SAFET KORAĆ: IMAM 220 KOZA I 180 JARADI I OD OVOG POSLA MOŽE DA SE ŽIVI


Safet Korać, iz sela Johovice, bavi se sa uzgojom koza, a broj grla koje ima čine ga jednim od najozbiljnijih stočara u Crnoj Gori. U svom stadu ima, kako kaže, toliko da ih skoro ne može izbrojati. Ipak, nakon kratkog razmišljanja kaže da ima oko 220 koza i oko 180 jaradi. Isključivo se bavi proizvodnjom sira jer organizovanog otkupa jaradi nema.

„Ovo je zahtjevan posao. Radimo samo žena i ja jer su djeca su mala“, kaže Safet za portal radija i ističe da može od ovog posla da se živi.

Problem mu pravi što su koze još nedovoljno iskorišćene, a pomoć od ministarstva poljoprivrede nema.

„Još uvijek sam oko nule, što se tiče ekonomske računice. Predao sam zahtjeve za premije, ali još niko nije izlazio da me obiđe. Sam se finansiram, bez ičije pomoći. Jedino od koga imam podršku to je od opštine. Pošto ovaj kraj nema vode u toku ljeta, predsjednik opštine pošalje cistijerne sa vodom. Pisali smo da se priključimo za vodovod Murovsko vrelo. Čitav Bihor zna da smo mi jedina kuća koja je ugrožena kada je riječ o vodi. Do 15.juna je ima, a od tada ni kapi“, kaže ovaj stočar iz Biora koji, kako tvrdi, ima najmanje dvjesta priznanica iz Berana o kupovini vode, a svaka cistijerna je 70 eura. U proteklih šest godina, vodu je kupovao od beranske službe za koju ima samo riječi hvale.

„Desilo se da, ako kupim tri cistijerne, opština Berane me časti jednu. Obično su mi trasnportovali vodu kada nema požara. Sa prošlim rukovodstvom sam imao dobru saradnju, a sada ćemo da vidimo“, kaže Safet.

Od kada je Petnjica povratila status opštine, prema njegovim riječima, pažnju i posvećenost predstavnika lokalne uprave nikada nije izostala.

„Dobro Samira Agovića, Meše Adrovića i ljudi koji vode lokalnu upravu ne mogu da zaboravim. U bilo koje doba da sam se obratio za pomoć, koliko god bilo to u njihovoj moći, oni su pritekli u pomoć. Evo, u ovoj godini se nadam da će mi izaći u susret i da će voda doći do Koraćkog krša. Nadam se da će ministarstvo poljoprivrede takođe izaći u susret i da će mi pomoć da štalu osposobim“, ističe Safet Korać.

Ovaj tridesetosmogodišnjak kaže da mladi neće da rade u Bihoru.

„Imam tri brata u inostrastvu i znam kako oni tamo rade da bi zaradili. Nije tamo život lak. Kada bi ovdje radili koliko tamo, ne bi morali da napustaju Bihor a imali bi istu zaradu, a na svojoj zemlji su“, kaže Safet.

Hranu za svoje stado obezbjeđuje tako što uzima livade pod zakup, plaća kosidbu, plastidbu i baliranje, pa njemu što ostane. Bez potrebne mehanizacije koja bi mu olakšala posao, njegova supruga ručno muze, siri i sir plasiraju na domaće tržište. Niđe ne izdiže sa kozama je je lokacija Koraćkog krša idealna za kozarstvo. Trenutno ga muči dug od šest i po hiljada eura koje je dužan, za 130 koza jednoj babi na Cetinje. Novac, prema dogovoru mora da joj obezbijedi do Mitrovdana.

DENIS BOŽOVIĆ