Više od četrdeset godina radnog staža i nešto više od deset godina kako je otišao u penziju, Rahman Kočan, popotrebi i dalje obilazi i radi ono što voli – da pomaže ljudima.
Rahmana svi znaju po nadimku „Grom“ a ono što ga još krasi to je – laka ruka, pacijent i ne osjeti ubod igle.
Dovoljan je jedan poziv da Grom ode kod doktora, uzme prepisanu terapiju i sa svojom medicinskom opremom, zaputi se kod pacijenta, ma gdje da se nalazi i pruži neophodnu pomoć za ublažavanje bolova.
„I insanima i hajvanima. Toliko dugo sam radio da danas imam osjećaj da su mi svi rod. Imao sam slučaj da u jednoj kući, pacijenti mi budu, majka, sin, njihov pas, ovca i jagnje“, u šaljivom stilu uvijek Rahman odgovara.
