Obećanje, ludo radovanje – maksima koja je Merlina Muratovića podstakla da se okrene soptsvenom biznisu, tačnije, stočarstvu.

Ovaj 26-godišnji Bihorac, nakon završetka srednje škole u Petnjici, smjer veterina, odrađenog pripravničkog staža i položenog državnog ispita u Podgorici, jedan period je provodio svoje slobodno vrijeme radeći na terenu sa veterinarima iz Berana u sezoni vakcinacije, iskustva radi i da se na terenu upozna sa svojim, kako je tada mislio, budućim pozivom.

Nije tražio nikakvu novčanu naknadu, a jedinu satisfakciju je imao u obećanju da će se otvoriti veterinarska ambulanta u Petnjici i on tu nastaviti i profesionalno da raditi posao za koji se školovao.

Čekao je Merlin i nije dočekao.

Prije tri godine, kako i sam kaže, iz čiste ljutnje više prema sebi što se oslonio na obećnjanja, nego li na one koji su obećali, odlučio je da nastavi porodičnu tradiciju i da oformi farmu krupne i sitne stoke, preciznije – krava i ovaca.

„Ja ček da se ovdje otvori veterinarska stanica ali uzalud. Naljutim se i prije tri godine, preko ministarstva poljoprivrede, uzmem pet junica i počnem da podižem farmu. Moja jedina obaveza je bila da se registrujem što sam odmah uradio. Danas imam oko 18 grla krupne stoke i 75 ovaca. Na ovoliku stoku, jedino šta danas imam, kao pomoć, to je ona premija od strane ministarstva koja iznosi 70 eura po kravi.

Sve ostalo, nakon samog starta, sam od sopstevnih sredstava bez pomoći bilo koje institucije, kako opštinske tako i državne. Jedina moja pomoć su roditelji i supruga. Sve mora preko mojih ruku da prođe. Za ovoliku stoku, zimu nemam čemu da čekam bez oko 4000 bala sijena. Svaka ta bala preko mojih ruku pređe. Treba snaga ali, sam svoj gazda. Ne žalim se. Može da se živi ko može i hoće da radi“, ističe Merlin Muratović.

Stočarski posao je nešto što je tradicija u njegovoj porodici. Otac Fejzo punih 30 godina je radio u Agrokombinat u Beranama i niti jednog trenutka nije zapustio svoje imanje. Naprotiv, radio i od novca zarađenog na poslu i stoke, kupovao zemlju.

Ima još jedna neuobičajana i nesvakišanja pojava kada je u pitanju Bihor, a vezana je za Merlinovu porodicu.

Njegov otac, Fejzo, ima četri sina i ćerku, napravio četri kuće, kupio komplet poljoprivrednu mehanizaciju od traktora, kosačice do balirke, jedan manji i jedan veći kamion, muzilica za krave i još puno toga što je neophodno kako bi se život na selo učinio što lakšim i ugodnijim. Kuriozitet vezan za Fejzovu porodicu je taj što niko od njegove porodice nije proveo dana radeći tamo gdje je većina Bihoraca, u inostranstvu.

Ni Merlin ne planira da potraži bolji i lakši život van svoje Petnjice. Ljeti sa svojim stadom izađe na planinu, katun Kohnjske luke a društvo mu pravi supruga.

„Da mi idu sinovi u inostranstvo, ne, bože sačuvaj. Odu ljudi tamo pa naprave kuće ovdje koje su prazne. Sa svojim rukama i radom, napravio sam četri kuće i komplet mehanizaciju, od države ništa i zadovoljan sam. Jedino što je Merlin preko ministarstva dobio u startu pet junica i to je to“, priča Fejzo Muratović. Otac Merlinov, za portal radija o svom životu u Bihor.

Merlin ne bježi od rada. Ono što će biti prinuđen to je da smanjim broj ovaca jer nema čobanina tako da će se posvetiti samo uzgoju krava.

„Mlijeko prodajem mljekari Lazine i zadovoljan sam. Ono što je najbitnije to je da su redovni sa plaćanjem. Cijena zavisi od kvaliteta mlijeka. Kod nas se puno priča o poljoprivredi od strane nadležnih institucija a ništa se ne ostvaruje. Stiče se utisak da se podrška daje tamo gdje nije potrebna. Ljudi dobiju krave a onda ih prodaju. Da ne pričamo o subvencijama pa tu su trebali da nas oslobode akciza na uvoz koncentrata. Ali, više priče no realne podrške“, saglasni su otac i sin kada je u pitanju podrška za sektor poljoprivrede.

Postoje momenti kada se Merlin pokajao što je ostao u Petnjicu i nastavio da radi ono što je i njegov babo ali, to zavisi od težine posla. „Bude momenata kada jeste teško, kada treba da se, što bi se reklo, zapne. Prođe me to brzo. Svoj sam na svome i ne oskudijevamo. Okvirno oko 70 litara dnevno isporučim u ovim danima a leti, oko 13o litara. Zato ću da se baziram na proizvodnju mlijeka. Livada ima da se kosi. Neko mi i plati da mu pokosim samo da mu imanje očistim. Zadovoljan sam“, ističe Merlin Muratović, mladi petnjički poljoprivrednik.

DENIS BOŽOVIĆ

PROČITAJTE JOŠ:

MZ RADMANCI: MJEŠTANI ZASEOKA JOŠE OSPOSOBILI PUT ZA SAOBRAĆAJ

PODIJELI