Ljubav prema psima i želja da se ima najbolje od najboljeg, odvela je Kenana Rastodera do granice  Evrope i Azije.

Naime, ovog mladog Bihorca, udaljenost Kavkaza i Degestana nije spriječila da pođe i da otuda, u Petnjicu, na svoju farmu, dovede par kavkaskih ovčara, rase volkodav. Riječ je o mužjaku i ženki sa pedigreom i šampionskog porijekla, koji su čipovani od strane ruskog kinološkog društva.

U potrazi za idealnim pastirskim psom dobroćudne naravi, Kenan je do nedavno imao i turskog kangala.

“Do nedavno sam o rasi volkodav samo čitao i nakon dobre studijske analize o ovoj vrsti pasa, odlučio sam da ih nabavim. Osim te ljubavi prema psima, želja mi je bila da i našim stočarima pokažem da postoji pastirski pas koji može sam da se izbori sa vukom i da zaštiti stado. Posebna osobina ove rase pasa je što su blagorodni za čovjeka. Kao primjer uzimam svog, koji i pored toga što ima oko šest godina starosti, posle par minuta smo se sprijateljili. Interesantna je i pojava kada je pušten i na liniji njegovog trka se nađe dijete, on uspori i laganim korakom ga zaobiđe. Impozantne je veličine, ali je prava maza. Bio sam skeptik, mislio sam da neću biti sa njim zadovoljan, kao što nisam bio sa turskim kangalom. Međutim, Daur, svojim karakterom i svim onim što čini jednog psa dobrim, me je oduševio. Sada je vrijeme izdiga na katun i jedva čekam da ga odvedem u pravi ambijent za pastirskog psa. Stado ovaca i planina, odnosno taj divlji ambijent, jeste njegovo prirodno stanište”, sa ponosom priča Kenan o novoj rasi pasa na njegovoj farmi, koja je bogatija za četiri šteneta rase volkodav.

Interesantan je bio i transport sa Kavkaskih planina do Petnjice.

“Dva psa sam platio 2000 eura. Transport do Srbije avionom me je koštao 600 eura. Moram napomenuti da se radi o legalnom transportu sa svom potrebnom propratnom dokumentacijom. Bivši vlasnici su me častili samo transportni kavez. Ljudi misle da je lako da se ova vrsta pasa transportuje. Naprotiv, postoje posebni kavezi sa ventilatorima za njihov transport i to sam dobio kao čast. Koliko je težak i ozbiljan transport, govori i činjenica da su po ulasku u Srbiju boravili u karantinu, shodno zakonskoj proceduri”, naglašava Kenan, koji u svojoj odgajivačnici ima 16 ilirskih ovčara, kao i jednog mađarskog terijera, stalnog pratioca stada, koje broji oko 160 ovaca.

Za Kenanovu odgajivačnicu, na mjesečnom nivou, potrebno je od 250 do 270 eura.

“Sa hranom nemam problema. Imam mljekaru i proizvedem dosta surutke. Po mesarama kupujem mesarski otpad i sve to kuvam i time ih hranim.U Podgorici kupujem hljeb koji, u zavisnosti od godišnjeg doba, miješam sa mljevenim mesom i hranim ih. Za jedan dan mi je potrebno 22 hljeba. Naravno, zimi im dajem granule, jer im je potrebno zbog dlake i niskih temperatura”, ističe Kenan naglašavajući i mogućnost biznisa, ali da njega to ne zanima.

“Osim ljubavi i meraka,  jedino što može da me zanima, jeste da zaštitim stado ovaca od vukova na katunu. Ali, na prvom mjestu je ljubav i merak”, zaključuje Kenan Rastoder za portal radija.

DENIS BOŽOVIĆ

PROČITAJTE JOŠ:

RADNICI KOMUNALNOG PREDUZEĆA ČISTILI SLIVNIKE PORED PUTA