BUGARI: IMA PUNO MUSLIMANA, ALI MALO VJERNIKA

Sinoć je u punoj sali Centra za kulturu održano predavanje na temu “U susret Ramazanu “. Gost predavač je bio Hafiz Sulejman ef. Bugari,  a veče su dodatno uljepšali učenik generacije Medrese Mehmed Fatih iz Podgorice, Hajrudin Dino Ramović i medresantice iz Medrese Mehmed Fatih iz Rožaja koje su sve prisutne počastili lijepim ilahijama, a na kraju programa je hajir-dovu proučio glavni imam Medžlisa IZ Petnjica, Husein ef. Ramčilović.

,,Nakon zahvale Allahu, zahvalio bih se domaćinima i svima prisutnima. Ove mubarek dane dočekujemo zajedno, dočekujemo mjesec koji se nudi zajednici i omogućava joj se zdrava obnova tijela i duha.

Nudi se oslobodjenje od svega onoga što tišti čovjeka. Svi smo mi svjedoci da čovjek, pošto je sklon zaboravu, zaboravlja na ono što je najbitnije za njegov život. Najčešće ga interesuje ono što je vezano za ono što vidi. Tjeraju ga svakodnevne potrebe da on nešto mora. Ali, čovjek koji neće da misli o onome što čovjeka čini čovjekom, onda je on za žalit.

Postoje dvije osobine kod čovjeka koje prokleti šejtan napada i kada osjeti da te osobine ne postoje kod čovjeka, onda on pravi sve ovo što je napravio, a što nam se ne svidja.

Mi smo mu neodgovornošću, površnošću, neozbiljnošću i sezonskim pristupom vjeri i životu dali materijala da on uspije da ostvari ono što je on želio. Prva osobina: To su oni koji spominju Allaha. Stojeći, sjedeći, na bokovima, konstantno, u svakom položaju, stanju i poziciji!

Druga osobina: Oni koji konstantno razmišljaju o stvaranju nebesa i zemlje. Dakle, konstantno spominjanje Alaha i razmišljanje. Ove dvije osobine šejtan najviše napada.

Ako samo razmišljaš o Allahu a ne spominješ ga ode u zabludjujuće filosofe. A ako spominješ Allaha a ne razmišljaš o Njemu, onda ode u one što pretjeruju i koji ne mogu biti primjer. Jedno bez drugog ne može. Ako samo spominješ Allaha, a ne razmišljaš o Njemu to je kao da slijep živiš po danu. Što će ti svjetlo ako ne vidiš!?

A onaj koji razmišlja a ne spominje Allaha je onaj što živi u mraku. Šejtan mrzi da konstantno spominješ i misliš o Gospodaru. Najopasniji ljudi za šejtana su oni koji prave spoj izmedju ove dvije osobine. A danas…nit’ se razmišlja nit’ se klanja. I zato smo tu gdje jesmo.

Šejtan se zarekao Gospodaru i rekao mu: ,,Gospodaru, pošto si ti mene ostavio u zabludi, ja ću napadati sa svih strana. I s desna i s lijeva i od naprijed i od nazad i neću ostaviti niti jednoga na Tvom putu”.

Ali nije rekao da će napadati odozgo i odozdo. Zašto?! Zato što ga je strah. Ne smije da napada odozdo jer tada padaš na sedždu, a on to najviše mrzi. A kada dižeš ruke prema Allahu tada se stvara nur izmedju tebe i Allaha i zbog toga on ne smije da napada odozgo. 100% muslimana u svijetu danas slijedi mišljenje prokletog šejtana! 90% vjernika slijedi mišljenje šejtana!!

Osim nekolicine vjernika. Ima puno muslimana al’ malo vjernika! Ljudi u svijetu ne napadaju islam nego napadaju muslimane i njihove ponašanje. I to sve zato što slijede mišljenje prokletoga. Vlast, slast, strast i niske želje-to su sredstva kojima šejtan najviše vlada ljudima i zavadja ljude. A post Ramazan je upravo prilika da ljudi vide šta su njihove slabosti i da se izbore sa njima.

Prvi korak da čovjek bude bolji i da se osjeća bolje jeste da govori samo ono što je lijepo. Jer iz naših usta izlaze i prijatelji i neprijatelji. Postoje dvije vrste neprijatelja-opravdani i neopravdani. Opravdani su oni koje si ti sam zaslužio. Svojom pričom, svojom negativom, svojim lošim riječima i djelima.

A neopravdani su oni koje ti je Allah poslao da ga ispraviš i usmjeriš na pravi put. Ako sretnemo prijatelja ne treba se pitati odakle je. Ako sretnemo neprijatelja također nema potrebe da se pitamo odakle je. Ako budemo pričali dobro sigurno ćemo dobro vidjeti. Ako iz naših usta izlazi samo ono što je dobro, a naiđemo na neprijatelja to znači da je on “bolesnik” kojem treba pomoći.

Jer taj “bolesnik” je naš zadatak. Mi smo njega dobili kao zadatak da mu pomognemo. Da ga oslobodimo tereta i okova koje on sa sobom nosi. Danas kome god je teško on kaže odoh “vani”. I iz Petnjice svi odoše “vani”. A ne znaju da je vani hladno. Možeš otići vani, al’ ako ti je upaljeno centralno duhovno grijanje.

A i tada je teško, jer se smanji temperatura. Odeš da obezbijediš materiju, a izgubiš i dušu. Čovjek je na dunjaluku na terenu koji je svakako problem. Ovaj svijet je svijet belaja i problema. Mi smo ovdje svakako na jednom velikom ispitu. Belaji imaju cilj da iz nas izvade potencijale koji su sakriveni u nama. Ljudi moraju prolaziti kroz probleme, da bismo mogli otkriti sve one potencijale koji su sakriveni u nama” kazao je u svom predavanju Hafiz Sulejman ef. Bugari.

ALMINA ŠABOTIĆ