Vrijeme modernizacije, vrijeme kosačica koje su zamijenile kose za kosidbu, plastičnih grabulja koje su zamijenile drvene i metalnih vila, nije spriječilo Mula Koraća iz Petnjice da pravi vile za sijeno, zanat koji je naučio još kao dijete.
Svoje penzionerske dane ne provodi po penzionerksim klubovima, kafanama i ispijanju kafi sa svojim kolegama-ponzionerima, već svaki slobodni trenutak iskoristi da napravi vilu ili držalicu za sjekiru.
“Kao penzioner, imam dosta slobodnog vremena pa, da ne bih razmišljao o tome kako godine prođoše brzo, ja izađem i prošetam po Bihoru. Jedina alatka mi je sjekira i gdje god vidim drvo pogodno da se napravi vila za sijeno, posiječem i donesem. Uglavnom koristim drvo od mačka, rekitovo drvo, jasen, lijeska, a kosišta od smrčevine dok držalice za sjekiru koristim bukovo drvo. Vile se prave od ove godine, kada se završi kosidba pa do sledeće, pred kosidbu. Koliko god da ih imam, mogu da prodam, a cijena se određuje na osnovu kvaliteta vile. Dosta njih i poklonim dok držalice za sjekire ne prodajem, njih poklanjam. Ne radim ovo da bih zaradio, imam penziju dosta dobru. Isključivo ovo radim da ispunim svoje slobodno vrijeme na kvalitetan način”, ističe Mule koji od alata koristi, kako kaže sjekiricu i krčelje kojih ima oko desetak.
“Kada ih obradim ručno, više od mjesec dana ih držim u krčelje ako ih dobro naparim prije savijanja. Nakon mjesec dana su spremne za upotrebu samo da ne pokisnu”, kaže Mule Korać za portal radija.
DENIS BOŽOVIĆ
