Kroz istorijske epohe poznati su karavanski putevi. Bilo je tu puteva svile i kadife, puteva kafe, soli, tamjana iz Arabije do Sredozemnog mora, putevi Marka Pola i sl. Svi ti putevi su dobili naziv po proizvodima koji su se prenosili.
I Bihor ima svoj put, put koka-kole, Tutin – Đerekare – Bihor.
Ekipa portala Radija Petnjica je obišla, u zimskim uslovima, jedan od više njih na ovom području. Shodno epohi, bihorski put koka-kole je specifičan zbog prevoznih sredstava.
Nema kamila, nema konja, ali zato, posebno zimi, ima traktora i to duplaka. Sagovornik portala je jedan od „korisnika“ ovog puta, koji ističe da traktori bolje prolaze kroz snijeg od snjegočistača.
Interesovalo nas je i gdje roba završi, a dobili smo šeretski odgovor.
„Sigurno ne u Petnjicu. Ponaduvali bi se i popucali da sve ostane kod nas. Sve to ide dolje, u južne kraje“, ističe sagovornik.
Niska nabavna cijena, roba oslobođena poreza i bez akciza, napravi toliku razliku da se put koka-kole preko bihorskih planina itekako isplati.
Dobra organizacija na terenu, sa jedne strane i mali broj ljudi koji su zaduženi za bezbjednost i čuvanje granice sa druge strane, doprinijela je da ishod pobjednika se unaprijed zna, a to su akteri zbog kojih i postoji bihorski put koka-kole.
Ima tu i drugih proizvoda iz susjedne Srbije, ali dominantno mjesto zauzima koka-kola.
Obilazeći švercersku rutu, imali smo sreću ili nesreću, da se ne sretnemo sa akterima, a sve što smo mogli da primijetimo to su tragovi traktorskih guma u snijegu. Stiče se utisak da je ovdje zakazalo nadležno ministarstvo.
Očigledno je da nijesu u dovoljnoj mjeri sagledati posljedice koje država Crna Gora trpi kada je u pitanju privredni kriminal.
Jer da jesu, zasigurno bi u Petnjici postojao sektor granične policije sa više uposlenih, koji bi tehnički – tehnološki bili bolje opremeljeni.
DENIS BOŽOVIĆ/ENKO KORAĆ
PROČITAJTE JOŠ:
POJAČANJE SA BIHORSKIM ŠMEKOM: DINO ISLAMOVIĆ U NAPADU SOKOLA
