Kako sve priče i legende počinju sa: ,,Bilo jednom davno….imao otac sina….” tako počinje i ova priča. Priča koja nema ni mjesto ni vrijeme, a za koju znaju mještani svih sela u Bihoru.
Mnogo puta je svako od vas čuo: ,,Nije sreća u novcu…pohlepa za novcem je izvor sveg zla” ili ,,Roditelji su ti najbolji prijatelji”. Ova priča govori upravo o tome.
Bio jednom jedan bogati čovjek koji se, kao i svaki roditelj, mučio i stvarao za svoju porodicu. Imao je i jednog sina, propalicu i kockara. Otac se bunio i molio ga da ne radi to i da ne bude takav.
Sin, kao i svako dijete, nije želio da posluša svog oca i samo je još dublje tonuo. Život mu se sveo na kocku, alkohol, loše društvo i žene. Otac se bojao da će sve što je stekao za života njegov sin potrošiti. Ali se još više bojao da će ostati i bez prijatelja kad ostane bez novca.
Nakon nekog vremena otac umire, ali je svom sinu rekao da kada dodje dan da ostane bez novca i prijatelja ode na odredjeno mjesto. Tamo će naći staru kuću i imaće odredjenu gredu za koju treba da se objesi. Otac mu je obećao da će mu takav dan doći i da će ga svi zaboraviti. Sin mu nije vjerovao i rekao je da će, ako dodje taj dan, otići i poslušati ga.
Nakon nekoliko godina se zapravo desi to što je otac “prorekao”. Sin nije radio, samo je kockao i na kraju je ostao bez ičega. Tražio je pomoć od prijatelja, ali je nije dobio. Svi su ga tjerali od sebe i na kraju su ga i zaboravili.
Sin postaje skitnica i prosjak. Jednog dana se sjeti očevih riječi i odluči da ga posluša jer više nema razlog da živi. Otišao je na mjesto gdje mu je otac rekao, našao odredjenu gredu, zakačio konopac i odlučio da se objesi.
Kada se okačio o gredu o koju mu je otac rekao ona pukne i sa tavana padne vreća sa zlatom i novcem. Sin je tada shvatio da ga je otac spasio i da mu je samo dobro mislio. Potom odluči da postane čovjek kojim bi se njegov otac ponosio. Počinje da radi i da zaradjuje, promijeni prijatelje i odustane od kocke.
,,Da, čuo sam za tu priču. Pričala mi je moja bika još davno. Ne znam gdje je to bilo. Kod moje bike je sve bilo: nekad davno..nedje…neko. Ali sam čuo tu priču”, kazao je jedan mještanin sela Orahova.
,,Pričala sam tu priču mojoj djeci kada su bila mala. Htjela sam da im pokažem da roditelji uvijek misle na svoju djecu. I meni je moj otac pričao tu priču kada sam bila mlada. Ne znam odakle potiče ta priča, ali je veoma poučna”, kazala je mještanka iz sela Tucanje.
ALMINA ŠABOTIĆ
