Ne dešava se često da u nekom od nas sine takva ideja i da kao šimšik bljesne ispred naših očiju.
Hajro Halilović jedan od trojice braće Halilovića na koje su ponosni ne samo njihovi Halilovići i familija, te oni rođeni u ovom pitomom bihorskom selu koje je svakim svojim pedljom zemlje okrenuto suncu, već i cijeli Bihor, a i te kako se ima razloga njima ponositi crnogorska i bošnjačka dijaspora u Luksemburgu.
Pisali smo o njima, ali se to može računati samo kao kratka crtica s obzirom koliko zaslužuju svojim čistim otvorenim srcem. Iako su vlasnici jednog od najuspješnijih iz kategorije malih preduzeća u Luksemburgu – nikada nisu okrenuli glavu od svoga kraja, svoje države, niti od ljudi koje su životne prilike i ruka sudbine doveli do ruba ponora ili ih stjerali u zonu siromaštva.
Nadajmo se i duboko vjerujmo da osim nas koji na ovom svijetu bilježimo i progovaramo – postoji i mnogo uzvišenije mjesto na kojemu se bilježe dobra djela i da se dobrima dobro nikada neće zaboraviti.
Hajro Halilović je nedavno došao na ideju koja, svojom snagom, pronicljivošću i čestitim naumom, zavrjeđuje da bude zabiježena i upamćena. Naime, on se dosjetio da svakoj kući u Godočelju donira po jedan primjerak nedavno izašlog 35. broja revije Bihor.
I to je prvi put da u istom danu na vratima svih kuća u jednom selu zakucaju novine.
Veličanstveno!
Ako se iole ozbiljnije zamislimo nad ovom idejom vidjećemo koliko je dubok i promišljen ovakav gest.
Dobra vijest, često, odjekne kao grom, pa je i ova brzo došla do velikog broja čitaoca ovoga glasila u domovini a i dijaspori, a ljudi ko ljudi – kada uoče dobru i zanimljivu ideju, većina njih, puhne joj pod krila i pomognu da uzleti i da se vine visoko.
I odmah se jedan broj doseljenika iz Crne Gore u Luksemburg javio da urade isto i da sve porodice u svom selu i svojoj mahali snadbiju primjercima novine. Nadamo se da će ih, do izlaska sljedećeg 36. broja biti još i da će svaka kuća u Bihoru biti okićena našom i njihovom revijom.
I opet: Veličanstveno, da veličanstvenije ne može biti.
Iako se ne radi o velikom izdataku – projekat je od neprocjenjive vrijednosti; ako samo mlo zagrebemo po njegovoj površini – ukazat će nam se bezbroj korisnih primjera koje donosi ova ideja; hipotetički, možda će mnogima od onih koji tek počinju čitati ovo biti prvi susret sa pisanim tekstovima. I još mnogo je sličnih i svijetlih dragulja koji se kriju u utrobi ove ideje.
Valjalo se sjetiti i pokreuti ovako plemenit projekat.
Njegovom rodonačelniku – Hajru Haliloviću, u ime cijelog Bihora, jedno veliko Hvala!
Faiz Softić
