim pričama, kako to, možda, biva i u životu, vremenskim poklapanjem dva događaja izmiješale su se duše i sudbine. U čovjeka prešla je duša psa. Faiz to tako ne kaže. Možda u imaginariju njegova svijeta pas niti nema dušu. A možda stvari i ne treba dalje objašnjavati, tek Pašuka zvani Pašče prolajao je kao pas, i poživio je životom koji jest ljudski, ali jest bogme i pasji.
A Goran Samardžić je napisao:
“Neko je Faiza otkrio davno, neko ovih dana, a neko će ga tek otkriti. Faiz je ko neki naši domaći opijati: što stariji tim bolji. Ne gubi volju ni tempo ni entuzijazam. U njemu je uvijek budan onaj davni, prvi Faiz koji se klanja književnosti. Neću izreći eureku ako vam otkrijem da je Faiz odavno dobar pisac. Divno da ga neko toliko drugačijeg senzibiliteta kao sto je Jergović nesebično veliča. Nekad glas jednog čovjeka vrijedi kao hor. Faiz nije ni ruralni ni zavičajni pisac. On je prosto pisac. A pisac pisca nanjuši.“
Za nadati se da će promocija ovoga romana uslijediti i u regionu, ponajprije u njegoivom rodnom Bijelom Polju, Podgorici, Petnjici…
S.R.
