U petak je u sali Centra za kulturu u Petnjici održana prva promicija knjige “Hoću da živim” autora Mirsada Hadrovića o Mehu Agoviću.
“Ovo je o čovjeku kojeg je svaki čovjek Bihora volio i ova knjiga šalje rahmetli Meha direktno u istoriju”, istakao je moderator Sinan Tiganj.
Direktor osnovne škole Rifat Ramčilović je u ovodnom dijelu istakao da je knjiga želja autora da život i djelo Meha Agovića bude sačuvano od zaborava i da se sa njegovim plemenitim osobinama upoznaju buduće generacije.
“Po meni, ovo djelo je značajno da se ovakvi i slični svirepi slučajevi ne ponove nigdje pa ni u našoj sredini u budućnosti. Mene, kao čitaoca je posebno inspirisalo poglavlje – Rekli su o Mehu”, istakao je Ramčilović, čitajući odlomke iz poglavlja.
Učesnik promocije Samir Agović, predsjednik opštine, se zahvalio prisutnima što su došli da svi zajedno vrate sjećanje na Meha da sebi daju besu da ga neće zaboraviti, kao i to da će svake prigode znati da se cijeni šta je Meho bio za sve.
„Ovo je prilika da se zahvalimo prof. Mirsadu Hadroviću za ovakav čin i nakanu da napiše ovu knjigu a ovo će bii jedna on najboljih činjenica koja će čuvati od zaborava Meha. Danas imamo knjigu ispred nas koja je napisana sa puno emocijama. Ova knjiga govori o istorijskim, kulturološkim i sociološkum činjenicama. Nažalost Meha danas nema a ima sve ono što je ostavio za relativno svog kratkog života“, istakao je Agović i dodao da je veliki broj ljudi, i znanih i neznanih, bio na dženazi Mehovoj.
„To je nešto što nikada nećem zaboraviti, taj osjećaj pripadnosti jednom čoveku i njegovom djelu u jednom trenutku a da iza toga nijeste imali niti važnu državnu niti bilo koju drugu poziciju osim čiste duše, čistog nijeta i čistog obraza. E to je, draga braćo, taj merhament tada iskazan. Toga dana, kada je bila dženaza, ja sam bio predsjednik opštine i, nažalost, morao sam da donesem najtežu odluku da proglasim dan žalost za našeg Meha a najveća satisfakcija mi je bila što su svi ljudi to podržali“, rekao je između ostalog Samir Agović istakavši da će govoriti ono što osjeća uz konstataciju da će se svi u tome slagati, aludirajući na prisutne koji su promociju pratili sa suzama.
„Moram da kažem da razmišljamo kako i na koji način neku od ustanova ili ulica, damo ime Meho Agović, kako bi dodatno učvrstili sjećanje na našeg Meha“, zaključio je Agović.
Zahvaljujući se prisutnima, autor knjige Mirsad Hadrović je istakao da je Samir Agović, od samog starta kada je krenula priča o pisanju knjige, podržao i izjavio da to treba da se realizuje i da je dao svoj doprinos.
„Rifat Ramčilović je prezentirao poglavlja tako da ja o tome neću govoriti. Hvala svima. Vaše prisustvo govori o tome da je priča o Mehu važna jer nas je danas, nakon pet godina, sve ovdje okupila. Na kraju ću i reći Meho i tebi hvala i halali nam što nijesmo ni približno dobri kao ti što si bio. Siguran sam da bi danas, da imaš mogućnost da nam se obratiš samo sa jednom rečenicom, ta rečenica bi bila – brate, hoću da živim“, između ostalog je istakao autor u svom emotivnom govoru, pojašnjavajući segmente iz knjige kao i njen sam naslov. „kada se počela priča da treba napisat knjigu o Mehu, da zalsužuje to. Postavlja se pitanje zašto. To se zaslužuju ne samo po tome što je neko po imenu i prezimenu važan, već zato što je važno dobročinstvo koje je on činio. Mi živimo danas u vremenu egoizma, kada se ljudi bave samo sa sobom i kada će štetu napraviti drugom da bi sebi napravio neku korist. A mi smo, među nama, imali čovjeka koji je suprotno radio. Koji je radio na svoju štetu i mnogo čizama pocijepao raznoseći poštu, socijalu i penziju po vrletima Bihora. U razgovu sa njim, zašto to radi, govorio je da voli da obraduje ljude“, između ostalog je istakao Mirsad Hadrović pričajući segmente o Mehovom životu, kao dobročinitelju koji je zaslužio da bude zapisan.
DENIS BOŽOVIĆ
