OD PLASTENIČKE PROIZVODNJE MOŽE DA SE ŽIVI, DRŽAVA DA ZAŠTITI DOMAĆI PROIZVOD

Pnademija korona virusa u cijelom svijetu pa i u Crnoj Gori uslovila je razmišljanje i potrebu da se pojača proizvodnja posebno u oblasti poljoprivrede. Veliki broj Bihoraca je uzorao dojučerašnje livade i sprema se za sjetvu.

Porodica Muratović, se već tri godine bavi plasteničkom proizvodnjom i zadovoljni su i rodom i otkupom proizvoda.

“Proizvodnja jeste zahtjevan proces, rizičan, posebno kod nas. Jutra su hladna, dani topli i onda se pravi razlika i pravi šok u uzgoju rasada”, kažu oni.

U svom plasteniku u narednom periodu najviše će zasaditi papriku “somborku”, “ajvarku”, “baburu”, rani i kasni kupus, patlidžan, paradajz, krastavac, šargarepu, luk crni i bijeli.

„Osim rasada koje prodajem, gajimo i jagode sorte “kleri”, za koju smatramo da je najbolja za kod nas. Imamo oko šest ari i 2000 zasada“, kažu iz porodice Muratović.

Kažu da je u toku sjemenska sadnja, te da otprilike mjesec i po počinje rasađivanje i prodaja dijela rasada. Dodaju da gaje hibride za plasteničku proizvodnju, a jednim dijelom i povrtlarsku sadnju.

“Imamo oko 600 kvadrata plastenika, jedno imanje od 20 ari za proizvodnju ranog kupusa i na jednoj parceli smo zasijali pšenicu. Ove godine smo planirila da zasadimo krompir. Isplati se baviti plasteničkom proizvodnjom. Postakli smo veliki dio građana da se bave ovim poslom. Ozbiljna proizvodnja može da nas održi, ne moramo žuriti svi da odemo u inostranstvo“, kažu Muratovići.

Oni vjeruju da bi plastenička proizvodnja mogla da zaustavi iseljavanje iz Bihora.

“Situacija sa korona virusom bi trebala da bude satisfakcija da se ljudi vrate na svoja imanja, da ih makar urede, ako neće da se bave poljoprivrednom proizvodnjom, jer smo na taj način su naši stari živeli i porasli, mi se školovali. Sve što smo stekli, stekli smo sa naših imanja. Sad odjednom nam je postalo mrsko da izađemo na imanje, da ga počistimo, uredimo, da proizvedemo i prodamo“, ističu iz porodice Muratović.

Oni smatraju da bi Opština trebala još više da podstakne plasteničku proizvodnju na način što će po povoljnim uslovima obezbijediti kvalitetne plastenike, a ne, kako su rekli, tunele na koje ljudi moraju da ulože duplo više sredstava da bi dobio plastenik koji može da koristi samo za sebe.

“Potrebno je pronaći model preko fondova da se pomogne ljudima koji su socijalno ugroženi, a koji žele da prošire proizvodnju. Plastenička proizvodnja je skupa, od kupovine kvalitetnog sjemena do uzgoja”, predlažu iz porodice Muratović.

Oni podsjećaju da je velika razlika između vrta i plastenika, jer se vrt lakše održava, sa manje novca, ali i sa manje prinosa.

Kao glavne probleme u plasteničkoj proizvodnji, Muratovići vide u plasmanu proizvoda, jer, kažu oni, proizvodi koji dolaze iz Srbije i Kosova su sumnjivom kvaliteta i bez kontrole, pa su zato jeftiniji.

“Država bi trebala da se pozabavi zaštitom svojih proizvoda, da stegne uvoz ili povećanje PDV-a na uvoz, da bi mogli da funkcionišemo i da se na taj način stimulišu ljudi da se bave poljoprivredom i plasteničkom proizvodnjom”, kažu ovi proizvođači.

Dodaju da, ukoliko potraju mjere međugranične zabrene kretanja, moguće je da će proizvodi iz Bihora biti svi otkupljeni.

“Nije suština u tome što Ministarstvo poljoprivrede svake godine pomagne sa nekih dvije-tri hiljade, da bi aplicirali preko projekta. Ljudi kreću od nule, jer da imaju novca ne bi aplicirali. Počeli bi svoj biznis i suština je da ljudi nemaju svojih sredstava da u startu počnu sa svojim novcem. Poenta je da se zaustavi uvoz i podstakne sopstvena proizvoda“, kažu iz porodice Muratović.

Oni dodaju na kraju da Ministarstvo poljoprivrede svake godine opredjeljuje velika novčana sredstva, ali da se ne vidi boljitak.

“Sve je kako je bilo i prije deset godina. Ponovo problem sa plasmanom proizvoda i ponovo nekontrolisani uvoz sumnjivih proizvoda koji ubija nama ubija cijenu”, zaključuju plastenički proizvođači Muratović.

ENKO KORAĆ

PROČITAJTE JOŠ:

RATNI VETERAN ILJAZ KOČAN: BIHORCI SU U RATU BILI HRABRI BORCI