Reagovanje Ernada Agovića državnog službenika u Ministarstvu za porodicu, integracije i veliki region – Agencije za prijem i integraciju stranaca u luksemburško društvo prenosimo u cjelosti.
Ovo posljednje je prvo koje se dešava u mirnim uslovima i može se reći da i najviše boli. Boli zato što smo mi (Bošnjaci Nikšića) mislili da su ta vremena za nama, vremena kada smo morali da strahujemo zbog svoje nacionalne i vjerske pripadnosti.
Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini raznoraznim grupama su Bošnjaci Nikšića bili trn u oku, pa su nas na razne načine napadalii i maltretirali. Bilo je pshihičkog, a isto tako i fizičkog maltretiranja ponekad i sa kobnim ishodima. Bilo je iscrtavanja grafita, pucanje iz automobila, bacanja bombi, fizičkih napada itd.
Veliki dio Bošnjaka je tada iselio iz Nikšića. Rat se završio i Crna Gora je malo po malo, bar se meni tako činilo, postala demokratska država. Ova ružna vremena, mislio sam, su ostala za nama i nikada se više neće ponoviti. Ali nažalost sam se prevario. Jutros kao i obično pogledam na internetu šta se dešava u mome rodnom gradu koji sam napustio devedesetih godina (razloge ste već pročitali) i padnem na tekst i slike koje tjeraju strah u kosti. Na prvi mah sam pomislio da je to neki stari članak iz devedesetih godina. Pomislio sam da više nema tako bolesnih umova koji mogu napisati takve stvari. Bolesnih umova koji mogu prizivati novi Genocid. Bolesnih umova koji kažu da će „NIKŠIĆ BITI SREBRENICA“. I šta će sada uraditi novopečena apostolska vlast? Da li će pokrenuti istragu? Da li će naći počinioca? Pitam se da li će imati ikakvog efekta i ako nađu ruku koja je ovo iscrtala kada oni sami promovišu takvu ideologiju. Nije kriva ruka koja je nanijela boju kriva je bolesna ideologija koja to i dalje promoviše.
Predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Jole Vučurović prvi promoviše takvu ideologiju negirajući genocid u Srebrenici i kako onda da očekujemo da nas on zaštiti. Da li će reagovati premijer apostolske Vlade koji među svojim ministrima ima „ženu četnika“ kako ona sebe voli da naziva i koji u cijeloj Crnoj Gori ne nađe ni jednog Bošnjaka ili pripadnika druge manjine da bude Ministar. Da li će reagovati predsjednik Skupštine koji je posjetio tu istu džamiju prije nekoliko dana i nije našao za shodno da pozove i muslimane Nikšića da prisustvuju toj posjeti (ili je to možda bila tajna posjeta). Da nije slučajno provjeravao kuda je najlakše ući u dvorište džamije?
Nedavno sam za portal onogošt.me rekao: „Napustiti svoju državu na način na koji sam je ja napustio, ne želim nikome. Ovo govorim, jer se nadam da se nikada neće ponoviti ono što se dešavalo devedesetih godina. Da se to nikada ne bi više ponovilo ne smijemo nikada zaboraviti, ali moramo oprostiti“.
Nažalost opet se ponavlja i ova BOLESNA IDEOLOGIJA nije izumrla. Da li se to sprema novi egzodus Bošnjaka iz Nikšića?
